REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

10000 Zagreb, Turinina 3

Poslovni broj: Povrv-81/2025-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu po sutkinji toga suda Mariji Orošić Kranjčec kao sutkinji pojedinki, u pravnoj stvari tužitelja ZG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik IG, odvjetnik u [adresa] protiv tužene ZGI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave 14. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, odvjetnika IG i tužene ZGI, **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u točki I. rješenja o ovrsi Javnog bilježnika u Zagrebu Damira Andrašića poslovni broj Ovrv-3757/2021, UPP/OS-Ovrv-134/2021 od 27. veljače 2024. kojim je naloženo tuženoj IGI isplatiti tužitelju ZG iznos od 504,34 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 6. svibnja 2021. do isplate, sve u roku od 8 dana te se ovaj tužbeni zahtjev odbija.

II. Odbija se zahtjev tužitelja ZG za naknadom ovršnog i parničnog troška, u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj ZG podnio je 27. prosinca 2021. ovršni prijedlog, sada tužbu protiv tužene ZGI radi isplate iznosa od 504,34 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 6. svibnja 2021. do isplate kao i naknade troškova ovršnog postupka u iznosu od 82,95 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate. Temeljem navedenog ovršnog prijedloga Javni bilježnik u Zagrebu Damir Andrašić donio je 27. veljače 2024. rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-3757/2021, UPP/OS-Ovrv-134/2021.

2. Tužena TGI je protiv rješenja o ovrsi podnijela prigovor, sada odgovor na tužbu u kojem je navela da osnovanost potraživanja tužitelja spori u cijelosti, da se tužitelj poziva na dvije pravne radnje kao osnovu svog potraživanja i to odvjetničku opomenu i specijalnu punomoć, no da utuženi iznos novčane naknade nije zajednički dogovoren već da ju je uvjetovao tužitelj, a da ona smatra da je isti previsok u odnosu na uobičajene odvjetničke tarife, da ove pravne radnje nisu poslane prema krajnjem korisniku odnosno trećem licu kojem su namijenjene te da nisu u cijelosti dovršene obzirom ju je tužitelj tražio da mu pošalje izmijenjen tekst ovih pravnih radnji jer se ona sa njegovim prijedlogom tog teksta nije složila. Još je navela da je tužitelj znao da se ona nije složila sa iskazanom cijenom njegovih usluga i da nije bila zadovoljna napisanim tekstom dviju iskazanih pravnih radnji.

3. Povodom prigovora tužene ovaj sud je rješenjem od 26. lipnja 2024. stavio izvan snage predmetno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-3757/2021, UPP/OS-Ovrv- 134/2021 od 27. veljače 2024. u dijelu kojim je određena ovrha te je ukinuo provedene radnje i odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj je u roku određenom rješenjem suda od 26. lipnja 2024. i tako sukladno odredbi čl. 461. a st. 3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19; u daljnjem tekstu: ZPP19), a koji se u ovom postupku ima primijeniti slijedom odredaba čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (NN 80/22) uvažavajući vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu, sada tužbe u ovom postupku, podneskom od 16. srpnja 2024. naveo da se utuženi račun odnosi na obrazloženu odvjetničku opomenu koju je sastavio kao odvjetnik 26. travnja 2021. i dostavio ujaku tužene TG, na obrazloženu specijalnu punomoć od 23. travnja 2021., prijedlog o obustavi ovrhe u predmetu koji se vodio kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Z-24448/18 te na izradu tabularne isprave od 14. prosinca 2019. kao i da je za ove radnje tuženoj ispostavio račun za plaćanje odvjetničkih usluga.

5. Tužena je u roku određenom rješenjem suda od 26. lipnja 2024. i tako sukladno odredbi čl. 461. a st. 4. ZPP19 podneskom od 30. srpnja 2024. navela da su tvrdnje tužitelja neistinite, da smatra da se isti želi nepripadno materijalno okoristiti te da prikazuje lažne činjenice. Dalje je navela da ne spori da je odvjetnička opomena koju navodi tužitelj sastavljena, no da ju ona nije odobrila jer je kao stranka bila nezadovoljna njenim tekstom i da je sa time pisanim putem upoznala tužitelja. Također je navela da nije odobrila niti cijenu ove usluge koju joj je u iznosu od 500 EUR u protuvrijednosti u HRK naveo tužitelj. Još je navela da je odustala od usluga koje je tražila od tužitelja obzirom na nezadovoljstvo tekstom odvjetničke opomene koju je sastavio. Također je navela da tužitelju nije dozvolila da ovu opomenu te specijalnu punomoć pošalje njenom ujaku već da je on to učinio bez njenog znanja i odobrenja. Navela je i da i potraživanja tužitelja na ime sastava prijedloga o obustavi ovrhe i tabularne isprave u cijelosti osporava jer joj nikada nisu predočene, da je sada prvi puta za njih saznala i da se one odnose na predmet koji je tužitelj vodio i koji je okončan zasnivanjem založnog prava tužitelja na njenoj nekretnini u sudskom postupku čime je tužitelj svoje troškove i zastupanje pred sudom naplatio. Konačno je navela kako smatra da je tužitelj prethodno opisanim postupanjem prekršio pravnu etiku i nanio joj štetu.

