Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Poreču-Parenzo

Turistička 2, 52440 Poreč-Parenzo

Poslovni broj: P-516/2023-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sucu toga suda Vlatki Markuš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika AŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima OD Rački i kolege j.t.d. Pisarnica Poreč, protiv tuženika-protutužitelja: 1. AŽŠ la Groteria, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz Agrentine, O Nelli 486, San Isidro, Buenos Aires, 2. FŽ iz [adresa], 3. FŽŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i 4. ZŽŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa],svi zastupani po punomoćnici Tamari Vejnović Rovis, odvjetnici u Puli, radi utvrđenja postojanja stvarne služnosti i radi ukidanja prava stvarne služnosti, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 22. listopada 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja-protutuženika ZŽ, odvjetnice u OD Rački i kolege j.t.d. i punomoćnice tuženika-protutužitelja, 28. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je tužitelj-protutuženik AŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], dosjelošću stekao pravo služnosti prolaza na teret kč. br. zgr. [katastarska čestica] kuća i dvorište sa 450 m2, upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] , a u korist k. č. broj [katastarska čestica] pomoćni objekt i dvorište sa 300 m2, upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to na dijelu k. č. broj zgr.124/1 k. o. [katastarska općina], sukladno skici lica mjesta mjerničnog vještaka Eduarda Klimana, dipl. ing. geod. od 05. svibnja 2024. koja je sastavni dio ove presude, pa je po pravomoćnosti ove presude ovlašten ishoditi uknjižbu prava služnosti prolaza na teret k.č. broj zgr.124/1 k. o. [katastarska općina] a u korist k. č. broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to na dijelovima k.č. broj zgr.124/1 k. o. [katastarska općina], sukladno skici lica mjesta mjerničnog vještaka Eduarda Klimana, dipl. ing. geod. od 05. svibnja 2024. koja je sastavni dio ove presude, u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Pazinu Zemljišnoknjižni odjel u Poreču-Parenzo.

II Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika u dijelu koji glasi: " Utvrđuje se da je tužitelj-protutuženik AŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], dosjelošću stekao pravo služnosti provoza i progona stoke na teret kč. br. zgr. [katastarska čestica] kuća i dvorište sa 450 m2, upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] , a u korist k. č. broj [katastarska čestica] pomoćni objekt i dvorište sa 300 m2, upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to na dijelu k. č. broj zgr.124/1 k. o. [katastarska općina], sukladno skici lica mjesta mjerničnog vještaka Eduarda Klimana, dipl. ing. geod. od 05. svibnja 2024. koja je sastavni dio ove presude, pa je po pravomoćnosti ove presude ovlašten ishoditi uknjižbu prava služnosti provoza na teret k.č. broj zgr.124/1 k.o.. Vabriga, a u korist k. č. broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to na dijelovima k.č. broj zgr.124/1 k. o. [katastarska općina], sukladno skici lica mjesta mjerničnog vještaka Eduarda Klimana, dipl. ing. geod. od 05. svibnja 2024. koja je sastavni dio ove presude, u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Pazinu Zemljišnoknjižni odjel u Poreču-Parenzo."

III Ukida se pravo stvarne služnosti prolaza u korist k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao povlasnog dobra, a na teret k. č. br. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao poslužnog dobra, a sve sukladno preglednoj skici lica mjesta sudskog vještaka mjernične struke Eduarda Klimana, dipl. ing. geod. od 05. svibnja 2024. koja je sastavni dio ove presude, pa se tužitelju-protutuženiku AŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao i svakodobnim vlasnicima nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te njegovim nalogoprimcima, zabranjuje svaki daljnji prolaz preko nekretnine u vlasništvu tuženika-protutužitelja A de la [adresa] , San Isidro CP 1642, Buenos Aires, Argentina, OIB: [osobni identifikacijski broj], NŽ, [adresa], Barrio Albanueva Lote 211, Tigre CP 1648, Buenos Aires, Argentina, OIB [osobni identifikacijski broj], NŽŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], DŽŠ, Iberlucea 2296, San Isidro, Buenos Aires, Argentina, OIB: [osobni identifikacijski broj] označene kao k. č. br. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

