REPUBLIKA HRVATSKA

Posl.br. P-800/2023-14

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

STALNA SLUŽBA U KORČULI

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, po sucu Mariji Skokandić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja FN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa Aldo Mirošević, odvjetnik u Veloj Luci, protiv tuženog B2 KAPITAL d.o.o., OIB: 57509775367, Radnička cesta 41, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Luka Marok, odvjetnik u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon glavne rasprave održane dana 12. rujna 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja a odsustvu tuženog, dana 28. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

“1. Utvrđuje se da je nedopuštena ovrha određena Rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku Stalna služba u Korčuli broj Ovr-189/2022 od 22.03.2023.g. donesenim na temelju ovršne javnobilježničke isprave, ugovora o kreditu broj 115- 61001347 sa sporazumom osiguranju novčane ovjerenog kod javnog bilježnika Slavka Remenarića pod brojem OV-1120/09 16.03.2009.g., a radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 83.008,15 EUR sa pripadajućom kamatom, zatim redovne kamate obračunate do 25.05.2022.g. u iznosu od 9.121,59 EUR, te zakonske zatezne kamate obračunate do 25.05.2022.g. u iznosu od 115.192,29 EUR, kao i troškova u iznosu 943,38 EUR, kao i zakonske zatezne kamate u iznosu 943,38 EUR počev od 25.svibnja 2022. do 31.12.2022.g., i napokon troškova ovog ovršnog postupka odmjerenog u iznosu od 1.370,36 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi, određena je ovrha na nekretninama tužitelja u svojstvu ovršenika označenim kao čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 3456 K. O. [katastarska općina], zabilježbom ovrhe u zemljišnim knjigama, utvrđenjem vrijednosti njezinom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobijenog prodajom.

2. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.”

II. Dužan je tužitelj u roku od 15 dana naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.562,50 € uz zakonsku zateznu kamatu koja teče od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. 1. U tužbi se navodi kako je u ovršnom postupku ovoga suda pod posl.br. Ovr-189/22 sud donio rješenje o ovrsi iako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu u navedenom iznosu, a na temelju ovršne isprave i to ugovora o kreditu od 16. ožujka 2009. sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama. Ovo stoga jer je, tvrdi tužitelj, dio tražbine po istom ugovoru o kreditu već namiren i to prodajom nekretnine u ovršnom postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu pod posl.br. Ovr-2509/17. Slijedom toga, a pozivajući se na zaključak ovršnog suda od 22. ožujka 2023. kojim je upućen u parnicu te tvrdnju da nekretnina koja je predmetom ovrhe predstavlja njegov jedini dom, tužitelj predmetnom tužbom od 27. srpnja 2023. zahtjeva da se utvrdi nedopuštenom ovrha na njegovoj nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] određena rješenjem o ovrsi ovoga suda pod posl.br. Ovr-189/2022 od 22. ožujka 2023.

2. Tuženik se usprotivio tužbi s prijedlogom da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan. U odgovoru na tužbu poriče tužbu da je tražbina koju ima prema ovršeniku tj. tužitelju dijelom namirena prodajom nekretnine u postupku koji se pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu vodio pod br. Ovr-2509/18. U tom je postupku, tvrdi tuženik, prodana ja javnom dražbi nekretnina u k. o. [katastarska općina], ali iz cijene postignute unovčenjem nekretnine nije niti dijelom podmirena njegova tražbina obzirom na redoslijed namirenja te činjenicu da postignuta cijena nije bila dovoljna čak ni za namirenje vjerovnika s pravom prvenstva. Što se pak tiče prigovora o "pravu na dom" tuženik smatra da je ovakav prigovor nedopušten i da se tužitelj ne može pozivati na takvu zaštitu obzirom da je sklapajući ugovor o kreditu potpisao izričitu suglasnost da se radi naplate tražbine i tog ugovora provede ovrha na njegovoj nekretnini.

3. Proveden je dokaz pregledom isprava u spisu te ovosudnog ovršnog spisa pod posl.br. Ovr-189/22.

4. Iz rezultata provedenog dokaznog postupka u bitnome proizlazi:

- da su dana 12. ožujka 2009. ugovorne strane i to Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb te Quadro D centar d.o.o. kao korisnik kredita sklopile ugovor o kreditu broj 115-61001347 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama (list spisa br. 13-19)

- da je isti ugovor solemniziran kod javnog bilježnika u Samoboru pod br. Ov- 1120/09 dana 16. ožujka 2009. (list spisa 20 i 21)

- da je tim ugovorom korisniku kredita odobren kredit u iznosu od 82.000 € s rokom vraćanja godina do 1. kolovoza 2014.

