Republika Hrvatska
Općinski sud u Virovitici
Virovitica, Tomaša Masaryka 8
Poslovni broj: Pn-101/2024-33
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Virovitici, po sutkinji Željki Jurić, na temelju prijedloga više sudske savjetnice Andreje Vunić, u pravnoj stvari tužiteljice NH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Dariu Grbavcu, odvjetniku iz Virovitice, protiv tuženika Lovačke udruge "Kuna" Detkovac, iz Detkovca, Lanka 26, OIB: 99416000208, zastupanog po punomoćniku Massimu Činiću, odvjetniku iz Zagreba, radi naknade imovinske štete, 28. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku: LOVAČKA UDRUGA „Kuna“ DETKOVAC (OIB: 99416000208), Detkovac, Lanka 26, da tužiteljici: NH (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], isplati na ime naknade štete iznos od 1.584,35 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 28. studenog 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku: LOVAČKA UDRUGA „Kuna“ DETKOVAC (OIB: 99416000208), Detkovac, Lanka 26, da tužiteljici: NH (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.678,20 EUR-a uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana presuđenja po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku 15 dana.
III. Odbija se tužitelj za naknadu troškova preko dosuđenog iznosa.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je pretrpjela materijalnu štetu dana 15. studenog 2023. u 21,25 sati u prometnoj nezgodi na županijskog cesti broj 4010, između Detkovca i Brezovice, na način da je prometnu nezgodu prouzročio nenadani i brzi izlazak krda jelena, uključujući i jelensko tele i to na kolnik pa je pri tome tele iskočilo s desne strane ceste neposredno ispred osobnog automobila u vlasništvu tužiteljice, a kojim je upravljalo IH, tako da ga vozač ni na koji način nije mogao izbjeći, dakle niti kočenjem niti skretanjem jer je jelensko tele iskočio pred automobil na maloj udaljenosti te je bilo koja reakcija vozača i bilo koja radnja bila nemoguća bez obzira na brzinu kretanja. Vozilo kojim je upravljao IH u vlasništvu je tužiteljice i radi se o osobnom automobilu marke i tip vozila Mercedes Klasa C, broj šasije [broj šasije], reg. oznake [registarska oznaka].
1.1. Na tužiteljičinom vozilu u predmetnoj prometnoj nezgodi oštećen je prednji lijevi dio: putno svjetlo, branik, poklopac motora s ukrasnom maskom, registracijska pločica s plastičnim nosačem, blatobran i vrata, te tužiteljica navodi kako je automobil na popravku te se procjena štete može napraviti prema policijskoj dokumentaciji i računima za popravak automobila. Tužiteljica navodi da je za prouzročenu štetu na vozilu odgovoran tuženik budući da se radi o naletu na divljač koji se ni na koji način nije mogao izbjeći.
1.2. Tijekom postupka nakon provedenog prometnog tehničkog vještačenja tužiteljica na navedeno vještačenje nije imala prigovor ističući kako brzina vozača koja je bila nešto iznad ograničenja je posve relevantna te da u tom smislu ne bi postojala suodgovornost na strani vozača odnosno oca tužiteljice, te tužiteljica ističe kako je njezin otac popravi vozilo za iznos od 2.000 EUR no bez računa budući da si to nije mogao drugačije priuštiti, pa se utvrđena visina štete po vještaku ima uzeti kao pravilno utvrđena.
2. Tuženik u svom odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti odnosno osporava visinu i osnovanost te navodi kako u konkretnom slučaju pitanje odgovornosti za štetu na vozilu koja je nastala uslijed naleta na divljač, uređena je odredbom čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu ("Narodne novine" broj 99/18, 32/19 i 32/20) prema kojem članku postoji odgovornost vozača ako je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, a iz dokumentacije je razvidno da je vozač postupao suprotno Zakonu o sigurnosti prometa na cestama. Tuženik također navodi da se u ovom predmetu treba rješavati primjenom pravila o subjektivnoj odgovornosti – po principu krivnje i da ako tužitelj ne može dokazati krivnju tuženika tj. ako tužitelj ne može dokazati da se predmetna šteta dogodila namjerno ili nepažnjom tuženika, tada se odgovornost za štetu ne može pripisati tuženiku već ista šteta pogađa tužitelja.
