Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: Pr-188/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Rijeci, po sucu Mireli Popović Brletić, kao sucu pojedincu, na prijedlog sudske savjetnice Nore Kišur, u pravnoj stvari tužiteljice VŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Kristianu Plazoniću, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Rijeka, Rijeka, Krešimirova 42, OIB: 40237608715, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15. listopada 2025. u prisutnosti tužiteljice, zamjenice punomoćnika tužiteljice, te tuženika, 28. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Kliničkom bolničkom centru Rijeka, Rijeka, Krešimirova 42, OIB: 40237608715, tužiteljici VŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnove razlike bruto plaće za razdoblje od 01 kolovoza 2023. do 31. prosinca 2023. isplatiti novčani iznos od 410,77 eura (četiri sto deset eura i sedamdeset sedam centi) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 112,01 eura od 16. rujna 2023. pa do isplate,

- na iznos od 117,46 eura od 16. listopada 2023. pa do isplate,

- na iznos od 78,48 eura od 16. studenog 2023. pa do isplate,

- na iznos od 63,68 eura od 16. prosinca 2023. pa do isplate,

- na iznos od 39,14 eura od 16. siječnja 2024. godine do isplate,

po stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate, stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu za isplatu zakonskih zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima u točki I. izreke, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove ovog postupka u iznosu od 750,00 eura (sedam sto pedeset eura) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 28. studenog 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba tužiteljice povučena za novčani iznos od 1.238,23 eura (tisuću dvjesto trideset osam eura i dvadeset tri centa), zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je temeljem ugovora o radu od 22. studenog 2011., zaposlena kod tuženika na radnom mjestu spremačice, na neodređeno vrijeme. Tužiteljica dalje u bitnom navodi da je 03. veljače 2023. glavna sestra tuženikovog Odjela, na stolu u kuhinji Odjela gastroenterologije ostavila prijedlog Dodatka ugovora o radu, što da se ne može smatrati odgovarajućim načinom dostave, već da je u skladu s pisanim i nepisanim pravilima te standardima radne etike i ponašanja, netko iz tuženikove Službe općih i kadrovskih poslova ili Službe ljudskih resursa trebao tužiteljicu pozvati na usmeni razgovor i predočiti joj značenje potpisivanja dodatka ugovora o radu, posebno u vezi s potencijalnim gubicima ili dobicima u pogledu iznosa plaće. Tužiteljica nije potpisala od strane tuženika potpisani Dodatak ugovora o radu, što nije spriječilo tuženika da tužiteljici jednostrano smanji iznos plaće od 18. siječnja 2023. i to za otprilike 97,00 eura, bez njezine privole, koje smanjenje plaće da je jasno vidljivo iz obračuna plaće tužiteljice za siječanj 2023., gdje se pod stavkom "posebni uvjeti rada" može nedvojbeno vidjeti da je od 01. siječnja 2017. do 17. siječnja 2023. dodatak tužiteljici za posebne uvjete rada iznosio 32%, a za period od 18. siječnja 2023. do 31. siječnja 2023., 14%. Tuženik da je na taj način tužiteljici isplatio umanjenu plaću u periodu od 18. siječnja 2023. do 31. svibnja 2024., kakav jednostrani postupak tuženika predstavlja kršenje radnih prava tužiteljice jer svaka izmjena ugovora o radu sukladno odredbama Zakona o radu, zahtijeva privolu radnika pa tužiteljica ima pravo tražiti pravnu zaštitu zbog nezakonitog smanjenja plaće i zahtijevati nadoknadu razlike u plaći za sporni period. Zaključno, ističući prijedlog naloga tuženiku njegovog obračuna razlike plaće tužiteljice zbog nižeg postotka dodatka za posebne uvjete rada, iz razloga utvrđivanja razlike u iznosu plaće zbog smanjenja dodataka za posebne uvjete rada, tužiteljica je pridržala pravo usklađenja tužbenog zahtjeva po provedbi financijskog vještačenja, te predložila prihvaćanje tužbenog zahtjeva za isplatu tužiteljici od strane tuženika ukupnog novčanog iznosa od 1.649,00 eura s osnove razlike bruto plaće za razdoblje od siječnja 2023. do svibnja 2024., zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te troškovima ovosudnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

