REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: P-659/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Patriziji Muždeka Funčić, u pravnoj stvari tužitelja SEALINE KRK d.o.o., Omišalj, Bjanižov 5, OIB:40038067511, zastupan po punomoćnici Dunji Kreso, odvjetnici u Krku, protiv tuženika KIJAC NEKRETNINE d.d., Omišalj, Poje 1, OIB:36063948499, zastupan po punomoćniku Vici Mandriću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mandarić & Einwalter j.t.d., Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i povrata stečenog bez osnove, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 8. listopada 2025., u prisutnosti zastupnika po zakonu tužitelja uz punomoćnicu te u odsutnosti punomoćnika tuženika, 28. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je Ugovor o osnivanju prava služnosti zaključen 5. siječnja 2021. između tužitelja SEALINE KRK d.o.o., Omišalj, Bjanižov 5, OIB: 40038067511 i tuženika KIJAC NEKRETNINE d.d., Omišalj, Poje 1, OIB: 36063948499, ništetan.

II. Nalaže se tuženiku KIJAC NEKRETNINE d.d., Omišalj, Poje 1, OIB: 36063948499, da na ime stečenog bez osnove, isplati tužitelju SEALINE KRK d.o.o., Omišalj, Bjanižov 5, OIB:40038067511, iznos od 24.885,53 EUR, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 7. siječnja 2021. pa do isplate, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak ovog postupka u iznosu od 2.875,80 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 28. studenog 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke (referentna stopa) za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi podnesenoj 17. prosinca 2024., u bitnome naveo da je s tuženikom 5. siječnja 2021. zaključio Ugovor o osnivanju prava služnosti puta - staze i kolnika, i to tužitelj kao vlasnik povlasne nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] (sada k. č. br. [katastarska čestica]), zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] - Njivice i tuženik kao vlasnik poslužnih nekretnina označene kao k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] i k. č. br. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina] - Njivice. Nadalje je naveo da je 7. siječnja 2021., na ime jednokratne naknade temeljem predmetnog Ugovora, tuženiku uplatio iznos od ukupno 150.000,00 kuna, odnosno 19.908,42 EUR, što uvećano za PDV, sveukupno iznosi 24.885,25 EUR.

1.1. Kao vlasnik građevinske parcele k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] - Njivice (sada k. č. br. [katastarska čestica]), tužitelj navodi da je 2020. pokrenuo upravni postupak ishođenja građevinske dozvole. Upravno tijelo da je, obzirom je pristup gradilištu u vlasništvu tužitelja bio predviđen preko nekretnina uknjiženih u suvlasništvu tuženika i društva PONIKVE VODA d.o.o., zatražilo dokaz o pristupu gradilištu s javne površine, odnosno dokaz o postojanja prava služnosti prolaza i provoza. Također, navodi da je istovremeno založni vjerovnik tuženika, društvo GASFIN S.A., u postupku reambulacije katastra i obnove zemljišnih knjiga za k. o. [katastarska općina] – Njivice, podnio prigovore u tijeku 2020. na oblik i površinu nekretnine u vlasništvu tužitelja. U cilju rješavanja susjedskih odnosa te nastojanja da se za tužitelja kao investitora spriječi veća šteta, a obzirom da je u zemljište investirao radi izgradnje, tužitelj navodi da se obratio odvjetniku društva GASFIN S.A., a koji da ga je uputio na ŽA, kao odgovornu osobu za društvo GASFIN GROUP LUXEMBOURG. U suradnji sa ŽA, navodi da je sklopljen sporazum koji je rezultirao sklapanjem predmetnog Ugovora o služnosti prolaza i provoza, s time što je ŽA naknadno imenovan direktorom tuženika, a u kojem trenutku je potpisan predmetni Ugovor. U tijeku pregovora, ŽA se tužitelju predstavio kao član uprave društva GASFIN S.A., kojem da je nadzorni odbor tog trgovačkog društva dalo suglasnost za sklapanje predmetnog Ugovora, nakon čega da je isti odredio visinu naknade i uvjetovao formiranje staze preko povlasne nekretnine radi pristupa do mora.