IV Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja koji glasi: "Ukida se pravo stvarne služnosti provoza u korist k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao povlasnog dobra, a na teret k. č. br. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao poslužnog dobra, a sve sukladno preglednoj skici lica mjesta sudskog vještaka mjernične struke Eduarda Klimana, dipl. ing. geod. od 05. svibnja 2024. koja je sastavni dio ove presude, pa se tužitelju-protutuženiku AŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao i svakodobnim vlasnicima nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te njegovim nalogoprimcima, zabranjuje svaki daljnji provoz preko nekretnine u vlasništvu tuženika-protutužitelja A la F, [adresa] , San Isidro CP 1642, Buenos Aires, Argentina, OIB: [osobni identifikacijski broj], NŽ, [adresa], Barrio Albanueva Lote 211, Tigre CP 1648, Buenos Aires, Argentina, OIB [osobni identifikacijski broj], NŽŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], DŽŠ, Iberlucea 2296, San Isidro, Buenos Aires, Argentina, OIB: [osobni identifikacijski broj] označene kao k. č. br. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]."

V Svaka stranka snosi svoje troškove.

Obrazloženje

1.Tužitelj-protutuženik ( u nastavku tužitelj) u tužbi navodi da je vlasnik nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica] pomoćni objekt i dvorište s 300 m2 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a tuženici-protutužitelji (u nastavku tuženici) da su suvlasnici susjedne nekretnine oznake k. č. br. zgr. [katastarska čestica] kuća i dvorište sa 450 m2 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tvrdi da u korist njegove nekretnine postoji pravo stvarne služnosti provoza, progona stoke i prolaza pješice preko zemljišta tuženika i to od upisanog javnog puta na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] do njegove nekretnine u širini od cca 3,20 m i to uz objekt tuženika (kako je to skicirano na izvodu katastarskog plana koji je priložen uz tužbu – str.6). Navodi da su se navedenim pravom stvarne služnosti redovito služili svakodobni vlasnici nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pa tako i on, preko 60 godina, što da znači da je ta služnost stečena dosjelošću. Radi navedenog predložio je da sud donese presudu kako je to navedeno pod točkom I izreke.