1.1. Podneskom dostavljenim na ovosudni spis predmeta 22. svibnja 2025. (list 65-67 spisa), tužiteljica je istaknula da činjenica njezinog nastavka rada na poslovima na Zavodu za gastroenterologiju Klinike za internu medicinu, ne znači automatski pristanak na nižu plaću, niti se tako može tumačiti, već da isto predstavlja samo izvršavanje naredbe o premještaju, odnosno obavljanju poslova u nekom drugom prostoru tuženika kao poslodavca. Prema Zakonu o radu, smanjenje plaće se ne može smatrati prihvaćenim konkludentnim radnjama već mora biti izričito dogovoreno u pisanom obliku. Tužiteljica je osporila i navode tuženika da ista nije podnijela prigovor protiv zaprimljenih rješenja o plaći pa da bi isto značilo da je pristala na smanjenje plaće, jer da tužiteljica nije bila dužna podnositi prigovor na takva rješenja kako bi zadržala pravo ostvarivanja novčanog potraživanja u sudskom postupku i to sukladno članku 113. stavku 3. Zakona o radu kojim je predviđena mogućnost zaštite povrijeđenog prava pred nadležnim sudom od strane radnika i kada prethodno nije podnesen zahtjev poslodavcu, a kada se radi o zahtjevu radnika za naknadom štete ili drugog novčanog potraživanja iz radnog odnosa. Tužiteljica je dalje navela da potpisivanjem dodatka ugovora o radu od 26. ožujka 2024. nije izmijenjena činjenica prethodnog nezakonitog smanjenja plaće tužiteljici od strane tuženika jer da isti dodatak proizvodi učinak isključivo od dana sklapanja, ali ne može imati retroaktivno djelovanje niti legalizirati smanjenje bruto plaće tužiteljice za prethodno razdoblje, već da tužiteljica ima pravo na isplatu razlike bruto plaće za razdoblje u kojem je njena plaća bila umanjena bez njezine privole i bez valjane izmjene ugovora o radu u pisanom obliku, pri čemu da tuženik pogrešno tumači odredbu članka 14. Zakona o radu koji da se odnosi isključivo na valjanost početnog sklapanja ugovora o radu, a da naknadna izmjena istoga, da bi bila valjana, mora biti isključivo u pisanom obliku i uz suglasnost obje ugovorne strane.

1.2. Podneskom dostavljenim na ovosudni spis predmeta 10. rujna 2025. (list 72-73 spisa), tužiteljica je, nakon tuženikove dostave obračuna razlike plaće tužiteljice nastale zbog nižeg postotka dodatka za posebne uvjete rada za razdoblje od 01. kolovoza 2023. do 31. prosinca 2023., tužiteljica je precizirala tužbeni zahtjev kao naznačen u izreci ove odluke, te je obzirom na tako precizirani, odnosno djelomično povučeni tužbeni zahtjev, tužiteljica na pripremnom ročištu održanom 11. rujna 2025. (list 74-75 spisa), odustala od predloženog dokaza vještačenjem po vještaku financijske struke.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je u cijelosti osporio tužbu tužiteljice, kako u pogledu osnova, tako i u pogledu visine, ističući kako je predmetnim ugovorom o radu tužiteljica zaposlena na radnom mjestu spremačice kod tuženika i da je člankom 3. istog ugovora izričito navedeno kako će tužiteljica obavljati poslove u svim prostorima tuženika. Tuženik dalje u bitnom navodi kako je Odlukom tuženika od 13. siječnja 2023. tužiteljica zbog neophodnih i neodgodivih procesa rada raspoređena na rad iz Klinike za radioterapiju i onkologiju, u Zavod za gastroenterologiju Klinike za internu medicinu pri tuženiku, slijedom čega je tužiteljici dostavljen na potpis i Dodatak ugovora o radu, a radi reguliranja prava i obveza iz radnog odnosa, pri čemu tuženik ne čini spornim da je tužiteljica navedeni Dodatak i primila te da isti nije potpisala i povratno dostavila tuženiku kao poslodavcu. Tuženik dalje navodi kako je tužiteljica nastavila obavljati poslove radnog mjesta spremačice na Zavodu za gastroenterologiju Klinike za internu medicinu, koje poslove da obavlja i danas, te da je ista od tuženika zaprimila i dva Rješenja o plaći i to od 23. siječnja 2023. i od 17. ožujka 2023., na koja tužiteljica nikada nije iskoristila mogućnost pravnog lijeka, niti se obratila tuženiku u vezi s kakvim prigovorom vezanim uz reguliranje prava i obveza iz radnog odnosa, već da je ista 26. ožujka 2024. potpisala Dodatak Ugovora o radu kojim se, između ostalog, potvrđuje da je tužiteljica u trenutku sklapanja istog Dodatka Ugovora o radu zaposlena na radnom mjestu spremačice na Klinici za internu medicinu. Zaključno navodeći da ne bi trebalo biti sporno da je tužiteljica nastavila obavljati poslove radnog mjesta na koje je raspoređena sukladno Odluci tuženika, te da do iniciranja ovosudnog postupka nije prema tuženiku istaknula nikakav prigovor koji bi se odnosio na reguliranje prava i obveza iz radnog odnosa, te da je ista konkludentnim radnjama, nastavkom obavljanja poslova radnog mjesta spremačice na Zavodu za gastroenterologiju Klinike za internu medicinu, tužiteljica sklopila ugovor o radu čiji nedostatak pisane forme ne čini sam ugovor ništetnim, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, uz obvezu iste naknaditi tuženiku troškove ovosudnog postupka.

