REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, 21000 Split

Pr-1181/2023-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice RC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupane po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u [adresa], protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, Spinčićeva 1, 21000 Split, OIB: 51401063283, radi isplate, u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice te zamjenika punomoćnika tuženika , prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 28.studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici razliku manje isplaćene plaće i naknade plaće u ukupnom iznosu od 1.480,00 EUR-a bruto za razdoblje od 01.08.2018.g. do 30.09.2024.g., sa zakonskom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od po 20,00 EUR-a teče od 15. u mjesecu za prethodni mjesec do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu s odredbom čl.29.st.2.ZOO-a (NN 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe (NN 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (NN 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

II/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.625,00 Eur-a na račun punomoćnika tužiteljice odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN:

[broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.

Obrazloženje

1. U tužbi predanoj ovom sudu dana 21.08.2023. tužiteljica navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu zdravstveni djelatnik –primalja pri Klinici za ženske bolesti i porode Ističe da je tužiteljici radni odnos reguliran Zakonom o radu (dalje: ZOR), Kolektivnim ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje: KU), te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (dalje: TKU). Navodi da je tužiteljica obavljajući poslove svog radnog mjesta dužna nakon završetka svog radnog vremena ostati dodatnih 30 minuta kako bi obavila primopredaju službe, a koji rad od strane tuženika da nije evidentiran i isplaćen. Istaknuto je da je odredbom članka 28.stavka 8. KU-a propisano da primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta prije početka radnog vremena. Ističe se da je zaključkom broj 108 sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a održane 17.02.2023.g. zauzeto tumačenje da radniku zaduženom za primopredaju službe, vrijeme primopredaje službe smatra se radnim vremenom pri čemu primopredaju službe, koje ne može biti duže od 30 minuta, mora biti evidentirano u evidenciji prisutnosti na radu. Istaknuto je da ako temeljem takvog rada, radnik ostvari veći broj sati rada od redovitog mjesečnog fonda radnih sati, da mu se ti sati obračunavaju kao prekovremeni rad. Istaknuto je da je odlukom tuženika od 28.12.2022.godine utvrđeno da višak iznad mjesečnog fonda sati se plaća kao prekovremeni rad. Ističe se da tužiteljica ima pravo da joj se sati odrađeni prilikom primopredaje službe obračunaju i isplate kao prekovremeni rad. Također je istaknuto da je tužiteljica obavljajući poslove svog radnog mjesta pružala i zdravstvenu skrb i pacijentima oboljelima od bolesti COVID-19. Navodi se da je Vlada RH na sjednici održanoj 07.12.2020. godine donijela Odluku o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti COVID-19, a kojom da je utvrdila posebnu nagradu u iznosu od 10% od osnovne plaće radnika ili na isplatu prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca prije njegovog privremenog rasporeda, ako je to za radnika povoljnije (Covid dodatak), a koja Odluka da započinje sa obračunom plaće za mjesec studeni 2020. godine. Ističe se da tuženik prilikom obračuna i isplate plaće tužiteljici nije uzeo u obzir sate odrađene prilikom primopredaje službe koji se obračunavaju kao prekovremeni rad, kao i Covid dodatak, a što da ima za posljedicu pogrešan obračun i isplatu svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Ističe se da sukladno odredbi iz članka 81. ZOR-a, radnik ima pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, odnosno sukladno odredbama čl. 58. st.1.TKU-a (NN 128/17, 47/18, 123/19, 66/2020) i čl.57.st.1.TKU-a (NN 56/22, 127/22) da radnik ima pravo na naknadu za bolovanje u visini od 85% njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje. Zaključno tužiteljica ističe da ima prema tuženiku potraživanje iz osnova manje isplaćene plaće u bruto iznosu jer da tuženik nije plaćao primopredaju službe, Covid dodatak, te da je pogrešno obračunao i isplatio tužiteljici i naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje. Tužiteljica je konačno uredila i postavila kondemnatorni tužbeni zahtjev podneskom od 10.09. 2024. godine (list 31- 34 spisa) ističući da je uredila tužbeni zahtjev sukladno nalogu ovog suda od 29.08. 2024.godine, ali da pridržava pravo precizirati tužbeni zahtjev nakon provođenja financijsko-knjigovodstvenog vještačenja. U tom smislu tužiteljica konačno postavljenim kondemnatornim tužbenim zahtjevom potražuje na ime razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće ukupan iznos od 1.480 EUR-a sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom za razdoblje od 01. kolovoza 2018. do 30.09.2024 godine koja teče na mjesečni iznos od po 20,00 EUR.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 09.07.2024.(list 12-15 spisa) navodi da u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, te isti osporava da je Martina Radić Šunjić opunomoćena od strane tužiteljice da pokrene predmetni spor te ističe da je uz tužbu priložena punomoć koja a je ishođena u ranije pokrenutom sudskom postupku broj Pr- 230/2021 te da se ta punomoć ne može odnositi na ovaj postupak. Također je u podnesku tuženika od 29.11.2024.godine navedeno da je netočno da tužiteljica na kraju svakog radnog dana ostaje dodatnih 30 minuta radi primopredaje službe jer da niti jedan radnik tuženika ne ostaje svakog dana nakon isteka radnog vremena 30 minuta duže radi primopredaje službe pa ni tužiteljica. Ističe se da poneki radnici, ponekad najčešće nakon dežurstva, ili rada u turnusu budu zaduženi za primopredaje službe te da stoga ostanu malo duže nakon isteka radnog vremena te da je to nekad 5 minuta, a nekad 30 minuta, te svakako maksimalno 30 minuta. Istaknuto je da u zaključku broj 108. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a stoji da se organizacijom rada određuje osoba zadužena za obavljanje primopredaje službe, te da se radniku zaduženom za primopredaju službe vrijeme primopredaje službe smatra radnim vremenom, a pri čemu da vrijeme primopredaje službe, koje ne može biti duže od 30 minuta, mora biti…..Navodi se da tako normiraju i stavci 8. i 9. čl. 28. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja odnosno članak 9. Dodatka II Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 92/19) u kojima da je navedeno da primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta nakon početka radnog vremena te da se organizacijom rada određuje osoba zadužena za obavljanje primopredaje službe. Ističe se da samo radnici koji su za to zaduženi ponekad vrše primopredaju službe u trajanju od maksimalno 30 minuta, te da nikako svaki radnik svaki radni dan navedeno ne vrši u trajanju od 30 minuta. Tuženik navodi da je na tužiteljici teret dokaza tvrdnji iz tužbe jer da se u predmetnom slučaju ne radi o slučaju za koji je članak 135. Zakona o radu normirano da je teret dokaza na poslodavcu-tuženiku pa da je na tužiteljici teret dokaza da je svaki od cca 1000 radnih dana u utuženih 5 godina bio zadužen za primopredaju i da je baš svaka primopredaja trajala 30 minuta. Također je navedeno da tužiteljica nije nikad obavljala poslove vezano za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelim od bolesti Covid 19 u ustrojstvenim jedinicama koje pružaju takvu skrb. Nadalje, tuženik je u istom podnesku istakao prigovor pravomoćno presuđene stvari pozivajući se na predmete broj Pr-68/20 te Pr 230/21.

4. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom obračunske isprave za isplatu plaće za prosinac 2016.godine (list 4 spisa); zaključka sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 17.veljače 2023.godine i zapisnika (list 6 i 310-316 spisa);odluke tuženika od 28.12.2022.godine (list 7 i 303 spisa); Odluke Vlade RH o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelim od bolesti Covid-19 (list 8 spisa); novinskog članka (list 45 spisa); zapisnika sa ročišta od 24.rujna 2024.godine u predmetu Pr- 1782/2023 (list 46-48 spisa), te tužbe i odgovora na tužbu iz predmeta tužiteljice UC protiv tuženika KBC Split (list 49-53 spisa); odluke tuženika od 20.03.2020.godine (list 66, te 112 spisa); naloga tuženika (list 65 i 113 spisa); odluke o posebnoj sigurnosnoj mjeri određivanja respiratorno-intezivističkih centara za liječenje pacijenata oboljelih od bolesti Covid-19 uzrokovane virusom SARS-CoV-2 od 19.03.2020.godine (list 68-69, te 110-111 spisa); odluke tuženika od 31.03.2020.godine (list 70 i 128 spisa); pregledom svih priloga – zapisnika dostavljenih uz podnesak tuženika od 10.10.2025.godine (list 101-109 spisa); izvatka iz Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (''NN'' 73/17), te zapisnika (list 289- 290 spisa); izvatka iz Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima zaposlenim kod poslodavca (''NN'' 55/24) (list 301-302 spisa); ugovora o radu vezano za radnicu ĆC (list 304-305 spisa); službene bilješke tuženika od 17.09.2025.godine (list 317 spisa); odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U- III-400/2013 od 22.veljače 2017.godine (list 318-22 spisa); službene bilješke tuženika od 17.09.2025.godine (list 323 spisa); tuženikovog Pravilnika o radu od 06.11.2023.godine (list 329-364 spisa);Izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice (list 91-92 spisa), dok se odustalo od izvođenja dokaza saslušanjem svjedokinje LC budući je tužiteljica povukla prijedlog za njenim saslušanjem, a kako je i utvrđeno na ročištu glavne rasprave od 17.10.2025.godine. Izvršen je uvid u spise ovog suda Pr- 230/21 i Pr-68/20, a vezano za prigovor presuđene stvari istaknut od strane tuženika u ovom postupku.

5. Tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti je osnovan.

6. Među strankama nije sporna činjenica da je tužiteljica u utuženom razdoblju zaposlena kod tuženika kao zdravstveni djelatnik-primalja na Klinici za ženske bolesti i porode. Također među strankama u ovom postupku nije sporna ni visina predmetnog potraživanja na ime primopredaje službe i covid nagrade, te naknade za godišnji odmor i bolovanje budući je punomoćnica tuženika na ročištu od 18.ožujka 2025.godine istakla da tuženik ne osporava visinu potraživanja iz tužbenog zahtjeva i te ni ukupnu visinu ni mjesečnu visinu po bilo kojem osnovu iz tužbe.

7. Među strankama je i nadalje sporan pravni osnov predmetnog potraživanja odnosno da li tužiteljicu pripada pravo na isplatu razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće po osnovi primopredaje dužnosti i covid nagrade za utuženo razdoblje od 1. 08. 2018. do 30.09.2024.godine, te posljedično prema ovim pravnim osnovama naknade za godišnji odmor i bolovanje. Također tuženik osporava i pitanje punomoći koju je tužiteljica izdala odvjetnici Martini Radić Šunjić odvjetnici u Splitu. Pitanje punomoći za zastupanje u predmetnoj pravnoj stvari je u cijelosti razjašnjeno u ovoj pravnoj stvari na ročištu od 18.03.2025.godine budući je na tom ročištu tužiteljica izričito navela da je opunomoćila odvjetnicu Martinu Radić Šunjić da je zastupa u predmetnoj pravnoj stvari koja se vodi pod poslovnim brojem Pr-1181/2023 te da je opunomoćila istu za primanje svih novčanih primitaka pa i parničnog troška i to na račun punomoćnice, a za nju osobno.

8. Iz pregledane obračunske liste plaće tužiteljice za prosinac 2016 (list 4 spisa), a koja se odnosi na isplatu plaće tužiteljici prije utuženog razdoblja u ovom postupku je razvidno da ista ne sadržava podatak o isplati s osnova primopredaje dužnosti.

9. Iz pregledanog zaključka sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 17.veljače 2023.godine (list 6 spisa) proizlazi iz Zaključka broj 108. sa te sjednice da je navedeno da primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta nakon početka radnog vremena. Navodi se da se organizacijom rada određuje osoba zadužena za obavljanje primopredaje službe, a da je poslodavac zadužen za vođenje evidencije o radnom vremenu, odnosno prisutnosti radnika na radnom mjestu. Istaknuto je u ovom zaključku da se radniku zaduženom za primopredaju službe, vrijeme primopredaje službe smatra radnim vremenom pri čemu da vrijeme primopredaje službe koje ne može biti duže od 30 minuta mora biti evidentirano u evidenciji prisutnosti na radu, te je navedeno da ako temeljem takvog rada radnik ostvari veći broj sati rada od redovnog mjesečnog fonda radnih sati da mu se ti sati obračunavaju kao prekovremeni rad.

9. Iz pregledane odluke tuženika, Klasa: 113-01/22-01/151, Ur.broj: 2181-147-01/GB- 22-1 od 28.prosinca 2022. godine (list 7 spisa) proizlazi da je tuženik naveo da se pod izrazom primopredaja službe podrazumijeva međusobna komunikacija između liječnika i međusobna komunikacija između medicinskih sestara, a u svrhu predavanja informacija o pacijentima o kojima skrbe u službi dežurstva i turnusu. U odluci je istaknuto da primopredaju službe obavljaju liječnici i medicinske sestre koje izlaze iz dežurstva odnosno turnusa, te je istaknuto da liječnike i medicinske sestre zadužene za primopredaju službe određuje voditelj odnosno glavna medicinska sestra ustrojstvene jedinice. Navodi se da primopredaja službe u ustrojstvenoj jedinici na bolničkom odjelu traje 20 minuta, a u jedinicama intenzivnog liječenja 30 minuta, te da se vrijeme primopredaje službe dodatno evidentira u evidenciji radnog vremena liječnika i medicinske sestre zadužene za primopredaju službe te da se zbraja sa ostalim satima odrađenog rada u tekućem mjesecu, a da se višak iznad mjesečnog fonda sati plaća kao prekovremeni rad. Navedeno je da ta odluka stupa na snagu i da se primjenjuje počevši od 01. siječnja 2023. godine. Ova odluka je prema podacima iz iste dostavljena predstojnicima/ pročelnicima/voditeljima klinika, kliničkih zavoda i zavoda, glavnim medicinskim sestrama/tehničarima klinika, kliničkih zavoda i zavoda, dr.sc. TC, dr. sc. CC, MC, mag.med.techn., ZC dipl. iur, te KC, univ.spec.ecc.