1.2. Tužitelj nadalje navodi da je nakon sklapanja predmetnog Ugovora, a radi podnošenja prigovora društva GASFIN S.A. na rješenje o uknjižbi služnosti prolaza i provoza, utvrdio da ŽA, u vrijeme pregovora o sadržaju Ugovora o služnosti prolaza i provoza, nije dobio suglasnost društva GASFIN S.A. za sklapanje predmetnog Ugovora te da je naknadno utvrdio i da je ŽA, kao direktor tuženika zatajio činjenicu da tuženik nije vlasnik poslužnih nekretnina, budući da su iste rješenjem Ureda državne uprave u PGŽ, Službe za imovinsko-pravne poslove, Ispostava Krk, izvlaštene još 2014. i to u korist društva PONIKVE VODA d.o.o., [adresa]. Također, navodi i da je tuženik primio kako rješenje o izvlaštenju, tako i određenu naknadu tržišne vrijednosti za izvlaštene nekretnine još 2014. Rješenje o izvlaštenju da nije bilo provedeno u zemljišnim knjigama iz razloga što je tuženik 2014. bio u stečaju, a iz kojeg razloga da tužitelj u trenutku zaključenja Ugovora o osnivanju služnosti, nije imao saznanja da tuženik nije vlasnik poslužnih nekretnina. U međuvremenu, ističe da je društvo PONIKVE VODA d.o.o., upisao pravo vlasništva na poslužnim nekretninama, kao i da je ishodilo uporabnu dozvolu 11. studenog 2022. U konačnici, tužitelj rezimira da je tadašnji zastupnik po zakonu tuženika ŽA prešutio činjenicu da tuženik nije vlasnik poslužnih nekretnina, da je proveden postupak izvlaštenja, da su poslužne nekretnine javno dobro kojim upravlja društvo za komunalne poslove PONIKVE d.o.o., [adresa], u vlasništvu jedinice lokalne samouprave, slijedom čega da ga je kroz onemogućavanje ishođenja građevinske dozvole, doveo u zabludu i prisilio na sklapanje predmetnog Ugovora koji ne proizvodi pravne učinke. Stoga, pozivom na relevantne odredbe Zakona o obveznim odnosima, predlaže da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev te da tuženika obveže na naknadu parničnog troška.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbu i tužbeni zahtjev, navodeći da je tužitelj valjano zasnovao služnost na nekretninama oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Njivice, a koja da je bila upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Njivice. Navedena nekretnina označena kao k. č. br. [katastarska čestica], da je podijeljena je na k. č. br. [katastarska čestica] površine 10756 m² i na k. č. br. [katastarska čestica] površine 133 m² te budući da je služnost zasnovana, da je u potpunosti ispunjen ugovor između parničnih stranaka. Nadalje, tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, obrazlažući da je tužitelj svoj zahtjev trebao usmjeriti prema nadležnim tijelima koja su od njega zahtijevala da uredi pristup svom zemljištu, kao i da je Primorsko-goranska županija donositelj oba akta na koja upire tužitelj, konkretno građevinske dozvole za koju je bilo potrebno regulirati pristup te rješenja o izvlaštenju. U konačnici, tuženik navodi da su sve informacije o zemljištu bile poznate i vidljive u zemljišno knjižnom izvatku, a tuženik da nema podataka zašto se tužitelj odlučio za sklapanje pravnog posla s bivšim direktorom. Stoga, tuženik navodi da kasnija uknjižba prava vlasništva ne utječe na služnost, niti je tužitelj dostavio ikakve dokaze da bi novouknjiženi vlasnik osporavao njegovu služnost. Slijedom iznijetog, navodi da predmetni Ugovor između stranaka ne može biti ništetan kada je u cijelosti konzumiran voljom stranka, slijedom čega predlaže da sud odbaci tužbu zbog nedostatka pravnog interese, a podredno da odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, sve uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Podneskom od 26. ožujka 2025. tužitelj se očitovao na navode tuženika iz odgovora na tužbu te je naveo da se služnost osniva upisom u zemljišnu knjigu. Založni vjerovnik društvo GASFIN S.A. da je podnio prigovor na rješenje o zemljišnoknjižnom upisu, a nakon što je taj prigovor odbačen, da je podnio i žalbu koja do danas nije riješena, slijedom čega navodi da zemljišnoknjižni upis prava služnosti nije pravomoćan. Nadalje, tužitelj je naveo da ga je tuženik prisilio na sklapanje Ugovora o osnivanju prava služnosti, a što da je razvidno iz zemljišnoknjižnog izvatka od 5. siječnja 2021. jer da su tuženik i založni vjerovnik GASFIN S.A., podnijeli nekoliko prigovora u ispravnom zemljišnoknjižnom postupku na nekretnini u vlasništvu tužitelja. ŽA da se je prvotno tužitelju predstavio kao zastupnik po zakonu založnog vjerovnika GASFIN S.A., a u tijeku pregovora kao zastupnik po zakonu tuženika, te ističe da je dotični u tom smislu pregovarao i sklopio predmetni Ugovor. Nakon što je predmetni Ugovor sklopljen, tužitelj potom ističe da je došlo do promjene vlasništva u zemljišnoj knjizi, slijedom čega da je sklopio predmetni Ugovor s tuženikom koji mu je prešutio da odavno nije vlasnik poslužnih nekretnina, a koje da su javno dobro u općoj uporabi. Također, navodi da je sljedeći razlog za sklapanje predmetnog Ugovora bio onemogućavanje tužitelja u ishodovanju građevinske dozvole u postupku nadležnog upravnog tijela, obzirom je isto tijelo zahtijevalo dokaz da nekretnina u vlasništvu tužitelja ima pristup s javnog puta, čime da je tužitelj bio primoran na osnivanje služnosti puta s javne ceste do njegovog gradilišta. Tužitelj je također naveo da je žalba založnog vjerovnika na građevinsku dozvolu odbijena, uz obrazloženje da su poslužne nekretnine stekle status javnog dobra. U konačnici navodi da iz zemljišne knjige nije bilo razvidno da je vođen postupak izvlaštenja jer su poslužne nekretnine bile upisana kao suvlasništvo društva PONIKVE d.o.o., [adresa] i tuženika. Stoga, navodi da je upis pod posl.br. Z-1252/12 usmjeren na zabranu raspolaganja nekretninama na pet godina, a koji rok je u trenutku sklapanja ugovora bio istekao.