2.1. Nakon provedenog vještačenja tuženik je u svojem očitovanju na prometno tehničko vještačenje istaknuo da je vještak utvrdio kako ograničenje brzine na području štetnog događaja 70 km/h, a kako je brzina kojom se kretao vozač iznosila 91,55 km/h iz čega je razvidno da vozač nije postupao po prometnim znakovima i to ograničenje brzine i znaku opasnost "divljač na cesti" te kako zbog njegove neprilagođene brzine koja je veća za 21,55 km/h ističe prigovor isključive a podredno podijeljene odgovornosti vozača za predmetni štetni događaj. Tuženik je također predložio saslušanje vještaka te naveo pitanja koja se istom trebaju postaviti i to: kako to da je vozač udario samo jednu, a ne i ostale životinje, je li s prometno-tehničkog gledišta vozač ranije mogao uočiti divljač, a ne onako kako je iskazao, obzirom da je prema kazivanju svjedoka bilo cijelo krdo životinja, s koje strane je bio udarac, je li vozilo oštećeno na lijevoj strani, je li s prometno tehničkog gledišta bilo moguće utvrditi brzinu kretanja vozila obzirom na nastala oštećenja na vozilu, koja je bila brzina kretanja nakon poduzimanja radnje kočenja tj. koja je bila naletna brzina, koji su dijelovi zamijenjeni, jesu li ugrađeni originalni ili zamjenski dijelovi. Tuženik također ističe da je vozačevo protupravno ponašanje uzrok prometnog štetnog događaja pa je stoga isti odgovoran za nastanak štete te predlaže tužitelja odbiti sa tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti te istog obvezati na naknadu parničnog troška.
3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u potvrdu Policijske postaje Virovitica od 1. prosinca 2023. (str. 4-5), u preslik prometne dozvole (str. 6-7), obavijesti Hrvatskog lovačkog saveza (str. 8), potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta od 15. studenog 2023. (str. 9), situacijski plan Policijske postaje Virovitica (str. 57), fotodokumentaciju očevida Policijske postaje Virovitica (str. 59-92), ugovor broj 10008 o zakupu prava lova u zajedničkom otvorenom lovištu broj: X/108-"DETKOVAC" od 22. ožujka 2016. (str. 115-119), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka od 6. srpnja 2025. (str. 124-132).
4. Svjedokinja KH majka tužiteljice u svom iskazu danom na ročištu 7. svibnja 2025. navodi da su ona i vozač IH išli iz Detkovca, bio je 11. mjesec negdje oko 22.00 ili 23.00 sati otprilike, na otvorenom djelu ceste gdje je šuma, ona koja je bila suvozač sjeća se da je došlo do koćenja i nakon toga do jakog udarca te je onda primijetila da se nešto vani događa. Do trenutka udarca nije primijetila divljač budući da nije vozila auto. Nakon udarca zaustavili su vozilo i primijetila je da je bilo više životinja te su izašli iz vozila. Nakon što su se zaustavili ona je zvala lovnika ĐH i policiju. Nakon dolaska istih ona je ostala na mjestu gdje se dogodila nezgoda i sjedila je u autu budući da je bilo hladno. Na upit punomoćnika tužitelja, svjedokinja iskazuje da je vozilo popravljeno, a znak za nalet na divljač nije primijetila budući da ona nije ni vozila. Na pitanje da li se mogao izbjeći nalet, vozač IH joj nije ništa rekao samo je izjavio da je kočio u tom trenutku. Uz cestu na mjestu udarca se nalazilo šipražje. Na upit punomoćnika tuženika, svjedokinja je iskazala da je prilikom izlaska iz auta vidjela samo divljač na cesti te je ostala samo ta jedna životinja. U autu je bila ona i suprug. Vozilo nakon prometne nezgodne nije bilo o voznom stanju te su ga morali odšlepat. Popravak vozila trajao je duže i bio je oko 2.000,00 eura, a isto smo platili na rate. Na upit da li je nešto plaćeno na licu mjesta policiji iskazuje da ništa nisu plaćali.
