Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

P-157/2022-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Marku Šimuniću, u pravnoj stvari tužitelja ŽT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marinku Brajku, odvjetniku u Đakovu i punomoćniku Arturu Fišbahu, odvjetniku u Osijeku, protiv tužene RT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja prava vlasništva nekretnina, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 4. studenog 2025., u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka, 28. studenog 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja ŽT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao neosnovan u cijelosti, a koji glasi:

" Utvrđuje se da je tužitelj ŽT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], dosjelošću stekao pravo vlaništva nad 2/3 dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] oranica, kuća i dvorište [adresa] sa 23472 m2 što je tužena RT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], sada na adresi [adresa], Mađarska, kao nasljednica pok. CT i pok. BT dužna priznati, te trpjeti upis prava vlasništva tužitelja na navedenoj nekretnini, a sve to u roku od 15 dana.“.

II. Nalaže se tužitelju ŽT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku ET iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 475,00 EUR (četiristosedamdesetpeteura), u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Djelomično se odbija zahtjev tuženika za naknadu troškova ovog postupka u iznosu od 75,00 EUR (sedamdesetpeteura), kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj ŽT u tužbi je naveo kako je nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] oranica, kuća i dvorište [adresa] sa 23472 m2 koja u naravi predstavlja poljoprivredno zemljište stekao na temelju darovanja od svoje majke VT iz [adresa], a koja je predmetnu nekretninu prethodno kupila od pok. CT i BT, a isti su roditelji tužene. Kupovinu predmetnih nekretnina za račun i ime VT obavio je njezin pok. otac AT te je tužitelj putem pravnih prednika u nesmetanom posjedu cijele nekretnine od 1972. godine pa dosad. Zbog nesređenog zk. stanja nekretnine se u zemljišnim knjigama vode kao suvlasništvo CT iz [adresa], suvlasnik u 1/3 dijela i BT iz [adresa], suvlasnik u 1/3 diječa, čiji je nasljednik njihova kćerka, tužena RT. Opisane činjenice su dobro poznate tuženoj, koja i sama ima pravni interes da tužitelj uredi svoje imovinsko-pravno stanje. Kako tužitelj nema isprave koja bi bila podobna da upiše vlasništvo navedenih nekretnina na svoje ime u zemljišnim knjigama, a u posjedu i vlasništvu predmetnih nekretnina je preko 45 godina putem svojih pravnih sljednika, dakle vlasništvo je stekao putem dosjelosti, to predlaže da sud temeljem odredaba Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima donese presudu.

2. Tužena je u odgovoru na tužbu navela da ona do sada nije nikad dobila pisma u vezi za tu zemlju. Nije znala da se radi o takvoj velikoj čestici 654/1 i žao joj je samo tako pokloniti nekome. Mama joj je pričala da su oko tri jutra zemlje njoj njezina mama i rođaci ostavili da bude njezino. Nije znala za taj postupak ako hoće da ostavlja mami da mora izvaditi smrtni list svoje mame (njene bake) i pokrenuti ostavinsku raspravu da bude na njezinom imenu zemljište, a ne na bakinom, a onda može njoj dati. Mislila je da to ide automatski, za ostavinsku raspravu nije znala da mora napravit, zato što je jedino dijete bila. Sa tim znanjem sada da to sve je trebala napravit, htjela bi ona sada da pokrene ostavinsku raspravu i da prijeđe sa bakinog imena na nju. Izvinjava se što nije prije brinula za to zbog neznanja i bolesti njene mame.