2.1. Podneskom dostavljenim na spis predmeta 17. lipnja 2025. (list 69-70 spisa), tuženik je sukladno ovosudnom raspravnom rješenju od 29. svibnja 2025. na spis predmeta dostavio obračun razlike plaće tužiteljice, nastale zbog nižeg postotka dodatka za posebne uvjete rada za razdoblje od 01. kolovoza 2023. do 31. prosinca 2023., sve obzirom je člankom 52. Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama ("Narodne novine" broj 155/23) propisano da 01. ožujka 2024. u javnim službama prestaju važiti dotadašnji propisi o plaćama i to Zakon o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" broj 27/01, 39/09), Uredba o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama ("Narodne novine" broj 25/13, 72/13, 151/13, 9/14, 40/14, 51/14, 77/14, 83/14, 87/14, 120/14, 147/14, 151/14, 11/15, 32/15, 38/15, 60/15, 83/15, 112/15, 122/15, 10/17, 39/17, 40/17, 74/17, 122/17, 9/18, 57/18, 59/19, 79/19, 119/19, 50/20, 128/20,141/20, 17/21, 26/21, 78/21, 138/21, 9/22, 31/22, 72/22, 82/22, 99/22, 26/23, 46/23, 104/23) i Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 39/09, 124/09), pri čemu je Odlukom Vlade Republike Hrvatske od 20. ožujka 2024. produljena primjena odredbi o materijalnim i nematerijalnim pravima zaposlenika u javnim službama ostvarenima temeljem granskih kolektivnih ugovora, izuzev prava sadržanih u odredbi članka 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 29/18, 35/19, 78/19, 92/19, 56/20, 3/23), pri čemu su člankom 55. navedenog Kolektivnog ugovora bili propisani upravo dodaci za posebne uvjete rada. Tuženik zaključno navodi kako je plaća u javnim službama od 01. ožujka 2024. definirana odredbama Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama ("Narodne novine" broj 155/23), a kako su dodaci za posebne uvjete rada sadržani u samim koeficijentima za obračun plaće koji su definirani Uredbom o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 22/24), koja je također stupila na snagu 01. ožujka 2024., iz kojeg razloga nije moguće napraviti obračun razlike plaće tužiteljice, s različitim postocima za dodatak za posebne uvjete rada za mjesec travanj i svibanj 2024. jer u istom razdoblju takvi dodaci nisu niti postojali.

3. Radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je u tijeku dokaznog postupka proveo dokaze uvidom i čitanjem cjelokupne dokumentacije priležeće spisu i to: Ugovora o radu, klasa: 112-02/11-01/407, ur. broj: 2170-29-02/2-11-1, od 22. studenog 2011. (list 7-8 spisa), dopisa tuženika, Službe za upravljanje ljudskim resursima, Odjela za kadrovske poslove, od 31. siječnja 2023., adresiranog na tužiteljicu (list 9 spisa), Dodatka Ugovora o radu, klasa: 112-02/23-01/39, ur. broj:

2170-29-02/2-23-2, od 23. siječnja 2023. (list 10-11 spisa), obračunskih isprava za isplatu plaće-naknade za tužiteljicu, za razdoblje: siječnja 2023. (list 12-13 spisa), veljače 2023. (list 14-15 spisa), ožujka 2023. (list 16-17 spisa), travnja 2023. (list 18- 19 spisa), svibnja 2023. (list 20-21 spisa), lipnja 2023. (list 22-23 spisa), srpnja 2023. (list 24-25 spisa), listopada 2022. (list 37-38 spisa), studenog 2022. (list 39-40 spisa), prosinca 2022. (list 41-42 spisa), siječnja 2024. (list 76 spisa), veljače 2024. (list 77 spisa), ožujka 2024. (list 78 spisa), travnja 2024. (list 79 spisa), svibnja 2024. (list 80 spisa), kolovoza 2023. (list 81 spisa), rujna 2023. (list 82 spisa), listopada 2023. (list 83 spisa), studenog 2023. (list 84 spisa), prosinca 2023. (list 85 spisa), Dodatka II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine broj 92/19) (list 26-36 spisa), Odluke tuženika, klasa: 112-02/23-01/40, ur. broj:

2170-29-02/2-23-1, od 13. siječnja 2023. (list 49 spisa), Rješenja tuženika o plaći tužiteljice, klasa: 120-02/23-01/01, ur. broj: 2170-02-02/2-23-89, od 23. siječnja 2023. (list 50 spisa) i klasa: 120-02/23-01/01,ur.broj: 2170-29-02/2-23-1060, od 17. ožujka 2023. (list 51 spisa), Dodatka ugovora o radu, klasa: 112-02/24-01/3580, ur. broj:

2170-29-02/2-24-1, od 26. ožujka 2024. (list 52-53 spisa), izračuna razlike plaće za tužiteljicu (list 71 spisa), te je proveden dokaz saslušanjem svjedokinje ČŽ (list 79-82 spisa) i saslušanjem tužiteljice u svojstvu stranke (list 79-82 spisa).

4. Nakon ocjene svih dokaza u smislu članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23- dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice, preciziran podneskom tužiteljice od 10. rujna 2025., djelomično osnovan.

5. Tuženik se nije protivio povlačenju tužbenog zahtjeva tužiteljice iz podneska tužiteljice od 10. rujna 2025. (list 72-73 spisa), slijedom čega je valjalo odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja, a temeljem odredbe članka 193. stavka 2. ZPP-a.

6. Nesporno je među strankama da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu spremačice, kao i da tužiteljica nije potpisala Dodatak ugovora o radu, klasa: 112-02/23-01/39, ur. broj: 2170-29-02/2-23- 2, od 23. siječnja 2023.

7. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari predstavlja zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati razliku manje isplaćene plaće za razdoblje od 01. kolovoza 2023. do 31. prosinca 2023., nastale zbog umanjenja dodatka za posebne uvjete rada.

8. U tijeku postupka, proveden je i dokaz saslušanjem u svojstvu svjedoka ČŽ, zaposlenice tuženika u kadrovskoj službi (list 79-82 spisa), koja je u svome iskazu navela da je po pitanju tužiteljice došlo do premještaja iste s Klinike za radioterapiju na Kliniku za internu medicinu, u odnosu na koja oba odjela je tužiteljica zaposlena na radnom mjestu spremačice, s istim koeficijentom. Tužiteljici da je dodatak ugovora o radu ponuđen iz razloga što je ista na Klinici za radioterapiju radila u skraćenom radnom vremenu koje je izjednačeno s punim radnim vremenom, i to zbog uvjeta rada, dok je na Klinici za internu medicinu tužiteljica trebala raditi i radi puno radno vrijeme. Svjedokinja je navela kako misli da tužiteljica nije potpisala predmetni dodatak ugovora o radu, ali da se u evidenciji tuženika vodilo kao da radi na Klinici za internu medicinu, gdje je fizički zaista i radila. Svjedokinja je zaključno navela kako u ponuđenom dodatku ugovora o radu tužiteljici nije bilo izmjena u pogledu naziva radnog mjesta iste ili koeficijenta tužiteljice, ali da na Odjelu za radioterapiju je ista prema tadašnjem kolektivnom ugovoru imala određene dodatke na plaću, kojih dodataka u pogledu rada na Odjelu za internu medicinu, a na istom radnom mjestu, nije bilo.

9. Tužiteljica VŽ, saslušana kao stranka u tijeku postupka (list 79-81 spisa), navela je da je 16. siječnja 2023., zajedno s još dvije kolegice, dobila poziv od glavne sestre na Odjelu tuženika za radioterapiju, te da je istima rečeno da zbog povećanog obujma posla na Odjelu tuženika za internu medicinu, prelaze na rad na taj odjel, ali da do navedenog povećanja obujma posla nije zaista i došlo jer da su na Odjelu interne medicine bile zaposlene tri djelatnice na istom radnom mjestu kao i tužiteljica, te da su iste prebačene na Odjel onkologije. Tužiteljica je dalje u bitnom navela da se s ciljem mirnog rješenja nastale situacije obratila ČŽ, djelatnici tuženika, ali da joj ista nije mogla pružiti pravi razlog premještaja na drugi odjel, a da je htjela sve riješiti mirnim putem jer da nije bilo osnove za tužiteljičin premještaj na drugi odjel, koji premještaj da istoj ne odgovara zbog različitih uvjeta rada, između ostalog i radnog vremena i dodatka za posebne uvjete rada. Tužiteljici da je dodatak ugovora o radu, radi premještaja na drugi odjel, ponuđen na način da joj je pušten na hladnjaku na odjelu, te da je isti odbila potpisati, a da je od 17. siječnja 2023. pa nadalje, radila na Odjelu interne medicine, gdje joj je plaća bila manja u odnosu na do tada isplaćene plaće. Zaključno navodeći da joj u ugovoru o radu nije stajalo utvrđenje odjela tuženika na kojem bi bila zaposlena kod tuženika, tužiteljica je navela da su u istome bila sadržana utvrđenja glede duljine radnog vremena, trajanja godišnjeg odmora, iznosa boda i ostalog u svezi s time, te da su opisanim postupanjem tuženika povrijeđena njezina ljudska prava.

10. Iz spisu priležeće dokumentacije utvrđeno je:

- da je tužiteljica do 21. studenog 2011. kod tuženika bila zaposlena na poslovima spremačice, u radnom odnosu na određeno vrijeme, zbog zamjene za privremeno nenazočnu djelatnicu, te da je tužiteljica od 22. studenog 2011. nastavila raditi kod tuženika na neodređeno vrijeme na poslovima spremačice, koje poslove je bilo određeno da će ista obavljati u svim prostorima tuženika, u skraćenom radnom vremenu koje je zbog posebnih uvjeta rada izjednačeno s punim radnim vremenom, uz dnevni odmor u trajanju od 30 minuta i tjedni odmor u skladu s odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, te godišnji odmor u skladu s Pravilnikom o radu tuženika, te koeficijentom složenosti poslova radnog mjesta tužiteljice od 0,62, koji koeficijent pomnožen s osnovicom za izračun plaće čini plaću tužiteljice, uz uvećanje za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, te uz isplatu dodataka na plaću sukladno pozitivnim propisima, Uredbi o dodacima na plaću, Kolektivnom ugovoru i općim aktima i isplatu plaće najkasnije do kraja mjeseca za prethodni mjesec, te uvećanje plaće u slučajevima utvrđenima člankom 50. Pravilnika o radu i naknadu plaće u slučajevima iz članka 52. Pravilnika o radu tuženika, a što sve proizlazi iz Ugovora o radu, klasa: 112-02/11-01/407, ur. broj:

2170-29-02/2-11-1, od 22. studenog 2011. (list 7-8 spisa),

- da je tuženik Dodatkom ugovora o radu, klasa: 112-02/23-01/39, ur. broj:

2170-29-02/2-23-2, od 23. siječnja 2023. (list 10-11 spisa), tužiteljici ponudio izmjenu Ugovora o radu iz prethodne točke, i to izmjenom odredbi o radnom vremenu tužiteljice, na način da bi ista radila u punom radnom vremenu, te definiranjem odredbi o plaći i materijalnim pravima radnika, na način da bi tužiteljici za obavljanje poslova iz istog Dodatka pripadalo pravo na isplatu plaće koju čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, sukladno odredbama kolektivnog ugovora i dodatka istom, te pravilnika o radu tuženika, pri čemu osnovnu plaću čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je tužiteljica raspoređena i osnovice za izračun plaće, sukladno kolektivnom ugovoru i dodacima kolektivnom ugovoru, pri čemu koeficijent složenosti radnog mjesta određuje uredbom Vlada Republike Hrvatske, a osnovica za izračun plaće određuje se sporazumom sindikata javnih službi i Vlade Republike Hrvatske, pri čemu bi se dodaci na osnovnu plaću tužiteljici isplaćivali sukladno kolektivnom ugovoru i dodacima istog, na temelju odluka uprave tuženika, te izmjenom odredbi o mjestu rada tužiteljice na način da bi tužiteljica radila u Zavodu tuženika za gastroenterologiju Klinike za internu medicinu, a kako to proizlazi iz Dodatka ugovora o radu, klasa: 112- 02/23-01/39, ur. broj: 2170-29-02/2-23-2, od 23. siječnja 2023. (list 10-11 spisa),

- da tužiteljica nije prihvatila izmjene Ugovora o radu ponuđene Dodatkom iz prethodne točke te da isti nije potpisala,

- da je tuženik tužiteljici u periodu od kolovoza do prosinca 2023. isplaćivao plaću s manje obračunatim dodatkom za posebne uvjete rada, a u odnosu na dodatak za posebne uvjete rada isplaćivan tužiteljici u periodu prije kolovoza 2023., kako to proizlazi iz platnih lista tužiteljice (list 12-25 spisa, list 37-42 spisa, list 76-85 spisa).

11. Člankom 10. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23-dalje: ZOR), propisano je da se radni odnos zasniva ugovorom o radu. Ugovor o radu predstavlja temeljni institut radnog prava, čijim sklapanjem, dakle, nastaje radni odnos. Ugovor o radu sklapa se u pisanoj formi, sukladno odredbi članka 14. stavka 1. ZOR-a.

11.1. Člankom 15. ZOR-a, propisani su podaci koje mora sadržavati svaki ugovor o radu, odnosno propisan je obvezni sadržaj pisanog ugovora o radu, odnosno pisane potvrde o sklopljenom ugovoru o radu. Uz osobne podatke stranaka, ugovor o radu mora sadržavati podatke o mjestu rada, nazivu radnog mjesta, danu početka rada i datumu sklapanja ugovora o radu, očekivanom trajanju ugovora u slučaju rada na određeno vrijeme, odnosno određenje zasnivanja rada na određeno ili neodređeno vrijeme, trajanju plaćenog godišnjeg odmora na koji radnik ima pravo, otkaznim rokovima i postupku u slučaju otkazivanja ugovora o radu, osnovnoj plaći, dodacima na plaću te razdobljima isplate primanja na koja radnik ima pravo, trajanju redovitog radnog dana ili tjedna, ugovaranju punog ili nepunog radnog vremena, pravu na obrazovanje, osposobljavanje i usavršavanje, ako ono postoji, te o trajanju i uvjetima probnog rada ako je isti ugovoren. Pored ZOR-a, na sklapanje, valjanost i prestanak ugovora o radu primjenjuje se Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23-dalje: ZOO). ZOR dozvoljava da se poslodavac i radnik dogovore i da ugovore veća prava od onih koja su propisana zakonom, no neovisno o tome kako je i kojim aktom neko pravo uređeno, za radnika će se primjenjivati uvijek ono pravo koje je za njega povoljnije.