- da je ugovor potpisao i ovdje tužitelj FN i to kao založni dužnik

- da su se čl. 10 ovog ugovora stranke suglasile da se radi osiguranja tražbine osnuje založno pravo na nekretnini založnog dužnika i to čest. zgr. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu ZN i to kao glavna hipoteka

- da je u istom članku suglasno zasnovano i založno pravo na nekretnini u k. o. [katastarska općina] u vlasništvu založnog dužnika PN i to kao sporedna hipoteka

- da je prema čl. 10 ovog ugovora tužitelj FN kao založni dužnik izjavio kako dopušta da se radi osiguranja tražbine po ugovoru o kreditu bez njegova posebnog odobrenja u zemljišnim knjigama na naprijed označenoj nekretnini upiše pravo zaloga u korist davatelja kredita

- da je tužitelj u zemljišnoj knjizi upisan kao isključivi vlasnik nekretnina u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čest. zgr. [katastarska čestica], u naravi zgrada i dvor površine 420 m[2] (list spisa br. 22)

- da je u zemljišnoj knjizi temeljem ugovora o kreditu od 12. ožujka 2009. upisano založno pravo radi osiguranja novčine tražbine od 82.000 € i to rješenjem pod br. Z-318/09

- da je dana 29. svibnja 2014. zaključen ugovor o ustupu tražbine između Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb, kao cedenta i H-Abduco d.o.o., kao cesionara, a predmetom ustupa je nenamireno novčano potraživanje iz ugovora o kreditu br. 115- 61001347 (ugovor priložen ovosudnom ovršnom spisu Ovr-189/22)

- da je dana 2. srpnja 2015. zaključen i kod bilježnika ovjeren ugovor o ustupu tražbine između H-Abudco d.o.o., kao cedenta i B2 Kapital d.o.o., kao cesionara, a predmetom ustupa je upravo tražbina koju je cedent stekao po ranije spomenutom ugovoru o ustupu tražbine (ugovor priložen ovosudnom ovršnom spisu Ovr-189/22)

[katastarska općina]

- da je tuženik kao ovrhovoditelj podnio dana 24. svibnja 2022. prijedlog za ovrhu koji je pred ovim sudom zaprimljen pod posl.br. Ovr-189/22

- da je po prijedlogu ovrhovoditelja doneseno rješenje o ovrsi pod br. Ovr- 189/22 od 22. ožujka 2023. i to na temelju ovršnih isprava i to ugovora o kreditu solemniziranog 16. ožujka 2009. a radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 83.008,15 € uz zakonsku zateznu kamatu koja na taj iznos teče počev od 25. svibnja 2022. pa do isplate

- da je istim rješenjem određena ovrha na nekretnini u vlasništvu ovršenika upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (ranije zk. ul. [broj ZK uloška]) i to čest. zgr. [katastarska čestica], u naravi zgrada i dvor površine 420 m[2] zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti nekretnine, prodajom nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom

- da je protiv rješenja o ovrsi ovršenik izjavio žalbu

- da je žalbu ovršenik izjavio iz zakonskog razloga propisanog čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 - dalje OZ) s tvrdnjom da ga se ne može teretiti za cijeli iznos kredita jer je dio tražbine podmiren prodajom nekretnine u vlasništvu založne dužnice PN

- da je zaključkom ovršnog suda pod br. Ovr-189/22 od 26. svibnja 2023. upućen ovršenik da u roku od 15 dana pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i to zbog žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a

- da je tužitelj postupajući po takvom zaključku podnio ovu tužbu dana 27. srpnja 2023.

- da je na nekretnini u vlasništvu založne dužnice PN u k.o. Rakov Potok upisano založno pravo po ugovoru o kreditu br. 115-61001347 u korist Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. i to rješenje pod br. Z-1188/09, a kao sporedna hipoteka

- da je pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu proveden ovršni postupak pod br. Ovr-2509/17 i to prijedlogu ovrhovoditelja Addiko Bank d.d. (ranije Hypo Alpe- Adria-Bank d.d.) i Raiffeisein Bank Austrija d.d., a protiv ovršenice PN radio naplate novčane tražbine

- da je u tom postupku prodana nekretnina u vlasništvu PN te je iz kupovnine dobivene prodajom (360.711,00 kn) podmiren dio novčane tražbine ovrhovoditelja Raiffeisein Bank Austrija d.d. (list spisa br. 42-44)

- da je ovakvo namirenje tražbine izvršeno sukladno redu prvenstva upisanih založnih prava na navedenoj nekretnini te u ovom postupku niti djelomice nije podmirena tražbina ovrhovoditelja Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.

