REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SESVETAMA
PREKRŠAJNI ODJEL
Poslovni broj: Pp -1220/2025-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Sesvetama, Prekršajni odjel, po sutkinji ovog suda Ankici Crnjak uz sudjelovanje Darije Ćosić kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv 1. okrivljenika DŠ i 2. okrivljene DŠL, radi djela prekršaja iz čl. 77. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti (NN 79/07, 113/08, 43/09, 130/17, 114/18, 47/20, 134/20,143/21) povodom prigovora okrivljenih na obavezni prekršajni nalog Državnog inspektorata, klasa: 540-02/25-02/1823, Ur.br. 443-02-05-03-25-1. od 26. ožujka 2025. temeljem čl. 179. i 183. Prekršajnog zakona („Narodne Novine“ 107/07, 39/13,157/13, 110/15, 118/18, 114/22) donio je dana 28. studenog 2025. godine, javno objavio i
presudio je
I. 1. okrivljeni: BŠ, sin D, rođen **.**.1985., OIB: [osobni identifikacijski broj], sa prebivalištem u [adresa], ekonomista, oženjen, otac troje djece, prekršajno nekažnjavan,
2. okrivljena: DŠL, kći BŠL, rođena **.**.1982., OIB: [osobni identifikacijski broj], sa prebivalištem u [adresa], stručni suradnik računovodstva i financija, udana, majka troje djece, prekršajno nekažnjavana ,
k r i v i s u
što je dana 06. svibnja 2025. u pedijatrijskog ordinaciji Ispostava Dugo Selo, [adresa], utvrđeno da kao roditelji malodobnog djeteta kćerke HŠL, rođena **.**.2021. godine, odbijaju dozvoliti cijepljenje po Programu obveznog cijepljenja u Republici Hrvatskoj (2019. – 2021. i 2022. - 2024. godine) unatoč nepostojanju kontraindikacija za cijepljenje i iscrpnih informacija roditelja o obvezi i svrsi cijepljenja
čime su počinili djelo prekršaja iz čl. 77. Zakona o zaštiti pučanstava od zaraznih bolesti
pa im se na osnovu istog propisa, uz primjenu čl. 37. Prekršajnog zakona
izriče
1. okrivljenom DŠ novčana kazna u iznosu 150,00 eura (sto pedeset eura) eura
2. okrivljenoj ZŠL novčana kazna u iznosu od 150,00 eura (sto pedeset eura) eura
II. Temeljem čl. 33. st. 11. Prekršajnog zakona za 1. i 2. okrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu u korist Državnog proračuna putem priložene uplatnice, u roku od 30 dana po primitku ove presude.
Temeljem čl. 183. st. 2. Prekršajnog zakona 1. i 2. okrivljenika se upozorava da ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena, u protivnom će se postupiti u skladu s člankom 34. Prekršajnog zakona.
III. Temeljem čl. 139.st.3. Prekršajnog zakona, čl.138. Prekršajnog zakona 1. I 2. okrivljenik je obvezan platiti trošak prekršajnog postupka u iznosu od 20,00 eura (dvadeset) svaki posebno putem priložene uplatnice u roku od 30 dana po pravomoćnosti ove presude, u protivnom će se postupiti u skladu sa čl. 34. Prekršajnog zakona i čl.152.st.4. i 11.istog Zakona.
Obrazloženje
1. Državni inspektorat, Područni ured Zagreb, Služba poljoprivredne inspekcije izdala je optužni prijedlog protiv podnijela je optužni prijedlog protiv 1. i 2. okrivljenika gore navedenog broja, radi djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude
2. Okrivljeni su u svojoj obrani sukladno naveli da nisu krivi za navodni prekršaj koji im stavlja na teret te ujedno prilažu i/ili predlažu odgovarajuće dokaze odnosno dokazna sredstva s osobitim osvrtom na važeće pravne norme više pravne snage koje su mjerodavne za konkretni slučaj. Opće je poznato pravno načelo Ignorantia iuris nocet (nepoznavanje prava šteti) koje ne opravdava i ne ispričava onoga adresata koji ne poznaje pravo, ali u ovom slučaju svaki od okrivljenika trpi štetne posljedice tuđeg neznanja, a kada se pozornije promotri ponašanje ovlaštenog tužitelja ili liječnice mogle bi se upotrijebiti i neke teze kvalifikacije za koje također postoji osnovana sumnja, o čemu nastavno u obrani. U Obveznom prekršajnom nalogu izdanom od Državnog inspektorata, Područni ured Zagreb, Služba sanitarne inspekcije, klasa: 540-02125-02/1823, urbroj: 443-02-05-03-25-1 od dana 26. 03. 2025. (dalje u tekstu:OPN) selektivno se probiru činjenice koje navodno terete okrivljenike da su odbili imunizaciju i istovremeno se ispuštaju iz vida činjenice koje im izravno idu u korist i koje jasno dokazuju da nisu odbili cijepljenje, već je l. okrivljeni pokrenuo postupak informiranja. lako niti l. okrivljeni nije odbio cijepljenje, treba osobito istaknuti da Il. okrivljenica nije uopće ni bila kod doktorice kada je prema navodima OPN-a i liječnice navodno odbila cijepljenje za kćer HŠL (navodno 6. svibnja 2024.)!? Potpuno je nejasno kako bi bez ijednog konkretnog materijalnog dokaza i bez mogućnosti da ona to eventualno osobno usmeno učini u ordinaciji navodnog datuma, bilo moguće Il. okrivljenicu goniti za bilo što naznačeno u OPN-u!? Navedeno je od temeljne važnosti za donošenje zakonite odluke, te se ujedno prema okrivljenicima nedopušteno i pogrešno tumače odredbe ZZPZB-a. Spornim OPN-om prekršena su prava l. okrivljenika da ostvari zajamčeno pravo svojeg djeteta na slobodni i informirani pristanak na bilo koji zahvat koji se odnosi na zdravlje zaštićeno međunarodnom konvencijom, tj. Zakonom o potvrđivanju Konvencije o zaštiti Ijudskih prava i dostojanstva Ijudskog bića u pogledu primjene biologije i medicine: Konvencije o Ijudskim pravima i biomedicini (NN MU 13/2003), koja je sukladno članku 134. Ustava RH po pravnoj snazi iznad zakona. Ovom obranom se poziva nadležni sud da postupi sukladno čl . 115. st. 3. Ustava RH kojim je propisano da „Sudovi sude na temelju Ustava, zakona, međunarodnih ugovora i drugih važećih izvora prava i da ukloni iz pravnog poretka ovaj činjenično sporni te također u cijelosti protupravni OPN. Okrivljenici nisu odbili imunizaciju, a čak nisu niti došli u poziciju da bi mogli odbiti imunizaciju, jer je za njih ovaj čas jedino bitno da ih liječnik i stručnjak koji preporuča određeni zahvat koji se odnosi na zdravlje detaljno i propisno informira. l. okrivljenik će nakon što ih se propisno informira o njihovom zahtjevu/lzjavi o pokretanju postupka informiranja od 01.03.2025. (dalje u tekstu Zahtjev) kao i o ranije pokrenutom postupku o informiranju lzjavom od 23.03.2023. godine (dalje u tekstu: lzjava 3u1), moći uz savjesnu upotrebu svih svojih znanja i sposobnosti donijeti odluku za koju će u datom trenutku smatrati da je u najboljem interesu njihovog iznad prosječno zdravog djeteta HŠL, te će se oni i nadalje truditi da to zdravije ostane iznadprosječno. lzjavu 3u1 je liječnica AŠL zaprimila preporučenom poštanskom pošiljkom RG323050547HR dana 29.03.2023. godine, te je i to kristalno jasan dokaz da okrivljenici nisu odbili cijepljenje 06. svibnja 2024. kako se to navodi u OPN-u pod „vrijeme počinjenja prekršaja", već da je više od godinu dana ranije uredno pokrenut prethodni postupak informiranja, a na sto dotična liječnica nije nikada odgovorila niti je ispunila svoje liječničke obveze. Dodatni Zahtjev je liječnica AŠL zaprimila preporučenom poštanskom pošiljkom RG831401031HR dana 05.05.2025. nakon što je l. okrivljenik uvidio da ga se pokušava lažno okriviti iz njemu nejasnog razloga. Naime, l. okrivljenik je imao negativna iskustva sa svojim najstarijim djetetom