2.Tuženici u svom odgovoru na tužbu navode da se protive tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističu da je tužitelj svoju nekretninu stekao 2007., sklopivši ugovor o kupoprodaji s njihovom obitelji. Pojašnjavaju da su nekretnina tužitelja i njihova nekretnina činile jedan posjed koji je bio podijeljen između dvije obitelji AŽŠ. Da su između nekretnine oznake k. č. br. zgr. [katastarska čestica] i nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina] postojale stepenice koje su povezivale te dvije nekretnine, a što da je vidljivo na kopiji katastarskog plana koji je bio na snazi prije digitalizacije. Tvrde da su svi članovi obitelji AŽŠ dobro znali tko, što i kako koristi, te se nikada nije koristila nekretnina k. č. br. zgr. [katastarska čestica] radi dolaska do nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina], bez posebne dozvole tuženika odnosno njihovih pravnih prednika. Navode da imaju prebivalište u [adresa], te da u pravilu jednom godišnje borave na predmetnoj nekretnini pa stoga nemaju saznanja što tužitelj čini u njihovoj odsutnosti. Tvrde da je tužitelj itekako znao da nema nikakve osnove za korištenje njihove nekretnine, a ukoliko ju je koristio da je to činio zlouporabom povjerenja odnosno potajno, što ga čini nepoštenim posjednikom. U prilog toj tvrdnji govori i dopis koji im je uputio tužitelj 2016. godine a iz kojeg da proizlazi da put koristi od 2006. od kada je kupio kuću od rođaka obitelji AŽŠ, odnosno prema zemljišnoj knjizi od 2007., a ne kako to sada u tužbi tvrdi u razdoblju od 60 godina. Osim toga da je iz tog pisma razvidno kako ih je tužitelj pozvao na potpisivanje Ugovora o osnivanju služnosti puta i to u trenutku kada mu služnost još nije dosjela jer je nije izvršavao 20 godina, odnosno kroz zakonom predviđeno vrijeme, već samo 10 godina kao što i sam tvrdi u tom pismu. Stoga smatraju da tužitelj ne može steći pravo služnosti na njihovoj nekretnini putem instituta dosjelosti jer nije pošteni posjednik, najkasnije od 09. studenog 2016. do kojeg trenutka je nekretninu prema svojim tvrdnjama koristio samo 10 godina, a ne 20 kako to predviđa članak 229. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Nadalje navode da je tužitelj vlasnik nekretnine oznaka k. č. br. zgr. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina], koje nekretnine međusobno graniče, a da nekretnina oznake k. č. br. zgr. [katastarska čestica] graniči direktno s putem na k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina]. Zatim da bi predmetna služnost (ukoliko sud prihvati tužbeni zahtjev tužitelja) znatno opteretila njihovu nekretninu iz razloga što oduzima gotovo cijelu okućnicu, a s druge strane tužitelj da može preko svoje druge nekretnine oznake k. č. br. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] doći do svoje predmetne k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Stoga su pod pretpostavkom da ukoliko sud prihvati tužbeni zahtjev tužitelja podnijeli protutužbu kojom traže ukidanje prava stvarne služnosti preko njihove nekretnine a za korist nekretnine tužitelja.

3.Na protutužbu tuženika očitovao se tužitelj navodeći da upravo podnošenjem ovakve protutužbe tuženici priznaju njegov tužbeni zahtjev jer ne bi tražili ukidanje nečega čega nema. Nadalje osporava tvrdnje tuženika da iz njegovog dopisa poslanog njima 2016. proizlazi da je priznao da predmetno pravo služnosti ima tek od dana kupnje nekretnine 2007., kao i da nije točno da bi imao mogućnost pristupa preko bilo koje druge čestice s javnog puta do svoje predmetne nekretnine.

4.Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u: zk izvatke (4-5, 34-35), kopiju katastarskog plana (6 i 36), u dopis tužitelja tuženicima od 9. studenog 2016. (37), u zk. izvadak (46), u kupoprodajni ugovor (47-49), u povijesni zk izvadak (55-56), proveo je uviđaj lica mjesta na kojem je saslušao mjerničkog vještaka Eduarda Klimana (62-63), svjedoke DŽ (64-65), PŽŠ (65-66), PŽ (66-67) i EŽ (67-68), izvršio je uvid u orto foto snimak (69), u povijesni list (70), u skicu lica mjesta s fotografijama mjerničnog vještaka Edurada Klimana (74-77), te je saslušao svjedoka ČŽ (112) i tužitelja (113).

5.U vezi s ovako provedenim dokaznim postupkom sud je prema svojem uvjerenju, a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka odlučio kao u izreci presude.

6.U ovom postupku nije sporno da je tužitelj vlasnik nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica] pomoćni objekt i dvorište sa 300 m2 upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (4), koju nekretninu je tijekom ovog postupka prodao, koja prodaja odnosno promjena vlasnika nije provedena u zemljišnoj knjizi), a tuženici su suvlasnici nekretnine oznake k. č. br. zgr. [katastarska čestica] kuća i dvorište sa 450 m2, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (5), koje nekretnine međusobno graniče, a kako je to vidljivo na kopiji katastarskog plana (6) i skici lica mjesta mjerničnog vještaka Eduarda Klimana, dipl. ing. geod. (74).