10. Iz iskaza saslušane tužiteljice RC danog na ročištu od 18.ožujka 2025. (list 90-92 spisa) proizlazi da je tužiteljica opunomoćila odvjetnicu Martinu Radić Šunjić da je zastupa u ovom postupku Pr-1181/2023 te da je opunomoćila istu da može za nju primati sve novčane iznose vezano za ovaj postupak pa i iznos na ime parničnog troška na račun punomoćnice, a za nju osobno. Ističe da je ona primalja na Klinici za ženske bolesti porode, te da je radno vrijeme na tom odjelu organizirano u smjenama po 12 sati, da smjena traje od 7:00 ujutro do 19:00 navečer. U odnosu na primopredaju dužnosti tužiteljica navodi da se primopredaja dužnosti na odjelu Klinike za ženske bolesti i porode odvija na kraju smjene koja završava u 19:00 sati na način da se osobi koja preuzima smjenu prenosi sve vezano za pacijente što se događalo u smjeni. Ista navodi da se to što se događalo u smjeni prilikom primopredaje dužnosti unosi i pismeno u kompjuter, prenosi usmeno djelatnici koja preuzima smjenu, a ranije da se zapisivalo u posebnu bilježnicu. Navodi da joj je na završetku smjene potrebno nekih 20-ak minuta da bi izvršila primopredaju dužnosti djelatnici koja preuzima smjenu. Tužiteljica navodi da na odjelu Klinike za ženske bolesti i porode tuženik nije odredio osobu koja će biti zadužena za vođenje i organizaciju primopredaje dužnosti. Ističe da ne zna da bi joj išta bilo plaćeno vezano za utuženo za primopredaju dužnosti.U odnosu na covid pacijente i njihovo liječenje ista ističe da djelatnici sa Klinike za ženske bolesti i porode nisu odlazili na Križine u poseban centar liječiti covid pacijente, već da su postojali covid pozitivni pacijenti na odjelu intenzivne njege na ginekologiji, te da su na tom odjelu liječeni, a da su oni kao medicinsko osoblje morali se oblačiti u jednokratna covid odijela, nositi zaštitne maske. Što se tiče odlazaka u respiratorni centar, da su tu išle medicinske sestre raditi na Križinama sa covid pacijentima, a da primalje nisu odlazile raditi s covid pacijentima u respiratorni centar. Ističe da joj nije ništa plaćeno po pitanju covid dodatka. Tužiteljica ističe da su ona i još jedna kolegica na odjelu te da na odjelu babinjača postoji 10 soba u kojima su u svakoj sobi dvije pacijentice te da u tom smislu ima ukupno 20 pacijenata i svaka pacijentica je sa svojim djetetom, te da svaka od primalja mora izvršiti primopredaju dužnosti vezano za ženu koja je na odjelu i vezano za njezino dijete. U odnosu na činjenicu da li se ikad dogodilo da na kraju smjene odlaze s radnog mjesta u 19:00 sati bez da izvrše primopredaju dužnosti, ista odgovara da se to nikada nije dogodilo, te je tužiteljica potvrdila da nikad nije otišla ni iz noćne smjene, a da nije ujutro u 7,00 izvršila primopredaju dužnosti. Također je tužiteljica u odnosu na smjenski rad istakla da ista radi 12:24 i 12:48, što znači rad dan, rad noć, pa dva dana slobodno. Naposljetku o odnosu na činjenicu da li su trudnice i bebe s težim simptomima covida odlazile u respiratorni centar na Križine, ista odgovara da nisu nego da je na Klinici za ženske bolesti i porode organiziran posebni odjel za smještaj takvih trudnica i beba.

12. Dodatak II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 92/2019), a koji je zaključen 27.09.2019. godine, te koji je prema odredbi članka 34. tog Dodatka u primjeni od 01.09.2019. godine (osim članka 12. koji je u primjeni od 01.01 .2020.godine) je izmijenjen članak 28. KU/18 na način da se istome dodaju stavci 8. i 9. i to stavak 8. koji glasi da primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta nakon početka radnog vremena, te stavak 9. koji glasi da se organizacijom rada određuje osoba zadužena za obavljanje primopredaje službe. Nadalje, Zaključkom broj 108. sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a održane 17.02.2023.godine (list 6 spisa) zauzeto je tumačenje da primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta nakon početka radnog vremena, te da se organizacijom rada određuje osoba zadužena za obavljanje primopredaje službe. Također je navedenim Zaključkom zauzeto shvaćanje da je poslodavac zadužen za vođenje evidencije o radnom vremenu, odnosno prisutnosti radnika na radnom mjestu. Nadalje je ovim zaključkom zauzeto shvaćanje da radniku zaduženom za primopredaju službe, vrijeme službe se smatra radnim vremenom pri čemu vrijeme primopredaje službe koje ne može biti duže od 30 minuta mora biti evidentirano u evidenciji prisutnosti na radu, te ako temeljem takvog rada radnik ostvari veći broj sati rada od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, ti sati mu se obračunavaju kao prekovremeni rad.

13. Pravo radnika u sustavu zdravstva na Covid nagradu je propisano Odlukom Vlade RH o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid 19 (''NN'' 136/2020), a koja odluka datira od 09.12.2020.godine (list 8 spisa). Temeljem članka 1. ove Odluke je propisano da radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid 19 utvrđuje se posebna nagrada, a temeljem članka 1. stavka 2. citirane Odluke je propisano posebna nagrada iz stavka 1. ove točke utvrđuje se u iznosu od 10% od osnovne plaće radnika, a isplaćuje se uz plaću radnika. Temeljem članka 2. iste Odluke je propisano da posebna nagrada iz točke I/ te odluke se isplaćuje radniku koji je sukladno rasporedu poslodavca/ravnatelja doma zdravlja proveo na obavljanju poslova u ustrojstvenim jedinicama/djelatnostima koje pružaju skrb oboljelima od bolesti Covid 19. Člankom 3. iste Odluke je propisano da radnik koji je privremeno raspoređen na obavljanje poslova vezano za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelim od bolesti Covid 19 ima pravo umjesto plaće za tekući mjesec koju je ostvario temeljem privremenog rasporeda uvećanu za posebnu nagradu iz točke 1. navedene Odluke za to razdoblje ostvariti plaću u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca prije njegovog privremenog rasporeda, ako je to za radnika povoljnije. U članku 4. iste Odluke je istaknuto da primjena isplate u skladu s tom Odlukom počinje od studenog 2020.godine, a odredbom članka VII. navedene Odluke je istaknuto da ista stupa na snagu prvog dana od dana objave iste u Narodnim novinama.

14. U odnosu na potraživanje neisplaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje za utuženo razdoblje od 01.08.2018. godine do 30.09.2024. godine kao posljedice toga što tuženik prilikom obračuna i isplate plaće tužiteljice nije uzeo u obzir sate odrađene prilikom primopredaje službe i Covid dodatak, temeljem odredbe članka 58. stavka 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (''NN'' 128/17, 47/18, 123/19, 66/2020- u daljnjem tekstu TKU-a), te članka 57.stavka 1. navedenog TKU-a (''NN'' 56/22, te 127/22) je propisano da radnik ima pravo na naknadu za bolovanje u visini od 85% njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje. Temeljem odredbe članka 34. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 29/18) je propisano da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca ako je to za njega povoljnije.