2.1. Naknadnim podneskom od 28.11.2024. tužena je izjavila kako osporava aktivnu legitimaciju tužitelju, te pasivnu legitimaciju tuženiku, a to budući da tužena nije više uopće vlasnik predmetne nekretnine. Također navodi kako njezina majka CT nikada nikome nije prodavala ili prodala predmetnu nekretninu. Iskazuje i kako ona osobno nije nasljednica iza BT, a također iskazuje kako tužitelj zapravo skriva pravu istinu u ovome postupku, a to je da su prednici tužitelja bespravno i nepošteno ušli u posjed predmetne nekretnine. Također navodi kako je nakon smrti CT, obitelj tužitelja bespravno ušao u posjed predmetne nekretnine, pa se ne radi o nekakvom nesređenom zemljišno knjižnom stanju. Jednako tako navodi kako je u trenutku podnošenja ove tužbe tužena upisana u cijelosti u posjedovni list, pa je zbog toga, tužena u cijelosti u posjedu cijele čestice.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao cjelokupnu materijalnu dokumentaciju koja prilježe spisu i to: Izvadak iz zemljišne knjige (stranica 3 spisa), prijepis posjedovnog lista (stranica 4 spisa), Izvadak iz katastarskog plana (stranica 5 spisa), Ugovor o besteretnom prijenosu prava vlasništva (stranice 23-24 spisa), Ugovor o darovanju (stranice 25-26 spisa), Izvadak iz BZP-a (stranice 30 spisa), rodni list tužene (stranica 33 spisa), rješenje Općinskog sekretarijata za financije općine Osijek (stranice 38-39 spisa), Presudu na temelju priznanja (stranice 44-45 spisa), Izvadak iz BZP-a povijesni prikaz (stranice 46-47 spisa) i Izvadak iz BZP-a (stranica 57 spisa), saslušan je tužitelj i svjedoci MT, FT i ZT.

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan je u cijelosti.

5. Predmet spora je utvrđenje da je tužitelj stekao dosjelošću prava vlasništva na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica].

6. U postupku je nesporno da je tužitelj u zemljišnim knjigama, u vrijeme podnošenja tužbe, upisan kao suvlasnik u 1/3 dijela na predmetnoj nekretnini.

7. Među strankama je sporno jesu li ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na temelju zakona - dosjelošću. Također je sporna aktivna i pasivna legitimacija.

8. Radi utvrđenja spornih činjenica, na raspravi je saslušan tužitelj ŽT koji je iskazao kako kako mu je poznata predmetna nekretnina. Ističe da u odnosu na ono što je zapisano u zk knjigama, a dio koji se odnosi na kuću, poznato mu je da je u trenutku kupnje tamo bila kuća ili štala, nije mu poznato točno o čemu se to radilo, međutim to je odmah nakon kupnje bilo srušeno i sada je sve oranica, s time da u zk. knjigama je i dalje upisano kuća i dvorište. Iskazuje kako je predmetnu nekretninu njegov djeda kupio kad je on imao 12 godina, a već je sam počeo raditi tu zemlju sa 14 godina i cijelo vrijeme je radio tu zemlju ili on ili njegov brat, a sve do prošle godine kada je susjed tu zemlju prodao JT. Ističe kako je prodao ne samo druge čestice, već i suvlasništvo ove čestice. U odnosu na samu kupnju predmetne nekretnine, ističe kako je tu česticu njegov djed kupio od CT, za isto ima i dokaz da je plaćen porez, a on je osobno stekao tu zemlju darovanjem svoje majke. Navodi kako je pročitao predmetni ugovor i na istome je bilo navedeno kako njegova majka daruje vlasništvo, potom je vršio upis u zk. knjige i dobio je rješenje koje je pročitao. Nakon što je od zk. dobio rješenje, odmah mu je provjeravao stanje u zk. knjigama, a predmetnu nekretninu je njegova majka također stekla darovanjem svog oca, a njegovog djeda, te on osobno nikada nije s majkom pričao oko vlasništva same nekretnine. Ističe da je njegov djed tu česticu kupio od CT, a kupio je sve što je ista imala u svojem vlasništvu u [adresa], a u odnosu na današnji iskaz svjedoka FT, ističe kako je tuženica željela 1994. godine prodati predmetnu zemlju, međutim nitko nije želio to kupiti budući da svi znaju da je on u posjedu. Također iskazuje kako je njegov djed prilikom kupnje od Franciške kupio dvije čestice, misli da se radi od 654/1 i 654/2, a sve zajedno se radilo o 6 jutara zemlje. Ističe kako se kupovalo dvije čestice u cijelosti, budući da ne posjeduje ugovor, međutim vidljivo je preko poreznog rješenja da je na isto plaćen pore, te također ističe da posjeduje ugovor, ne bi tada niti bio ovaj postupak. Iskazuje kako je on već 40 godina obrađivao tu zemlju, bio je upisan u upisniku kod agencije za plaćanje za poticaj, te je prijavljivao i poticaj, pa i za predmetnu česticu i kada bi morao isto prijaviti, uvijek je prilagao posjedovni list iz kojeg je bilo vidljivo da je u cijelosti upisana njegova majka. U odnosu na ST, ističe kako je on njegovoj majci VT priznao vlasništvo, pa je zbog toga i potpisao ugovor kojim je 1/6 predmetne čestice prešla na njegovu majku budući da RT kasnije nisu mogli niti pronaći, ona se „seljakala“, te tada nisu dalje riješili te papire. U odnosu na ST, to mu je poznato još otkada je taj ugovor zaključen budući da mu je to sve njegova majka pričala.