4. Podneskom od 1. travnja 2025. tužitelj se dodatno očitovao te naveo da uvidom u zemljišnu knjigu nije mogao utvrditi da je vođen postupak izvlaštenja. Glede upisa pod brojem Z-458/16, a pod kojim poslovnim brojem je zabilježeno u zemljišnoj knjizi da se vodi postupak nepotpunog izvlaštenja, tužitelj dostavlja prijedlog iz tog zemljišnoknjižnog spisa za zabilježbu, koji se odnosi na nepotpuno izvlaštenje po zahtjevu HEP-Operator distribucijskog sustava Zagreb.

5. Podneskom od 8. listopada 2025. tuženik je ustrajao kod svih navoda iznijetih u odgovoru na tužbu, kao i dosadašnjih navoda te je predložio da se ročište za glavnu raspravu zakazanu 8. listopada 2025. održi u njegovoj odsutnosti, kao i da se ista zaključi.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnosti Ugovor o osnivanju prava služnosti puta (dalje: predmetni Ugovor) zaključenog 5. siječnja 2021. između parničnih stranaka, kao i zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži da tužitelju isplati iznos od 24.885,25 EUR, a koji je tužitelj uplatio upravo tuženiku na ime jednokratne naknade temeljem predmetnog Ugovora o osnivanju prava služnosti dana 7. siječnja 2021., zajedno sa zateznim kamatama.

7. Među parničnim strankama nije sporno da su iste 5. siječnja 2021. zaključile predmetni Ugovor, a temeljem kojeg je tužitelj dana 7. siječnja 2021. isplatio tuženiku na ime naknade iznos od 24.885,25 EUR.

8. Međutim, sporna je odlučna činjenica je li predmetni Ugovor o osnivanju prava služnosti puta zaključen 5. siječnja 2021., protivan prisilnim propisima, a i moralu te kao takav ništetan.

9. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze uvidom u materijalnu dokumentaciju priležeću spisu te je proveo dokaz saslušanjem svjedokinje ŽAP.

10. Na temelju ocjene svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog provedenog postupka, sve sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23; dalje: ZPP), sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim u cijelosti.

11. Uvidom u ugovor o osnivanju prava služnosti (stranica 4-8 spisa), sud je utvrdio da je isti zaključen 5. siječnja 2021. između tuženika, kao navodnog vlasnika poslužnih nekretnina te tužitelja, kao vlasnika povlasne nekretnine, koji je ovjeren od javne bilježnice Amire Predovan, sa sjedištem u [adresa], pod poslovnim brojem Ov- 21/2021. Uvidom u odredbu čl. 1. predmetnog Ugovora, razvidno je da su stranke suglasno utvrdile da je predmet istog osnivanje prava stvarne služnosti puta – staze i kolnika na poslužnim nekretninama označene kao k. č. br. [katastarska čestica] u naravi put, zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] – Njivice i to u 1/1 dijela i nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] u naravi put, zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] – Njivice i to u 1/2 dijela. Nadalje, razvidno je da je tužitelj vlasnik povlasne nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] u naravi šuma, zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] – Njivice, sada označene kao k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica]. Uvidom u odredbu čl. 3.4. Ugovora, razvidno je da su stranke suglasno utvrdile da se služnost osniva uz naknadu koju je tužitelj dužan isplatiti tuženiku u roku od osam dana u ukupnom iznosu od 187.500,00 kn. Također, razvidno je da tužitelj na ime naknade za osnivanje prva služnosti prolaza na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] – Njivice, prenosi u vlasništvo tuženiku nekretninu nastalu cijepanjem k. č. br. [katastarska čestica], katastarske oznake k.č br. 11431/2, koja nekretnina u naravi predstavlja stazu ukupne površine 133 m², uz među s k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] – Njivice, kao i da dozvoljava tuženiku da se u zemljišne knjige upiše kao vlasnik novonastale nekretnine.

12. Uvidom u Ugovor o osnivanju služnosti puta zaključen između društva PONIKVE VODA d.o.o., [adresa] i tužitelja dana 27. studenog 2020., (stranica 10-11 spisa), razvidno je da društvo PONIKVE VODA d.o.o., suvlasnik poslužne nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], u naravi put, zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] - Njivice, u 1/2 dijela i da je tužitelj vlasnik nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] - Njivice, s time da je u tijeku parcelacija predmetne nekretnine na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] – Njivice, slijedom čega se predmetni ugovor odnosi na buduću nekretninu označenu kao k. č. br. [katastarska čestica]. Uvidom u odredbu čl. 4. navedenog Ugovora, razvidno je da suvlasnik poslužne nekretnine dozvoljava tuženiku kao vlasniku povlasne nekretnine da na temelju istog upiše u zemljišne knjige teret prava služnosti puta, prolaza i provoza na k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. br. [broj ZK uloška], k.o. Omišalj

– Njivice, u naravi asfaltirani put, a u korist nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] – Njivice, nakon parcelacije označene kao k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] – Njivice i to bez naknade.