5. Svjedok IH otac tužiteljice u svom iskazu danom na ročištu 7. svibnja 2025. navodi da je išao za Brezovicu te između Brezovice i Detkovca na čistini došlo je do prometne nezgode. Bilo je večer i životinju nije vidio ispred vozila već su izletile iz šume i bilo je više životinja koje su preskakale auto i da je on tada kočio, ali je ipak došlo do udarca. Nakon udarca zaustavio je vozilo te je zvao lovnika koji mu je rekao da zove i policiju. Životinja je nakon udarca pala ispred haube i ostala je na tom mjestu jer je uginula. Na upit punomoćnika tužitelja svjedok je iskazao da nije postojala mogućnost da izbjegne nalet divljači. Vozilo su popravili, a troška je iznosio oko 2.000,00 eura. U tom trenutku iskazuje da je vozio otprilike ne više od 60 km, a i na tom šumskom djelu je bilo klizavo zbog lišća, a i da je vozio sporije ne bi se mogao zaustaviti. Na vozilu je bilo oštećeno putno svjetlo, hauba, hladnjak i posuda za vodu, vrata i sustav za kočenje. Vozili su morali odšlepati pošto je policija skinuli tablice sa istoga. U tom trenutku nije platio ništa, a ne sjeća se da sam kasnije išta plaćao što se tiče prometnog prekršaja. Lovnika je poznavao od prije pa ga je nazvao da ga pita što da radim, a lovnik je nakon što je policija došla i preuzeo divljač. Na upit punomoćnika tuženika svjedok iskazuje da je mislio da se radi o srni, a na kraju se ispostavilo da je jelen. Koliko se sjeća udario je u petu ili šestu životinju iz krda koje se kretalo. Iskazuje da ih je otprilike bilo 5 ili 6 životinja koje su skakale preko auta, a jednu od njih je udario. Nakon udarca trebalo mu je neko određeno vrijeme da se zaustavim jer mu je bio oštećen sustav na vozilu pa je bilo otežano zaustavljanje. Životinje su došle sa desne strane iz šume i nastavile kretanje na lijevo. Udarac je bio na lijevoj strani vozila iako je do oštećenja došlo i na desnoj strani. Iskazuje da račun može ishoditi ukoliko je potrebno, a popravak vozila je sam plaćao u gotovini, ali u ratama. Iskazuje da tom cestom ne prolazi često, zna da postoji znak za opasnost divljači na cesti ali do sad nije primijetio divljač, a i nije vozio brzo. Također iskazuje da je policija po tragovima koćenja utvrdila da bi bilo brže kretanje, a na kraju je utvrđeno da se nije moglo brže kretati budući da je sustav kočenja oštećen. Policijski službenici su mu rekli da ću dobiti nešto vezano za prekršaj, ali svjedok se više ne sjeća da li je nešto plaćao. Također iskazuje da je sam bio kriv jer je pomaknuo vozilo do dolaska policije, ali nije smio, a u trenutku udarca je kočio jer se radilo o momentu i čim je životinja iskočila na cestu instinktivno je zakočio.
6. Svjedok EH, z.z. tuženika, u svom iskazu danom na ročištu 7. svibnja 2025. navodi da je on kao odgovorna osoba obavješten o predmetnoj nezgodi, podatke i broj telefon lovnika dao je policiji te nakon obavljenog očevida od strane policije lovnik ga je obavijestio o samom događaju. U takvim prometnim nezgodama izlazi se na teren i preuzima divljač, a što je predmetnog događaja obavio ĐH. Na upit punomoćnika tužitelja, svjedok iskazuje, u trenutku nezgodne nisu bile lovne aktivnosti, a lovište gdje se dogodila predmetna nezgoda je pod nadležnosti LU Detkovca. Na upit punomoćnika tuženika, svjedok iskazuje, da je na predmetnom lovištu proveden inspekciji nadzor koji se provodi svake godine i nisu utvrđene nepravilnosti. U blizini nastanka prometne nezgodne ne postoje pojilišta ni hranilišta, a šuma se nalazi na djelu gdje se ne smije loviti jer je preblizu naselje.