7.Ono što je sporno i što je u ovom postupku bilo potrebno utvrditi pitanje je da li za korist nekretnine tužitelja postoji pravo stvarne služnosti – pravo prolaza, provoza, progona stoke i prolaza pješice, a na teret nekretnine tuženika. Odnosno ukoliko postoji da li je takva služnost izgubila razumnu svrhu.

8.Zakon poznaje više vrsta stvarnih služnosti, poljske ili zemljišne i kućne ili gradske. Poljske ili zemljišne mogu biti služnost puta, služnost vode i služnost paše. Služnost puta se obično javlja u tri standardne varijacije: kao služnost staze ili nogostupa (služnost prolaza), kao služnost progona stoke i kao služnost kolnika (služnost provoza).

9.Tužitelj tvrdi da je služnost prolaza, provoza i progona stoke stekao dosjedanjem putem svojih pravnih prednika.

10.Odredba članka 229. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 – u nastavku ZV) propisuje da se stvarna služnost osniva na temelju zakona dosjelošću, ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz 20 godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio.

11.Sud je obavio uviđaj lica mjesta te je utvrdio (62-63) da se predmetne nekretnine nalaze u mjestu Vabriga na adresi [adresa]. Tužitelj ima dvije nekretnine koje čine cjelinu. Prva gledajući s ulice je kuća iza koje se nastavlja dvorište koje u naravi predstavlja pokošenu livadu. Između kuće i livade nalazi se garaža koja se naslanja na kuću i koja garaža ima dva ulaza sa sjeverne i sa zapadne strane i oko koje postoji opločenje koje sa zapadne strane nema visoku stepenicu dok sa sjeverne strane ima. Sa zapadne strane nalazi se nekretnina tuženika koja u naravi čini kuću na koju se nastavlja u pravcu sjevera dvorište. Između kuće tužitelja i kuće tuženika nalaze se stepenice koja vode u kuću tužitelja. Nadalje uz kuću tuženika sa zapadne strane nalazi se prolaz koji skreće desno u obliku slova L pa sve do garaže tužitelja. Tužitelj navodi da je to pravac stvarne služnosti te se konstatira da je on dužine cca 25 m, a širine 3,70 m i to od asfaltirane ulice do zaokreta, a potom u širini od 4,10 m od tog zaokreta pa do garaže. Nadalje je konstatirano da se s istočne strane na kuću tužitelja nastavlja ograda koja je na betonsko-kamenom temelju visine cca pola metra sa željeznom ogradom visine 1,00 metar, sveukupno 1,5 m koja ograda ide sve do granice predmetne parcele tužitelja, odnosno za cca pola metra višlje. Nadalje sje konstatirano da se istočnije od opisanog nalazi susjedna nekretnina, kuća s okućnicom odnosno dvorištem iza kuće, a još istočnije nalazi se javni put nasut sitnim kamenčićima. Od tog puta pa preko susjedne nekretnine do predmetne nekretnine tužitelja je udaljenost cca 15 m, a ta susjedna nekretnina u naravi čini voćnjak s mladim stablima. Nadalje je konstatirano da s ulične strane postoji ulaz u kuću tužitelja.

Mjernični vještak Eduard Kliman, dipl. ing. geod. u svom je iskazu (63-64) ustvrdio da je pokazana nekretnina k. č. br. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s tlocrtnom površinom prema službenom katastarskom stanju od 450 m2. Ista je u naravi dvojni objekt i to zapadni dio, te dvorište s južne, zapadne i sjeverne strane. Predmetno pravo prolaza prolazi od javne asfaltirane ulice k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sa zapadne strane dvojnog objekta u širini od 3,70 m prema sjeveru sve do kraja odnosno do sjevernog pročelja dvojnog objekta te se put nastavlja prema istoku u širini od 4,10 m sve do granice k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Od zapadne granice k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pa prema istoku dio je popločenog dvorišta taj dio prema istoku završava prizemnim objektom (garaža) na kojem su sa zapadne i sjeverne strane vidljiva dvojna (dupla) vrata za koje tužitelj tvrdi da su jedna i druga garažna vrata. Sjeverna međa k. č. br. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na terenu vidljiva je kao pokošeno dvorište sve do pretpostavljene međe. Pokošena sjeverna linija k. č. br. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u pravcu istok zapad nije u ravnini sa ogradnim zidom sa istočne strane k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] već je taj sjeverni zid kraći za cca 2,00 m obzirom na prije spomenutu pokošenu liniju istok zapad.