15. U predmetnoj pravnoj stvari tuženik je podnesku od 29.11.2024.godine (list 54- 59 spisa) u odnosu na cjelokupno potraživanje tužiteljice istakao prigovor pravomoćno presuđene stvari navodeći da je tužiteljica već tužila tuženika po istom pravnom osnovu u predmetu pod poslovnim brojem Pr-230/21, te Pr-68/20, te koji da su predmeti pravomoćno okončani. Temeljem odredbe 333.stavka 2. ZPP-a prvostupanjski sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi da li je stvar pravomoćno presuđena i ako utvrdi da je parnica među strankama pokrenuta o zahtjevu o kojem je već pravomoćno odlučeno odbacit će tužbu. Uvidom u spis broj Pr-230/21 je razvidno da je u tom predmetu donesena presuda na temelju priznanja dana 26.09.2023.godine, a koja se odnosi na 6% uvećanja plaće s osnova uvećane osnovice, a za razdoblje od prosinca 2016.godine do siječnja 2017., te koja je postala pravomoćna i ovršna 14.10.2023.., te kojom je tužiteljici po tom osnovu dosuđen ukupan iznos od 46,38 Eur-a. Uvidom u predmet broj Pr-68/20 je razvidno da je tom predmetu donesena presuda od 01.04.2022.godine kojom je tužiteljici dosuđena razlike manje isplaćene plaće s osnova dodataka na plaću i za naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjih odmora i bolovanja, a za razdoblje od prosinca 2016.godine do ožujka 2020 godine u ukupnom iznosu od 6.698,37 kuna. Navedena presuda je postala pravomoćna i ovršna 16.04..2022.godine. Budući se u predmetnoj pravnoj stvari radi o potraživanju razlike plaće i naknade plaće po osnovi primopredaje dužnosti i covid nagrade jasno proizlazi da se u konkretnom slučaju ne radi o pravomoćno presuđenoj stvari budući postupci koji su se vodili pod poslovnim brojevima Pr-230/21, te Pr-68/2020 su postupci potpuno različitog pravnog osnova od predmetnog postupka, slijedom čega je prigovor pravomoćno presuđene stvari istaknut od strane tuženika u navedenom podnesku tuženika od 29.11.2024.godine u cijelosti neosnovan.

16. Vezano za predmetni postupak prvenstveno je potrebno istaći da je sukladno odredbi članka 5. Zakona o radu (''NN'' 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23- u daljnjem tekstu ZR-a) poslodavac dužan voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni, a koja evidencija mora sadržavati i podatke o radnicima i o radnom vremenu. Ovo je razvidno i iz članka 8. izvatka iz Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (''NN'' 73/17), te iz članka 13.stavka 1. izvatka iz Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima zaposlenim kod poslodavca (''NN'' 55/24), Pravilnika iz kojeg je jasno razvidno da evidencija o radnom vremenu radnika mora sadržavati osim podataka o radniku i podatke o početku i završetku rada. Također iz odredbe članka 27.stavka 1. i 2. Pravilnika o radu od 06.11.2023.godine (list 62-97 spisa), proizlazi da je propisano da upravo radi trajnog i nesmetanog pružanja zdravstvene zaštite građanima, ravnatelj tuženika odlučuje o organiziranju zdravstvene zaštite kroz 24 sata, radnom vremenu u pojedinim organizacijskim jedinicama te organiziranju rada u smjenama, turnusu, a u slučaju rada u smjenama je propisano da treba nastojati osigurati periodičnu izmjenu smjena. Također i iz konteksta citirane odredbe članka 27.stavka 1. i 2. tuženikovog Pravilnika nedvojbeno proizlazi da u slučaju rada u turnusu je potrebno osigurati periodičnu izmjenu smjena, a što zasigurno podrazumijeva postojanje primopredaje dužnosti kod tuženika kao takve, budući bez primopredaje dužnosti se ne bi moglo osigurati periodična izmjena smjena u slučaju rada u turnusu. Temeljem odredbe članka 135.stavka 4. ZR-a u slučaju spora u vezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju iz članka 5. stavka 1. ovog Zakona na propisani način, teret dokazivanja radnog vremena je na poslodavcu. Tuženik je bio u obvezi voditi sve propisane podatke u evidenciji o radnom vremenu i sukladno onome što je bilo propisano pravilnikom koji je važio u utuženom razdoblju i to Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (''NN'' 73/17), a koji pravilnik je prestao važiti donošenjem Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima zaposlenim kod poslodavca (''NN'' 55/24), a koji je stupio na snagu dana 01.10.2024.godine. Prema odredbi članka 8.stavka 1. ranije važećeg Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima tuženik je kao poslodavac bio dužan voditi i evidencije o radnom vremenu s točnim početkom i završetkom rada, a odredbom članka 8. stavka 2. tog Pravilnika je bilo propisano da je poslodavac osim podataka iz stavka 1. ovog članka dužan voditi i posebne podatke o radnom vremenu od kojih ovisi ostvarivanje pojedinih prava iz radnog odnosa odnosno u vezi sa radnim odnosom kao što su primjerice prekovremeni radni sati provedeni u primopredaji dužnosti. Podjednako je propisano i novovažećim Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencija o radnicima zaposlenim kod poslodavca (''NN'' 55/24) i to odredbom članka 13.stavak 1. i 2. tog Pravilnika. U odnosu na navedeno potrebno je istaći da tuženik ovom sudu tijekom trajanja ovog postupka u dokazne svrhe nije dostavio ovom sudu evidencije o radnom vremenu tužiteljice, a iz kojih bi bilo u potpunosti razvidno kad je tužiteljica radila, te koliko je imala odrađenih radnih sati i po kojem osnovu, te u kojim evidencijama moraju biti sadržani podaci o početku i završetku rada, a i podaci vezani za primopredaju dužnosti koji se vode kao prekovremeni radni sati, te koje je evidencije prema odredbi članka 5. stavka 1. Zakona o radu te odredbama citiranih Pravilnika tuženik dužan voditi. Umjesto navedenog tuženik je putem svoje punomoćnice na ročištu od 18.ožujka 2025.godine istakao ne samo da ne osporava visinu predmetnog potraživanja iz tužbe već da ne osporava niti ukupnu visinu i mjesečnu visinu po bilo kojem osnovu iz tužbe, a da i nadalje osporava pravni osnov potraživanja navodeći da zbog toga nije potrebno provoditi dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem, a zbog čega je ovaj sud i odustao od izvođenja dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem kako je i odlučeno na ročištu glavne rasprave od 18.03.2025.godine. Tuženik u predmetnom postupku tijekom cijelog postupka nije dostavio sudu u dokazne svrhe evidenciju o radnom vremenu tužiteljice sa točnim početkom i završetkom rada, planom i rasporedom rada, odjelnim listama, platne liste, plan i raspored rada, a iz kojih bi se točno moglo utvrditi sve vezano za radne sate tužiteljice, te da li je tuženik vodio evidencije o radnim satima tužiteljice provedenim u primopredaji dužnosti i u radu sa pacijentima oboljelim od corona virusa.