8.1. Na upit svog punomoćnika tužitelj je odgovorio kako njemu nitko, a niti njegovoj obitelji, nije osporavao korištenje te zemlje za svo vrijeme za kada su istu imali u svom posjedu. Katastarski prihod je plaćala njegova majka za cijelu nekretninu.

8.2. Na upit punomoćnika tuženice tužitelj je odgovorio kako je trenutno u posjedu čestice 654/1 JT, s time da 2/3 je on trebao raditi, međutim on je osobno rekao JT neka on to radi. Nadalje, iskazuje kako trenutno nitko nije upisan u upisniku za poticaj kod agencije za plaćanje. U odnosu na dogovor za prodaju, ističe kako je prodao samo 1/3 predmetne čestice, a budući da preostali dio nije njegov, pa tako niti tog dijela nema u ugovoru, odnosno prodana je samo 1/3 predmetne čestice JT.

9. Saslušan na raspravi, svjedok MT iskazao je kako je bila direktor trgovačkog društva Rossoni Trade d.o.o. do njegovog zatvaranja, međutim ne zna do kada je to točno bilo. Ističe kako se trg. društvo bavilo pravljenjem tendi, te da je novcem tog trg. društvu kupljena predmetna nekretnina. Nadalje iskazuje kako se ne sjeća kada je sačinjavan ugovor o izuzimanju nekretnina, međutim sjeća se da ga je ona sačinila zajedno s tužiteljem, ali se ne sjeća sadržaja istoga. Nadalje, iskazuje kako 2021. godine je išla kod javnog bilježnika ovjeriti svoj potpis na predmetnog ugovoru, a radi uknjižbe u zemljišne knjige. Potom iskazuje kako je HT u posjedu predmetne nekretnine i to po izgradnji iste pa do dan danas, ističe kako ga je prvotno ona pustila kao direktor trg. društva u tu nekretninu i od tada je isti u njegovom posjedu. Za sastav ugovora o izuzimanju nekretnina, odnosno cilj njegov i namjera, bilo je da se stekne predmetna nekretnina, a nadalje iskazuje kako zna da je isti platio za predmetnu nekretninu, međutim ne zna točno što.

9.1. Na upit punomoćnika tuženice kako mu je poznato da je CT prodala nekretninu djedu tužitelja, svjedok odgovara kako je to njegov dida kupio, da to zna cijelo selo, nitko mu to nije rekao, oni su otkada je kupljena nekretnina to radili, a to znaju svi. Nadalje iskazuje kako nije osobno vidio ugovor o kupoprodaji nekretnine. Ističe kako je on 1958. godine rođen.

9.2. Punomoćnik tuženice stavio je primjedbu na iskaz svjedoka i to u dijelu gdje svjedok pogoduje tužitelju te da se barata nekakvim navodnim općepoznatim stvarima, a što u ovom postupku nije od odlučne stvari, a na što se svjedok očitovao da u cijelosti ostaje kod svega što je iskazao danas pred sudom.

