REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola
Posl.br. P Ob-316/2022-42
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda Nataši Horvat, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CR iz [adresa]. OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Kovačiću, odvjetniku iz Pule, protiv tuženika 1. UR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. ŠR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćniku Predragu Jovanoviću, odvjetniku iz Labina, radi utvrđenja bračne stečevine, nakon zaključene glavne rasprave održane dana 16. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Tomislava Kovačića, odvjetnika iz Pule i odsutnosti uredno pozvanih tuženika, a odluke objavljene dana 28. studenog 2021.
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja CR koji glasi: „Nalaže se prvotuženici UR OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju GR OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana plati novčani iznos od 3.621,81 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, s time što zatezne kamate teku do 31.12.2022.godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023.godine pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koja kamata teče:
- na iznos od 39,82 eura (300,00 kuna) počevši od 13.1.2020. godine pa do konačne isplate,
- na iznos od 39,82 eura (300,00 kuna) počevši od 11.2.2020. godine pa do konačne isplate,
- na iznos od 39,82 eura (300,00 kuna) počevši od 11.3.2020. godine pa do konačne isplate,
- na iznos od 39,82 eura (300,00 kuna) počevši od 14.4.2020. godine pa do konačne isplate,
- na iznos od 39,82 eura (300,00 kuna) počevši od 11.5.2020. godine pa do konačne isplate,
- na iznos od 39,82 eura (300,00 kuna) počevši od 12.6.2020. godine pa do konačne isplate,
- na iznos od 39,82 eura (300,00 kuna) počevši od 13.7.2020. godine pa do konačne isplate,
- na iznos od 39,82 eura (300,00 kuna) počevši od 11.8.2020. godine pa do konačne isplate,
- na iznos od 39,82 eura (300,00 kuna) počevši od 11.9.2020. godine pa do konačne isplate,
- na iznos od 39,82 eura (300,00 kuna) počevši od 12.10.2020. godine pa do konačne isplate,
- na iznos od 39,82 eura (300,00 kuna) počevši od 11.11.2020. godine pa do konačne isplate,
- na iznos od 39,82 eura (300,00 kuna) počevši od 11.12.2020. godine pa do konačne isplate,
- na iznos od 39,82 eura (300,00 kuna) počevši od 12.1.2021. godine pa do konačne isplate,
- na iznos od 39,82 eura (300,00 kuna) počevši od 11.2.2021. godine pa do konačne isplate,
- na iznos od 39,82 eura (300,00 kuna) počevši od 11.3.2021. godine pa do konačne isplate,
- na iznos od 39,82 eura (300,00 kuna) počevši od 12.4.2021. godine pa do konačne isplate,
- na iznos od 39,82 eura (300,00 kuna) počevši od 11.5.2021. godine pa do konačne isplate,
- na iznos od 39,82 eura (300,00 kuna) počevši od 11.6.2021. godine pa do konačne isplate,
- na iznos od 39,82 eura (300,00 kuna) počevši od 12.7.2021. godine pa do konačne isplate,
- na iznos od 39,82 eura (300,00 kuna) počevši od 11.8.2021. godine pa do konačne isplate,
- na iznos od 39,82 eura (300,00 kuna) počevši od 13.9.2021. godine pa do konačne isplate,
- na iznos od 39,82 eura (300,00 kuna) počevši od 11.10.2021. godine pa do konačne isplate,
- na iznos od 39,82 eura (300,00 kuna) počevši od 11.11.2021. godine pa do konačne isplate,
- na iznos od 39,82 eura (300,00 kuna) počevši od 13.12.2021. godine pa do konačne isplate,
- na iznos od 39,82 eura (300,00 kuna) počevši od 11.1.2022. godine pa do konačne isplate,
- na iznos od 39,82 eura (300,00 kuna) počevši od 11.2.2022. godine pa do konačne isplate,
- na iznos od 39,82 eura (300,00 kuna) počevši od 11.3.2022. godine pa do konačne isplate,
- na iznos od 2.506,85 eura (300,00 kuna) počevši od 7.4.2022. godine pa do konačne isplate,
- na iznos od 39,82 eura (300,00 kuna) počevši od 11.4.2022. godine pa do konačne isplate."