6. Primjenom odredaba čl. 461.a. st. 7. ZPP19 sud pri donošenju ove odluke nije uzeo u obzir činjenice koje su stranke navele sudu nakon isteka prekluzivnih rokova određenih rješenjem suda od 26. lipnja 2024. (tužitelj u žalbi od 11. studenog 2024., a tužena u odgovoru na žalbu od 23. prosinca 2024.) uvažavajući i da stranke sudu nisu navele da sukladno odredbama čl. 461.a. st. 6. ZPP19 ove činjenice bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti prije isteka navedenih rokova.

7. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u račun (list 6 spisa) i preslike e-mail poruka (list 48 do 51 spisa). Primjenom odredaba čl. 461.a. st. 7. ZPP19 sud pri donošenju ove odluke nije uzeo u obzir isprave koje je tužena sudu predložila čitati kao dokaz i dostavila nakon isteka prekluzivnih rokova određenih rješenjem suda od 26. lipnja 2024. (podneskom od 23. prosinca 2024.) i ovdje uvažavajući da tužena sudu nije navela da sukladno odredbama čl. 461.a. st. 6. ZPP19 ove dokaze bez svoje krivnje nije mogla predložiti izvesti prije isteka navedenih rokova. Primjenom odredaba čl. 461.a. st. 7. ZPP19 sud u dokaznom postupku nije na prijedlog tužitelja izveo dokaz saslušanjem stranaka jer je tužitelj ovo predložio tek na pripremnom ročištu, a sudu nije naveo da sukladno odredbama čl. 461.a. st. 6. ZPP19 ovaj dokaz bez svoje krivnje nije mogao predložiti izvesti prije isteka prekluzivnih rokova određenih rješenjem suda od 26. lipnja 2024. (već samo da sudu prepušta odluku o izvođenju tog dokaza).

8. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

9. Slijedom pri donošenju ove odluke uzetih u obzir činjeničnih navoda tužitelja sud nalazi da tužitelj od tužene zahtijeva isplatu utuženog iznosa na ime naknade za poslove koje je izvršio prema njenom nalogu kao njen punomoćnik odvjetnik i to sljedeće poslove:

- sastav obrazložene opomene TG od 26. travnja 2021.,

- sastav prijedloga za obustavu ovrhe u predmetu koji se vodio kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Z-24448/18 i

- sastav tabularne isprave od 14. prosinca 2019..

10. Slijedom pri donošenju ove odluke uzetih u obzir činjeničnih navoda tužene sud nalazi da tužena ne spori činjenice da je sa tužiteljem ugovorila da on prema njenom nalogu izvrši posao sastava obrazložene opomene TG, sastava prijedloga za obustavu ovrhe u predmetu koji se vodio kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Z-24448/18 i sastava tabularne isprave pa slijedom navedenog sud nalazi da među strankama nema spora o tome da su u smislu odredaba čl. 763. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZOO) sklopili ugovor o nalogu kojim je tužena kao nalogodavac naložila tužitelju kao nalogoprimcu da poduzme za njen račun sljedeće poslove:

- sastav obrazložene opomene TG,

- sastav prijedloga za obustavu ovrhe u predmetu koji se vodio kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Z-24448/18 i

- sastav tabularne isprave.

11. Slijedom pri donošenju ove odluke uzetih u obzir činjeničnih navoda tužene kao i svih navoda tužene o spornim pravnim pitanjima sud, međutim, nalazi da tužena spori da je tužitelj prethodno navedeni posao u potpunosti izvršio te da ga je izvršio u skladu sa njenim nalogom obzirom ista navodi da se nije složila sa tekstom opomene koju je sastavio tužitelj i da je odustala od naloga tužitelju da sastavi ovu opomenu.