- sinom rođenim 2012. godine, koji je redovito cijepljen od rođenja. Pojačani zdravstveni problemi sina počinju od 8. mjeseca života, a eskaliraju u 4. godini života kada je hospitaliziran te je oko mjesec dana ležao na hematološko-onkološkom odjelu KBC Zagreb, jer je imao temperature konvulzije (visoke temperature i preko 40 0 C), izrazito i nezdravo jarko žutu boju kože, drhtavicu i krv u urinu. Nakon mnoštva pretraga i upitnika iznad glava brojnih stručnjaka KBC-a, postavljena mu je dijagnoza
- autoimuna hemolitička anemija, odnosno laički govoreći autoimuni poremećaj koji sprečava kvalitetni odgovor imuniteta djeteta u situaciji izloženosti virusima, bakterijama i drugim uzročnicima bolesti. Nakon takve škole života i trauma koje su proživjeli, a bez da im je itko znanstveno isključio vezu cijepljenja s tim poremećajem u imunitetu njihovog sina, l. okrivljenik je u savjesti osjetio obvezu da se pobrine da se nešto slično ne dogodi njegovim kćerima, pa je umjesto prosječne usluge (na koju ima pravo, odlučio tražiti nadstandard u pogledu bilo kojeg zahvata koji se odnosi na zdravlje njegove djece (na kojeg također ima pravo, ali kod sina zbog neiskustva nije smatrao da mu je to potrebno). Do završetka ovoga postupka informiranja, okrivljenici ne mogu pristupiti donošenju bilo kakve valjane informirane odluke o preporuci cijepljenja za dijete o kojem skrbe i čiji najbolji interes žele ostvariti istovremeno slušajući glas vlastite savjesti. Iz navedenih objektivnih razloga trajanja postupka informiranja bilo je jedino moguće privremeno odgoditi cijepljenje svog malodobnog djeteta, a što sanitarna inspekcija čini se nije sebi uspjela razjasniti u postupku prikupljanja relevantnih dokaza za utvrđivanje relevantnih činjenica, a samo iz podataka li sudskom spisu proizlazi da su najmanje 4 (!!!) puta bili u nadzoru u konkretnoj pedijatrijskoj ordinaciji, a sve nakon što je zaprimljena Izjava 3u1. Ostaje potpuno nejasno zašto sanitarna inspektorica HŠ, mag. ing. preh. tehn. koja je izdala i potpisala sporni OPN u obrazloženju istoga ne navodi ovu odlučnu činjenicu niti na bilo koji način spominje 1. okrivljenikov Zahtjev iz 2025. ni Izjavu 3u1 iz 2023. koji izravno negiraju njegovu krivnju koja se, očito fabricirano obrazlaže u OPN-u, jer su navodna obrazloženja izravno protuzakonita, te su protivna načelu materijalne istine i protivna činjenicama i dokazima koji se prilažu uz Pisanu obranu!? Postavlja se pitanje da li je liječnica kod koje se najmanje 4 puta provodio inspekcijski nadzor i koja je tko zna koliko još puta mailom ili telefonom komunicirala s inspekcijom) uskratila ili prikrila sve bitne informacije važne za utvrđivanje materijalne istine? Nadalje, u zapisniku o izvršenom inspekcijskom pregledu od **.**.2024. dr. AŠL, spec. pedijatar u svezi navodnog odbijanja cijepljenja i prijava roditelja koji odbijaju cijepljenje, a koji su prijavljeni od prethodnih liječnika ove ordinacije izjavila, između ostalog i sljedeće...."Budući da dijete nema kontraindikacije za cijepljenje niti postoji realna kontraindikacija za odgodu, odnosno za neprovođenje cijepljenja roditelji su iscrpno informirani usmeno razgovorom u ambulanti o svrsi cijepljenja, informacijama o eventualnim nuspojavama. Nakon što iscrpi sve argumente u cilju provedbe cijepljenja upućujem ih nadležnom epidemiologu. Proteklih godina djeca koja nisu cijepljenja po Programu, upisivala su se isključivo u prije navedenu ambulantu. Budući da nisu roditelji čije prijave sud ima, pisanim putem na obrascu 4 bili pozvani na cijepljenje u planu je te roditelje pozvati pisano i te dostavnice će proslijediti sudu kao prilog navedenom. lnače svaki roditelj kod dolaska na prvi sistematski pregled bude informiran o svrsi cijepljenja i mogućim komplikacijama. Ako se roditelji odmah ne odluče na cijepljenje, razgovor o cijepljenju se ponavlja dok se god ne iscrpe mogućnosti za promjenu. Kod rizične djece (alergije i sl.) cijepljenje se provodi u bolničkim uvjetima (DB Srebrnjak, KB Zagreb)." Ostaje nejasno što liječnica smatra pod ovim očito vrlo općenitim i osnovnim informiranjem, za koje čini se neki roditelji smatraju da im je dovoljan skup informacija, ali u pokrenutom postupku informiranja se od strane l. okrivljenika traže od liječnice koja preporuča cijepljenje dodatne i točno specificirane informacije. Stoga ostaje nejasno zašto liječnica „nije iscrpila sve argumente” ili sve mogućnosti za promjenu” kod l. okrivljenika i zašto nije ni pokusala izvršiti svoju liječničku obvezu da prethodno informira roditelja djece? Navedeni navodi su očito potpuna neistina kada se uzme u obzir konkretni slučaj. Već iz ovoga se vidi da je propušteno utvrditi i dokazati da su okrivljenici odbili cijepljenje u sporno vrijeme, a što je razumljivo, jer okrivljenici to nisu odbili (II. okrivljenica čak nije niti bila prisutna u ordinaciji!) niti su do završetka prethodnog postupka informiranja u poziciji prihvatili ili odbili preporuku cijepljenja, a koja navodna krivnja je potom protuzakonito, pogrešno i fabricirano naznačena u spornom OPN-u. Pregledom cijeloga sudskog spisa ne nalazi se čak niti dostavnica niti poziv za nijednog od okrivljenika, ali se iz svih zapisnika vidi da je liječnica upoznata s tom obvezom koja je i ponavljana te je bila navedena i u više zapisnika prema kojima se „obvezuje se dostaviti presliku povratnice (preuzimanja pismena sa pozivom) za sve roditelje koji odbijaju cijepljenje". Dakle, ne postoj čak ni predmetni indicij, koji je sanitarna inspekcija toliko puta naglašavala kao bitan, a koji bi za pojedine roditelje mogao ukazivati na to da su možda počinili prekršaj koji se neosnovano stavlja okrivljenicima na teret!? Dodatno iz prepiske mailova od 9.11.2024, 8.11.2024. i 25.10.2024, koji prileže sudskom spisu, a koje je viša sanitarna inspektorica uputila pedijatrijskoj ordinaciji proizlazi