II. Odbija se u preostalom zatraženom dijelu u iznosu od 79,64 eura zahtjev tužitelja kao i zahtjev za isplatom kamata na iznos od 39,82 eura od 11.11.2019. i 39,82 eura od 11.12.2019. do isplate.
III. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja CR koji glasi: „Nalaže se drugotuženici da tužitelju u roku od 15 dana plati novčani iznos od 4.000,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana podnošenja tužbe pa do konačne naplate, s time što zatezne kamate teku do 31.12.2022.godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023.godine pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.“
IV. Nalaže se tužitelju GR OIB: [osobni identifikacijski broj] da naknadi drugotuženoj ŠR OIB: [osobni identifikacijski broj] parnični trošak u visini od 1.312,50 eura, dok se u preostalom dijelu zahtjev drugotužene odbija.
V. Nalaže se prvotuženoj UR OIB [osobni identifikacijski broj] da
naknadi
tužitelju GR OIB [osobni identifikacijski broj] parnični trošak u visini od 1.250,00 eura, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja odbija.
VI. Odbija se u cijelosti zahtjev prvotužene UR za naknadom parničnog troška.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 17. listopada 2022. navodi da su tužitelj i prvotužena sklopili brak dana 18.10.2003. u [adresa], u kojem braku je rođeno dvoje zajedničke djece. Brak je razveden Presudom Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu posl.br. P Ob-39/2020 od 23. ožujka 2021. Tužitelj i prvotužena su za vrijeme braka živjeli u stanu u vlasništvu drugotužene, majke provotužene, a koji stan je situiran u zgradi u [adresa], kućni broj 141, sagrađena na katastarskoj čestici: [katastarska čestica]/ZGR., a koji stan je u KPU CERE označen kao stan u prizemlju koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, hodnika i terase ukupne površine 48,08 m2, sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade, broj poduloška: 514, zk. uložak: [broj ZK uloška], zemljišnoknjižni odjel Labin. Nakon useljenja i tijekom braka oni su izvršili sljedeća ulaganja: renoviranje kupaonice (nove sanitarije, struja, voda, pločice), renoviranje kuhinje (nova keramika, struja, gips ploče na plafon) i namještanje kuhinje potpuno novim namještajem, dnevni boravak su spojili s kuhinjom tako da su srušili zid, žbukanje i fasada terase. S obzirom na to da se radi o stanu u vlasništvu drugotužene, a da su tužitelj i prvotužena u taj stan kao bračni drugovi uložili najmanje 40.000,00 kuna, čime je predmetni stan dobio na vrijednosti, odnosno drugotužena se kao vlasnica stana okoristila za ta uložena sredstva, tužitelj točkom I. tužbenog zahtjeva potražuje na ime svih tih ulaganja novčani iznos od 20.000,00 kuna od drugotužene kao vlasnice stana. Nadalje ističe kako je dana 15.4.2019.godine sa Slatinskom bankom d.d. sklopio Ugovor o nenamjenskom kreditu na iznos od 50.000,00 kuna. Dio tog kredita da je iskorišten radi zatvaranja ranijih zajedničkih dugova tužitelja i prvotužene, a najveći dio je zajednički potrošen na izgradnju dvorišnog objekta u sklopu predmetnog stana. Taj kredit da je zajednička obveza stranaka, a nakon tužiteljevog napuštanja bračne zajednice, sami početak 11/2019, tužitelj je taj koji je nastavio sam plaćati kredit, a kojeg i danas plaća. Svakomjesečne obveze – rate/anuiteti po tom kreditu iznose 587,52 kune, pa polovica rate koju bi trebala plaćati prvotužena iznosi 293,76 kuna, zbog čega tužitelj od prestanka bračne zajednice pa do 31.10.2022. potražuje polovicu 36 plaćena anuiteta, što ukupno iznosi 10.575,36 kuna, uvećano za kamate. Podneskom od 22. veljače 2023. tužitelj je konačno postavio tužbeni zahtjev u odnosu na t. I., te podneskom od 6. studenog 2023. u odnosu na t. II., na način kako je to navedeno u izreci. Postavlja zahtjev za naknadom parničnog troška.