12. Uvažavajući da su odredbama ZOO-a izričito i detaljno opisane obveze nalogoprimca da izvrši nalog upravo kako on glasi te uvjeti odstupanja od naloga i uputa nalogodavca (čl. 765. i 766.), da je propisana mogućnost da nalogodavac odustane od ugovora te pretpostavke prava na isplatu naknade nalogoprimcu u tom slučaju, a vezane uz razloge odustanka (čl. 779.), a i da je odredbama čl. 776. tog zakona propisano da je nalogodavac dužan isplatiti nalogoprimcu naknadu nakon obavljenog posla, ako nije drukčije ugovoreno te da ima pravo na razmjerni dio naknade ako je bez svoje krivnje samo djelomično obavio nalog, stav je ovog suda da je u situaciji kada tužena spori da je tužitelj njen nalog izvršio upravo i u cijelosti kako on glasi te navodi (što proizlazi i iz sadržaja isprave koju je dostavila - list 49 spisa) te da je za to odgovoran upravo tužitelj, na tužitelju u ovom postupku bio teret dokazati da je nalog tužene da izvrši prethodno naveden posao sastava opomene obavio upravo kako je taj nalog tužene glasio odnosno odstupajući od istoga sukladno zakonom propisanim uvjetima i bez svoje krivnje pa da mu stoga pripada pravo na naknadu za obavljanje tog posla.

13. Slijedom pri donošenju ove odluke uzetih u obzir činjeničnih navoda tužene kao i svih navoda tužene o spornim pravnim pitanjima sud nalazi i da tužena spori ovdje utuženu visinu naknade za poslove tužitelja kao nalogoprimca obzirom ista navodi da utuženi iznos ove naknade nije zajednički dogovoren već da ju je uvjetovao tužitelj, a da ona smatra da je isti previsok u odnosu na uobičajene odvjetničke tarife.

14. Uvažavajući da je odredbama čl. 775. ZOO-a propisano da ako nije drukčije ugovoreno, nalogodavac duguje naknadu u uobičajenoj visini, a ako o tome nema običaja, onda pravičnu naknadu, a odredbama čl. 18. st. 1. Zakona o odvjetništvu (NN 9/94, 117/08, 50/09, 75/09, 18/11, 126/21, 98/25) da odvjetnici imaju pravo na nagradu za svoj rad sukladno tarifi koju utvrđuje i donosi Komora uz suglasnost ministra nadležnog za poslove pravosuđa, stav je ovog suda da je u situaciji kada tužena spori da je sa tužiteljem ugovorila visinu njegove naknade za obavljanje poslova prema njenom nalogu te navodi kako smatra da utužena visina te naknade nije obračunata prema važećoj odvjetničkoj tarifi i tako običaju u odvjetničkom zastupanju, na tužitelju u ovom postupku bio teret dokazati da je njegov zahtjev za isplatom upravo utuženog iznosa na ime ove naknade osnovan i to stoga jer je sa tuženom ugovoren ili je, pak, sukladan sa odvjetničkom tarifom.

15. Slijedom pri donošenju ove odluke uzetih u obzir činjeničnih navoda tužene kao i svih navoda tužene o spornim pravnim pitanjima sud konačno nalazi i da tužena spori činjenicu da tužitelju duguje utuženu naknadu za obavljene poslove sastava prijedloga za obustavu ovrhe u predmetu koji se vodio kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Z-24448/18 i sastava tabularne isprave obzirom ista navodi da je tužitelj ovu naknadu naplatio zasnivanjem založnog prava na njenoj nekretnini.

16. Slijedom prethodno navedenih odredaba čl. 775. ZOO-a te obzirom tužitelj u ovom postupku u zakonom propisanim prekluzivnim rokovima nije niti naveo činjenicu da je sa tuženom ugovorio obvezu iste da mu obavljanje ovih poslova naknadi isplatom određenog novčanog iznosa, u situaciji kada tužena navodi da mu je obavljanje tih poslova naknadila zasnivanjem njegovog založnog prava na njenoj nekretnini, stav je ovog suda da je na tužitelju u ovom postupku bio teret dokazati da utuženu naknadu za ove poslove iz vrijednosti založene nekretnine tužene nije mogao naplatiti sukladno odredbama čl. 336. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 94/17, 152/14, 81/15).