Nadalje je konstatirao da do nekretnine tužitelja na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] postoji i drugi prilaz osim spornog i to od javnog puta koji se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] preko k. č. br. [katastarska čestica] u smjeru istok zapad ili preko k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] u smjeru istok zapad, sve k. o. [katastarska općina]. Dužina prve varijante iznosi cca 15,00 m, a druge varijante cca 18,00 m. Napomenuo je da prva varijanta dolazi u obzir samo ukoliko ogradni zid između k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], nije do tromeđe već je kraći za cca 2,00-3,00 m.

Mjernični vještak je izradio i skicu lica mjesta (74) na kojoj je prikazao spornu služnost naznačivši ju kao služnost "A".

12.Sud je prihvatio nalaz i mišljenje mjerničnog vještaka kao i njegovu skicu lica mjesta kao stručne i objektivne, a čemu nisu prigovorile ni parnične stranke.

13.Na okolnost izvršavanja sporne služnosti sud je saslušao svjedoke koji su izjavili da su prednici tužitelja spornu služnost izvršavali kao služnost prolaza (kao služnost staze ili nogostupa) kako bi s javnog puta preko nekretnine tuženika došli na svoju nekretninu.

Svjedok DŽ, inače sestrična tuženika, u svom je iskazu (64-65) izjavila da su bila dva vlasnika, jedan je bio njezin stric BŽ koji je bio vlasnik kuće koja je danas od tuženika, a drugi je bio njegov brat ŽŽ koji je bio vlasnik kuće koju je kasnije stekao tužitelj. Da je taj BŽ živio u [adresa] ali je dolazio ovdje te da je uvijek govorio da mu smeta što njegov brat prolazi preko njegove nekretnine. Zatim da su nakon njegove smrti i njegova djeca nastavila dolaziti koja da su isto tražila od RŽ da prestane prolaziti preko njihove nekretnine. Još je izjavila da sve ovo zna iz pričanja tuženika.

Svjedok PŽŠ u svom je iskazu (65-66) izjavila da živi u susjedstvu više od 45 godina i to u kući koja se nalazi do kuće tužitelja, a dijeli ih zid i ograda. Da je u kući tužitelja živjela obitelj RŽ koji su do svoje nekretnine dolazili preko nekretnine tuženika što im nitko nije branio s time da su vlasnici te nekretnine živjeli u [adresa] i dolazili vrlo rijetko, svakih desetak godina. Nadalje je izjavila da su ti njeni susjedi – obitelj RŽ umrli pred dosta godina, a da ih je naslijedio njihov unuk EŽ koji nije živio u toj kući, a koju je kasnije prodao tužitelju.

Svjedok PŽ, suprug prethodne svjedokinje, iskazivao je isto kao i njegova supruga (66-67). S time da je dodao da su RŽ i njegova supruga do svoje kuće uvijek dolazili spornim putem s time da je s prednje strane njihove kuće postojao ulaz koji je vodio u konobu, a da li se iz te konobe moglo dalje u ostatak te kuće to ne zna. Da je ulaz u njihovu kuću bio s dvorišne strane, preko vanjskih stepenica koje i danas postoje. Nadalje je izjavio da su RŽ i njegova supruga bili siromašni, da nisu imali ni kola ni automobil i da su spornim putem prolazili pješice, dok je tužitelj prolazio i pješice i automobilom. Još je izjavio da je tužitelj napravio garažu kada je renovirao kuću.