2. U odgovoru na tužbu tuženice u cijelosti osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev. Nije sporno da su tužitelj i prvotužena, sa svoje dvoje djece, u periodu od 2006. godine, pa do kraja 2109. godine, živjeli-stanovali, u stanu drugotuženice, u [adresa]. Tuženice osporavaju da bi tužitelj i prvotužena vršili ulaganja u stanu drugotuženice, a onako kako ih tužitelj i opisuje-pobrojava u svojoj tužbi, odnosno tuženice navode da je predmetna ulaganja-uredenje i adaptaciju stana u [adresa], isključivo izvršila drugotužena (svojim sredstvima). Dodatno tuženice ukazuju da su tužitelj i prvotužena, u predmetnom periodu njihova boravka u stanu drugotuženice, bili pretežno nezaposleni, odnosno radili su povremeno (sezonski), ostvarivali su relativno niska primanja, jedva dostatna za preživljavanje četveročlane obitelji, pa realno nije bilo moguće da bi tužitelj i prvotužena vršili bilo kakva izdvajanja-ulaganja u stan drugotuženice. Nije sporno da je tužitelj tijekom 2019. godine, realizirao kredit, u visini od cca 50.000,00 kn, ali kao što i sam tužitelj navodi predmetni novčani iznos nije utrošen za stjecanje imovine-bračne stečevine tužitelja i prvotužene, nego je isti utrošen za tekuće potrebe obitelji tužitelja i prvotužene. Tuženica ne osporava da je od predmetnog kreditnog iznosa od 50.000,00 kn, cca 5.000,00 – 6.000,00 kn (keramika-sanitarni materijal), uloženo u “dvorišni objekt“ (upitno je da li je drugotužena uopće vlasnica tog „dvorišnog objekta“-zemljišta na kojem je sagrađen. Predlaže da sud tužbeni zahtjev odbije te postavlja zahtjev za naknadnom parničnog troška.
3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u presudu Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu poslovni broj P Ob-39/2020, zk izvadak, fotografije sa Geoportala, Ugovor o nenamjenskom kreditu, potvrde HZMO-a, podatke Slatinske banke d.d., očevidnik o redoslijedu plaćanja, Ugovor o kreditu sa PBZ bankom d.d. zajedno sa privitcima, rješenje o ovrsi, vjenčani list, potvrdu o visini dohotka i primitaka, izvadak iz prometa po računu tužitelja, proveden je dokaz saslušanjem svjedoka IR, JR, RR i parničnih stranaka.
4. Nakon ocjene svih provedenih dokaza sud je utvrdio tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovanim.
5. Između stranaka nije sporno:
- da je brak tužitelja i prvotužene razveden presudom Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu posl.br. P Ob-39/2020 od 23. ožujka 2021.,
- da je drugotužena vlasnica stana na adresi u [adresa],
- da je na ime tužitelja kao korisnika kredita dana 15. travnja 2019. podignut nenamjenski kredit kod Slatinske banke d.d. u iznosu od 50.000,00 kuna s rokom otplate od 120 mjeseci, te da jedan anuitet iznosi 587,52 kune.