10. Saslušan na raspravi, svjedok FT iskazao je kako poznaje ovdje tužitelja ŽT tako što su dugogodišnji prijatelji. Poznata mu je i ovdje tužena RT, kao što mu je poznata i njezina majka ČT. U odnosu na tuženu RT navodi kako istu poznaje iz mjesta, budući da je ista živjela ranije tamo, poznato mu je kako se selila, a ista danas živi u [adresa]. U odnosu na predmetnu česticu, ističe kako on i njegova obitelj imaju zemlju koja se nalazi odmah do zemlje tužitelja, ističe kako je njegov otac kupio njihovu zemlju od brata od ČT, odnosno ujaka tuženice, a predmetnu zemlju je kupio djed tužitelja od ČT, a to mu je sve poznato jer su i njegov otac i djed tužitelja u isto vrijeme kupovali tu zemlju, pa tako mu je poznato da je od 1970.e godine obitelj tužitelja u posjedu te zemlje i to cijelo vrijeme, pa tako i sve do danas. Nije mu poznato da je netko osporio tužitelju pravo na posjed, a ističe kako zemlju koja je u vlasništvu tužitelja se radi o otprilike 7-8 jutara zemlje. Također, iskazuje kako misli da je to bilo 1994. godine, odnosno poslije rata, tuženica je njemu nudila da kupi zemlju, međutim ne zna što je ona točno mislila, a on osobno nije bio zainteresiran za kupnju zemlje, međutim njegov brat je htio kupiti zemlju, a ne on, pa je vjerojatno došlo do zabune.

10.1. Na upit punomoćnika tuženika odgovorio je kako njemu nije poznato da bi tužitelj nekome prodao tu zemlju koja se nalazi pored njegove čestice. Ističe kako trenutno zemlju obrađuje JT.

11. Saslušan na raspravi, svjedok ZT iskazao je kako poznaje ovdje tužitelja ŽT još iz školskih dana. Poznata mu je i ovdje tužena RT jer je ista prije živjela u susjedstvu gdje on živi, a poznato mu je i da ona danas više ne živi tamo budući da se odselila prije nekih 40-50 godina, a ne zna točno gdje je danas. Ističe kako mu je poznato da kada je tuženica otišla da su prodali zemlju, odnosno jesu li prodali ili poklonili, to mu nije poznato. Iskazuje kako je predmetnu zemlju radio djed tužitelja, poslije majka tužitelja i to je radila njegova obitelj, išlo je u nasljedstvo, a tu zemlju su radili od 1972. godine pa cijelo vrijeme, a i danas. Ističe kako on osobno viđa tužitelja kada dolazi raditi tu zemlju i viđao ga je i ranije.

11.1. Na upit punomoćnika tuženice odgovorio je kako on tamo trenutno obrađuje svoju zemlju koju je naslijedio od svojih roditelja, a u odnosu na tužitelja, ističe kako je tužitelj do prošle godine radio svoju zemlju, a sada mu to nije poznato budući da još nije vrijeme za sjetvu.

12. Iz Izvatka iz zemljišne knjige (stranica 3 spisa) proizlazi kako su u vrijeme podnošenja ove tužbe kao suvlasnici bili upisani LT, Ž, ĆT, Ž i tužitelj.

13. Iz prijepisa posjedovnog lista (stranica 4 spisa) proizlazi kako je u vrijeme odgovora na tužbu RT upisana u posjedovni list u cijelosti u odnosu na predmetnu nekretninu.

14. Iz Izvatka iz katastarskog plana (stranica 5 spisa) proizlazi kako se predmetna čestica nalazi između nekretnine upisane u k. o. [katastarska općina], kč. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica], kao i da se radi o poljoprivrednom zemljištu.

15. Iz Ugovora o besteretnom prijenosu prava vlasništva (stranice 23-24 spisa) proizlazi kako je ST, kao darovatelj otuđio 1/6 dijela predmetne nekretnine, sa VT, kao kupcem.