Svjedok GŽ u svom je iskazu (67-68) izjavio da je kuća tužitelja nekada bila od njegovog djeda RŽ i bake UŽ koji su do svoje smrti živjeli u toj kući, a on ju je kasnije prodao tužitelju, odnosno ne on nego njegova majka i njena sestra u kojoj prodaji je on samo sudjelovao. Naglasio je da su kod te prodaje tužitelju rekli za pravo služnosti prolaza i provoza, ali da to nije stavljeno u formalni ugovor jer da nije bilo potrebno, jer da je od uvijek bilo tako. Zatim da nekretnina preko koje prolazi ta služnost je od uvijek bila od njegovog djeda i njegove bake, a nikada od tuženika i njegovih prednika jer da su oni imali samo kuću. Ustvrdio je da ukoliko je na papiru drugačije da je onda netko nešto krivo napravio. Nadalje je izjavio da su njegovi djed i baka spornim putem uvijek prolazili nikad provozili jer nisu imali ni motorno ni zaprežno vozilo, dok je on znao doći motornim vozilom zbog čega nikad nije imao problema. Međutim rekao je da je u kući tuženika živio OŽ između 1985. i 1988. koji da mu je znao prigovoriti što parkira na spornom putu, ali su se dogovarali na način da se je pomicao auto ukoliko bi smetao drugome. Još je izjavio da je postojeću garažu napravio tužitelj nakon kupnje.

Svjedok OŽ u svom je iskazu (112) izjavio da je živio u kući tuženika od listopada 1987. do 1993., a u kući do (od tužitelja) da su živjeli muž i žena prezimena UŽ koji su znali proći dvorištem oko čega nije bilo nikakvih problema. Njihova kuća da je imala ulaz s prednje stranke kroz koji su ulazili u kuću, ali da ima i stepenište sa stražnje strane s kojim su se oni više služili.

14.Tužitelj je u svom iskazu (113) izjavio da je kupio predmetne nekretnine, ali da ih je pred dvije ili tri godine prodao. Da ih je kupio od gospođe UŽ koja da mu je rekla i pokazala put kojim se prilazi tim nekretninama. Izjavio je da nikada nije živio u kući, ali da je svakodnevno dolazio posebice u vrijeme renoviranja te da je koristio sporni put što pješice što automobilom i nikakvih problema da nije bilo. Nadalje je izjavio da je u kuću moguće ući s prednje strane, ali samo pješice, zatim sa stražnje strane, te da je napravio garažu na mjestu gdje je nekada bila štala i da je sada moguće kroz garažu ući u kuću.

15.Tuženici su odustali od prijedloga da ih se sasluša kao stranke u svrhu dokaza.

16.Analizirajući iskaze navedenih svjedoka i tužitelja koje sud ocjenjuje kao jasne, logične i neproturječne sud zaključuje da prednici tužitelja RŽ i UŽ nikada nisu spornim putem provozili već isključivo prolazili što im nitko nije osporavao kako bi došli i ušli u svoju kuću. Iskaz svjedoka DŽ, inače sestrične tuženika, u dijelu u kojem je iskazala da se je njezin stric BŽ koji je živio u [adresa] (prednik tuženika) protivio prolaženju prednika tužitelja preko njegove nekretnine sud ocjenjuje kao neuvjerljiv, u suprotnosti s ostalim provedenim dokazima, koja je očito svojim iskazom željela pomoći tuženicima.

17. RŽ je umro 1994., a Ivanka Bibulić 1999. kako to proizlazi iz iskaza njihovog unuka, svjedoka GŽ (što nitko nije osporio), a živjeli su na predmetnim nekretninama sigurno više od 40 godina, a kako to proizlazi iz iskaza svjedoka DŽ, EŽŠ i PŽ. Znači, oni su prolazeći spornim dijelom više od 40 godina čemu se nitko nije protivio stekli služnost prolaza dosjelošću u smislu odredbe članka 229. stavak 1. ZV-a.