7. Svjedok ĐH u svom iskazu danom na ročištu 7. svibnja 2025. navodi da je nakon poziva od strana IH da je došlo do prometne nezgodne odnosno nalet divljači na vozilo istome je rekao da zove policiju, a kasnije je i sam došao nakon očevida da bi preuzeo divljač. Divljač je bila mrtva. Na upit punomoćnika tuženika, svjedok iskazuje, tog dana na predmetno lovišnu nisu provođene lovne aktivnosti. Divljač je bila kraj ceste i bila je dosta oštećena. Životinja je bila puna podliva krvi od udarca i nije bila za upotrebu, ako životinja nema puno udaraca onda se može iskoristiti. S obzirom na oštećenje na životinji prema procjeni svjedoka radilo bi se o jačem udarcu. Isti iskazuje da je vidio vozilo da je stajalo na cesti, bio je mrak, pretpostavlja da je bilo oštećeno, a radio se o životinji i to jelenskom teletu težine oko 50 do 60 kilograma prema svjedokovoj slobodnoj procjeni.
8. Dana 24. lipnja 2025. održan je očevid odnosno rekonstrukcija koji je proveden na mjestu štetnog događaja na kojem su bili prisutni punomoćnici stranaka, svjedok IH i vještak Mario Pažin te je pritom vještak na temelju dokumentacije koja prilaže u spisu, a vezano za predmetnu prometnu nezgodu uzeo potrebne podatke radi izrade nalaza i mišljenja, a vezano za dinamiku nastanka prometne nezgode te nakon što je vozač vozila odnosno IH pokazao mjesto nezgode vještak je uzeo sve potrebne podatke kako bi mogao izraditi nalaz i mišljenje.
9. U pisanom nalazu i mišljenju od 6. srpnja 2025. stalni sudski vještak Mario Pažin, dipl. ing. navodi da je vrsta nezgode i mjesto nezgode: čeoni nalet osobnog vozila na divljač, županijska cesta 4010, 630 m južno od raskrižja s lokalnom cestom 40013, nenaseljeni dio od mjesta Detkovac prema mjestu Brezovica.
Datum nezgode i stanje kolnika: 15. studeni 2023. oko 21,25 sati, noć, asfaltirani kolnik, širine 4,20 m, kolnik nije podijeljen središnjom crtom, dionica je ravna orijentacije sjever-jug, na zapadnoj strani kolnika nalazi se putna bankina širine 0,40 m, zelena površina širine 2,50 m, te dalje zapadno šuma, prometnim znakom ograničenje brzine na 70 km/h.
Vozilo tužiteljice: Mercesed Klasa C, 200 CDI, VT379EO, masa vozila 1535 kg, širina vozila 1728 mm, oštećenja na vozilu prednji branik, svjetlo p.l., poklopac motora, prednji lijevi blatobran, vrata p.l., reg. oznaka sa plastičnim nosačem.
Divljač: jelensko tele mase oko 70 kg.
Vještak utvrđuje: oštećenja na osobom vozilu i tragovi dlake divljači na vozilu. Trag lijevih i desnih kotača kočenja u duljini oko 40,60 m. Fragmenti otpalog stakla i plastike s osobnog vozila. Trak isteklih tekuća iz oštećenog vozila. Uginulo jelensko tele. Dinamika prometne nezgode: Prema podacima iz službene potvrde, skici mjesta nezgode i oštećenja osobnog vozila divljač se kretala iz šume preko zelene površine i bankine. Divljač je došla sa zapadne strane kolnika. Zapadna strana kolnika nalazi se s desne strane kretanja vozila Mercedes. Jelensko tele moglo se kretati brzinom od oko 25 km/h.
Vozilo tužitelja prilikom zaustavljanja vozila ostavilo je trag kočenja u dužini od oko:
Sk=40,60 m. Brzina vozila u trenutku reakcije vozača vozila kočenjem iznosila je 91,55 km/h. Analizom kretanja vozila pri brzini od 91,55 km/h vještak je utvrdio da kod takve naletne brzine zaustavni put kod forsiranog kočenja iznosi 40,60 m, zaustavni put pri brzini od 91,55 km/h iznosi 66,03 m.