16. Iz Ugovora o darovanju (stranice 25-26 spisa) proizlazi kako je VT, kao darovateljica darovala ŽT nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to ŽT.

17. Iz Izvatka iz BZP-a (stranice 30 spisa) proizlazi kako su kao suvlasnici na predmetnoj nekretnini upisani u 1/3 dijela, i to RT u 1/3 dijela, ĆT, [adresa] i JT u 1/3 dijela.

18. Iz rodnog lista tužene (stranica 33 spisa) proizlazi kako je njoj, kao otac, upisan ŠT, te kao majka KT.

19. Iz rješenje Općinskog sekretarijata za financije općine Osijek (stranice 38-39 spisa) proizlazi kako je za UT utvrđena osnovica za razrez poreza na promet nekretnina, dok kupci OT i R solidarno jamče za naplatu poreza. Iz obrazloženja istog rješenja vidljivo je kako je isto donijeto na temelju ugovora o kupoprodaji odnosno zamjeni nekretnina.

20. Iz Presude na temelju priznanja (stranice 44-45 spisa) proizlazi kako je ovaj sud donio presudu kojim utvrđuje da je tužiteljica VT vlasnica nekretnine upisane u k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], a tužena PT je navedeno dužna priznati i trpjeti.

21. Iz Izvatka iz BZP-a povijesnog prikaza (stranice 46-47 spisa) proizlazi kako je za suvlasnički dio CT temeljem rješenja o nasljeđivanju prešlo na tuženu, dok je ista predmetnu nekretninu otuđila temeljem ugovora o darovanju od 3. rujna 2024. na svoju kćer, također RT. Također je suvlasnički dio u vlasništvu tužitelja od 1/3 dijela, temeljem kupoprodajnog ugovora prešao na JT.

22. Iz Izvatka iz BZP-a (stranica 57 spisa) proizlazi kako je JT suvlasnik predmetne nekretnine u 1/3 dijela, a RT u 2/3 dijela.

23. Dakle, s obzirom na izloženo, a na temelju analize svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka (članak 8. ZPP), sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

24. Odredbom članka 159. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je kako ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17. - dalje u tekstu: ZV) je propisano kako se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Člankom 130. stavkom 2. ZV-a je propisano kako se vlasništvo nekretnine stečene na temelju zakona ne može se suprotstaviti pravu onoga koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno na temelju zakona nije bilo upisano. Odredbom članka 195. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. - dalje u tekstu: ZPP) je propisano da ako koja od stranaka otuđi stvar ili pravo o kojem teče parnica to ne sprečava da se parnica među istim strankama dovrši. Člankom 299. stavkom 2. ZPP je propisano kako stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka. Člankom 326. stavkom 1. ZPP-a je propisano kako sud može naložiti tuženiku da izvrši određenu činidbu samo ako je ona dospjela do zaključenja glavne rasprave.

25. Sud je u ovom postupku utvrdio kako je prilikom podnošenja tužbe suvlasnik predmetne nekretnine tužitelj u 1/3 dijela, te BT i CT, oboje također u po 1/3 dijela, s time da je utvrđeno kako su ĆT i CT pok. osobe. Kako se tužba ne može podnijeti protiv pokojne(ih) osoba, budući da bi u tom slučaju, sukladno članku 84. stavku 5. ZPP-a sud odbacio tužbu, tužitelj je podnio tužbu protiv tužene, kao zakonske nasljednice iza pok. BT i CT.

25.1. Prvotno treba istaknuti kako je tuženik tijekom postupka navodio kako je otac tužene ŠT, dok je ĆT bio otac RT, isto nije od utjecaja na rješavanje ovoga postupka, budući da je tijekom postupka jasno kako je tužena zapravo jedina zakonska nasljednica iza pok. BT i CT, budući da je ista bila utvrđena nasljednicom temeljem ovosudnog rješenja broj O-1815/24 i broj O-1259/2025, a što je sud utvrdio uvidom u povijesni prikaz za predmetnu nekretninu, te je vidljivo kako je i iza pok. BT i iza pok. CT nasljednica upravo tužena.