17.Međutim, obzirom da tuženik u sporu i nadalje osporava pravni osnov potraživanja, a radi se o potraživanju vezano za radno vrijeme provedeno u primopredaji dužnosti te radno vrijeme provedeno u radu sa covid pacijentima ovaj sud je mišljenja budući se u ovom sporu radi o sporu u vezi sa radnim vremenom, te obzirom da tuženik ovom sudu nije dostavio evidencije o radnom vremenu iz kojih bi nedvojbeno proizlazilo da je isti vodio za utuženo razdoblje evidencije o radnom vremenu na zakonom propisani način iz članka 5. stavka 1. ZR-a te u skladu sa spomenutima pravilnicima, da je upravo na tuženiku teret dokazivanja radnog vremena. Obzirom da tuženik ničim nije dokazao u ovom postupku da je uredno vodio evidencije o radnom vremenu, a vezano za sate primopredaje dužnosti koji se odnose na tužiteljicu jer sudu tijekom postupka i uz odgovor na tužbu nije dostavio evidencije o radnom vremenu za utuženo razdoblje iz kojih bi to bilo razvidno, a ni tijekom trajanja ovog postupka, a iz iskaza saslušane tužiteljice na ročištu od 18.ožujka 2025.. decidirano proizlazi da je ista redovno na završetku radne smjene obavljala primopredaju dužnosti u trajanju od 20-ak minuta, te da joj ništa nije plaćeno po tom osnovu, u tom smislu u predmetnom postupku sukladno odredbi članka 135.stavka 4. ZR-a je na tuženiku kao poslodavcu dokazivanje radnog vremena provedenog u primopredaji dužnosti, a ne na tužiteljici kako to pogrešno smatra tuženik. Također je potrebno istaći da ovaj sud u predmetnoj pravnoj stvari nije odustao od izvođenja dokaza financijsko knjigovodstvenim vještačenjem samo iz razloga što je punomoćnica tuženika na ročištu od 18.ožujka 2025.godine istakla da ne osporava visinu predmetnog potraživanja, već prvenstveno iz razloga što se navedeno vještačenje nije niti moglo provesti budući tuženik u skladu sa odredbom članka 7. i članka 219.stavka 1. ZPP.a, a u vezi sa odredbom članka 135.stavka 4. ZPP-a nije dostavio za vrijeme do zaključenja pripremnog ročišta, a ni za cijelo vrijeme trajanja predmetnog postupka dokumentaciju na temelju koje se moglo provesti vještačenje i to platne liste, odjelne liste, plan i raspored rada, odluke o radu u covidu, te evidencije o radnom vremenu s točnim vremenom početka i završetka radnog vremena, a iz kojih bi se podataka točno i precizno mogli utvrditi podaci o radnom vremenu, a slijedom čega ovaj sud nije mogao provesti ni financijsko knjigovodstveno vještačenje na te okolnosti ni po ponovljenom prijedlogu punomoćnice tužiteljice.Ovu dokumentaciju je tuženik bio dužan dostaviti u predmetni spis budući iz iskaza saslušane tužiteljice, a ujedno i iz same odluke tuženika od 28.12.2022.godine, proizlazi da tuženik uopće nije vodio evidencije o radnom vremenu vezano za rad u primopredaji dužnosti do 01.01.2023.godine već da je te evidencije počeo voditi tek od tog datuma pa je slijedom navedenog teret dokaza o radnom vremenu u ovom postupku za cijelo utuženo razdoblje bio upravo na tuženiku (članak 135.stavak 4. ZR- a). Ovo proizlazi i iz odluke samog tuženika od 28.12.2022.godine budući iz iskaza tužiteljice proizlazi da se primopredaja dužnosti na Klinici za ženske bolesti i porode obavljala u cijelom utuženom razdoblju od 01.08.2018.godine do 30.09.2024..godine, te da se nije smjelo napuštati radno mjesto po završetku smjene a da se ne obavi primopredaja dužnosti, a tuženik je tek citiranom odlukom od 28.12.2022.godine odredio evidentiranje i plaćanje primopredaje službe premda se ista zbog prirode medicinske službe i rada u turnusima morala obavljati cijelo vrijeme.

18. Budući tuženik ovom sudu nije dostavio za utuženo razdoblje evidencije o radnom vremenu ovaj sud smatra da isti tijekom ovog postupka ničim nije dokazao da tužiteljica za sve odrađene sate nije stekla pravo na isplatu covid nagrade sukladno navedenoj Odluci Vlade RH i da tužiteljica nije stekla pravo na isplatu prekovremenog rada po osnovi primopredaje službe. Budući je u predmetnoj pravnoj stvari iz provedenih dokaza u ovom postupku, posebice iskaza tužiteljice razvidno da tuženik nije uredno vodio evidenciju u pogledu rada tužiteljice u primopredaji dužnosti na propisani način na tuženiku je sukladno odredbi članka 135.stavka 4. ZR-a da dokaže sve okolnosti i činjenice vezano za radno vrijeme i način provođenja radnog vremena u primopredaji dužnosti. Budući tuženik nije dostavio ovom sudu u dokazne svrhe evidencije rada iz kojih bi se navedeni podaci o radnom vremenu u primopredaji dužnosti mogli precizno utvrditi, a isti nije dostavio u dokazne svrhe ni plan ni raspored rada tužiteljice iz kojih bi se moglo utvrditi gdje je sve točno tužiteljica radila ovaj sud je mišljenja da takvim postupanjem tuženik ničim nije u ovom postupku opovrgao tvrdnje tužiteljice vezano za njezin rad u primopredaji dužnosti i radu sa covid pacijentima. Pored navedenog tuženik je u predmetnom postupku kontradiktoran u svojim navodima budući u podnesku od 26.09.2024.godine (list 35-37 spisa) navodi da tužiteljica nije postavila određeni zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih zahtjeva te da nije u tužbenom zahtjevu istakla koliko potražuje po svakom pojedinom osnovu pa da je kondemnatorni tužbeni zahtjev tužiteljice, a koji je tužiteljica podnijela podneskom od 10.09.2024.godine u tom smislu neuredan. Međutim, na ročištu od 18.ožujka 2025.godine punomoćnica tuženika decidirano navodi:'' Tuženik ne osporava visinu potraživanja iz tužbenog zahtjeva, niti osporava ukupnu visinu i mjesečnu visinu po bilo kojem osnovu iz tužbe.'' Prema onome što je punomoćnica tuženika navela na ročištu od 18.03.2025.godine nedvojbeno proizlazi da tužbeni zahtjev onako kako ga je tužiteljica postavila podneskom od 10.09.2024.godine (list 31-34 spisa) tuženik smatra uredno postavljenim budući ne osporava njegovu visinu ni ukupnu ni mjesečnu po bilo kojem osnovu iz tužbe, već po tako uredno postavljenom tužbenom zahtjevu osporava samo pravni osnov, a što je sve u kontradikciji sa navedenim navodima tuženika iz podneska od 26.09.2024.godine u kojem tuženik decidirano ističe da navedeni tužbeni zahtjev smatra neurednim. U tom smislu proizlazi da tuženik smatra neurednim tužbeni zahtjev tužiteljice od 10.09.2024.godine, a istovremeno je isticao na ročištu od 18.03.2025.godine da taj zahtjev ne osporava u odnosu na visinu potraživanja koje je u njemu postavila, a u kojem smislu su navodi tuženika u ovom postupku kontradiktorni sami sebi.

19. Iz iskaza saslušane tužiteljice nedvojbeno proizlazi da je ista radila kao primalja na Klinici za ženske bolesti i porode, Iz iskaza iste proizlazi da kad je radila kod tuženika da je radila u turnusima 12-24, 12-48 sa radnim vremenom od 7:00 do 19:00 i od 19:00 do 7,00, te iz iskaza iste ujedno proizlazi da je redovito obavljala primopredaju dužnosti iza 7:00 ujutro i 19:00 navečer te da je primopredaja dužnosti trajala u prosjeku 20 minuta. Također iz iskaza iste proizlazi da su se podaci o primopredaji dužnosti upisivali u kompjuter i ranije u bilježnici primopredaje, dok djelatnik koji preuzima smjenu prenosi usmeno sve vezano za pacijenta djelatniku koji preuzima smjenu, te da joj tuženik nije obračunavao i plaćao sate primopredaje u utuženom periodu kad je tužiteljica obavljala primopredaju dužnosti, te da tuženik nije odredio osobu koja će na Klinici za ženske bolesti i porode biti zadužena za vođenje i organizaciju primopredaje dužnosti. Također iz iskaza tužiteljice proizlazi da djelatnici sa Klinike za ženske bolesti i porode nisu odlazili na Križine u poseban centar liječiti covid pacijente već da su postojali covid pozitivni pacijenti na odjelu intezivne njege na ginekologiju gdje su isti liječeni, te da je medicinsko osoblje pa tako i ona koristila sva zaštitna sredstva (covid odjela, zaštitne maske) prilikom rada sa takvim pacijentima. Iz iskaza iste proizlazi da joj ništa nije plaćeno po pitanju covid nagrade za rad sa navedenim pacijentima.