i da je za svako dijete potrebno navesti, presliku zaprimljene dostavnice/poziva za cijepljenje. Ako ne priložite potrebno PN se ne može napisati, te traži upućene pisane pozive i „povratnice kao dokaz zaprimanja poziva". lako viša sanitarna inspektorica nije dobila to što je tražila niti je dobila ikakav drugi dokaz to nije spriječilo sanitarnu inspekciju da izda sporni OPN. Kao dokaz su dostavili Zahtjev/lzjavu o pokretanju postupka informiranja od 01.03.2025. uz povratnica s dokazom dostave na dan , 5.5.2025. Izjava 3u1 od 23.03.2023. uz povratnicu s dokazom dostave 29.03.2023., zapisnik o izvršenom inspekcijskom pregledu od 09.04.2024., Klasa: 540-02/24-02/8980, Urbroj: 443-0205-03-24-2 u sklopu kojega nedostaje barem preslika 1. okrivljenikove Izjave 3ul kao odlučna činjenica, a bez kojega bi se iz istog zapisnika mogao izvući pogrešan zaključak da je kod 1. okrivljenika uredno proveden postupak informiranja, zapisnik o izvršenom inspekcijskom pregledu od 20.12.2024. , Klasa: 540-02/24- 02/8980 Urbroj: 443-02-05-03-24-5, iz istog zapisnika bi se mogao izvući pogrešan zaključak da je 1. okrivljenik odbio cijepljenje i da je to čak učinila Il. okrivljena koja nije niti bila u ordinaciji i da je nadležna pedijatrica dr. ZŠ uredno pozvala i uredno dostavila sanitarnoj inspekciji potvrde o preuzetim pisanim pozivima na cijepljenje, zapisnik o izvršenom inspekcijskom pregledu od 10.02.2025., Klasa: 540- 02/2402/8980, Urbroj: 443-02-05-03-24-8, iz istog zapisnika bi se mogao izvući pogrešan zaključak da je 1. okrivljenik odbio cijepljenje i da je to čak učinila Il. okrivljena koja nije niti bila u ordinaciji i da je nadležna pedijatrica dr. ZŠ uredno pozvala i uredno dostavila sanitarnoj inspekciji potvrde o preuzetim pisanim pozivima na cijepljenje, elektronska pošta od 9.11.2024, 8.11.2024. i 25.10.2024. koju je viša sanitarna inspektorica uputila pedijatrijskoj ordinaciji. Iz materijalnih i cjelovitih isprava i dokaza jasno proizlazi da okrivljenici nisu odbili imunizaciju, niti su počinili prekršaj koji im se stavlja na teret u OPN-u. Okrivljenicima nije poznato da bi se ičime negdje osobno zamjerili liječnici AŠL, ali to ne umanjuje činjenice da je ista, znajući da nije dala roditeljima sve zatražene informacije i da ih dakle nije valjano i propisno informirala kao i znajući da B. okrivljena nije niti bila u ordinaciji spornog dana navodnog odbijanja cijepljenja, lažno prijavila okrivljene i da je ovlašteni tužitelj to propustio utvrditi već cijeli progon temelji na imaginarnim interpretacijama i iskazima liječnice koje su izravno protivne izobilju materijalnih dokaza. Tako je primjerice u zapisniku o izvršenom inspekcijskom pregledu od 20.12.2024, Klasa: 540-02/24-02/8980, Urbroj: 443-02-05-03-24-5 između ostalog naznačeno:„ Nadležni pedijatar AŠL, dr. med. spec. pedijatar izjavljuje sljedeće: „Od vašeg zadnjeg nadzora (u travnju 2024. godine do sada), ažurirali smo koliko nam vrijeme dozvoljava podatke o procijepljenosti djece, odnosno ponovili smo pozive pisanim putem i uputili roditeljima koji uporno odbijaju procijepiti svoju djecu po kalendaru cijepljenja. Ukupno smo uputili 16 poziva koje su roditelji preuzeli, odnosno neki su vraćeni nepreuzeti. Priložila je preuzete dostavnice roditelja koji i dalje ne pristaju na cijepljenje djece. Uvidom u njihovu evidenciju o cijepljenju sljedeći roditelji na zaprimljeni pisani poziv za cijepljenje i dalje odbijaju cijepiti svoju djecu: 1. Roditelji RŠL, rođen 1985. i BŠL, rođena 1982, odbijaju cijepljenje za svoju kćer HŠL, dolazak na poziv 06.05.2024. kad odbijaju cijepljenje." Cijelokupni iskaz liječnice, a koji se ponavlja kroz više zapisnika, očito je proturječan i neistinit te time i nepodoban za dokaz o navodnoj krivnji okrivljenika. Istina je da se l. okrivljeni roditelj javio liječnici pisanim putem dva puta i to izjavom 3ul Od 23.03.2023. godine koju je ona zaprimila 29.03.2023. te zahtjevom/izjavom o pokretanju postupka informiranja od 01.03.2025. koju je ona zaprimila 05.05.2025. godine. Istina je da roditelji nisu odbili cijepljenje niti su uopće došli u poziciju da prihvate ili da odbiju njezinu preporuku, a sto je liječnici detaljno pisano obrazloženo i argumentirano zahtjevom, za kojeg se liječnica svojim lažnim prijavljivanjem i lažnim iskazima pravi da ne postoji, iako zna da je to njezina dužnost koju ona nije uredno izvršila. Indikativno je da liječnica prilikom iskazivanja i prijavljivanja o navodnom odbijanju cijepljenja nigdje ne spominje uredno pokrenuti postupak informiranja, koji je zajamčen važećim pravom svakom pacijentu. Budući da je HŠL maloljetna, njezina prava za nju ostvaruju njezini roditelji no umjesto da liječnica postupi po važećim propisima te da aktivno doprinosi informiranju roditelja svoje malene pacijentice, ona lažno prijavljuje roditelje da su odbili cijepljenje, a za koje tvrdnje ne iznosi nikakve dokaze. Dodatno, liječnica ne dokazuje niti temeljno prethodno pitanje - da je uredno ispunila svoju obvezu informiranja roditelja, a koji su postavili konkretna pitanja te su zatražili pisani i argumentirani odgovor pa bi liječnici trebalo biti lako dokazivo, ako je ista izvršila navedeno. lako liječnici obavljaju složen i odgovoran posao ne može se prihvatiti ovakav način šikanoznog postupanja i propuštanja da se daju propisane obavijesti koje je pacijent zatražio od osobe (zdravstvenog radnika visoke stručne spreme) koja pacijentu izravno pruža određeni oblik zdravstvene usluge i koja je sukladno čl. 9. Zakona o zaštiti prava pacijenata obvezna te obavijesti dati ili barem iskreno reći sve ono što zna, kao i sve ono što eventualno ne zna od zatraženog. Iz stanja spisa proizlazi da je upravo liječnica postupila protupravno i da je time počinila prekršaj propisan čl. 42. st. 1. toč. Zakona o zaštiti prava pacijenata kojim je propisano da će se novčanom kaznom u iznosu od 5.000 do 10.000 kuna kazniti za prekršaj zdravstveni radnik ako na zahtjev pacijenta uskrati obavijest. Okrivljenici u svojoj pisanoj obrani dostavljaju materijalne dokaze da su na propisani način zatražili obavijesti na koje imaju pravo, dok liječnica nema nijedan dokaz da je ispunila svoju obvezu. U konkretnoj situaciji je na liječnici teret dokaza, odnosno teret dokaza je na ovlaštenom tužitelju koji je nekritički, selektivno i arbitrarno proveo postupak prije donošenja OPN-a te je isto ponovio prilikom donošenja OPN-a, čini se kako je liječnica osim navedenog lažno i obijesno prijavila roditelje