5. Riječ je, dakle, o parnici na koju je tužitelj kao ovršenik upućen u ovosudnom ovršnom postupku pod br. Ovr-189/22, a kojeg je protiv njega pokrenuo tuženik kao ovrhovoditelj radi naplate dospjele tražbine.

5. 1. Sukladno odredbi čl. 52. st. 1. i čl. 53. st. 1. OZ-a upućivanje u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom povodom žalbe ovršenika moguće je samo u pogledu žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. te toč. 9-11. Prema čl. 55. st. 3. istog Zakona u tako pokrenutom parničnom postupku sud je ograničen raspravljati isključivo o onim razlozima zbog kojih je ovršenik i upućen na parnicu pa slijedom toga tužitelj podnesenu tužbu može temeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu te na činjenicama i predloženim dokazima koje je naveo u žalbi.

5. 2. U žalbi protiv rješenja o ovrsi tužitelj se izričito pozvao na žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a prema kojoj odredbi ovršenik može izjaviti žalbu ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave

5. 3. Svoju tvrdnju da tražbina ne može iznositi onoliko koliko je to navedeno ju rješenju o ovrsi jer da je dio tražbine već podmiren tužitelj ničim nije dokazao. Ovo stoga jer je u ovršnom postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu pod posl.br. Ovr-2509/17 prodana nekretnina u vlasništvu založne dužnice PN no cijena postignuta prodajom nije bila dovoljna niti za potpuno namirenje vjerovnika s pravom prvenstva (Raiffeisein Bank Austrija d.d.) slijedom čega iz tako ostvarene kupovnine niti jedan dio nije uplaćen u svrhu namirenja tražbine tuženika.

6. Što se pak tiče prigovora o pravu na dom potrebno je istaći slijedeće:

U ovoj pravnoj stvari sud temeljem odredbe čl. 55. st. 3. OZ-a može raspravljati isključivo o onim razlozima zbog kojih je ovršenik upućen na parnicu. Shodno tome, tužitelj podnesenu tužbu može temeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi na rješenje o ovrsi, a riječ je o žalbenim razlozima iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a. S druge pak strane tvrdnje koje sada tužitelj iznosi u tužbi pozivajući se na nepovredivost prava na dom nisu predstavljale žalbene razloge niti je u tom pravcu tužitelj upućen na parnicu.

No sve i kada bi ovaj sud mogao raspravljati o prigovoru tužitelja koji se odnosi na nepovredivost prava na dom za naglasiti je da se tužitelj u konkretnom slučaju ne može pozivati na ovakvu zaštitu iz čl. 75. OZ-a. Naime, ovršenik je u svojstvu založnog dužnika pristao svojevoljno na zasnivanje založnog prava na nekretnini na kojoj je određena ovrha sa svim pravnim i faktičnim posljedicama tog raspolaganja koje su za njega po ugovoru i nastupile. Unatoč zaštiti prava i dostojanstva ovršenika, provedba ovršnog postupka je nužna u svrhu prisilnog ostvarenja tražbine jer ovršenik ne postupa po ovršnoj ispravi na temelju koje je određena ovrha. Budući da se ovrha provodi po zakonom propisanom postupku te budući je ovršenik svojevoljno ugovorio založno pravo na svojoj nekretnini, nije ostvarena povreda prava na dom već je postupanje suda sukladno odredbi čl. 8. st. 2. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Samim time nema potrebe da se za ovo utvrđenje u ovoj fazi postupka provodi test razmjernosti, a takav stav proizlazi iz odluke Ustavnog suda RH pod br. U-III-2551/2015 od 7. srpnja 2015.

7. Utvrdivši tako u postupku da tužitelj nije dokazao osnovanost istaknutog prigovora po pitanju visine tražbine i da ne postoje niti drugi razlozi na kojima temelji svoj tužbeni zahtjev, sud je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

8. O parničnim je troškovima odlučeno prema odredbi čl. 154. st.1. ZPP-a pa je sud obvezao tužitelja naknaditi tuženiku troškove koji su bili potrebni radi vođenja ove parnice. Odmjereni se troškovi sastoje od izdataka tuženika za zastupanje po punomoćniku odvjetniku sukladno propisanoj tarifi i to za sastav odgovora na tužbu (625 bodova x 2 € + 25% PDV-a).

U Korčuli, 28. studenog 2025.

S u d a c :

Marija Skokandić

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).