21. Iskaz tužiteljice u pogledu načina rada u primopredaji dužnosti i rada sa covid oboljelim pacijentima ovaj sud prihvaća u cijelosti kao vjerodostojan i logičan budući nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica kod tuženika radila u utuženom razdoblju od 01.08.2018.godine do 30.09.2024., a iz pregledane Odluke tuženika Klasa: 113-01/22- 01/151, Urbroj: 2181-147-01/GB-22-1 od 28.12.2022.godine (list 7 spisa) je razvidno da je tuženik tek tom Odlukom sukladno onome što je propisano odredbom članka 28. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 29/18, 35/19, 78/19, 92/19 i 56/20) definirao pojam primopredaje službe, te u tom pravcu istakao da se pod izrazom primopredaja službe podrazumijeva međusobna komunikacija između liječnika i međusobna komunikacija između medicinskih sestara, a u svrhu predavanja informacija o pacijentima o kojima skrbe u službi dežurstva i turnusu, te navodi da primopredaju službe obavljaju liječnici i medicinske sestre koje izlaze iz dežurstva odnosa turnusa, te da liječnike i medicinske sestre za primopredaju službe određuje voditelj odnosno glavna medicinska sestra ustrojstvene jedinice, te određuje vrijeme trajanja primopredaje službe ističući da primopredaja službe na bolničkom odjelu traje 20 minuta, a u jedinicama intenzivnog liječenja 30 minuta, te naveo da se vrijeme primopredaje službe dodatno evidentira u evidenciji radnog vremena liječnika i medicinske sestre zadužene za primopredaju službe i da se zbraja sa ostalim satima odrađenog rada u tekućem mjesecu, a da se višak iznad mjesečnog fonda plaća kao prekovremeni rad, te ističe da se navedena odluka vezano za primopredaju službe primjenjuje od 01.siječnja 2023.godine. Dakle, iz citirane odluke tuženika nedvojbeno proizlazi da tuženik evidentira primopredaju dužnosti tek od navedene odluke i to od 01.siječnja 2023.godine, a iz čega jasno proizlazi da je tužiteljica osnovano navela da joj tuženik nije plaćao sate primopredaje dužnosti za cijelo utuženo razdoblje, a što je i logično i vjerodostojno budući je tuženik tek temeljem navedene odluke počeo evidentirati sate primopredaje dužnosti tek od 01.01.2023. Ovo definitivno proizlazi i iz dokaza koje je u predmetni spis dostavio sam tuženik. Naime, iz pregledane službene bilješke tuženika od 17.09.2025.godine (list 317 spisa) nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da tuženik navodi da se tek počevši od 01.01.2023.godine u Centraliziranom obračunu plaća tuženika evidentira primopredaja prilikom rada u smjeni u turnusu i to na način da se nakon isteka radnog vremena u 7,00 sati (kraj druge smjene turnusa) dodavalo 20 ili 30 minuta pa da u rubrici završetak rada stoji 7,20 ili 7,30 ili 19,20 ili 19,30. Sam tuženik u zabilješki ističe da program COP-a ne prikazuje minute već samo sate, te da su rubrici ukupno dnevno vrijeme upisuju sati ali ne i minute, a iz čega je razvidno da tuženik u cijelom utuženom razdoblju nije na pravilan i precizan način vodio evidencije o radnom vremenu sukladno citiranim Pravilnicima o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima budući nije upisivao točno vrijeme rada tužiteljice provedenog u primopredaji dužnosti (ne samo sate već i minute i to točan početak i završetak rada), te premda iz iskaza tužiteljice nedvojbeno proizlazi da je ista obavljala primopredaju na opisani način u cijelom utuženom razdoblju tuženik je počeo prema vlastitim navodima iz ove bilješke i svoje odluke od 28.12.2022.godine primopredaju dužnosti evidentirati tek počevši od 01.01.2023.godine, a što je pogrešno. Podjednako proizlazi i iz pregledane službene zabilješke tuženika od 17.09.2025.godine (list 323 spisa) kojeg je potpisnik MC, pomoćnica ravnatelja KBC Split za sestrinstvo i u kojem se izrijekom navodi da se tek počevši od 01.01.2023.godine pa do 01.01.2025.godine primopredaja medicinskih sestara prilikom rada u smjeni u turnusu evidentirala u Planu i evidenciji o radnom vremenu na način da su se na zbroj evidentiranih sati dodavali sati primopredaje i to na način da se za svaki rad u smjeni turnusa dodavalo 20 ili 30 minuta ovisno o tome da li je medicinska sestra radila na odjelu sa ležećim bolesnicima (da se tada dodavalo 20 minuta) ili na odjelu intezivne skrbi sa ležećim bolesnicima ( da se tada dodavalo 30 minuta), te je još istaknuto da do 01.01.2025.godine nije bilo u planu i evidenciji o radnom vremenu posebne kolone nazvane primopredaja iako je tad bila evidentirana. Sve što je navedeno u citiranim službenim bilješkama proizlazi i iz priloga pod rednim brojem 9 dostavljenim uz podnesak tuženika od 10.10.2025.godine (list 100 spisa), a riječ je o zapisniku sa ročišta održanog 13.05.2025.godine sa saslušanja svjedokinje MC u predmetu pod brojem Pr-1793/2023 u kojem je upravo navedena svjedokinja MC u svojstvu glavne medicinske sestre KBC Split potvrdila upravo sve ono što je iskazivala i sama tužiteljica u ovom postupku budući je u iskazu istakla da se primopredaja kod tuženika uvijek obavljala, otkad ona radi kod tuženika zadnjih 36 godina, te da se primopredaja dužnosti obavljala uvijek na isti način. Svjedokinja MC je ujedno istakla u tom predmetu da je jedina razlika u tome što se primopredaja dužnosti provodila do 01.01.2023.godine usmeno i da se pismeno evidentirala u bilježnicu primopredaje dužnosti, ali da se djelatnicima koji su primopredaju vršili nije obračunavao ni plaćao rad u primopredaji dužnosti nego da im se to obračunavalo i plaćalo tek nakon 01.01.2023.godine. Također je tada svjedokinja MC istakla da se od 01.01.2023.godine primopredaja dužnosti evidentira na način da se za sve odjelne sestre, a što je u konkretnom slučaju i tužiteljica u ovom postupku za svaku odrađenu smjenu upisuje dodatno vrijeme od 20 minuta, a za sestre na JIL-u 30 minuta budući da je to optimalno i maksimalno vrijeme utvrđeno KU-om (Kolektivnim ugovorom) za obavljanje primopredaje dužnosti. Navedenim ispravama, a u kojima je sadržano očitovanje glavne medicinske sestre tuženika o načinu obavljanja rada u primopredaji dužnosti i evidentiranja tog rada tuženik dokazuje i potvrđuje navode tužiteljice iz koji proizlazi da istoj taj rad nije evidentiran ni plaćen za cijelo utuženo razdoblje kao i da tuženik nije na pravilan način vodio evidencije o radnom vremenu. Tuženik sve navedeno dodatno potkrijepljuje samom činjenicom što tijekom trajanja cijelog postupka nije dostavio evidencije o radnom vremenu tužiteljice koje se odnose na tužiteljičin rad za utuženo razdoblje, platne liste, te plan i raspored rada, a koje predstavljaju precizan dokaz o radnom vremenu tužiteljice provedenom u primopredaji dužnosti i radu sa covid pacijentima pa tuženik u tom smislu nije ničim osporio pravilnost i vjerodostojnost navoda tužiteljice o njenom vremenu i načinu rada u primopredaji dužnosti i sa covid oboljelim pacijentima. Iz iskaza saslušane tužiteljice nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica na Klinici za ženske bolesti i porode obavljala primopredaju dužnosti u cijelom utuženom periodu od 01.08.2018.godine do 30.09.2024.godine radila s radnim vremenom od 7-19 i od 19-7, te na kraju smjene redovno i svakodnevno obavljala primopredaju dužnosti u trajanju od 20 minuta , a iz navedene odluke tuženika od 28.12.2022.godine i citiranih službenih bilješki tuženika je razvidno da je tuženik kao datum početka primjene evidentiranja vremena primopredaje službe u evidenciji radnog vremena za medicinske sestre te načina obračuna sati provedenih u primopredaji dužnosti i plaćanje tih sati odredio tek počevši od 01. siječnja 2023.godine. Iz navedenog nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da tuženik nije vodio na pravilan način evidenciju o radnom vremenu u skladu sa onim što je propisano odredbom članka 5.stavka 1. i 2. ZR-a, te onim što je bilo u utuženom periodu propisano tada važećim navedenim Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (''NN''73/17), a koji je Pravilnik prestao važiti donošenjem Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima zaposlenim kod poslodavca (''NN'' 55/24), a koji su Pravilnici između ostalog predviđali obvezu vođenja i evidencije o radnom vremenu s točnim početkom i završetkom rada, te vođenje i posebnih podataka o radnom vremenu od kojih ovisi i ostvarivanje pojedinih prava iz radnog odnosa odnosno u vezi sa radnim odnosom kao što su u konkretnom slučaju i radni sati tužiteljice provedeni u primopredaji. Na navedeni način tuženik osim što je postupio protivno navedenim Pravilnicima isti je postupio i protivno odredbi članka 28.stavka 8. i 9. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 29/18, 35/19, 78/19, 92/19 i 56/20). Nije dvojbeno da iz navedenog Zaključka 108. sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 17.veljače 2023.godine proizlazi da tuženik kao poslodavac određuje osobu koja je zadužena za obavljanje primopredaje službe, te da se vrijeme primopredaje službe smatra radnim vremenom koje mora biti od strane poslodavca evidentirano u evidenciji prisutnosti na radu. Međutim, tuženik kao poslodavac u cijelom utuženom razdoblju kad je tužiteljica radila kod njega , a kako to proizlazi iz iskaza tužiteljice te navedene odluke tuženika od 28.12.2022.godine (list 7 spisa) nije uopće vodio evidenciju o osobama ni radnom vremenu provedenom u primopredaji službe već je tek citiranom odlukom od 28.12.2022.godine samoinicijativno odlučio da će to početi raditi tek od 01.01.2023.godine. Tuženik nije sudu dostavio nikakav dokaz da je vodio u utuženom razdoblju evidenciju o radnom vremenu i radnim satima tužiteljice provedenim u primopredaji dužnosti, kao ni da je u odnosu na tužiteljicu navedenu evidenciju počeo voditi počevši od 01.01.2023.godine sukladno navedenoj odluci tuženika od 28.12.2022.godine budući takav dokaz ne prileže predmetnom spisu već je dostavio sudu uz podnesak od 10.10.2025.godine zapisnike sa saslušanjima svjedoka u istovrsnim postupcima i citirane službene bilješke iz kojih proizlazi jasno da isti nije na pravilan način vodio evidencije o radnom vremenu vezano za primopredaju dužnosti. Samo nedostavljanje evidencije o radnom vremenu tužiteljice sa točnim podacima od strane tuženika kao poslodavca ovom sudu u dokazne svrhe i njeno eventualno nepostojanje ne može značiti samo po sebi da tužiteljici ne pripada pravo na naknadu razlike plaće za primopredaju službe budući je ovaj sud temeljem provedenog dokaznog postupka i to saslušanja tužiteljice utvrdio da je tužiteljica svakodnevno kao primalja na Klinici za ženske bolesti i porode u utuženom razdoblju obavljala primopredaju službe te da je na završetku svake smjene ujutro u 7,00 sati i navečer u 19,00 sati vršila primopredaju službe u pravilu 20 minuta o čemu se tužiteljica detaljno izjasnila u svome iskazu. Tuženik nije sudu dostavio u dokazne svrhe evidenciju o radnom vremenu te druge isprave (platne liste, odjelne liste, plan i raspored rada), a iz kojih bi se moglo točno utvrditi radne sate tužiteljice u primopredaji dužnosti u utuženom razdoblju, te isti samim time nije pružio adekvatan dokaz da tužiteljica ne bi bila dužna obavljati primopredaju dužnosti, a upravo je i sam svojom odlukom od 28.12.2022.godine, te istaknutim službenim bilješkama utvrdio obvezu vršenja primopredaje dužnosti i odredio početak evidentiranja i plaćanja iste u vidu prekovremenog rada, ali tek od 01.siječnja 2023.godine. Tuženik je ovakvu odluku trebao donijeti ranije kao i početi evidentirati primopredaju dužnosti ranije, dakle i prije 01.siječnja 2023.godine budući je i sukladno odredbi članka 27.stavka 2. tuženikovog Pravilnika od 06.11.2023.godine (list 329-364 spisa), a kojeg je tuženik dostavio u ovaj spis u dokazne svrhe propisano da tuženik u slučaju rada smjenama-turnusima mora osigurati periodičnu izmjenu smjena, a koja vrsta rada po samoj svojoj naravi podrazumijeva postojanje primopredaje dužnosti između osoba koje se izmjenjuju u smjenama-turnusima. Radi navedenog je ovaj sud primjenom odredbe članka 90. stavka 1. Zakona o radu (''NN'' 93/14), a prema kojoj odredbi je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu, te primjenom odredbe članka 28.stavka 8. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN''29/18, 92/2019….),odlučio kako tužiteljici pripada pravo na isplatu neisplaćene plaće i naknade plaće vezano za odrađene sate u primopredaji dužnosti za cijelo utuženo razdoblje od 01.08.2018.godine do zaključno 30.09.2024.godine.