te je zloupotrijebila svoj profesionalni položaj, inače časnog liječničkog zanimanja. Liječnica je također svojom elektroničkom poštom lažno prijavljuje roditelje povrijedila pravo na povjerljivost podataka pacijentice ĆŠL, a kojim podacima zaštićenim liječnikom tajnom raspolaže isključivo unutar odnosa liječnik-pacijent, kojeg je zloupotrijebila, čime je počinila i prekršaj iz čl. 41. st.4. u vezi s čl. 41.st.l .toč.8. Zakona o zaštiti prava pacijenata, a za koji je propisana novčana kazna u iznosu od 5.000 do 10.000 kuna za liječnicu koja je odgovorna za način na koji obavlja zdravstvenu djelatnost, a uz navedeno je svojim, u najmanju ruku, neprofesionalnim postupkom izložila prekršajnoj odgovornosti i zdravstvenu ustanovu za koju su propisane kazne još više (od 10.000 do 50.000 kuna). Nadalje su naveli su da bi kao dokaz trebalo pribaviti i napraviti uvid u lažnu elektroničku prijavu i naknadni dopis liječnice AŠL koju ovlašteni tužitelj nije dostavio u sudski spis, dok iz elektronike pošte ovlaštenog tužitelja od 15.03.2024. jasno proizlazi da je liječnica prijavila okrivljenike fotografijama koje su dijelom mutne i dijelom nečitke pa je pozvana da pošalje isto u formi dopisa, prileže sudskom spisu na str., str. 42. i 45. Predložili su svjedočenje liječnice AŠL, [adresa], kao „ključnog svjedoka” ovlaštenog tužitelja na bitne okolnosti jesu li okrivljenici odbili cijepljenje i ako jesu kako su to učinili u situaciji u kojoj je očito da još nisu donijeli nikakvu odluku u vezi s cijepljenjem niti su je mogli donijeti čekajući na konkretne odgovore liječnice, a bez kojih nema nikakvih pretpostavki da se uopće vodi ovaj prekršajni postupak protiv okrivljenika, a kamoli da ih se proglasi krivim za prekršaj, odnosno kako je Il. okrivljena mogla odbiti cijepljenje naznačenog dana, kada nije niti bila u ordinaciji. lz izobilja materijalnih i cjelovitih isprava i dokaza jasno proizlazi da su okrivljenici iznimno savjesni i odgovorni roditelji koji su imali blago rečeno poprilično negativna iskustva s cijepljenjem svojeg najstarijeg djeteta, a koje okolnosti im nalažu osobiti oprez, jer im nije ni fizički ni materijalno prihvatljivo snositi eventualno teško i trajno oboljenje bilo kojeg njihovog mlađeg djeteta pa su sukladno svojim pravima postupili kao što bi postupila većina drugih u usporedivim složenim i izazovnim okolnostima. Tako su ranije s najstarijim djetetom-sinom slijepo pristajali na prosječnu uslugu prosječne kvalitete i povećanog rizika, na što su imali pravo, dok pak sada, nakon što su ponešto naučili na teži način, imaju pravo tražiti i zahtijevati nadstandard i minimalne rizike, u najboljem interesu vlastitog djeteta i cijele svoje obitelji. Ostaje potpuno nejasno zašto je okrivljenike šikanirala i progonila liječnica njihovog djeteta, koju su oni cijelo vrijeme maksimalno uvažavali i zašto im je na ovdje detaljno opisani protupravni način pokušavala napakostiti? Nije valjda da liječnica misli da su svi roditelji koji su imali negativna iskustva s cijepljenjem nestručni i neodgovorni? Ako to doista misli, ostaje otvoreno pitanje zašto ih kao stručnjak nije informirala i nije poučila s konkretnim odgovorima na konkretna pitanja koja su joj postavljena? Nažalost, činjenica jest da konstantno raste broj roditelja koji sumnjaju da su njihova djeca pretrpjela štetne, teške ili trajne posljedice cijepljenja. lako su te posljedice nastale vrlo brzo ili u kraćem periodu nakon cijepljenja, nitko nikada konkretnim dokazima nije nedvojbeno isključio sve veze s cijepljenjem, bilo da je cijepljenje bilo uzrok ili okidač za konkretni štetni događaj/stanje pa su roditelji prisiljeni, samostalno ostvarujući svoja prava, prethodno zahtijevati više standarde, jer si ne mogu ili ne žele dopustiti da se život njihovog djeteta ili cijele obitelji izokrene naglavačke zbog neke navodno „iznimno rijetke i teške nuspojave". Gore navedeni dio pisane obrane prije svega je usmjeren na zaštitu dostojanstva roditelja, koji se pokušavaju sotonizirati" poput okrivljenika u konkretnom predmetu, te je usmjeren na senzibilizaciju šire javnosti, jer tko nije na svojoj vlastitoj koži naučio, vjerojatno ne može razumjeti zašto bi netko tražio ili pitao bilo što dodatno u vezi s cijepljenjem i zašto bi netko tražio ostvarivanje nadstandarda na što okrivljenici imaju pravo. Kao dokaz su dostavili svjedočanstva roditelja djece kojoj je nakon cijepljenja dijagnosticiran autizam, Nacional, 20.09.2016., str. 36. -41., preslika, u prilogu https!(cijepljenje.info/dr-alma-demirovic-predsjednica-hrvatske-udruge-roditelja- aktivista-moja-je-kcer-trajno-izgubila-kosu nakon sto je primila cjepivo/, isprint, u prilogu,https://cijepljenje.info/skola-zivota-zasto-smo-privremeno-odlucili-prestati cijepiti-svoju-djecu/,isprint,u prilogu https://cijepljenje.info/category_svjedocanstva, po potrebi jos vise desetaka svjedočanstava. Sve je više sudskih presuda ili nagodbi diljem svijeta (o silnim isplaćenim naknadama štete da ne se ne govori) koje otkrivaju da cjepiva nisu bezopasna, nego upravo suprotno da su potencijalno vrlo opasna. lz toga razloga također je ključno da se roditeljima ne krši Konvencijski priznato pravo na informirani i slobodni pristanak, kako se ne bi dogodilo da država istima, u najgorim slučajevima, naknadno isplaćuje goleme odštete, u kojoj isplati odštete se tragikomično događa da oštećenici, kao također porezni obveznici, posredno isplaćuju sami sebi odštetu, jer država isplaćuje odštetu iz novca svih poreznih obveznika (dakle i oštećenika). Budući da proizvod cjepiva samo zarađuje, a lišen je svake odgovornosti - tako postavljen sustav nužno se odražava i na gubitak povjerenja, ali i na snižavanje kvalitete proizvoda, jer su poslovne politike svih, pa tako i farmaceutskih korporacija danas vođene pretežito ili čak isključivo profitom!? Niti RH nije izuzetak, pa se tako u pr. sudskom slučaju u kojem je isplaćena milijunska odšteta od strane RH zorno vide potencijalno razorne posljedice ne samo po pojedinca i njegovo zdravlje i kvalitetu života, nego i po Državni proračun, a iz konkretne presude VSRH br. Rev 79/07-2 od 10.06.2009. izdvajaju odabrane. U ovom konkretnom slučaju cjepivo protiv dječje paralize predstavlja opasnu stvar. Radi se o živom cjepivu koje i usprkos propisanog provjeravanja zdravstvenog stanja osobe koja se ima cijepiti može dovesti do nepoželjnih sporednih nuspojava kao što je to bilo u konkretnom slučaju. Kod mlt. l. tužitelja M. Z. je došlo do komplikacija, jer je nakon primanja prvog od predviđena tri cjepiva protiv dječje paralize obolio od te bolesti i to unatoč činjenici da se radi o ispravnom cjepivu... Zato oboljenje maloljetnog tužitelja nije tako objektivno nepredvidljiv i neuklonjiv događaj koji bi Republiku Hrvatsku oslobodio od njezine objektivne odštetne odgovornosti u ovom slučaju.. "Postupanje okrivljenika je posve legitimno tj. zakonito, duboko je promišljeno i detaljno argumentirano s uporištem u savjesti, ali i u cijelom nizu međunarodnih i domaćih propisa, od kojih se samo najvažnije navodi: Zakon o potvrđivanju Konvencije o zaštiti Ijudskih prava i dostojanstva Ijudskog bića u pogledu primjene biologije i medicine: Konvencije o Ijudskim pravima i biomedicini (NN MU 13/2003), čije odredbe su sukladno članku 134. Ustava RH po pravnoj snazi iznad zakona. U Preambuli iste Konvencije je jasno i nedvosmisleno rečeno: „Države članice Vijeća Europe, druge države i Europska zajednica, koje su potpisnice ove Konvencije. Imajući na umu Opću deklaraciju o Ijudskim pravima, koju je proglasila Opća skupština Ujedinjenih naroda 10. prosinca 1948., imajući na umu Konvenciju o zaštiti Ijudskih prava i temeljnih sloboda od 4. studenoga 1950. Također imajući na umu Konvenciju o pravima djeteta od 20. studenoga 1989.; Smatrajući da je cilj Vijeća Europe postići veće jedinstvo među svojim članicama te da je jedan od načina kojim valja postići taj cilj očuvanje i daljnje ostvarivanje Ijudskih prava i temeljnih sloboda; Uvjerene u potrebu da se Ijudsko biće poštuje kao pojedinac i kao pripadnik Ijudske vrste, te priznajući važnost osiguranja dostojanstva Ijudskog bića; Odlučujući da poduzmu take mjere kakve su potrebne za zaštitu Ijudskog dostojanstva i temeljnih prava i sloboda pojedinca u pogledu primjene biologije i medicine, Dogovorile su se kako slijedi: članak 1.
SVRHA I PREDMET
Stranke ove Konvencije štite dostojanstvo i identitet svih Ijudskih bića i jamče svima, bez diskriminacije, poštovanje njihova integriteta i drugih prava i temeljnih sloboda u pogledu primjene biologije i medicine. članak 2.
PRIMAT LJUDSKOG BICA Interesi i dobrobit Ijudskog bića imaju prednost nad samim interesom društva ili znanosti. članak 4.
PROFESIONALNI STANDARDI
Svaki zahvat na području zdravstva, uključujući istraživanje, mora se provoditi u skladu s relevantnim profesionalnim obvezama i standardima. Il. Poglavlje PRISTANAK članak 5.
opće PRAVILO
Zahvat koji se odnosi na zdravlje može se izvršiti samo nakon što je osoba na koju se zahvat odnosi o njemu informirana i dala slobodan pristanak na njega. Toj se osobi prethodno daju odgovarajuće informacije o svrsi i prirodi zahvata kao i njegovim posljedicama i rizicima.
Dotična osoba može slobodno i u bilo koje vrijeme povući svoj pristanak." Na Internetu je dostupna i Opća deklaracija o bioetici i Ijudskim pravima koju je 33. generalna konferencija UNESCO-a donijela 19. listopada 2005, a koja također jasno uređuje navedena pitanja (odabrani isječci): „članak 3. - Ljudsko dostojanstvo i Ijudska prava
1. Ljudsko dostojanstvo, Ijudska prava i temeljne slobode moraju se poštivati u cijelosti.
2. Interesi i dobrobit pojedinaca trebaju imati prioritet nad samim interesom znanosti ili društva.
članak 5. - Autonomija i osobna odgovornost
Treba se poštivati autonomnost osoba u donošenju odluka uz preuzimanje odgovornosti za te odluke i uz uvažavanje autonomnosti drugih. članak 6. - Pristanak
1. Bilo koja preventivna, dijagnostička i terapeutska medicinska intervencija može se provesti samo uz prethodni i slobodni pristanak dotične osobe koji podrazumijeva dobivanje dostatnih informacija. Kada je prikladno, dotična osoba treba izraziti svoj pristanak a može ga i povući u bilo koje vrijeme i iz bilo kojeg razloga bez nepovoljnih posljedica i šteta.
Stručna i pravna teorija također potvrđuje navedeno, pa tako AŠ, predstojnik UNESCO-ve Katedre za bioetiku, Međunarodni centar za zdravlje, pravo i etiku, Pravni fakultet Sveučilista u Haifi, u uvodu knjige Informirani pristanak
(UNESCO Chair, 2003.) navodi sljedeće:
"Temeljna prava čovjeka zasnivaju se na priznanju čovjekova statusa kao Ijudskog bića, nepovredivosti njegova života i činjenici da je rođen slobodan i da će uvijek biti slobodan.” Uvažavanje vrijednosti i želja pojedinca dužnost je koja postaje čak i jačom ukoliko pojedinac postane ranjiv. Budući da su autonomija i odgovornost svake osobe, uključujući i one kojima je potrebna zdravstvena skrb, prihvaćene kao važne vrijednosti, donošenje ili sudjelovanje u donošenju odluka koje se tiču vlastitog tijela ili zdravlja (moja opaska - ili osobe za koju mi skrbimo i odgovaramo - npr. dijete) mora biti opće priznato kao pravo."Prof. dr. sc. RŠ, koja je od 2012. do početka 2022. godine bila sutkinja Europskog suda za Ijudska prava u Strasbourgu, jedno vrijeme i potpredsjednica Europskog suda za Ijudska prava, a koja je na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu između ostalog predavala i izborni predmet "Medicina i pravo” u svojem radu "Informirani pristanak i pravo na odbijanje tretmana u RH” navodi koji su i kakvi standardi važeći u RH: "Informirani pristanak ima pravnu, etičku i kliničku dimenziju. Pravno gledano institut informiranog pristanka traži od liječnika priopćiti pacijentu određene informacije kako bi dobio njegov pristanak za provođenje liječničkog postupka i to bilo kojeg liječničkog postupka. S etičkog aspekta institut informiranog pristanka pridonosi poštovanju autonomije osobe pri donošenju medicinski relevantnih odluka. Pacijent je taj koji mora donijeti odluku i potom s tom odlukom živjeti. Iz kliničke perspektive informirani pristanak otvara mogućnost za suradnju liječnika i pacijenta glede uvrđivanja bolesti i odabira odgovarajućeg tretmana. Informirani pristanak i zajedničko donošenje odluke poboljšavaju odnos liječnika i pacijenta, povećavaju njihovu suradnju i smanjuju rizik pokretanja sudskih postupaka zbog nesavjesnog postupanja liječnika. No glavna svrha informiranog pristanka je potvrditi autonomiju pacijenta, promovirati njegovo prava na samoodređenje i osigurati poštovanje pacijenta kao Ijudskog bića. Donošenje odluka i sudjelovanje u donošenju odluka o vlastitom zdravlju priznaju se danas kao pacijentovo Ijudsko pravo." Ne navodeći sve vrlo brojne odredbe ističu činjenicu da Zakon o liječništvu (NN 121/03. 1 17/08) sve navedeno u pisanoj obrani jasno propisuje, a izdvajaju samo čl. 19.:
„MEDUSOBNI ODNOSI LIJEČNIKA I PACIJENATA
članak 19.