26. Međutim također je tijekom postupka utvrđeno kako je tužitelj otuđio predmetnu nekretninu (list 47 spisa), a isto je i iskazao tužitelj na raspravi održanoj kod ovoga suda 4. studenog 2025. te je vidljivo kako je isti tijekom ovog postupka otuđio suvlasnički dio nekretnine (1/3 dijela) na temelju kupoprodajnog ugovora **.**.2024. JT.

26.1. U odnosu na tuženu RT, OIB [osobni identifikacijski broj] vidljivo kako je ista, također tijekom ovoga postupka, otuđila predmetnu nekretninu i to ugovorom o darovanju od 3. rujna 2024. na način da je nekretninu (2/3 dijela) stekla RT, OIB [osobni identifikacijski broj].

27. Slijedom navedenog, ovaj sud je utvrdio kako u vrijeme zaključenja glavne rasprave tužitelj više nije suvlasnik u 1/3 dijela na predmetnoj nekretnini, međutim niti tužena više nije suvlasnica u preostalih 2/3 dijela predmetne nekretnine, već su suvlasnici JT (u 1/3 dijela), te RT, OIB [osobni identifikacijski broj] (u 2/3 dijela). Pa je tako opće pravilo kako sud o osnovanosti tužbenog zahtjeva odlučuje na temelju činjeničnog stanja kakvo je mogao utvrditi do određenog momenta u razvitku postupka – u pravilu do zaključenja glavne rasprave u prvostupanjskom postupku. Kako tužitelj uobičajeno tužbu temelji s obzirom na stanje kakvo postoji u vrijeme podnošenja tužbe, sve promjene toga stanja mogle bi imati za posljedicu odbijanjem tužbenog zahtjeva (zbog gubitka stvarne legitimacije). Pa tako tužbeni zahtjev (navodnog) vlasnika kojim se traži utvrđenje prava vlasništva postaje neosnovan ako tuženik prije zaključenja glavne rasprave otuđi stvar trećemu.

27.1. Prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske (tako u odlukama: broj Rev- x 843/14-2 od 9. prosinca 2014., broj Rev 1103/07-2 od 4. ožujka 2008. i drugima), kod otuđenja stvari o kojoj teče parnica treba voditi računa o procesnopravnim i materijalnopravnim posljedicama toga otuđenja. Tako, u procesnopravnom smislu otuđenje stvari o kojoj teče parnica ne sprečava da se ta se parnica među istim strankama i dovrši. Međutim, otuđenje stvari o kojoj teče parnica od utjecaja je u materijalnopravnom smislu za donošenje meritorne odluke o predmetu spora, odnosno o postavljenom tužbenom zahtjevu. Otuđenje predmeta spora nije djelotvorno (nema učinak) na postojanje parnice, ali je djelotvorno na ishod parnice. Naime, materijalnopravna sukcesija koja se dogodila za trajanja parnice uzet će se u obzir prilikom meritorne odluke o tužbenom zahtjevu jer je za presuđenje odlučno stanje stvari koje postoji u vrijeme zaključenja glavne rasprave. To znači da je okolnost otuđenje nekretnine (čije priznanje prava vlasništva tužitelj u parnici traži) ne sprečava da se parnica među istim strankama dovrši, ali je od utjecaja na pasivnu legitimaciju tuženika ili, drugim riječima, to što nakon otuđenja predmeta spora tužitelj ima pravo nastaviti parnice ne znači da ova procesna odredba ima bilo kakav učinak na osnovanost tužbenog zahtjeva. Sud će u takvim okolnostima dovršiti parnicu među istim strankama, ali će odbiti tužbeni zahtjev (tako u svojoj odluci i Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu broj Revt-4/2018-6 od 4. rujna 2019.).

28. Kod ovakvo utvrđenog činjeničnog stanja sud je zaključio kako je, sukladno članku 159. stavku 1. ZV-a odbiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao u izreci ove presude.