22. U odnosu na činjenicu da li je tužiteljica u razdoblju trajanja pandemije covid 19 ostvarila pravo da joj se isplati pripadajuća covid nagrada za rad sa covid pacijentima na odjelu na kojem je ista radila, iz iskaza saslušane tužiteljice proizlazi da ista kao ni druge primalje koje su radile na Klinici za ženske bolesti i porode nije radila u respitatorno-intezivističkom centru na Križinama (RIC-u) sa pacijentima oboljelim od corona virusa, ali da je bila u svakodnevnom doticaju sa ovakvim pacijentima na odjelu intezivne njege Klinike za ženske bolesti i porode gdje su isti bili liječeni, te da je u kontaktu s njima kao i drugi djelatnici nosila zaštitno odjelu i masku, ali da joj za rad s navedenim pacijentima nije plaćena covid nagrada. Obzirom da je člankom I. odluke o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid-19 od 08.12 2020.godine, a sa primjenom od studenog 2020.godine (list 8 spisa) jasno propisano da radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid-19, utvrđena posebna nagrada, a koja su utvrđuje u iznosu od 10% od osnovne plaće radnika, a isplaćuje se uz plaću radnika. Obzirom da je tužiteljica poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid-19, obavljala na odjelu Klinike za ženske bolesti i porode, a gdje su takvi pacijenti liječeni te je pri tome koristila sve mjere zaštite koje joj je osigurao poslodavac – tuženik u ovom postupku, tuženik je istoj bio dužan za utuženo razdoblje, isplaćivati covid nagradu, a prema iskazu iste proizlazi da tuženik navedenu covid nagradu nije isplaćivao.