6. Između stranaka je sporno da li su tužitelj i njegova bivša supruga ovdje prvotužena zajedničkim sredstvima koja predstavljaju njihovu bračnu stečevinu vršili ulaganja u stan drugotužene ili je stan adaptiran isključivo sredstvima drugotužene kao vlasnice stana. Sporna je i visina učinjenih ulaganja. U odnosu na zahtjev za isplatom polovice dijela kredita koji je nesporno podigao tužitelj kod Slatinske banke d.d. dana 15. travnja 2019. sporno je da li tražbina po predmetnom kreditu predstavlja bračnu stečevinu tužitelja i prvotužene, budući prvotužena u svom odgovoru na tužbu tvrdi da je predmetni kredit utrošen na tekuće potrebe obitelji pa kao takav ne predstavlja bračnu stečevinu. Isti bi prema shvaćanju prvotužene predstavljao bračnu stečevinu u situaciji da je istim stečena imovina stranaka. Sporan je trenutak prestanka bračne zajednice tužitelja i prvotužene obzirom da tužitelj tvrdi da je to bilo 1. studenog 2019., a tužena krajem 2019. Tuženice su istaknule i prigovor zastare.
7. Iz iskaza svjedoka IR proizlazi da je prije otprilike 5 godina za tužitelja radio neke građevinske radove u jednom pomoćnom objektu u prizemlju i to: podloge, pregrade, keramiku u kupatilu i još neku keramiku ispod stepenica. Za te moje radove platio ga je tužitelj ali se ne sjeća u kojem iznosu. Navedene radove obavljao je u trajanju od oko mjesec dana, pomagao mu je tužitelj, tužitelj je kupovao potrebni materijal, dovozio materijal. Iz iskaza svjedoka JR proizlazi kako se sjeća da su stranke u predmetnom stanu mijenjale laminat jer je to osobno vidio, međutim ne sjeća se kada nit mu je poznato tko je od stranaka to financirao. Svjedok je sudjelovao u gradnji objekta u prizemniju i to: temelje, temeljnu ploču i zidanje. Sve te radove dogovarao je sa drugotuženom koja je sve to vodila i platila ga, međutim ne zna koliko. Tužitelj mu je pomagao npr. dodavao materijal, dodavao željezo, miješao materijal. Iz iskaza svjedoka RR proizlazi da je u predmetnom stanu obavljao poslove i to: popravak zidova, postavljanje keramike u kupatilu i postavljanje pločica na zidu iza peći. Za te radove platila ga je me drugotužena i to nešto malo manje od 1.000,00 EUR. Osim u stanu radio je poslove i u jednom objektu u prizemlju od cca 30 m2 i to kompletne podloge, žbuku i kupatilo. I za te poslove platila ga je drugotužena oko 3.500,00 kn.
8. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je brak između njega i prvotužene razveden 2021. međutim faktički je prestao 1. studenog 2019. kada se on iselio iz stana u [adresa]. Financijska sredstva za adaptaciju predmetnog stana koji je u vlasništvu drugotužene, dali su zajedno on, bivša supruga i bivša punica. Promijenili su keramiku, kuhinju, podove, terasu, ne zna koliko su ukupno novaca utrošili, međutim dio novaca su dali on i bivša supruga a dio drugotužena. Kreditom koji je podigao u Slatinskoj banci d.d. podmirio je ovrhu koja je nastala zbog nepodmirenja dugova tijekom trajanja braka sa prvotuženom, a ostatak novca uložio je u renoviranje stana. Naknadno je taj kredit zatvorio na način da je u drugoj banci podigao kredit koji i danas plaća. U dvorištu zgrade sagradili su jedan objekt koji još uvijek nije dovršen. U taj objekt uloženo je ukupno oko 35.000,00 EUR. U vrijeme dok je objekt zidan i on i bivša supruga bili su u radnom odnosu, njegova plaća je u Uljaniku bila oko 6.000,00 kn, a plaća prvotužene oko 500,00 ili 600,00 EUR. Osim njih polovicu iznosa uložila je drugotužena.