13. Uvidom u rješenje Ureda državne uprave u Primorsko-goranskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove, Ispostave Krk, KLASA:UP/I-943-04/11-01/32, UR. BROJ:2170-10-02/7-14-19 od 3. lipnja 2014., (stranica 40-46 spisa), a koje rješenje je postalo pravomoćno 27. lipnja 2014., razvidno je da je temeljem odredbe čl. 22. Zakon o izvlaštenju, a povodom prijedloga društva PONIKVE VODA d.o.o., [adresa], za potpuno izvlaštenje radi izgradnje pristupne ceste i infrastrukture (kanalizacijskog dovodnog kolektora, vodovoda, elektropriključka i TK priključka) do uređaja za pročišćavanje kolektora odnosno do uređaja za pročišćavanje otpadnih voda Malinska

– Njivice, na lokaciji Ćuf, u korist društva PONIKVE VODA d.o.o., potpuno izvlaštena nekretnina označena kao z.č. 4000/58, u zk. ul. br. [broj ZK uloška], površine 5458 m², k. o. [katastarska općina], u vlasništvu KIJAC NEKRETNINE d.d., Zagreb te uz naknadnu vlasniku zemljišta u visini tržišne vrijednosti izvlaštene nekretnine u iznosu od 503.955,27 kn.

14. Uvidom u povijesni prikaz izvadaka iz zemljišne knjige za nekretninu označenu kao k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] - Njivice i k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] - Njivice (stranica 102-121 spisa), razvidno je da je vlasnik istih tuženik te da je temeljem prijedloga od 4. studenog 2024., pod brojem Z- 17890/2024 brisana zabilježba postupka nepotpunog izvlaštenja na ½ dijela nekretnine zabilježeno pod Z-458/2016.

15. Uvidom u prijedlog HEP-operator distribucijskog sustava d.o.o., Zagreb od 25. siječnja 2016. (stranica 93-97 spisa), razvidno je da isti zahtijeva zabilježbu postupka nepotpunog izvlaštenja z.č. 11429/3 u zk. ul. br. [broj ZK uloška] i z.č. 1/2 dijela, z.č. 11429/1 u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] – Njivice, a radi izgradnje infrastrukturnog elektroenergetskog objekta. Slijedom navedenog, Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Krku je rješenjem poslovni broj Z-458/16 od 29. travnja 2016., dopustila zabilježbu postupka nepotpunog izvlaštenja na k. č. br. [katastarska čestica] u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – Njivice te na k. č. br. [katastarska čestica] u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – Njivice.