29. U odnosu na prigovor aktivne legitimacije tužitelja, valja istaknuti kako isti nije osnovan. Naime, tužitelj se poziva na stajalište sa a treće sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 14. rujna 2020, koje glasi: „Otuđenjem predmeta spora drugoj osobi tijekom parnice, s obzirom da je za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno stanje u vrijeme zaključenja glavne rasprave, tužitelj gubi dotadašnju aktivnu materijalnopravnu legitimaciju jer se postupovno pravilo o dovršetku parnice između istih stranaka iz čl. 195. st. 1. Zakona o parničnom postupku ne odnosi na stvarnopravne učinke pravnog posla na temelju kojega je došlo do otuđenja (prijenosa prava vlasništva ili prava), osim ako iz pravnog posla između tužitelja i druge osobe ne proizlazi što drugo.“ Zbog navedenog sud je saslušao tužitelja, koji je na raspravi održanoj pred ovim sudom 4. studenog 2025. iskazao kako je svoj suvlasnički dio prodao JT, međutim suvlasnički dio od 2/3 dijela je rekao JT da isti to obrađuje, međutim nije mu taj dio otuđio, već je predmet kupoprodaje bio samo suvlasnički dio od 1/3 dijela, a preostali dio nije. Iz navedenog jasno je vidljivo kako takav suvlasnički dio nije otuđio, pa tako je i prigovor aktivne legitimacije neosnovan.

30. Jednako tako ovaj sud je i mišljenja kako tužitelj niti nema osnove za utvrđenje prava vlasništva dosjelošću na suvlasničkom dijelu nekretnine, budući da je člankom 159. stavkom 3. ZV-a propisano kako se dosjelošću stječe vlasništvo ukoliko je posjed barem pošten. Naime, člankom 18. stavkom 3. ZV-a je propisano kako je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Stoga je sud mišljenja kako je tužitelj znao da mu ne pripada pravo na posjed, a to sve iz razloga jer je isti i iskazao kako mu je njegova majka (inače ranija suvlasnica predmetne nekretnine) pričala da je ĐT priznao vlasništvo i potpisao ugovor na 1/6 dijela, dok tuženu kasnije nisu mogli naći. Pa tako sud zaključuje da kada mu je njegova majka VT darovala predmetnu nekretninu isti je bio upisan kao suvlasnik u zemljišnim knjigama i znao je da mu ne pripada pravo na posjed. Jednako tako ovome sudu nije prihvatljiv navod tužitelja kako njemu njegova majka VT nikada nije pričala oko vlasništva predmetne zemlje, budući da iz kasnijeg iskaza tužitelja proizlazi kako mu je majka VT pričala kako je ST priznao vlasništvo i sklopljen je ugovor. Jednako tako niti navod tužitelja kako je prilikom prijavljivanja na poticaj uvijek prilagao posjedovni list ovome sudu nije uvjerljiv, budući da iz spisa proizlazi (list 4 spisa) kako je u posjedovnom listu upisana upravo tužena, u cijelosti, a ne njegova majka, kako je to iskazao. Da je tužitelj znao da mu ne pripada pravo na posjed valja istaknuti kako se navedeno može i utvrditi iz iskaza svjedoka FT koji je u svome iskazu naveo kako mu je prilazila tuženica i ponudila mu da kupi tu zemlju, što je isti odbio, međutim iz navedenog se može utvrditi kako je očito da je o svemu bio upoznat i tužitelj, a to je sve bilo još 1994. godine.

31. U odnosu na ostale svjedoke sud napominje kako isti nisu od utjecaja na rješavanje ovoga spora, naime, svjedoci MT i ZT su navodili kako je tužitelj u posjedu predmetne nekretnine još od 70-tih godina, međutim da je u posjedu predmetne nekretnine tužitelj u ovome postupku nije niti od utjecaja na rješavanje u ovoj pravnoj stvari, budući da navedeno niti ne spori tužena, ali niti jedan od predloženih svjedoka nije svjedočio o poštenju tužiteljevog posjeda.