18.Međutim, kako nisu provozili (a što proizlazi iz iskaza svih svjedoka) nisu mogli ni steći služnost provoza. Nakon njihove smrti njihovi nasljednici nikada nisu živjeli u njihovim nekretninama već su povremeno dolazili i obilazili te nekretnine, što znači da se ne radi o služnosti koja se po svojoj naravi može rijetko izvršavati u smislu odredbe članka 229. stavak 3. ZV-a.

Isto tako tužitelj je svoju nekretninu kupio 30. srpnja 2007. (47-49) kada je počeo na nju dolaziti koristeći sporni put i to kao služnost prolaza i služnost provoza. Čak štoviše on je nakon kupnje napravio i garažu do koje je moguće pristupiti samo preko nekretnine tuženika odnosno spornom služnošću.

Međutim, od 2007. do 2023. (vrijeme podnošenja tužbe) nije proteklo 20 godina iz kojeg razloga nije mogao steći tu služnost.

Radi toga valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem je tražio utvrđenje prava stvarne služnosti provozom i progonom stoke.

19.Tuženici tvrde da je služnost prolaza izgubila razumnu svrhu jer da tužitelj ima mogućnost kroz kuću na k. č. br. zgr. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina] doći na predmetnu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koje zajedno čine cjelinu.

Da se kroz kuću na k. č. br. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (ista u vlasništvu tužitelja) može doći na predmetnu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] potvrdio je i sam tužitelj u svojem iskazu.

Odredba članka 242.stavak 1. ZV-a propisuje da izgubi li pravo služnosti razumnu svrhu, vlasnik poslužne stvari može zahtijevati da se ono ukine; ako nije što posebno određeno, odluku o ukinuću donijet će sud na zahtjev vlasnika poslužne stvari, bez obzira na pravni temelj na kojem je ta služnost bila osnovana.

20.Znači tužitelj ima mogućnost kroz svoju kuću doći na predmetnu nekretninu. S obzirom na to da se radi o služnosti prolaza ta služnost je izgubila razumnu svrhu jer postoji adekvatniji prolaz do predmetne nekretnine (kroz kuću pa na predmetno dvorište) koji samim time ne ometa niti ograničava nekretninu tuženika, odnosno ne čini im štetu.

21.Radi toga valjalo je prihvatiti protutužbeni zahtjev u pogledu ukidanja služnosti prolaza i presuditi kao u izreci pod točkom III.

22.Tuženici su zatražili i ukidanje služnosti provoza, pod uvjetom ukoliko sud prihvati u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja.

23.Zakon ne poznaje postavljanje takvog uvjetovanog tužbenog zahtjeva. Međutim radi se o zahtjevu kojim se traži ukidanje nečega za što je u ovom postupku utvrđeno da nije nastalo. Radi toga takav zahtjev je neosnovan i valjalo ga odbiti i presuditi kao u izreci pod točkom IV.

24.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. Zakona o parničnom postupku (SL SFRJ 4/77, 36/77, 36/80, 6/80, 69/82, 43/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, NN 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19,80/22, 114/22, 155/23 – u nastavku ZPP) s obzirom da su stranke podjednako uspjele u ovom postupku.

25.Radi svega navedenog sud je presudio kao u izreci.

U Poreču-Parenzo 28. studenog 2025.

S u d a c:

Vlatka Markuš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, a rok za žalbu je 15 dana i počinje teći danom dostave presude. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, kao i stranci koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a bila je uredno pozvana, smatrat će se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, rok za žalbu teče od dana dostave prema odredbama Zakona o dostavi pismena.

U Poreču-Parenzo 28. studenog 2025.

S u d a c: