REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Požega, Sv. Florijana 2
Poslovni broj: Gž Ovr-287/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, po sutkinji toga suda Renati Marić, kao sucu pojedincu, u ovršnom postupku ovrhovoditelja Hrvatski telekom d.d., Zagreb, Radnička cesta 21, OIB 81793146560, zastupanog po punomoćniku Branimira Fingleru odvjetniku iz Osijeka, protiv ovršenice EA, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Volić i dr. iz Virovitice, radi ovrhe, povodom žalbe ovršenice protiv rješenja Općinskog suda u Virovitici poslovni broj Ovr-906/2025-3 od 20. listopada 2025. dana 28. studenoga 2025.
r i j e š i o j e
I. Žalba ovršenice EA, iz [adresa] se uvažava te se rješenje Općinskog suda u Virovitici poslovni broj Ovr-906/2025-3 od 20. listopada 2025. ukida i predmet vraća na ponovni postupak.
II. O troškovima žalbenog postupka ovršenice sud će odlučiti u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Virovitici poslovni broj Ovr-906/2025-3 od 20. listopada 2025.odlučeno je:
" I. Odbacuje se prijedlog ovršenika kojim bi se FINI naložila odgoda prijenosa zaplijenjenih sredstava temeljem zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja koji je zaprimljen u FINI agencija Osijek, dana 17.03.2025 u 12:39 sati temeljem rješenja o ovrsi Ovrv-1269/09-2 od 29.rujna 2009 godine, koje je doneseno od strane javnog bilježnika Mandice Popović kao nedopušten.
II. Odbacuje se prijedlog ovršenika radi proglašenja pljenidbe i prijenosa zaplijenjenih sredstava temeljem zahtjev za izravnu naplatu ovrhovoditelja koji je zaprimljen u FINI agencija Osijek, dana 17.03.2025 u 12:39 sati, temeljem rješenja o ovrsi Ovrv- 1269/09-2 od 29.rujna 2009 godine, koje je doneseno od strane javnog bilježnika Mandice Popović kao nedopušten."
2. Protiv ovoga rješenja žalbu je pravovremeno uložila ovršenica iz svih zakonom predviđenih razloga. Navodi da je stav suda u potpunosti pogrešan što je rezultiralo donošenjem nezakonitog rješenja. Ističe da sud prije donošenja pobijane odluke nije izvijestio ovršenicu o očitovanju ovrhovoditelja niti je sud omogućio ovršenici da se upozna sa navodima ovrhovoditelja niti je omogućio ovršenici da se na njih očituje i time je sud povrijedio pravo stranke na jednakost pred zakonom i načelo saslušanja (u smislu da se treba dati pravo i drugoj strani da se sasluša odnosno očituje). Iz obrazloženja pobijanog rješenja razvidno je da je ovršenica pokrenula predmetni postupak te da je ovrhovoditelj upravo zbog toga što je ovršenica pokrenula predmetni postupak reagirao na način da je povukao zahtjev za izravnu naplatu. Dakle, u konkretnom slučaju, bez radnje ovršenice ovrhovoditelj bi nastavio ovrhu protiv ovršenice iako se radi o potraživanju koje je zahvaćeno zastarom. Obzirom na navedeno, ovršenica ima pravo da se ovrhovoditelj obveže na snošenje troškova predmetnog postupka koje potražuje u ovome podnesku/žalbi. Također je nepravilan stav suda da ovršenica nema pravni interes da se proglasi pljenidba i prijenos nedopuštenim, a sve obzirom da jednom povučen zahtjev od strane ovrhovoditelja može se ponovno podnijeti u bilo kojem trenutku te ovršenica itekako ima pravni interes tražiti da se ta pljenidba utvrdi nedopuštenom kako ne bi ovrhovoditelj ponovno za istu stvar pokrenuo identičan ovršni postupak i time ponovno nanio štetu ovršenici. Isto tako, povodom pljenidbe ovrhovoditelja u vezi koje se vodi ovaj postupak, ovrhovoditelj je nezakonito naplatio dio zastarjele tražbine u vezi čega ovršenica u prilogu ovoga podneska dostavlja specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje, Ovrv-1269/09-1 iz koje je razvidno da je ovršenici ovrhovoditelj naplatio novčani iznos temeljem ove ovrhe te ovršenica itekako ima pravni interes da se utvrdi prijenos i pljenidba nedopuštenim stoga je pobijano rješenje nepravilno te ovršenica predlaže ukidanje rješenja i traži troškove žalbenog postupka.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje u smislu odredbe 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) koji svoju primjenu u ovoj pravnoj stvari nalazi u odredbi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 – dalje:OZ), ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da donošenjem rješenja o ovrsi nije počinjena bitna povreda postupka. Pazeći po službenoj dužnosti i na žalbene razloge iz odredbe članka 50. stavak 5. Ovršnog zakona (članak 50. stavak 1. točke 1., 3. 5. i 6. Ovršnog zakona) te na pogrešnu primjenu materijalnog prava sud utvrđuje da je u konkretnom slučaju došlo do pogrešne primjene materijalnog prava.
6. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi:
- da je ovršenik 3.10.2025. sudu podnio prijedlog za odgodom ovrhe u postupku provedbe izravne ovrhe konkretno prijedlog kojim se zahtjeva od suda da FINI izda nalog za odgodom prijenosa zaplijenjenih sredstava (a sa kojim prijedlogom sud ima postupati kao sa prijedlogom za odgodom ovrhe), kao i prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim sa kojim pravnim lijekom sud ima postupati kao sa žalbom protiv rješenja o ovrsi ( čl. 210. st. 1. i 2. Ovršnog zakona);
- da je sud navedene pravne lijekove ovršenika dopisom (str.12) dostavio ovrhovoditelju na očitovanje u roku od 8 dana od dana primitka istoga, na koji se isti očitovao dopisom dana 16.10.2025 tako što je sud izvijestio o činjenici da je zahtjev za izravnu naplatu dana16.10.2025. povučen (opaska suda opozvan u cijelosti bez vraćanje osnove za plaćanje što je vidljivo iz dostavljen dokumentacije);
- da sud zaključuje da navedeni pravni lijekovi ovršenika koje je sudu podnio u postupku izravne naplate tražbine ovrhovoditelja iz čl. 210 st. 1. i 2. OZ-a ukazuju se zbog pomanjkanja postojanje pravnog interesa na njegovoj strani kao nedopušteni slijedom čega je po čl. 358. st. 3. Zakona o parničnom postupku u vezi sa čl. 21. st. 1. OZ-a odlučeno kao pod toč. I i II izreke rješenja.
7. U pravu je žaliteljica kada navodi da joj je povrijeđeno pravo na jednakost pred zakonom. Sud prije donošenja rješenja nije ovršenicu izvijestio o očitovanju ovrhovoditelja niti joj dao mogućnost da se s time upozna i očituje. Tako je prekršena obveza suda da svakoj stranci omogući izjašnjenje o zahtjevima i navodima druge strane (čl. 5. ZPP) te načelo jednakog postupanja i prava na kontradiktornost.
8. Nadalje, pravni interes za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim
– čl. 210. st. 1. OZ-a daje ovršenici mogućnost da predloži proglašenje pljenidbe i prijenosa sredstava nedopuštenim, a st. 2. istog članka upućuje da se na takav prijedlog primjenjuju odredbe o žalbi protiv rješenja o ovrsi. Ovršenica ima pravni interes da se pljenidba i prijenos proglase nedopuštenima kako bi spriječila ponovnu provedbu ovrhe po istoj, kako navodi zastarjeloj tražbini (čl. 210. st. 1. i 2. OZ).
9. Kako je ovršenica iskoristila sve zakonom predviđene pravne lijekove (prijedlog za odgodu i prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim) te se pozvala na konkretne okolnosti (zastara tražbine), sud nije imao osnovu zaključiti da ovršenica nema pravni interes, zbog čega je pogrešno utvrdio činjenice i pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbacio žalbu pozivajući se na čl. 358. st. 3. ZPP-a.
9.1. Člankom 40. st. 1. Ovršnoga zakona propisano je da ovrhovoditelj „može tijekom postupka, bez pristanka ovršenika, povući u cijelosti ili djelomice prijedlog za ovrhu“, a prema st. 2. povlačenje prijedloga za ovrhu dovodi do obustave ovrhe. No st. 3. istoga članka omogućuje ovrhovoditelju da „nakon povlačenja prijedloga podnese novi prijedlog za ovrhu“. Time se potvrđuje da ovrhovoditelju ostaje pravo ponovno pokrenuti ovrhu, pa ovršenik ima realan pravni interes da spriječi ponovnu pljenidbu.
9.2. Čl. 210. st. 1. Ovršnoga zakona izričito daje ovršeniku pravo da predloži sudu da donese rješenje kojim će pljenidba i prijenos (sredstava) proglasiti nedopuštenim. St. 2. istoga članka upućuje da se na taj prijedlog primjenjuju odredbe o žalbi protiv rješenja o ovrsi (čl. 50. i 53.). Budući da povlačenjem prijedloga ovrhovoditelja ovrha može biti obustavljena, ali se može ponovno pokrenuti, ovršenik zadržava pravni interes tražiti proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, kako bi spriječio buduću, identičnu provedbu.
9.3. Zaključno, i nakon što ovrhovoditelj povuče prijedlog za ovrhu, ovršenik može radi prevencije ponovne provedbe ovrhe i zaštite svojih interesa, čak i na zastarjelim tražbinama – zatražiti proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na temelju čl. 210. st. 1. i 2. Ovršnoga zakona uz pozivanje na čl. 40. OZ. 10. Zbog navedenog, ovaj sud je temeljem članka 380. točke 3. Zakona o parničnom postupku, u svezi sa člankom 21. stavkom 1. Ovršnog zakona, riješio je kao u izreci rješenja. U ponovljenom postupku sud će odlučiti u skladu sa naprijed navedenim zakonskim odredbama, te odlučiti o troškovima ovršenice.
11. O troškovima žalbenog postupka ovršenice sud će odlučiti u konačnoj odluci sukladno odredbi čl. 166.st.3. Ovršnog zakona.
U Požegi, 28. studenoga 2025.
Sutkinja
Renata Marić