16. Iz iskaza svjedokinje ŽAP, saslušane na ročištu 8. listopada 2025., (stranica 127-129 spisa), proizlazi da je ista bila odvjetnica tužitelja, a koji je po njenoj preporuci kupio nekretninu označenu kao k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]- Njivice, iz kojeg razloga da se osjećala odgovornom za daljnji tijek događaja. Svjedokinja je iskazala da je tužitelj 2019. podnio zahtjev za izdavanje građevinske dozvole te da je smatrao da do svoje parcele ima pristup s javne ceste. Međutim, iskazuje da su počeli problemi jer je upravno tijelo tražilo dokaz da tužitelj do svoje parcele ima pristup sa javne ceste, te ukoliko se utvrdi da nema, navodi da su predložili da se zaključi ugovor o osnivanju prava služnosti. Tada da su uočili da je na predmetnoj nekretnini, u naravi cesti, u ½ uknjiženo društvo PONIKVE d.o.o., a u drugoj ½ tuženik, kao i da postoji cijeli niz upisanih hipoteka u korist društva GASFIN. Također, svjedokinja iskazuje da je u tijeku bio postupak reambulacije katastara i obnove zemljišnih knjiga te da su vidjeli plombe iz 2020. i utvrdili da su tuženik i društvo GASFIN podnijeli prigovor. Iz tog prigovora utvrdili su koji punomoćnik zastupa društvo GASFIN, slijedom čega da se zastupnik po zakonu tužitelja pisanim putem istome obratio, sve u svrhu dobrosusjedskih odnosa, a koji odvjetnik da ga je uputio da se obrati g. ŽA kao direktoru društva GASFIN. Putem e-mail korespondencije da je bio dogovoren sastanak krajem ljeta 2020. na kojem je prisustvovao g. ŽA te koji se predstavio kao direktor razvoja društva GASFIN, zatim sadašnji zastupnik po zakonu tužitelja, tada prokurist, odvjetnica Dunja Kreso i ona. Iskazuje da je na predmetnom sastanku prisustvovao direktor društva GASFIN, prvenstveno iz razloga jer je u zemljišnoj knjizi bila upisana zabrana opterećenja i otuđenja predmetne nekretnine, pa da su iz navedenog smatrali da je najvažnije da se s njima dogovore. Tada da im je g. ŽA izjavio da će biti direktor društva GASFIN do konca godine, a da će od 1. siječnja 2021. biti direktor tuženika. Cijelo to vrijeme da se g. ŽA predstavljao na način da pregovara za društvo GASFIN te svjedokinja iskazuje da su tada počeli i pregovarati o sadržaju samog predmetnog Ugovora. Tom prilikom da je g. ŽA predložio da se isplati naknada za tuženika, kao i da se formira staza radi pristupa na parcelu tužitelja (povlasna nekretnina), nakon čega bi se izvršila parcelacija te bi se moglo osnovati založno pravo na navedenoj stazi u korist društva GASFIN. Svjedokinja je ujedno iskazala da je jedan od uvjeta tužitelja bio da tuženik i društvo GASFIN povuku sve prigovore iz postupka reambulacije te da se suglase sa izdavanjem građevinske dozvole. Nakon pregovora, iskazuje da je prijedlog Ugovora o osnivanju služnosti odvjetnica Dunja Kreso poslala odvjetniku društva GASFIN, koji ga je djelomično nadopunio, dok da je g. ŽA izjavio da mora dobiti suglasnost društva GASFIN glede zatražene naknade u iznosu od 150.000,00 kuna. Nakon toga da je tužitelj angažirao mjernika koji je proveo parcelaciju i formirao stazu, a g. ŽA da ih je obavijestio da je postao direktor tuženika, slijedom čega da je početkom 2021. potpisan Ugovor o osnivanju služnosti i isplaćena naknada u iznosu od 150.000,00 kuna. Međutim, iskazuje da tuženik i društvo GASFIN nisu povukli prigovore iz postupka reambulacije, a što je bilo ugovoreno kao uvjet da im se prepusti staza u vlasništvo. Također, iskazuje da u upravnom postupku ne samo da se nisu suglasili za izdavanje građevinske dozvole, već da su počeli prigovarati da nemaju puta, te da su tada prvi puta naveli da zaključeni Ugovor o osnivanju služnosti nije potpisala ovlaštena osoba. Međutim, svjedokinja iskazuje da je upravno tijelo prihvatilo zaključeni Ugovor o služnosti te da je izdalo građevinsku dozvolu, nakon čega da je Ugovor predan na uknjižbu. Nakon što je donijeto rješenje o upisu služnosti, iskazuje da je društvo GASFIN podnio prigovor, tvrdeći da je isti ništetan. Također, navodi i da su uložili i žalbu koja da je odbačena jer društvo GASFIN nije niti stranka u postupku. Svjedokinja je potom iskazala da je tužitelj platio ugovorenu naknadu zbog velikog pritiska te kako bi mu bila izdana građevinska dozvola. Napominje i da se društvo GASFIN žalilo i na izdanu građevinsku dozvolu koja da je sada pravomoćna, ali nije izvršna, jer da je društvo GASFIN pokrenulo upravni spor nakon čega je donesena nepravomoćna presuda, a iz kojeg razloga tužitelj još od 2019. ne može graditi. Nadalje je iskazala da su vidjeli da je društvo PONIKVE d.o.o. izgradilo na kraju ceste vodospremište, slijedom čega da su zaključili da za navedeno treba imati uporabnu dozvolu, a što znači pristup, iz kojeg razloga da je sadašnji zastupnik po zakonu tužitelja u imovinsko-pravnoj službi zatražio podatak o tome da li je provedeno izvlaštenje za cestu u vrijeme kada je rađeno vodospremište. Tada da je tužitelj saznao da je potpuno izvlaštenje provedeno 2014., a radi se o cesti, da je korisnik iste društvo PONIKVE d.o.o., kojem je naloženo da izdvoje sredstva za isplatu naknade tuženiku, kao i da se brišu sva založna prava. To rješenje da su dostavili društvu PONIKVE d.o.o. koje je odmah potom zatražilo uporabnu dozvolu za cestu, nakon čega da se je navedeno društvo, temeljem rješenja o izvlaštenju i uporabne dozvole upisalo kao vlasnikom iste, negdje 2022. Naknada za osnivanje služnosti da se uplatila na račun tuženika, a isto tako navodi da ima saznanja da je tuženik naplatio i sredstva koja su se nalazila na posebnom računu od društva PONIKVE d.o.o., sve temeljem rješenja o izvlaštenju. Napomenula je da su, kako tuženik tako i društvo GASFIN, od samog početak znali o namjeravanoj gradnji tužitelja, te da su išli prijevarnim putem da im investitor jeftino proda nekretninu koja je zapravo tada bila, a i još uvijek da je, jedina urbanizirana na tom području obzirom je okolo iste zeleni pojas. Zapravo da su isti imali namjeru da investitor odustane od tog projekta te da oni potom jeftino kupe predmetnu nekretninu. Za vrijem pregovora, kao i u trenutku zaključenja Ugovora o osnivanju prava služnosti puta, u zemljišnim knjigama da nije bila upisana zabilježba glede izvlaštenja. Također navodi da su kontaktirali društvo PONIKVE d.o.o., budući je navedeno društvo bilo upisano tada kao suvlasnik, te je tužitelj i s navedenim društvom zaključio Ugovor o osnivanju služnosti i to bez naknade te da od navedenog društva nisu dobili nikakvu informaciju da je provedeno izvlaštenje. Uostalom, iskazuje da obzirom na veliki broj upisanih založnih prava, da su smatrali da založna prava ne bi niti mogla biti provedena da je bilo zabilježeno izvlaštenje. Svjedokinja je ujedno nadodala da u vrijeme pregovora i zaključenja Ugovora nisu imali nikakvu sumnju u ovlaštenje za g. ŽA. U toj situaciji sudjelovali su kako g. ŽA, kao jedan od direktora društva GASFIN te kasnije kao direktor tuženika, zajedno sa odvjetnikom koji je zastupao društvo GASFIN, zbog čega da su smatrali da se radi o korektnom poslovnom odnosu. U trenutku zaključenja ugovora da su provjerili tko je bio ovlaštena osoba za zastupanje tuženika i iskazuje da je to bio g. ŽA, koji nakon što je primio novce im se više nikada nije javio.