12. U praski se vrlo često pojavljuje da tijekom radnog odnosa poslodavac i/ili radnik drugoj strani podnesu prijedlog za izmjenu bilo kojeg glavnog sastojka ugovora o radu. U takvoj situaciji, ukoliko druga strana prihvati prijedlog, sklopit će se novi ugovor o radu ili njegova izmjena, odnosno aneks ili dodatak ugovora o radu. Navedeni čin se smatra sporazumnim, odnosno podrazumijeva postojanje volje, odnosno suglasnost volja obiju ugovornih strana, i poslodavca, ovdje tuženika, i radnika, ovdje tužiteljice. U smislu navedenoga, a glede prirode izmjene pojedinih odredbi ugovora o radu tijekom trajanja radnog odnosa, može doći do potrebe da se promijeni bilo koji od elemenata istog ugovora, primjerice vrsta posla koju radnik obavlja, radno vrijeme, mjesto rada, plaća i slično. Shodno navedenome, budući je ugovor o radu dvostranoobvezni ugovor po kojem svaka od ugovornih strana ima obveze prema drugoj, on se ne može promijeniti jednostranim postupanjem poslodavca, ovdje tuženika. Odnosno, poslodavac, ovdje tuženik, ne smije bez suglasnosti radnika izmijeniti bilo koji bitni sastojak ugovora o radu, već u slučaju takve želje, odnosno namjere, mora radniku ponuditi dodatak, odnosno aneks ugovora o radu, ili novi ugovor o radu, koji dodatak, odnosno novi ugovor o radu, radnik, može, ali i ne mora prihvatiti, a pri čemu je radnik potpuno samostalan i slobodan u donošenju odluke. Shodno navedenome, dakle, ako su se poslodavac i radnik sporazumjeli o tome da se neki elementi radnog odnosa izmijene, to se može učiniti na način da potpišu novi ugovor o radu ili da sklope dodatak, odnosno aneks postojećem ugovoru. U slučaju kada radnik, ovdje tužiteljica, pristane sklopiti taj novi ugovor o radu, odnosno dodatak postojećeg ugovora o radu, smatra se da je danom sklapanja novog ugovora o radu prestao važiti prethodni ugovor o radu, odnosno danom sklapanja dodatka (aneksa) ugovora o radu, smatra se da su prestale važiti odredbe ranijeg ugovora o radu u onom dijelu u kojem je isti izmijenjen takvim dodatkom, ali sam ugovor o radu uz izmjene sadržane u aneksu vrijedi i dalje. S druge strane, ako radnik nije zadovoljan izmjenama ugovora o radu koje poslodavac predlaže, nije obvezan potpisati dodatak, odnosno aneks ugovora o radu i u tom slučaju ne potpisuje izmijenjeni ugovor nego nastavlja raditi prema ugovoru o radu po kojem je i do tada radio. U radnikovom pravnom položaju u tom slučaju nema promjena, odnosno radni odnos se nastavlja prema pravima i obvezama iz postojećeg ugovora o radu, koji i dalje obvezuje i poslodavca i radnika. Radnik nastavlja raditi iste poslove, za istu plaću, na istom mjestu rada i prema ostalim uvjetima rada propisanima u postojećem ugovoru o radu. U takvim okolnostima, poslodavcu na raspolaganju stoji eventualna mogućnost korištenja instituta otkazivanja ugovora o radu s istovremenom ponudom sklapanja novog ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima, odnosno otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora o radu, propisanog člankom 123. ZOR-a.

13. S obzirom da je određenje rada u punom ili nepunom radnom vremenu, plaća, mjesto rada, bitni sastojci ugovora o radu, a odredbe o kojima, odnosno odredbe o izmjeni kojih odredaba Ugovora o radu tužiteljice, klasa: 112-02/11-01/407, ur.broj:

2170-29-02/2-11-1, od 22. studenog 2011. (list 7-8 spisa), su sadržane u Dodatku istog Ugovora o radu, klasa: 112-02/23-01/39, ur. broj: 2170-29-02/2-23-2, od 23. siječnja 2023. (list 10-11 spisa), kojega je tuženik ponudio tužiteljici, te obzirom da tužiteljica nesporno nije na takve ponuđene ugovorne izmjene pristala, ovaj sud je stava da tuženik nije mogao jednostrano izmijeniti navedene ugovorne odredbe, odnosno bilo koje odredbe ugovora o radu sklopljenog s tužiteljicom, a koje sadrže određenja u pogledu člankom 15. ZOR-a propisanih bitnih sastojaka ugovora o radu. Kako je već navedeno, ugovor o radu je dvostrani pravni posao te je, kako za sklapanje istog, tako i za izmjene istog, potrebna suglasnost volje obje ugovorne strane. Obzirom da je u konkretnom slučaju takva suglasnost volje izostala na strani tužiteljice, to izmjene inicijalno sklopljenog ugovora o radu između tužiteljice i tuženika, a predviđene ovdje spornim Dodatkom, nisu niti počele važiti, te tuženik nije imao osnova za postupanje po istima u bilo kojem pogledu, pa niti u pogledu umanjenja plaće tužiteljice u pogledu visine dodatka za posebne uvjete rada, niti u pogledu radnog vremena tužiteljice.