Analiza kretanja automobila pri brizni od 70 km/h koliko iznosi ograničenje brzine vještak je utvrdio da kod takve naletne brzine zaustavni put kod forsiranog kočenja iznosi 23,28 m, a zaustavni put pri brzini 70 km/h iznosi 39,61 m. Analiza mogućnosti izbjegavanja nesreće prema provedenom izračunu automobil je bio udaljen oko 21,36 m od mjesta kontakta (kod brzine 91,55 km/h) kada je srna stupila na zelenu površinu s desne strane kolnika te vještak utvrđuje da s obzirom na trenutak i mjesto stupanja divljači na zelenu površinu s desne strane kolnika, prosječan vozač osobnog automobila bi kočenjem izbjegao sudar s divljači da se gibao brzinom od oko 48,24 km/h ili manjom brzinom.
Vještak je u svojem nalazu utvrdio da sukladno oštećenjima na vozilu, dijelovima za zamjenu, radu potrebnom za popravak i visine vrijednosti vozila na dan nastanka štetnog događaja kao i vrijednosti spašenih dijelova, visina štete na dan nastanka štete bi iznosila 1.980,44 EUR.
10. Na raspravi održanoj dana 15. listopada 2025. saslušan je vještak Mario Pažin, dipl.ing., koji je iskazao da ostaje kod nalaza da se vozač kretao brzinom od 48 km/h sudar bi bio izbjegnut međutim navodi da u ovom predmetnom događaju vozač je najvjerojatnije ugledavši divljač počeo kočiti. Potrebno vrijeme da bi imali reakciju kod traga kočenja je jedna sekunda. Vrijeme otkada je on ugledao divljač pa do sudara iznosi 0,84 sekunde. Znači da trag kočenja ne možemo očekivati prije mjesta sudara. Na upit punomoćnika tužitelja, vještak iskazuje, da se ovdje radilo o iznenadnom izlazu divljači, prema izjavi vozača s njegove desne strane u odnosu na smjer kretanja. Što se tiče originalnih ili zamjenski dijelova, vještak je radio izračun na temelju novih i originalnih dijelova vezano za visinu štete na vozilu te je utvrdio da bi visina štete iznosila 3.350,20 EUR pošto je ta vrijednost veća od u ovom slučaju od same vrijednosti vozila, štetu je obračunao kao totalnu štetu što znači da vozilo nije rentabilno za popravak. Onda je utvrdio vrijednost vozila na dan nastanka štete, vrijednost vozila štete po mišljenju vještaka na dan nastanka štete iznosi 2.565,33 EUR. Onda je tu vrijednost vozila na dan nastanka štete umanjio za vrijednost spašenih dijelova. Spašeni dijelovi su vrijednost vozila u razbijenom stanju i došao do iznosa da je visina štete 1.980,44 EUR. Na upit zamjenika punomoćnika tuženika, kako to da je vozač udario samo jednu a ne i ostale životinje, vještak iskazuje da je to zato što su im se vremenski prostorno presjekli putevi sa tom životinjom, a sa ostalim ne. Na daljnji upit zamjenika punomoćnika tuženika da li se ranije mogla uočiti divljač obzirom da je prema kazivanju svjedoka bilo cijelo krdo životinja, vještak iskazuje da prema iskazu svjedoka on je uočio divljač koju je udario dok su možda ostale prešle kolnik ranije. Oštećenja na vozilu su bila s prednje lijeve strane. Vozilo je oštećeno na prednjoj lijevoj strani. Brzinu kretanja vozila odredio je na temelju traga kočenja. Brzina kretanja može se odrediti na temelju oštećenja vozila, određivanje brzine kretanja na temelju traga koćenja je preciznija metoda određivanja brzine kretanja vozila. Brzina kretanja vozila u trenutku reagiranja vozača kočenjem je iznosila 91,55 km/h, a brzina u trenutku naleta je bila identična iz razloga zato što još nije došlo do reakcije. Zamijenjeni dijelovi su prednji branik, poklopac motora, svjetlo prednje lijevo, blatobran prednji lijevi. Pretpostavljam da su ugrađeni originalni polovni dijelovi, te bi opet bila totalna šteta da je vlasnik vozila kupio dijelove u pola cijene u odnosu na cijenu originalnih dijelova opet bi nastala totalna šteta zato što bi šteta iznosila 2.012,50 EUR, trošak rada i trošak boje ostaju isti bez obzira koji su dijelovi u pitanju. U konkretnom slučaju ta visina štete je 1.980,44 EUR što bi iznosilo 22,8% vrijednosti vozila.