17. Tužitelj, međutim, u ovom postupku, nije niti u potpunosti izričito i jasno naveo, a u skladu sa obvezom propisanom odredbama čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP- a, a nije niti ičim dokazao da je upravo prema nalogu tužene te potpuno kako taj nalog glasi obavio posao sastava opomene TG od 26. travnja 2021., da je visinu naknade za obavljanje svih ovdje predmetnih poslova obračunao sukladno ugovorenom pravu sa tuženom odnosno sukladno odvjetničkoj tarifi, a niti da naknadu za obavljen posao sastava prijedloga za obustavu ovrhe u predmetu koji se vodio kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Z-24448/18 i sastava tabularne isprave od 14. prosinca 2019. nije mogao naplatiti iz vrijednosti nekretnine tužene koja je za naplatu iste založena. Naime sudu je kao dokaz osnovanosti svog potraživanja u zakonom propisanim prekluzivnim rokovima dostavio samo jednu ispravu (list 6 spisa) uvidom u sadržaj koje je sud utvrdio samo da je tužitelj tuženoj u smislu odredaba Zakona o porezu na dodanu vrijednost (NN 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22, 33/23, 114/23, 35/24) izdao račun za isporuku usluga koje je u istom naznačio kao "zastupanje u predmetu

- Flanjek", u utuženom iznosu. Ova činjenica, međutim, sama po sebi ne dokazuje ovdje među strankama sporan sadržaj i opseg prava i obveza iz njihovog ugovora o nalogu, a iz iste ne proizlazi niti kao očito da ima ikakvu vezu sa ovdje predmetnim poslovima sastava prijedloga za obustavu ovrhe i tabularne isprave dok ju sa predmetnim poslom sastava opomene veže samo prezime TG, no u situaciji kada je to prezime jednako prezimenu tužene, sud je stava da takav sadržaj ove isprave nije očito vezan niti za taj posao. Ova isprava, valja reći, jest vjerodostojna u smislu odredaba Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24) i kao takva podobna za određivanje ovrhe tražbine koja se u njoj navodi, no sama za sebe ne dokazuje istinitost te tražbine jer za takvu ispravu nije zakonom propisana presumpcija te istinitosti (nije javna isprava) pa je u slučaju postojanja spora o postojanju te tražbine na onome tko ju je izdao teret postojanja te tražbine dokazati.

18. Sud, dakle, na temelju dokaza koje mu je tužitelj dostavio i predložio čitati nije sa sigurnošću mogao utvrditi ovdje među strankama sporne činjenice, a koje je na tužitelju u ovom postupku bio teret dokazati pa je iste utvrdio primjenjujući odredbe čl. 221. a ZPP-a i tako da tužitelj posao sastava predmetne opomene nije obavio prema nalogu tužene kako on glasi, da visinu naknade za obavljene poslove sastava ove opomene te sastava prijedloga za odgodu ovrhe i tabularne izjave nije obračunao u skladu sa ugovorenim pravom sa tuženom ili odvjetničkom tarifom te da je naknadu za obavljene poslove sastava prijedloga za odgodu ovrhe i tabularne izjave mogao naplatiti iz vrijednosti za tu svrhu založene nekretnine tužene, a slijedom toga tužbeni zahtjev tužitelja da mu tužena sukladno odredbama čl. 763. st. 2. ZOO-a isplati utuženi iznos na ime naknade za poslove koje je tužitelj obavio prema njenom nalogu sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama ocijenio neosnovanim.

19. Valja još reći da je tužitelj sudu u zakonom propisanom prekluzivnom roku za ovaj postupak naveo i da utuženu tražbinu temelji i na „obrazloženoj specijalnoj punomoći od 23.04.2021 godine“. Iz navoda tužene, a kako je već prethodno obrazloženo, proizlazi da među strankama nema spora o tome da je tužena bila opunomoćila tužitelja za zastupanje iste u svrhu obavljanja ovdje predmetnih poslova, no kako je odredbama čl. 313. st. 2. ZOO-a jasno propisano da su postojanje i opseg punomoći nezavisni od pravnog odnosa na temelju kojeg je ta punomoć dana, ovaj sud je stava da niti ova među strankama nesporna činjenica sama po sebi ne dokazuje ovdje među strankama sporan sadržaj i opseg prava i obveza iz njihovog ugovora o nalogu pa tako niti osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja.

20. Slijedom svega navedenog, a primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a presuđeno je kao u toč. I. izreke.

21. Primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, obzirom je tužitelj ovu parnicu izgubio, neosnovanim je ocijenjen i njegov zahtjev da mu tužena naknadi ovršni i parnični trošak pa je odlučeno kao u toč. II. izreke ove presude.

U Zagrebu 28. studenog 2025.

Sutkinja:

Marija Orošić Kranjčec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ovog rješenja i presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u 4 (četiri) istovjetna primjerka u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje županijski sud.

Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. ZPP-a).

DNA:

1. Tužitelju ZG po punomoćniku

2. Tuženoj IGI