13.1. Pritom je neosnovano tuženikovo isticanje da bi tužiteljica konkludentnim radnjama pristala na ponuđene izmjene ugovora o radu, predložene spornim dodatkom, jer da je ista nastavila poslove svojeg radnog mjesta obavljati na Zavodu za gastroenterologiju Klinike za internu medicinu, kako je mjesto rada tužiteljice spornim Dodatkom Ugovora o radu (list 10-11 spisa), htio upravo tuženik izmijeniti. Navedeno obzirom je tužiteljici inicijalno sklopljenim Ugovorom o radu s tuženikom (list 7-8 spisa), i to člankom 3. istog, određeno da će poslove svog radnog mjesta spremačice obavljati u svim prostorima tuženika, što dakle podrazumijeva sve odjele i ostale ustrojbene jedinice tuženika u kojima se odvija zdravstvena djelatnost. Odnosno, navedena odredba ugovora podrazumijeva i rad tužiteljice na tuženikovom Odjelu za gastroenterologiju Klinike za internu medicinu, slijedom čega nastavkom rada na navedenom odjelu tuženika, tužiteljica nije pristala, niti konkludentno pristala na nikakve izmjene ugovora o radu, već je u naravi nastavila izvršavati ugovorne obveze inicijalno sklopljenog ugovora o radu. Pritom je inicijalno sklopljenim ugovorom o radu tužiteljice i tuženika (list 7-8 spisa) ugovorena plaća tužiteljice, ugovorena za rad iste u svim prostorima tuženika, odnosno na svim odjelima tuženika. Razvidno je, dakle, a što i u tijeku postupka saslušana svjedokinja, zaposlenica tuženika, potvrđuje, kako su eventualne razlike u plaći tužiteljice, odnosno razlike u plaći za obavljanje poslova istog radnog mjesta, ali na različitim odjelima tuženika, posljedica posebnih uvjeta rada, odnosno dodataka za iste posebne uvjete rada, a koji su kao takvi određeni kolektivnim ugovorima, a kakvo određenje plaće, te radnog vremena tužiteljice, prema radu na određenom odjelu tuženika, odnosno ovisno o odjelu na kojem bi tužiteljica obavljala poslove svojeg radnog mjesta, nije određeno inicijalno sklopljenim ugovorom o radu između tužiteljice i tuženika (list 7-8 spisa). Takvo određenje plaće tužiteljice, prema radu na određenom odjelu tuženika regulirano je Dodatkom Ugovora o radu klasa: 112-02/24-01/3580, ur. broj: 2170-29-02/2-24-1, od 26. ožujka 2024. (list 52-53 spisa), pa tužiteljica sklapanjem istog nije potvrdila tuženikovu tezu da je nastavkom obavljanja poslova svojeg radnog mjesta na Odjelu za gastroenterologiju Klinike za internu medicinu u siječnju 2023., nakon što joj je ponuđen sporni Dodatak ugovora o radu (list 10-11 spisa), tužiteljica konkludentnim radnjama pristala na sporne izmjene ugovora o radu, budući da, kako je već navedeno, tužiteljica jest i bila u obvezi obavljanja poslova svojeg radnog mjesta u svim prostorima tuženika, a na ponuđene izmjene ugovora o radu, nije pristala.

13.2. Tuženikovo pozivanje na konkludentni pristanak tužiteljice na sporni Dodatak Ugovora o radu (list 10-11 spisa), odnosno na izmjenu ugovora o radu, jest neosnovan i iz razloga što je tuženik javna ustanova čiji osnivač jest Republika Hrvatska, te za razliku od privatnog sektora, u javnom sektoru do izmjena ugovora o radu konkludentnim radnjama ne dolazi. Navedeno obzirom da se prava i obveze radnika u javnom sektoru, uključujući i ovopredmetni radni odnos tužiteljice kod tuženika, utvrđuju posebnim odlukama donesenima na temelju posebnih zakona. Iz navedenog razloga, neosnovano je i tuženikovo pozivanje na odredbu članka 14. ZOR- a.

13.3. Nadalje, neosnovano je i tuženikovo pozivanje na Rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Rev-3674/2018-2, od 31. kolovoza 2022., kojom odlukom da bi bilo utvrđeno da je ugovor o radu moguće izmijeniti i konkludentnim radnjama, bez potpisivanja izmjena istog. Naime, navedenom odlukom razmatran je potpuno drugačiji činjenični kompleks od ovopredmetnog, odnosno, ista odluka se ne odnosi na izmjenu ugovora o radu konkludentnim radnjama, nego na situaciju izostanka pisane forme ugovora o radu, kada je istodobno usmeno i sporazumno sklopljen ugovor o radu, odnosno kada se pisani ugovor o radu odnosi na obavljanje poslova određenog radnog mjesta, a sporazumnim usmenim dogovorom poslodavca i radnika, dolazi do obavljanja poslova drugog radnog mjesta. Obzirom u činjeničnom kompleksu ovosudnog predmeta izostaje upravo prethodno spomenuta suglasnost volja za izmjenu ugovora, to navedena sudska praksa ne bi bila primjenjiva i u ovom predmetu.

14. Neosnovan je i tuženikov prigovor tužiteljičinog ne podnošenja prigovora na zaprimljena rješenja o plaći. Naime, odredbom članka 133. stavka 3. ZOR-a propisano je da zaštitu prava pred nadležnim sudom može zahtijevati radnik i kada prethodno poslodavcu nije podnosi zahtjev za zaštitu prava, i to kad se radi o zahtjevu radnika za naknadom štete ili drugog novčanog potraživanja iz radnog odnosa. Pritom ovaj sud drži nespornim kako se u ovopredmetnom postupku radi upravo o novčanom potraživanju tužiteljice iz radnog odnosa s tuženikom.

15. Tužiteljici je na ime razlike plaće, i to u pogledu manje isplaćenog postotka dodatka za posebne uvjete rada u utuženom periodu, odnosno u periodu od kolovoza 2023. do ožujka 2024. kada su takvi dodaci u pojavnom obliku u kakvom su do tada egzistirali, prestali postojati, dosuđen ukupni novčani iznos od 410,77 eura bruto sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini mjesečni iznos od šesnaestog u mjesecu za prethodni mjesec. Pritom je ovaj sud stava kako među strankama ne bi imala biti sporna visina konačno postavljenog tužbenog zahtjeva tužiteljice, iako je sporna sama osnov istog, i unatoč inicijalnom tuženikovom osporavanju visine tužbenog zahtjeva, a sve budući je tužbeni zahtjev tužiteljice konačno preciziran sukladno obračunu razlike plaće tužiteljice, nastale zbog nižeg postotka dodatka za posebne uvjete rada u utuženom razdoblju, sačinjenom od strane tuženika samoga.