17. Sud je iskaz svjedokinje ŽAP prihvatio kao vjerodostojan i to prvenstveno jer je isti podudaran s dokumentacijom koja prileži spisu, a što potvrđuje njegovu koherentnost s nepersonalnim dokazima. Nadalje, iskaz svjedokinje je ocijenio kao vrlo detaljan i iscrpan, budući je ista opisala poslovni odnos parničnih stranaka u svim relevantnim segmentima te je ista pri tom bila uključena u predmetni odnos u svojstvu punomoćnice tužitelja kako u vrijeme pregovora, tako i u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora. Kako nije bilo primjedbi na iskaz svjedokinje te imajući u vidu do sada navedeno, ovaj sud cijeni iskaz svjedokinje kao istinit te kao pouzdan prikaz svih relevantnih okolnosti.

18. Nadalje, sud je istaknuti tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije utvrdio neosnovanim. Naime, tužitelj svojim tužbenim zahtjevom traži utvrđenje ništetnosti Ugovora o osnivanju služnosti, odnosno isti ne traži utvrđenje nezakonitosti upravnih akata, niti osporava sadržaj građevinske dozvole ili postupke nadležnih tijela. Tuženik je potpisnik predmetnog Ugovora koji je ujedno primio za zaključenje istog i jednokratnu naknadu od tužitelja, stoga ništetnost ugovora, odnosno obveza vraćanja koristi terete isključivo ugovorne strane. Nadalje, valja istaći da Ugovor o zasnivanju služnosti nije upravni akt, niti ga je izdao upravni organ, stoga je upravo tuženik pasivno legitimiran u predmetnom postupku. Drugim riječima, pasivno je legitimiran onaj tko je primio korist čije se vraćanje traži i onaj tko je ugovorna strana ništetnog pravnog posla. Kako tužbeni zahtjev tužitelja predstavlja obveznopravni odnos između parničnih stranaka, isti je u nadležnosti parničnog suda. Prema tome, pogrešno je tumačenje tuženika da se tužitelj trebao sa svojim zahtjevom obratiti upravnim tijelima. Također, tvrdnja tuženika da je tužbu trebalo odbaciti jer da tužitelj nema pravnog interesa je također neosnovana, sve sukladno odredbi čl. 327. st. 1. Zakona o obveznim odnosima „Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21.; dalje: ZOO).

19. Nakon provedenog dokaznog postupka, ovaj sud je utvrdio sljedeći kronološki tijek:

- da je u trenutku zaključenja predmetnog Ugovora o osnivanju služnosti puta 5. siječnja 2021., zastupnik po zakonu tuženika bio ŽA te da tužitelj nije imao razloga sumnjati u ovlaštenje istog, slijedom čega je 7. siječnja 2021. tužitelj tuženiku na ime jednokratne naknade za sklapanje predmetnog Ugovora uplatio iznosi 24.885,25 EUR, a koje činjenice između parničnih stranaka nisu niti sporne,

- da iz zemljišnoknjižnog izvatka za predmetne poslužne nekretnine u trenutku zaključenja predmetnog Ugovora, nije bila upisana zabilježba potpunog izvlaštenja, slijedom čega tužitelj zaista nije mogao utvrditi da je predmetni postupak izvlaštenja proveden,

- da je tužitelj nakon zaključenja predmetnog Ugovora od Imovinsko-pravne službe saznao da je u odnosu na poslužne nekretnine provedeno potpuno izvlaštenje još 2014. te da se radi o cesti, da je korisnik iste komunalno društvo PONIKVE d.o.o., [adresa], kojem je naloženo da izdvoji sredstva za isplatu naknade tuženiku, kao i da se brišu sva založna prava,

- da je po navedenom saznanju tužitelj pravomoćno rješenje o izvlaštenju od 3. lipnja 2014. dostavio društvu PONIKVE d.o.o., [adresa], koje se potom upisalo kao vlasnikom poslužnih nekretnina 2022.