23. Također budući iz svih provedenih dokaza u ovom postupku nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da time što tuženik nije ovom sudu dostavio u dokazne svrhe tijekom trajanja predmetnog postupka dokaz u vidu evidencija o radnom vremenu za tužiteljicu za utuženo razdoblje isti samim time, te budući nema dokaza da je vezano za primopredaju dužnosti i covid nagradu u odnosu na tužiteljicu vodio uredne evidencije o radnom vremenu, a na istom je teret dokazivanja u ovom postupku budući se radi o sporu o primopredaji i covidu, te isti nije ničim dokazao da je tužiteljici u utuženom razdoblju kad je ista radila kod tuženika uredno evidentirao, obračunao i isplatio naknadu plaće za primopredaju dužnosti i covid nagradu, te da je istoj u tom smislu posljedično pravilno obračunao i isplatio naknadu za godišnji odmor i bolovanje koja proizlazi iz primopredaje dužnosti i covid nagrade u tom razdoblju budući takav dokaz u vidu izvršene isplate ne prileže spisu niti je tuženik istu dostavio pa je u tom smislu u cijelosti prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu neisplaćene naknade plaće s osnove primopredaje dužnosti i covid nagrade, kao i neisplaćene naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje sukladno citiranim odredbama članka 58.stavka 1. TKU-a za državne službenike i namještenike (''NN'' 128/17, 47/18, 123/19, 66/2020) i članka 57.stavka 1. navedenog TKU-a (''NN'' 56/22, te 127/22), te članka 34.KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 29/18), a koje su nastale kao posljedica neisplaćene naknade plaće s osnove primopredaje dužnosti i covid nagrade, a sve za cjelokupno utuženo razdoblje.

24. U navedenom smislu ovaj sud je u cijelosti prihvatio tužiteljice kao osnovan u odnosu na potraživanje razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće po osnovi neisplaćene primopredaje dužnosti i covid nagrade za utuženo razdoblje od 01.08.2018.godine do 30.09.2024..godine u ukupnom zatraženom iznosu od 1.480,00 Eur-a sa pripadajućom kamatom, a kako je i odučeno u točki I/ izreke ove presude.

25. Radi svega navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupka, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a te primjenom pravila o teretu dokazivanja djelomično je usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti i odlučeno je kao u točki I/ izreke ove presude. Na navedeni iznos glavnice potraživanja u iznosu od 1.480,00 Eur-a tužiteljicu pripadaju i zakonske zatezne kamate koje se do 31.12.2022.godine obračunavaju temeljem odredbe članka 29. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''NN'' br. 35/05, 41/08, 126/21 i 78/15), a od 01.01.2023.godine do isplate temeljem izmijenjene odredbe članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a koje zakonske zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa od 20,00 Eur-a petnaestog dana u idućem mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, a prema članku 84. stavku 3. ZR/09, odnosno 92. stavku 3. ZR/14. Budući zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a koje su sadržane u dosuđenom bruto iznosu zatražene razlike naknade plaće do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, sve sukladno odredbi čl. 45. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 43/13, 120/13, 125/13 i 148/13) i čl. 61. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13 i 160/13) tužiteljici je dosuđena zakonska zatezna kamata kao u točki I/ izreke osim zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

26. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka, a obzirom da je tužiteljica u cijelosti uspjela u ovom postupku, tuženik je istoj dužan naknaditi u cijelosti parnične troškove sukladno odredbi članka 154.stavka 1. ZPP-a. U navedenom smislu tužiteljicu kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''NN''138/23) pripadaju trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 10.09.2024.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 04.12.2024.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 18.03.2025.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 25.06.2025.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 17.10.2025.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od objavi presude u iznosu od 50 bodova, a što ukupno iznosi 650 bodova, te što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 Eur-a ukupno iznosi 1.300,00 Eur-a, te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 325,00 Eur-a ukupno iznosi 1.625,00 Eur-a, a koji iznos je tuženik dužan isplatiti tužiteljici na ime troškova ovog parničnog postupka. Na navedeni priznati iznos na ime troškova ovog parničnog postupka u iznosu od 1.625,00 Eur-a tužiteljici je priznata i zakonska zatezna kamata koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te sukladno Uredbi o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22). Tuženik se u podnesku od 29.11.2024.godine protivio isplati parničnog troška na račun punomoćnice tužiteljice smatrajući istog preinakom tužbe. Međutim, tužiteljici je dosuđen parnični trošak kako je i potraživala na račun punomoćnice tužiteljice budući je člankom 94. stavak 1. ZPP-a propisano da opseg punomoći određuje stranka, a člankom 95. stavak 1. točka 3. ZPP-a je propisano da ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći da je odvjetnik na temelju takve punomoći ovlašten od protivne stranke primiti dosuđene troškove. Tužiteljica je na ročištu od 18.ožujka 2025.godine izričito u svom iskazu navela da je opunomoćila odvjetnicu Martinu Radić Šunjić odvjetnicu u Splitu i za primanje svih novčanih primitaka računajući i za primitak parničnih troškova i to na račun punomoćnice i za nju osobno. U punomoći koju je tužiteljica izdala odvjetnici Martini Radić Šunjić (list 5 spisa) proizlazi da je ista izričito ovlastila istu na primanje novca i novčanih vrijednosti, a čime ju je ovlastila da može primiti i ispunjenje obveze na naknadu troškova postupka u korist tužiteljice. Pored navedenog potrebno je istaći da zahtjev tužiteljice za isplatom parničnog troška na račun punomoćnika tužiteljice ne predstavlja preinaku tužbenog zahtjeva budući je sukladno odredbi članka 191. stavak 1. ZPP-a propisano da je preinaka tužbe promjena istovjetnosti tužbenog zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanja drugog zahtjeva uz postojeći dok parnični trošak sukladno onome što je propisano odredbom članka 151.stavka 1. ZPP-a ne predstavlja tužbeni zahtjev već nastali izdatak učinjen u tijeku ili u povodu postupka. Sud odlučuje sukladno odredbi članka 164.stavka 1. ZPP-a o tome da li i u kojem iznosu stranku pripada zatraženi parnični trošak i to na određeni zahtjev stranke u zavisnosti od uspjeha u parnici. U tom smislu stranka postavlja zahtjev za isplatu troška, a sud odlučuje o visini parničnog troška koji stranku pripada pa u tom smislu izmjena potraživanja načina plaćanja u zahtjevu za isplatu parničnog troška ne predstavlja u pravnom smislu ni preinaku tužbe. Radi navedenog dosuđen je tužiteljici parnični trošak na račun njene punomoćnice, a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude.

U Splitu, 28.studenog 2025.

Sudac

Eneja Stejskal Kanazir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

Dna:

1/ tužiteljici-po punomoćnici

2/ tuženiku