11. Vještak je svoje mišljenje utemeljio na objektivnom i stručnom nalazu u kojem je na potpun i vjerodostojan način prikazao na koji je način došlo do dobivenih rezultata glede dinamike štetnog događaja zbog toga je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka.
12. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/u14 i 70/19, dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.
13. Sporna je odgovornost tuženika i visina štete.
14. Iz ugovora broj 10008 od 22. ožujka 2016. o zakupu prava lova u zajedničkom otvorenom lovištu broj X/108-"DETKOVAC" nesporno je da je tuženik sklopio ugovor o zakupu prava lova i to za lovište u kojem je došlo do predmetne prometne nezgode. Dakle prometna nezgoda se dogodila na području kojim gospodari tuženik kao lovoovlaštenik.
15. Na osnovi izvedenih dokaza i njihove ocjene utvrđeno je iz službene potvrde Policijske postaje Virovitica od 1. prosinca 2023. proizlazi da se dana 15. studenog 2023. oko 21,25 sati, na županijskoj cesti broj 4010, između mjesta Detkovac i Brezovica, Općina Gradina, dogodila prometna nesreća u kojoj su sudjelovali vozač osobnog automobila reg. oznaka [registarska oznaka], vozilo Mercedes Klasa C, vlasništvo tužiteljice NH, putnik u vozilu KH iz [adresa], i tom prilikom došlo je do naleta na divlju životinju odnosno jelensko tele težine od oko 70 kg, koja je uginula na mjestu događaja. Životinju je preuzeo lovočuvar LU "KUNA" N, ĐH. Uvidom u središnju lovu evidenciju divljač se kretala u lovištu ovlaštenika prava na lov i to LU "KUNA" Detkovac ovdje tuženik.
16. Također je utvrđeno da se vozilo u trenutku naleta kretalo brzinom od 91,55 km/h, vozač nije mogao poduzeti nikakvu radnju u cilju izbjegavanja naleta, a ograničenje brzine na toj dionice ceste je 70 km/h. Mjesto događaja u vrijeme prometne nezgode je bilo obuhvaćeno prometnim znakom opasnost divljač na cesti.
17. Za odgovornost tuženika mjerodavni su članci 1063. – 1067. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine " broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22., dalje: ZOO) kojima je uređena odgovornosti za štetu od opasnih stvari ili opasne djelatnosti. Divljač na cesti predstavlja opasnu stvar, pa za nju odgovara njezin vlasnik bez obzira na krivnju. Takav pravni stav iznijet je i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U I 6264/2014 od 4. ožujka 2015. Sud smatra da se u konkretnom slučaju ne primjenjuju odredbe Zakona o lovstvu na koje se tuženik poziva u odgovoru na tužbu, a sve iz razloga što tijekom postupak nije niti utvrđeno da bi šteta nastala zbog eventualnog provođenja ili neprovođenja lova, već se radi po osnovi odgovornosti prema gore citiranim odredbama odnosno člancima 1063.
– 1067. ZOO-a.
18. Nisu relevantni navodi tuženika da uz cestu nema pojilišta, hranilišta, broj divljači je u skladu s lovnogospodarskom osnovom i dr., već je relevantno da je srneća divljač istrčala iz lovišta tuženika, koje se nalazi uz prometnicu na kojoj se dogodio štetni događaj. Stoga je tuženik kao lovoovlaštenik odnosno imatelj predmetne divljači odgovoran za nezgodu koja je prouzročena tužiteljevom osiguraniku.
19. Prema članku 1067. ZOO-a vlasnik opasne stvari se oslobađa odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti.
20. U konkretnom slučaju vozač oštećenog vozila u trenutku uočavanja divljači vozio brzinom većom od dopuštene te je vještak u svojem nalazu i mišljenju utvrdio da se vozač kretao brzinom od oko 91,55 km/h, a na tom dijelu ceste bila je određena brzina kretanja od 70 km/h.