20. Na temelju svega navedenog, ovaj sud utvrđuje da je predmetni Ugovor zaključen glede poslužnih nekretnina (k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica]) koje u naravi predstavlja cestu, a koja nekretnina je potpuno izvlaštena temeljem pravomoćnog rješenja o izvlaštenju od 3. lipnja 2014., sve radi izgradnje pristupne ceste i infrastrukture do uređaja za pročišćavanje otpadnih voda Malinska-Njivice na lokaciji Ćuf. Budući se radi o cesti i infrastrukturi, sud nadalje utvrđuje da su predmetne poslužne nekretnine, sukladno Zakonu cestama („Narodne novine“ broj: 84/11., 18/13., 22/13. i 54/13.; dalje: ZC) i tadašnjeg Zakona o komunalnom gospodarstvu,

(„Narodne

novine“

broj:

36/95., 109/95., 21/96., 70/97., 128/99., 57/00., 129/00., 59/01., 82/04., 110/04., 178/

04., 38/09., 79/09., 153/09., 153/09., 49/.11, 84/11., 90/11., 144/12., 56/13., 94/13., 1 53/13.), kao lex specialis, javno dobro u općoj uporabi. Slijedom iznijetog, činjenica da se komunalno društvo PONIKVE d.o.o., [adresa], nije uknjižilo u zemljišne knjige 2014., nije od utjecaja jer je u konkretnom slučaju predmetna nekretnina ex lege javno dobro, sukladno navedenim zakonima.

21. Kako se predmetni Ugovor o osnivanju služnosti puta od 5. siječnja 2021. odnosi na poslužne nekretnine označenu kao k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], koje su javno dobro u općoj uporabi, iste su izvan prometa, slijedom čega ne mogu biti predmetom raspolaganja protivno javnoj svrsi (ugovora, založnih prava, ovrha i sl.). Stoga, kako je rješenje o izvlaštenju pravomoćno te je tuženiku za navedeno isplaćena naknada, to je pravni režim poslužnih nekretnina promijenjen samim danom pravomoćnosti rješenja o izvlaštenju i to konkretno 27. lipnja 2014. Drugim riječima, naknadni upis u zemljišne knjige ne mijenja činjenicu da je predmetna nekretnina još 2014. bila u režimu javnog dobra, obzirom se pravo vlasništva temeljem odluke državnog tijela stječe se u času njezine pravomoćnosti time da je uknjižba takvog prava deklaratornog karaktera.

22. S druge pak strane, pravo služnosti je stvarno pravo koje može zasnovati samo vlasnik nekretnine ili osoba koja je ovlaštena raspolagati u ime vlasnika. Kako je neprijeporno da su poslužne nekretnine 2014. potpuno izvlaštene, slijedom čega je vlasništvo prešlo na društvo PONIKVE d.o.o., [adresa], pravomoćnošću rješenja o izvlaštenju, tuženik je kao prijašnji vlasnik izgubio pravo raspolaganja. Prema tome, činjenica da se komunalno društvo PONIKVE d.o.o., [adresa], nije odmah uknjižilo svoje vlasništvo nije pravno relevantno, već samo predstavlja neusklađeno stanje. U tom pravcu, sud je utvrdio da tuženik nije mogao zasnovati služnost jer u trenutku zaključenja Ugovora o zasnivanju služnosti puta od 5. siječnja 2021. više nije bio vlasnik poslužnih nekretnina, bez obzira što je još uvijek bio upisan u zemljišnoj knjizi jer kao što je već navedeno upis u zemljišne knjige u tom slučaju ima deklaratoran karakter, budući da se pravomoćnošću upravnog akta stvara pravo (ex nunc), neovisno o zemljišnoknjižnom stanju.

23. Ujedno, valja istaći da je tadašnji zastupnik po zakonu tuženika ŽA znao i morao znati da je provedeno izvlaštenje, odnosno da tuženik nije korisnik izvlaštenja, budući da je tuženik rješenje o izvlaštenju uredno zaprimio 13. lipnja 2014. (stranica 46 spisa), ali je isti ipak pregovarao i to prvotno kao zastupnik po zakonu založnog vjerovnika tuženika te potom kao zastupnik po zakonu tuženika da bi u konačnici zaključio s tužiteljem predmetni Ugovor. Iz navedenog postupanja, proizlazilo bi da je tadašnji zastupnik po zakonu tuženika, tužitelju zatajio krucijalnu činjenicu glede pravnog statusa predmetnih poslužnih nekretnina, odnosno vlasništva istih, ujedno svjestan da tužitelj nema i ne može imati saznanja o stvarnom stanju, ipak zaključio predmetni Ugovor i primio jednokratnu naknadu. Također, bitno je za naglasiti i činjenicu da ŽA nije ispoštovao niti uvjete tužitelja koji su ugovoreni prilikom zaključenja predmetnog Ugovora, a što evidentno ukazuje da je postupanje tadašnjeg zastupnika po zakonu tuženika suprotno općim načelima obveznog prava i to načelu savjesnosti i poštenja i dobrih običaja (čl. 4. i 5. ZOO-a).