9. Iz iskaza prvotužene proizlazi da se tuženik iselio u prosincu 2019. Renoviranje stana je započeto 2014. Spuštali su se stropovi, napravljeno je kupatilo, kupljena je polovna kuhinja, promijenjene su pločice u dnevnom, kuhinji, hodniku i kupatilu. Sve to financirala je drugotužena, a tužitelj je fizički pomagao u tim radovima, međutim financijski oni nismo mogli jer su morali otplaćivati razne ovrhe. Ona je radila sezonski kao sobarica, a za vrijeme dvije trudnoće nije radila. Tužitelj je u tom periodu dijelom bio u radnom odnosu, a dijelom je bio bez posla. Kreditom koji je tužitelj podigao u Slatinskoj banci d.d. 2019. plaćene su ovrhe kako bi se tužiteljev račun "očistio", tim novcem kupio je biciklu, a možda i motor, vraćeni su dugovi i plaćene režije. Tim novcem tužitelj je za nekretninu u dvorištu kupio sanitarije za kupatilo, staklenu pregradu i platio majstora koji je to postavio, međutim ne zna u kojem iznosu. Ovrhe koje su plaćane kreditom Slatinske banke d.d. su zajedničke.
10. Iz iskaza drugotužene proizlazi da su tužitelj i prvotužena u njezin stan u [adresa] uselili 2005. ili 2006., nisu joj plaćali najam, a čak ni režije nisu u cijelosti plaćali. Njezina plaća u Njemačkoj gdje radi unazad 25 godina, je u početku bila oko 1.700,00 EUR, potom 1.800,00 EUR, a sada 2.000,00 EUR i to unazad 10 godina. Predmetni stan renoviran je prije 9 godina i to na način da su promijenili pločice u hodniku, kuhinji i kupatilu, spušten je strop u kuhinji, a niti jedan zid u stanu nije rušen. Prije toga napravljena je terasa. Sve te radove isključivo je ona sama financirala, a ne može se sjetiti koliko je točno novaca u to uložila. Tužitelj i prvotužena financijski uopće nisu sudjelovali. Kada je bila u [adresa] odlazila je kupovati materijal i plaćala radnike, a kada je nije bilo to su radili tužitelj i pvotužena ali novcima koje je dala drugotužena. Tužitelj financijski nije sudjelovao u gradnji objekta u dvorištu. U renoviranje stana utrošila je oko 5.000,00 do 6.000,00 EUR i to sve zajedno sa polovnim namještajem i radovima, a u dvorišni objekt oko 45.000,00 EUR.
11. Iz suglasnih iskaza svjedoka JR i ER jasno proizlazi da im je za radove koji su oni obavljali u nekretnini drugotužene upravo ona plaćala, da je tužitelj fizički pomagao ali ih nije plaćao. U tom dijelu njihovi iskazi su suglasni iskazima tuženica koje sud u cijelosti prihvaća. Iskaz drugotužene ocjenjen je životnim i logičnim, budući ista točno opisuje radove koji su obavljani, novčane iznose koje je utrošila i način na koji je vršila plaćanja, dok suprotno tome tužitelj u svom iskazu navodi kako ne zna koliko je ukupno novaca utrošio, ne zna porijeklo tog novca i sl., pa je njegov iskaz ocjenjen neuvjerljivim. Čak i svjedok IR koji navodi kako ga je za njegov rad na objektu drugotužene platio tužitelj, ne zna o kojem se iznosu radi pa je njegov iskaz ocjenjen kao neuvjerljiv cijeneći pritom da su tužene navele kako je drugotužena kada je boravila u [adresa] osobno plaćala majstore, a kada je bila odsutna novac bi dala tužitelju i prvotuženoj koji su plaćanja činili u njezino ime. Iako drugotužena potvrđuje da je tužitelj kupio sanitarije za objekt u dvorištu, na tužitelju je bio teret dokazivanja vrijednosti izvedenih radova, kupljenog materijala, sanitarija i namještaja. Iako je tužitelj bio pozvan na uplatu predujma za provođenjem dokaza građevinskim vještačenjem radi procjene, predujam nije uplatio te je odustao od predloženog dokaza. Sud je visinu tužbenog zahtjeva iz t. I. mogao utvrditi predloženim dokazom građevinskim vještačenjem i procjenom a koji u konačnici nije proveden, budući iz provedenih dokaza sud ne može sa sigurnošću utvrditi navedenu činjenicu, a postojanje te činjenice trebao je dokazati tužitelj sukladno odredbi čl. 221.a ZPP-a. Budući tužitelj navedeno nije dokazao sud je u tom dijelu zahtjev odbio.
12. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj od prvotužene kao bivše supruge traži isplatu ½ dijela isplaćenog kredita koji je podigao kod Slatinske banke d.d. dana 15. travnja 2019. valjalo je utvrditi trenutak prestanka zajednice života stranaka budući od tada nastaje obveza drugog bračnog druga na podmirenje ½ dijela dugova koji su nastali za vrijeme trajanja braka. Tužitelj ističe kako je bračna zajednica prestala početkom studenog 2019., dok prvotužena tvrdi da je to bilo krajem 2019. Sud je uvidom u JRO MUP-a utvrdio da je tužitelj od 10. travnja 2006. do 10. siječnja 2020. bio prijavljen na adresi u [adresa], stoga je prihvatio argumentaciju prvotužene da je tužitelj odselio krajem 2019. Zbog navedenog osnovanim se ukazuje postavljeni obveznopravni zahtjev prema prvotuženoj ali od prestanka postojanja bračne zajednice odnosno tužitelj ima pravo od siječnja 2020. potraživati polovicu ispate kreditne obveze nastale za vrijeme trajanja bračne zajednice. Iz, u tom dijelu suglasnih iskaza tužitelja i prvotužene, proizlazi a navedeno predstavlja zajedničke dugove bračnih supružnika, pa je osnovan zahtjev za vraćanjem dijela koji je tužitelj nastavio plaćati umjesto tužene nakon prestanka bračne zajednice. Budući je predmetna tužba podnesena 17. listopada 2022. neosnovan je prigovor zastare. Anuiteti kojima se u jednakim unaprijed određenim povremenim iznosima otplaćuju glavnica i kamate povremene su tražbine koje sukladno odredbi čl. 226. ZOO-a zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Kako je predmetna tužba podnesena 17. listopada 2022., a prvi dospjeli anuitet (nakon prestanka bračne zajednice) 13. siječnja 2020. to nije protekao ranije citirani zastarni rok, zbog čega je prigovor zastare neosnovan.
13. Odredbom čl. 44. st. 1. i 3. ObZ-a propisano je da za obveze koje je jedan bračni drug preuzeo radi namirenja tekućih potreba bračne i obiteljske zajednice, kao i za obveze koje su bračni drugovi preuzeli zajednički u vezi s bračnom stečevinom, odgovaraju oba bračna druga solidarno bračnom stečevinom i vlastitom imovinom, te se smatra da su bračni drugovi za obveze iz st. 1. odgovorni u jednakim dijelovima ako nisu drugačije ugovorili. Naime, tužitelj u svom iskazu tvrdi da je predmetnim kreditom podmirio ovrhu koja je nastala zbog dugova nastali tijekom trajanja njihovog braka, ne radi se o njegovim dugovima od ranije (prije braka) već o zajedničkim dugovima npr. platio je ovrhu prema Adriatic osiguranu radi osiguranja za auto prvotužene, kupnju mobitela i sl. Prvotužena u svom iskazu potvrđuje da je dio kredita utrošen na podmirenje ovrha koje su bile zajedničke, vraćeni su dugovi i plaćene režije. Ističe da je tužitelj tim kreditom kupio biciklu a možda i motor međutim u to nije sigurna pa se u tom dijelu njezin iskaz ne prihvaća te je ocjenjen kao nevjerodostojan budući za kupnju bicikla ili motora nisu dostavljeni nikakvi dokazi. Sud u preostalom dijelu prihvaća iskaze stranaka iz kojih proizlazi da je sporni kredit podignut na ime tužitelja radi namirenja potreba bračne zajednice stranaka i plaćanja već postojećih dugova po ovrhama koje su nastale za vrijeme trajanja njihovog braka. Navedeno proizlazi i iz očitovanja Slatinske banke sa lista 83 