Svi postupci medicinske prevencije, dijagnostike i liječenja moraju se planirati i provoditi tako da se očuva Ijudsko dostojanstvo, integritet osobe i prava pacijenata, a posebno pravo na informiranost i samostalno odlučivanje. Liječnik je dužan u odnosu prema pacijentima postupati primjenjujući i poštujući odredbe posebnih zakona koji reguliraju prava pacijenata te odredbe Kodeksa Hrvatske liječničke komore.
10. Pretpostavka okrivljenikove nedužnosti, preuzeta u čl. 3. ZKP iz odredbe čl. 28. Ustava RH propisuje ne samo to da će se svatko smatrati nedužnim dok mu krivnja ne bude dokazana pravomoćnom sudskom presudom, što predstavlja jedan od kamena terneljaca zaštite Ijudskih prava od samovolje državnih Vlasti i pretvaranja okrivljenika u puki objekt kaznenog (prekršajnog) progona, nego i to da se svaka dvojba o postojanju neke činjenice koja predstavlja obilježje nekog kaznenog djela (prekršaja) ili o kojoj ovisi primjena neke odredbe KZ (PZ) mora riješiti na način koji je povoljniji za okrivljenika (načelo in dubio pro reo). Budući da je u Republici Hrvatskoj još uvijek vrlo teško pretraživati sudsku praksu s ovime u upućujemo na par odluka u kojima suci nisu dopustili da ovlašteni tužitelji uspiju s nekim teškim propustima, uz naravno ogradu da ne postoje dva identična slučaja, pa je tako i ovaj prekršajni postupak protiv okrivljenika jedinstven no on svejedno ne smije biti proveden niti arbitrarno niti nepravično, kako to proizlazi iz OPN-a. Primjeri nekoliko različitih oslobadajućih presuda:
Presuda OS u vž br. Pp G-271/2019 od 20.10.2021., preslika, u prilogu Presuda PS u zg br. Pp G-3894/15 od 04.03.2016., preslika, u prilogu Presuda PS u Zg br. Pp G-2456/14 od 24.10.2014. , preslika, u prilogu 11.Prekršajni zakon u mnogim svojim odredbama također potvrđuje navedeno: Određenje prekršaja članak 1.
Prekršaji i prekršajnopravne sankcije propisuju se samo za ona ponašanja kojima se tako povređuje ili ugrožava javni poredak, društvena disciplina i društvene vrijednosti zajamčene i zaštićene Ustavom Republike Hrvatske, međunarodnim pravom i zakonima čija zaštita nije moguća bez prekršajnopravnog sankcioniranja, a njihova se zaštita ne ostvaruje kaznenopravnom prisilom. Svrha zakona lijepo se može iščitati i na 32. stranici obrazloženja Konačnog prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona (u finalnom tekstu objavljenog u NN 39/2013): „Sužavanjem definicije prekršaja traži se veći stupanj povrjeđivanja ili ugrožavanja zaštićenog dobra koji opravdava prekršajno sankcioniranje njihovih počinitelja. Naime, dosadašnja vrlo široka definicija po kojoj je prekršaj bio definiran kao svaka povreda javnog poretka, društvene discipline ili drugih društvenih vrijednosti koje nisu zaštićene Kaznenim zakonom i drugim zakonima u kojima su propisana kaznena djela dovela je do prenormiranosti prekršaja propisanih u brojnim posebnim zakonima u kojima se svaka, pa i najmanja povreda, propisuje kao prekršaj Predloženom izmjenom utjecat će se na predlagatelje propisa koji propisuju prekršajna dijela da ne propisuju prekršajno kažnjivim ona ponašanja koja po stupnju povrjeđivanja i ugrožavanja zaštićenog dobra to doista ne zavrjeđuju." - izvor: https:/infodok sahor.hr/GetAlternativeDocument aspxent id=13661
12. Dvije su stvari ovdje osobito važne za istaknuti: 1. ponašanje okrivljenika ne povreduje člankom 1. PZ-a zajamčena i zaštićena dobra, nego je isto ponašanje izravno zajamčeno i zaštićeno Ustavom i Konvencijom i 2. čak i kada bi netko želio i mogao zanemariti činjenice navedene pod 1. detaljno obrazložene ovom Pisanom obranom i kada bi nekako iskonstruirao navodni prekršaj koje je navodno počinio okrivljenik, objektivno se mora priznati da nije ostvaren drugi uvjet iz El. 1. PZ-a, čija zaštita nije moguća bez prekršajnopravnog sankcioniranja".
13. Ova obrana okrivljenih ima za cilj i svrnuti pažnju na to da u uređenom demokratskom društvu ne bi smjelo biti prihvatljivo omogućiti da se temeljna Ijudska prava zajamčena najvišim pravnim izvorima Ustavom i Konvencijom ograničavaju ili uskraćuju pravnim propisima niže pravne snage i to još bez dobro provjerenih, poznatih, validnih i opravdanih razloga i svakako ne bez validnih dokaza, kao u konkretnom slučaju u kojem se jasno dokazuje da l. okrivljenik nije kriv za prekršaj koji mu se paušalno stavlja na teret, a Il. okrivljenica nije niti bila u ordinaciji u vrijeme navodno počinjenja prekršaja. Zaključno su naveli da čl. 82. PZ-a propisuje temeljnu svrhu postupovnih odredbi, a što treba osigurati zaštitu Ijudskih prava kao i to da nitko nedužan ne bude osuđen, a što se također ne smije zanemariti u konkretnom postupku.
14. Napominje se da svi dokazi koji idu u prilog bilo kojem okrivljeniku, moraju biti izvedeni čak i na uštrb načela ekonomičnosti, jer je pravo na pravilno suđenje i adekvatnu obranu ustavna kategorija i kategorija zaštićena međunarodnim pravom.
15. Ovim nipošto ne impliciraju potrebu da se izvedu svi predloženi dokazi, nego onoliko koliko cijenjeni sud smatra da je potrebno, premda je po njihovom mišljenju već samostalno svaki od predloženih dokaza dovoljan za donošenje oslobađajuće presude.
16. Još bitnije i prije izvođenja ijednog dokaza moguće je isključivom primjenom prava (naročito uzimajući u obzir spomenute odredbe Ustava i Konvencije) donijeti oslobađajuću presudu.
17. Slijedom sveg navedenog l. i Il. okrivljenik smatraju da je evidentno da nisu počinili djelo za koje su optuženi te predlažu da Sud utvrdi da isti nisu krivi za počinjenje prekršaja koji im se stavlja na teret odnosno da rješenjem obustavi prekršajni postupak, a sve pridržavajući se odredbi čl. 181. i 182. PZ-a.
3. Svjedok AŠL, liječnik-specijalist pedijatar u svome iskazu navela je da je liječnica koja je ambulantu preuzela prije dvije godine, te nije liječnica koja je prijavila djecu ĆŠL. Kod nje je u ambulanti dvoje djece ĆŠL, te je prijavu podnio netko drugi od liječnika koji je radio prije nje. Zaprimila je zahtjev za informiranje od 1. i 2. okrivljenika, međutim od komore je dobila dopis da nije dužna odgovoriti pisanim putem na takve informacije, već se za takva pitanja treba obratiti, Ministarstvu, inspektoratu, Agenciji za lijekove. Obitelj ĆŠL je jednom kod nje bila sa djetetom na sistematskom pregledu. Kada je bio sistematski pregled djeteta nisu se izjasnili o cijepljenju djeteta, već je iz očevog razgovora zaključila da on ne želi cijepiti djecu, te se radi poseban protokol za djecu koja se ne cijepe. Neke kontraindikacije kod djeteta nije uočila, a također i osoba koja je prijavljivala sanitarnoj inspekciji je zasigurno imala saznanja da dijete nema nikakve kontraindikacije.
Na poseban upit branitelja o kojem cjepivu se radilo odgovorila je da se radilo o cjepivu difterije, tetanusa, hripavca, dječje paralize, hepatitisa b, bakterije Hemofilus influence. Sljedeće cjepivo je trebalo biti protiv ospice, rubeole, pneumokoka. Na poseban upit branitelja da li ima saznanja da ih je netko prije informirao o cjepivu, odgovorila je da je protokol da se usmeno razgovora o cjepivu , indikacijama i kontraindikacijama cjepiva, sve usmene informacije roditelji dobivaju od liječnika. Ima običaj izvuči uputstvo o svakom cjepivu i to daje roditelju, on ga iščita i objasni sve ono što roditelj nije razumio. Na daljnje pitanje kada su okrivljeni dobili ta uputstva odgovorila je da možda prije 2 do 3 mjeseca kada je dobila dopis od roditelja putem kojeg su tražili informativni pristanak na cijepljenje, a roditelji su prije više od godinu dana predali taj zahtjev za informativni pristanak, a kada je dobila poziv za ročište je odgovorila na zahtjev roditelja. Ima informaciju od prijašnjeg liječnika da nisu htjeli cijepiti dijete jer je jedno njihovo dijete imalo kontraindikacije od prethodnog cjepiva, dakle prije nje su liječnici davali iskaze da djeca ipak nemaju kontraindikacije od cjepiva. Na daljnje pitanje da li su okrivljeni dobili točne informacije koje su tražili, odgovorila je da su imali usmene informacije, ali su dobili i pismene informacije, tj. njezina uputstva o lijeku. Na poseban upit branitelja 1. i 2. okrivljenih kako ne može dati sve informacije o cjepivu, odgovorila je da se te informacije dobiju kada se odluči cijepiti dijete i to se unosi u karton o kojem se cjepivu radi. Neke stvari se mogu objasniti usmeno ,a neke pismeno kada se dijete odluči cijepiti, pri tome se misli o proizvođaču, vrsti, seriji, cjepiva. Dodaje da liječnici nisu dužni odgovarati na sva pitanja, na što su upućeni od komore. Na neka pitanja mogu odgovoriti ali, na neka pitanja roditelji se moraju obratiti institucijama koje je navela i koje je komora navela. Na poseban upit branitelja koji pravilnik određuje Zakon koga se mora tražiti informacije za cijepljenje odgovara Ministarstvo zdravstva koje je uputilo dopis komori da nisu dužni kao liječnici odgovarati na informativni pristanak. Ističe da nije pravnik i ne zna koji Zakon. Na daljnji upit branitelja da li je na jedno od 30 pitanja odgovorila okrivljenima konkretno da li je priložila dokaz o sigurnosti i učinkovitosti cjepiva temeljem na radnomiziranom kliničkom pokusu, odgovorila je da u uputstvu cjepiva stoji koje su studije rađene, na koliko brojeva i sl. 1. okrivljeni je na zadnjoj raspravi dobio jasne upute o cjepivu konkretno svibanj 2024. godine. Dodaje da se okrivljeni nakon što je predao Informativni pristanak nije javljao 2 godine.
4. Svjedokinja HŠ inspektorica u svome iskazu navela je da ovaj predmet već traje duže te da je ona treći sanitarni inspektor koji vodi ovaj predmet. Sanitarna inspekcija Državnog inspektorata dobila je prijavu od pedijatrijske ordinacije Doma zdravlja Zagrebačke županije Dugo Selo o ne pristajanju roditelja na cijepljenje djece. U toj prijavi radilo se o više djece, a jedna od njih je bila i na mld. dijete HŠL. Sanitarna inspekcija Državnog inspektorata u više navrata je obavila inspekcijski nadzor u navedenoj ordinaciji i utvrdila da navedeno mld. dijete nije cijepljeno prema Pravilnicima i da dijete nema medicinske kontraindikacije zbog čega bi dijete trebalo biti cijepljeno jer se smatra zdravim prema samom iskazu pedijatra. Roditelji djeteta su informirani o svrsi cijepljenja kao i o nuspojavama cjepiva nadležnim institucijama i tada je utvrdila da su roditelji počinili prekršaj po čl. 77. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti pri čemu je izdan obavezni prekršajni nalog za oba roditelja.
Na poseban upit branitelja odakle saznanja roditeljima o cjepivu odgovorila je da je dala pedijatrijska ambulanta u [adresa] koja je nositeljica doktorica AŠL. Sanitarna inspektorica je tijekom sanitarnog nadzora i uvidom u medicinski karton djeteta utvrdila da su roditelji bili pozvani na termine cijepljenja te da su poslani na informiranje u epidemiološku službu i da roditelji odbijanju cijepljenje iako nema medicinskih kontraindikacija za cijepljenje. Ponuđeno im je da se cijepe u kontroliranim uvjetima u KBC Zagreb ili Srebrnjak. Kada je ponuđeno da se cijepe u kontroliranim uvjetima odgovorila je da nije bila tada prisutna, znači kada roditelji odbijaju cijepljenje praksa je da se roditelje iscrpno informira o kontraindikacijama za cijepljenje i kada pedijatar odluči da je iscrpio sve svoje mogućnost i tada pedijatar ima mogućnost prijaviti roditelje da ne žele cijepiti svoje dijete Službi sanitarne inspekcije državnog inspektorata. Sanitarna inspekcija nije nadležna informirati roditelje o nuspojavi cjepiva jer to rade druge nadležne institucije. U spisu koji je predan sudu je evidentno da je sanitarna inspektorica poslala upit pedijatrijskoj ordinaciji da im se putem službenog maila dostave dostavnice (pozive za cijepljenje) koja je ova služba i zaprimila te je to dokaz da su roditelji zaprimili pozive za cijepljenje, međutim isti su odbili cijepljenje za svoje dijete. Na poseban upit branitelja na koji su način roditelji odbili cijepljenje djeteta odgovorila je da sanitarna inspekcija u svojim nadzorima ništa ne pretpostavlja, a dokaz da roditelji odbijaju cijepljenje je upravo ta dostavnica u kojem pedijatar poziva roditelje na cijepljenje, međutim roditelji se nisu odazvali na cijepljenje i to je datum počinjenog prekršaja. Nadalje, je li ju neki liječnik obavijestio o dokumentu naziva "Informirani pristanak" odgovorila je upravo taj poziv za cijepljenje je dokaz da su roditelji informirani i da trebaju doći cijepiti svoje dijete i to je pisani trag.