24. Nadalje, tvrdnja tuženika da je tužitelj znao da je predmetna nekretnina izvlaštena je neosnovana i pravno irelevantna. Naime, kako je već utvrđeno, iz dostavljene dokumentacije, tužitelj nije mogao znati da je poslužna nekretnina izvlaštena. Međutim, sve da je i zabilježba glede potpunog izvlaštenja bila upisana, a nije, isto ne bi utjecalo na pravnu ocjenu, kao niti na pravni status nekretnine, a niti bi u tom slučaju tuženika oslobađala odgovornosti iz razloga što zabilježba postupka ne daje osobi koja nije vlasnik ovlaštenje za raspolaganje, konkretno za sklapanje ugovora, već ima svrhu publiciteta.

25. Ugovor kojim netko otuđuje ili opterećuje tuđu stvar, a nije ovlaštenik prava, ništetan je zbog suprotnosti prisilnim propisima i to odredbi čl. 40. i 41. Zakona o izvlaštenju („Narodne novine“ broj: 9/94., 35/94., 112/00., 114/01., 79/06., 45/11. i 34/12.). Pravila o izvlaštenju koja su ius cogens uređuju obvezno, javnopravno otuđenje imovine radi javnog interesa te nakon prvomoćnosti rješenja, izvlaštenik ne smije raspolagati nekretninom. Također, sud je utvrdio i da je predmetni Ugovor protivan i odredbi čl. 30. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“broj:91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10. i 143/12.; dalje: ZV), kao i odredbi čl. 174. do 177. st. ZV-a.

26. Stoga, kako se ugovorena služnost nije mogla zasnovati jer tuženik nije bio vlasnik, kao niti ovlaštenik stvarnog prava, te se radi o nekretnini koja je ex lege javno dobro u općoj uporabi, ovaj sud je utvrdio da je predmetni Ugovor o osnivanju prava služnosti puta od 5. siječnja 2021. kao takav ništetan jer je protivan prisilnim propisima, slijedom čega je sukladno odredbi čl. 322. ZOO-a, odlučeno kao u toč. I. izreke presude.

27. Budući je predmetni Ugovor ništetan, to je tuženik primio predmetni iznos bez valjane pravne osnove, slijedom čega tužitelj sukladno odredbi čl. 323. st. 1. i čl. 1111. st. 1. ZOO-a ima pravo na vraćanje cjelokupnog iznosa zajedno sa zateznom kamatom počevši od 7. siječnja 2021. pa do isplate, sve temeljem odredbe čl. 1115. st. 1. u vezo čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a, a kako je to odlučeno u toč. II. izreke presude.

28. Sud se tijekom postupka rukovodio pravilom po kojem je dužan provesti postupak bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova (čl. 10. ZPP- a). Stoga je raspravnim rješenjem od 8. listopada 2025., ovaj sud odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem svjedoka ŽA, kao suvišan, smatrajući činjenično stanje predmetnog postupka dovoljno utvrđenim.

29. Odluku o parničnom trošku sud je donio pozivom na odredbu čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, budući je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, dok je visina naknade troškova za rad odvjetnika utvrđena na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23. i 107/25.; u nastavku teksta: Tarifa), a u skladu s vrijednosti predmeta spora te zatraženom trošku. Tužitelju je priznat opravdan i stvarno nastali troška postupka i to za sastav tužbe od 17. prosinca 2024. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 7. toč. 1.), trošak pristupa na ročište od 4. lipnja 2025. i 8. listopada 2025., svaki u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9. toč. 1.), trošak za sastav obrazloženog podneska od 26. ožujka 2025. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 8. toč. 1.) te trošak za sastav podneska od 1. travnja 2025. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8. toč. 4.), što sveukupno sa PDV-om od 25 % (512,50 EUR) iznosi 2.562,50 EUR.

30. Također, tužitelj ima pravo i na trošak sudske pristojbe na tužbu i na presudu, svaka u iznosu od 147,65 EUR, sukladno Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18. i 51/23.), što sveukupno iznosi 2.857,80 EUR. Slijedom navedenog, sud je obvezao tuženika da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u ukupnom iznosu od 2.562,50 EUR zajedno sa zatraženom zateznom kamatom tekućom od 28. studenog 2025., kao dana donošenja presude, sve sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, slijedom čega je sud odlučio kao u toč. III. izreke presude.

Rijeka, 28. studenog 2025.

Sutkinja

Patrizia Muždeka Funčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave na e-oglasnoj ploči, a u slučaju da nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu (čl. 348. st. 1. ZPP-a).

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti (čl. 352. st. 1. ZPP-a).