spisa na kojem je navedeno da je 1. tranša kredita isplaćena 17.4.2019 na tekući račun tužitelja kod SBS d.d. za zatvaranje dugovanja po očevidniku FINA-e u iznosu od 6.164,06 kn prema očevidniku dostavljenom na dan 17.4.2019. na kojem je bilo navedeno: Ovr- 697/14 Adriatic osiguranje d.d. iznos od 3.145,66 kn, Ovrv-183/16 naknada u iznosu od 196,00 kn, Ovrv-1260/18 B2 kapital d.o.o. u iznosu od 2.822,40 kn. Nadalje proizlazi da je 2. tranša isplaćena 18.4.2019. u iznosu od 43.835,94 kn za zatvaranje pozajmice prema potvrdi MZC d.o.o. na račun otvoren kod Zagrebačke banke u iznosu od 6.249,98 kn, za interkalarnu kamatu na partiju kredita u SBS d.d. u iznosu od 170,00 kn, za uplatu rate kredita u SBS d.d. u iznosu od 590,00 kn, dok je razlika sredstava uplaćena na račun tužitelja u iznosu od 38.825,96 kn.
14. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva sud je istu utvrdio uvidom u dokumentaciju Slatinske banke d.d. od 4. travnja 2023. (list 80-83 spisa) iz koje proizlazi da je predmetni kredit prijevremeno zatvoren 12. travnja 2022., da su vršene uplate po kreditu sukladno tablici sa lista 80-81 spisa.
15. Budući je sud utvrdio obvezu prvotužene za plaćanjem od prestanka bračne zajednice, odnosno od siječnja 2020., valjalo je odbiti dio tužbenog zahtjeva za plaćanjem ½ dijela rata kredita za studeni i prosinac 2019., zbog čega je odlučeno kao u t. I. izreke presude.
16. U odnosu na parnični trošak valja istaknuti kako tužene nisu nužni suparničari, te je tužbeni zahtjev upravljen u t. II isključivo na drugotuženu, a u t. I isključivo na prvotuženu. Tužitelj je u odnosu na drugotuženu u cijelosti odbijen sa tužbenim zahtjevom zbog čega je sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a drugotuženoj dosuđen parnični trošak na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku prema vrijednosti predmeta spora od 4.000,00 eura, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika na ime; sastava odgovora na tužbu 100 bodova Tbr.8/1, zastupanje na ročištu 6.11.2023., 14.3.2024., 19.6.2024., sve po 100 bodova Tbr. 9/1, dana 7.3.2024. po 25 bodova Tbr. 9/5, te sastav podneska od 2.6.2023. po 100 bodova Tbr. 8/1, što ukupno iznosi 525 bodova, odnosno 1.050,00 eura a što s PDV- om iznosi 1.312,50 eura.
Tužitelj je u odnosu na prvotuženu djelomično uspio sa tužbenim zahtjevom odnosno nije uspio samo u neznatnom dijelu zbog čega je sud sukladno odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a tužitelju dosudio parnični trošak na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku prema vrijednosti predmeta spora od 3.701,45 eura na ime; sastava tužbe 100 bodova Tbr.7/1, zastupanje na ročištu 6.11.2023., 14.3.2024., 19.6.2024., 16.10.2025. sve po 100 bodova Tbr. 9/1, dana 7.3.2024. po 25 bodova Tbr. 9/5, te sastav podneska od 22.2.2023. po 100 bodova Tbr. 8/1, što ukupno iznosi 625 bodova, odnosno 1.250,00 eura. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak sastava podneska od 6.11.2023. iz razloga što je isti predan na ročištu za glavnu raspravu (koji trošak pristupa mu je priznat).
U Puli, 28. studenog 2025.
S u d a c
Nataša Horvat
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.
DNA:
1. tužitelju po punomoćniku
2. tuženicama po punomoćniku