Branitelj 1. i 2. okrivljenika želi inspektorici pročitati svih 30 pitanja na koje su okrivljeni zatražili odgovor od svojeg liječnika, a nisu dobili odgovor na njih barem ne do pokretanja ovoga postupka, odgovara da sanitarna inspektorica po struci nije pedijatar niti je nadležna niti u opisu svoga posla ima pravo odg. na pitanja koja su vezana uz proizvođače cijepljenja nuspojave cijepljenja i tome sl., pa branitelj odustaje od čitanja ovih 30 pitanja. Na daljnje pitanje branitelja da li ju je liječnik pedijatar obavijestio da je dobio zahtjev za informirani pristanak od strane okrivljenika i da li ima dokaze u spisu da je odgovorila na ta pitanja, svjedokinja odgovara da nadležni pedijatar nije dužan obavijestiti sanitarnu inspekciju o ovome pitanju koje je branitelj postavio već je ovdje samo utvrđeno da su roditelji počinili navedeni prekršaj, a to je ne pristanak cijepljenja djeteta zbog čega se i ovaj cijeli postupak vodi. Na daljnji upit koji je pedijatar obavijestio, ističe da je to bilo od strane DŠLK, dr. medicine tada u Domu zdravlja Dugo Selo.
5. U tijeku dokaznog postupka izvršen je uvid u zapisnik o izvršenom inspekcijskom pregledu od 10.02.2025. godine, zapisnik o izvršenom inspekcijskom pregledu od 20.12.2024. godine, zapisnik o izvršenom inspekcijskom pregledu od 09.04.2024. godine, zapisnik o izvršenom inspekcijskom pregledu od 09.02.2024. godine, potvrdu Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, klasa: 740- 04/25-02/77151, potvrdu Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, klasa: 740-04/25-02/77153, pisanu obrana 1. i 2. okrivljenika od 01.07.2025. godine.
6. Branitelj 1. i 2. okrivljenih u završnoj riječi je naveo da u cijelosti ostaju kod svoje pisane obrane te da iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da okrivljenici nisu odbili cijepljenje već su tijekom postupka zatražili dobiti podatke koji bi im pomogli donijeti odluku vezano uz donošenja odluke o zdravlju njihove djece. Pri tome su se vodili svojim neotuđivim pravom a koji je deklariran Konvencijom o zaštiti ljudskih prava i dostojanstva ljudskog bića u pogledu primjene biologije i medicine:
Konvencije o ljudskim pravima i biomedicine—Oviedo konvencija, a koja je iznad Zakona RH i izričito navodi da se zahvat koji se odnosi na zdravlje može izvršiti samo nakon što je osoba na koju se zahvat odnosi o njemu informirana i dala slobodan pristanak na njega. Zbog propusta službenih liječnika da obavijeste roditelje ovdje mld. djeteta na pravodoban i potpun način okrivljenicima je onemogućena mogućnost iskaza priziva savjesti, a koji je detaljnije obrazložen u izjavama koje su slali liječniku i pisana obrana. Informirani pristanak ne može se presumirati, već su na pisano tražnje okrivljenika nadležna tijela bila dužna izvan svake sumnje otkloniti da nisu dali sve informacije.
7. Nakon ovako provedenog postupka analizirajući obranu okrivljenih i sve provedene dokaze, kako pojedinačno tako i u njihovoj uzajamnoj povezanosti, sud nalazi nedvojbeno utvrđenim da su 1. i 2. okrivljeni počinili prekršaj koji im se stavlja na teret. Naime, 1. i 2. okrivljeni, roditelji djeteta kćerke ĆŠL rođene **.**.2021. godine od 06.05.2024. godine u specijalističkoj ordinaciji za zaštitu djece predškolskog uzrasta koja postoji u sklopu Doma zdravlja Zagrebačke županije, Ispostava Dugo Selo, odbili su dozvoliti cijepljenje mld. djeteta, a što je protivno odredbi čl.15 Pravilnika o načinu provođenja imunizacije, seroprofilakse, kemoprofilakse, protiv zaraznih bolesti te o osobama koje se moraju podvrgnuti toj obvezi (NN 103/13, 144/20) pa su time počinili prekršaj iz čl. 77 Zakona o zaštiti pučanstava od zaraznih bolesti, a po Programu obveznog cijepljenja u Republici Hrvatskoj (2019.-2021. i 2022. do 2024. godine) unatoč nepostojanju kontraindikacije za cijepljenje i iscrpnih informacija roditeljima o obvezi i svrsi cijepljenja.
8. Sud nije utvrdio okolnosti koje bi isključivale prekršajnu odgovornost okrivljenika budući da je 1. okrivljenik tijekom sistematskog pregleda informiran o potrebi cijepljenja, mogućim rizicima necijepljenja i zakonskim posljedicama odbijanja cijepljenja. Sud je cijenio iskaz saslušane svjedokinje doktorice AŠL čiji iskaz je dan realno i uvjerljivo, ista je liječnica koja je naslijedila pedijatre koji su liječili dijete prije nje, a ona je sa svoje strane napravila sve što je u njenoj mogućnosti kako bi roditelje informirala o obvezi i posljedicama cijepljenja. Navela je da su okrivljeni od nje dobili usmene informacije koje su tražili, a na neka pitanja nije mogla odgovoriti već je roditelje uputila da se obrate institucijama koje je komora navela, a isto tako je navela da su okrivljeni dobili od nje jasne upute o konkretnom cjepivu. Nadalje u spisu ne prileži dokumentacija iz koje bi bilo vidljivo da su okrivljeni odgovore potražili izvan pedijatrijske ordinacije kako ih je na to uputila pedijatrica. Nadalje je sud u cijelosti uzeo u obzir iskaz saslušane inspektorice HŠ koja je detaljno opisala na koji način su roditelji bili informirani o svrsi cijepljenja i o nuspojavama cjepiva, a iz medicinskog kartona djeteta utvrdila je da su roditelji bili pozivani na termine cijepljenja i da su bili poslani na informiranje u Epidemiološku službu te da odbijaju cijepljenje iako nema medicinskih kontraindikacija za cijepljenje. Navela je da su roditelji zaprimili pozive za cijepljenje što je vidljivo iz dostavnica, međutim isti se nisu odazvali na cijepljenje.
Obranu okrivljenih sud nije prihvatio jer je ista kontradiktorna sa svim provedenim dokazima, te je donio presudu kojom se okrivljeni oglašavaju krivima za djelo prekršaja koje im se stavlja na teret.
9. Stoga je sud okrivljenike proglasio krivima jer nije utvrdio okolnosti koje bi isključivale njihovu prekršajnu odgovornost, te im izrekao ublaženu novčanu kaznu cijeneći kao olakotno dosadašnje nekažnjavanje okrivljenika dok otegotnih okolnosti sud nije našao.
10. Sud je na 1. I 2. okrivljenika primijenio odredbu čl. 152.st.3. Prekršajnog zakona na način da im je omogućio da plaćanjem 2/3 izrečene novčane kazne ista bude smatrana plaćenom u cijelosti.
11. Temeljem u izreci citiranih propisa 1. i 2. okrivljeni su dužni platiti trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu koji je odmjeren s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovnom stanju okrivljenika obveznih da plati trošak.
Sesvete, 28. studenog 2025.
Zapisničarka
Sutkinja
Darija Ćosić, v.r.
Ankica Crnjak, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude žalba nije dopuštena.
Ova presuda je pravomoćna danom donošenja.