15.1. Tužiteljici, dakle, na svaki pojedini mjesečni iznos glavnice pripada i zatražena zatezna kamata od dospijeća, obzirom se plaća i naknada plaće isplaćuju najkasnije petnaestog u mjesecu za protekli mjesec sukladno članku 92. stavku 4. ZOR-a. Odluka o zakonskim zateznim kamatama temelji se na odredbi članka 29. stavka 1. ZOO-a, koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Stopa zakonske zatezne kamate određena je sukladno članku 29. stavku 2. i 8. ZOO-a.

16. Slijedom svega navedenog, sud zaključuje da je tužbeni zahtjev tužiteljice, preciziran podneskom od 10. rujna 2025., djelomično osnovan, slijedom čega je odlučeno kao u točki I. izreke ove odluke.

17. Prema odredbi članka 24. stavka 1. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 138/20, 151/22, 114/23, 152/24-dalje: ZPD), predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac i isplatitelj primitka ili plaće, odnosno mirovine ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate, prema propisima koji važe na dan isplate. Prema odredbi članka 23. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 10/17, 128/17, 106/18, 1/19, 80/19, 1/20, 74/20, 138/20, 1/21, 102/22, 112/22, 156/22, 1/23, 3/23, 56/23,143/23, 16/25-dalje: Pravilnik), predujam poreza na dohodak iz članka 24. ZPD-a, obračunava se kumulativno, pri svakoj isplati u tijeku jednoga kalendarskog mjeseca, pri čemu se sukladno članku 24. stavku 1. ZPD-a, predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava od porezne osnovice koju čini iznos svih primitaka od nesamostalnog rada ostvarenih tijekom jednog mjeseca, umanjenog za izdatke prema članku 23. ZPD- a koji su uplaćeni, i umanjenog za iznos mjesečnog osobnog odbitka, a na temelju porezne kartice. Obzirom na navedeno, a sukladno članku 22. stavku 3. ZPD-a, porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće, dospijevaju tek isplatom plaće, što znači da do trenutka isplate plaće, a posljedično i isplate zaostale razlike u plaći po ovoj odluci, nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i pripadajućeg prireza porezu na dohodak i na te iznose se zakonske zatezne kamate do tada ne obračunavaju. Temeljem navedene argumentacije zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima razlika plaća, je neosnovan, pa je stoga valjalo u tom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice odbiti i odlučiti kao u točki II. izreke ove odluke.

18. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 154. stavka 5. ZPP-a, u vezi sa člankom 155. ZPP-a, obzirom tužiteljica nije uspjela u parnici s konačno postavljenim tužbenim zahtjevom samo u razmjerno neznatnom dijelu u odnosu na zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, pa je sud odlučio da joj je tuženik dužan naknaditi sve troškove koji su bili potrebni za vođenje ove parnice, uzimajući pritom u obzirom odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23-dalje:Tarifa), a sukladno Tarifnom broju 54. Tarife kojim je vrijednost boda određena u iznosu od 2,00 eura.

19. Tužiteljici je priznat trošak zastupanja po kvalificiranom punomoćniku u cijelosti prema podnesenom troškovniku, i to za radnje: sastava tužbe sukladno Tarifnom broju 7. točki 1. Tarife u visini od 50 bodova, odnosno 100,00 eura, sastava podneska od 22. svibnja 2025. i 10. rujna 2025., sukladno Tarifnom broju 8. točki 1. Tarife u visini od 50 bodova za svaki, odnosno 100,00 eura za svaki, zastupanja na ročištu 29. svibnja 2025., 11. rujna 2025. i 15. listopada 2025., sukladno Tarifnom broju 9. točki 1. Tarife u visini od 50,00 bodova za svako ročište, odnosno 100,00 eura za svako ročište. Navedeni iznos valjalo je uvećati za pripadajući i zatraženi iznos poreza na dodanu vrijednost od 25%, sukladno Tarifnom broju 46. Tarife, u iznosu od 150,00 eura.

19.1. Tužiteljici temeljem članka 151. stavka 3. ZPP-a pripadaju i zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos troška postupka od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, a sve sukladno postavljenom tužbenom zahtjevu tužiteljice, po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. i 8. ZOO-a, pri čemu je paricijski rok određen u skladu sa člankom 328. stavkom 2. ZPP-a, od 15 dana.

19.2. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki III. izreke ove presude te je tužiteljici na ime ukupnih troškova ovog postupka, dosuđen novčani iznos od 750,00 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

U Rijeci 28. studenog 2025.

Sudac

Mirela Popović Brletić

Nacrt odluke izradila sudska savjetnica

Nora Kišur

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ovjerenog prijepisa ove presude i rješenja, pismeno, putem ovog suda, u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

- tužiteljici po pun.

- tuženiku