32. Navod tužitelja kako je platio porez na promet nekretnina za predmetnu česticu, valja istaknuti kako se u priloženom rješenju (list 38-39 spisa) ne vidi na što se uplata poreza odnosi točno, odnosno radi li se o razrezu poreza za suvlasnički dio predmetne nekretnine ili u odnosu na cijelu česticu, pa se istim navedena činjenica ne može dokazati.

33. Radi svega ovaj sud je mišljenja kako je predmet prodaje predmetne nekretnine bio upravo suvlasnički dio nekretnine, a ne cijela nekretnina, kako to navodi tužitelj, pa je stoga sud mišljenja kako se u konkretnom slučaju ne radi o poštenom tužitelju, već upravo suprotno, o nepoštenom stjecatelju, pa kao takav isti niti nema pravo na stjecanje prava vlasništva dosjelošću, budući da je za isto propisano kako posjed nekretnine treba biti barem pošten, a što u konkretnom predmetu nije slučaj. Jednako tako u odnosu na navod tužitelja kako Rješenjem Općine Osijek (list 38 spisa) razrezan porez, pa da se njom dokazuje kako je kupljena cijela nekretnina, budući da su kupci AT i R kupili predmetnu nekretninu za račun VT, valja istaknuti kako navedena činjenica nije dokazana, pa tako i uvidom u predmetni ugovor o besteretnom prijenosu prava vlasništva (list 23 spisa) ističe se kako je u istom navedeno kako je ST naveo da su u posjed cijele čestice stupili AT (za račun kćerke VT) i VT i to po čuvenju od drugih, navedeni ugovor ne predstavlja činjenicu radi li se u konkretnom slučaju o poštenju tužitelja, već da je tužitelj (odnosno prednica tužitelja) u posjedu cijele nekretnine, što u ovome predmetu nije sporno, već je sporno poštenje, koje, po mišljenju ovoga suda, nema.

34. Uzimajući u obzir sve naprijed navedeno, valjalo je stoga iz gore obrazloženih razloga, a temeljem članka 195. stavka 1. ZPP-a, ali i čanka 159. stavak 1. i 3., a u svezi sa člankom 18. stavkom 3. ZV, odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, te presuditi kao u izreci ove presude.

35. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP, a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, naloženo je tužiteljici naknaditi trošak tuženiku prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23. - u daljnjem tekstu: Tarifa) i to za sastav obrazloženog podneska od 28.11.2024. i 2.4.2025. u visini od po 50 bodova sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, te za zastupanja na ročištima od 14.11.2024. i 3.4.2025., za svako u visini od po 50 bodova sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, kao i za pristup na ročište od 27.2.2025. (koje je odgođeno prije početka raspravljanja) u visini od 12,5 bodova, sukladno Tbr. 9. točci 5. Tarife, te pristup na ročištu za objavu presude u visini od 25 bodova, sukladno Tbr. 9. točci 3. Tarife, odnosno ukupno 237,5 bodova, što s obzirom na vrijednost boda ukupno iznosi 475,00 eura. Slijedom iznijetoga odlučeno je kao u točci II. izreke ove presude.

36. Tuženik je djelomično odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova ovog postupka za pristup na ročište od 27.2.2025. u iznosu od 75,00 eura, budući da se na navedenom ročištu nije raspravljalo, odnosno isto je odgođeno prije početka raspravljanja pa tuženiku pripada pravo na nagradu sukladno Tbr. 9. točci 5. Tarife, a ne sukladno Tbr. 9. točci 1. Tarife kako to zahtjeva tuženik. Stoga je djelomično odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova ovog postupka i odlučeno je kao pod točkom III. izreke ove presude.

37. Tužitelj je u cijelosti odbijen za naknadu troškova ovog postupka u iznosu od 937,50 eura, budući je ista u cijelosti izgubila parnicu, sukladno članku 154. stavku 1. ZPP.

38. Slijedom svega iznijetoga, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Osijek, 28. studenog 2025.

Sudac

Marko Šimunić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ove presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (članak 335. stavak 8. ZPP). Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (članak 335 stavak 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz članka 335. stavka 9. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (članak 335. stavak 11. ZPP). O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tužene