Vještak je utvrdio da bi s obzirom na sve utvrđene okolnosti vozač vozila mogao izbjeći nalet srneće divljači samo pri brzini jednakoj ili manjoj od oko 48,24 km/h dok pri brzini od 70 km/h zaustavni put kod forsiranog kočenja iznosi 23,28 m, a vozilo je bilo udaljeno oko 21,36 m od mjesta kontakta, dakle pri svim većim brzinama uključujući i dopuštenu brzinu kretanja na toj dionici ceste, došlo bi do prometne nezgode. S obzirom da se u konkretnom slučaju radilo o noćnim uvjetima vožnje, izvan naselja i uzimajući u obzir da se sporna prometna nezgoda dogodila bez posebnih atmosferskih prilika koje bi vozaču nagnale posebne mjere opreza, nije bilo realno niti za očekivati da bi se vozač vozila morao kretati brzinom od 48,24 km/h ili manjom brzinom, a u kom slučaju ne bi došlo do prometne nezgode.
Sukladno prethodno izloženom sud smatra da postoji samo doprinos vozača vozila u povećanju štete u omjeru od 20%, jer je evidentno da bi opseg štete na vozilu bio manji da se vozač vozila kretao dozvoljenom brzinom ili manjom.
21. Ni samo postojanje prometnog znaka opasnost divljač na cesti i postojanje prometnog znaka ograničenje brzine od 70 km/h, ne suspendira to ograničenje brzine i samo postojanje tog znaka ne može samo po sebi isključivati i (ili) ograničiti odgovornost tuženika za štetu koju divljač prouzroči na cesti, a takvo pravno stajalište iznosi i Županijski sud u Zadru u svojoj presudu Gž-424/2024-2 od 15. svibnja 2024.
22. Iako se vozač vozila u predmetnom štetnom događaju kretao brzinom većom od dopuštene to povećanje brzine nije u uzročno-posljedičnoj vezi sa nastankom štetnog događaja jer kako je već i istaknuto da se vozač vozila kretao i ograničenom brzinom od 70 km/h tu prometnu nezgodu ne bi mogao izbjeći, pa onda to prekoračenje brzine koje je prometni prekršaj nije u uzročno-posljedičnoj vezi sa nastankom prometne nezgode i ne može se zbog toga tuženika osloboditi od odgovornosti za predmetnu štetu, a takvo pravno shvaćanje iznosi i Županijski sud u Puli u svojoj presudi poslovni broj Gž-254/2022-2 od 21. travnja 2022. Stoga ovaj sud smatra da postoji samo doprinos vozača vozila u povećanju visine štete na vozilu u predmetnoj prometnoj nezgodi i to u omjeru od 20%.
23. Visina štete na vozilu utvrđena je provedenim prometnim vještačenjem, a koje je u tom dijelu ocjenjeno objektivno i stručnim te se vještak i na ročištu od 15. listopada 2025. posebno očitovao na upite koji su dijelovi zamijenjeni i ugrađeni te je vještak ostao kod svojeg nalaza da u konkretnom slučaju je visina štete 1.980,44 EUR te je tužitelj tako utvrđeno visinu štete po vještaku uzeo kao pravilno utvrđenu, a niti tuženi na predmetnom ročištu nije osporavao tako utvrđenu visinu. Stoga je sud utvrdio da visinu štete utvrđenu od strane vještaka u iznosu od 1.980,44 EUR treba umanjiti za 20% doprinosa vozača vozila predmetnoj prometnoj nezgodi te nakon takvog umanjena visina štete iznosi 1.584,35 EUR.
24. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama članka 155. i 154. stavak 1. ZPP-a, odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/2012, 103/14. i 118/14., u nastavku Tarifa) te Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ br. 74/95, 57/96, 137/02, (26/03), 125/11, 112/12, 157/13).
24. 1. Tužitelj je u pogledu tužbenog zahtjeva uspio 80% u postupku, dok je tuženik uspio 20% u postupku te sukladno članku 154. stavak 2. ZPP-a, utvrđuju se troškovi na slijedeći način.
24. 2. Tužitelju je kao potreban, priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR, sastav podneska od 24. veljače 2025. u iznosu od 200,00 EUR, zastupanje na ročištu dana 2. travnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR, zastupanje na ročištu dana 7. svibnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR, zastupanje na ročištu dana 24. lipnja 2025. u iznosu od 200,00 EU, sastav podneska od 16. rujna 2025. u iznosu od 200,00 EUR, zastupanje na ročištu dana 15. listopada 2025. u iznosu od 200,00 EUR, sveukupno 1.400,00 EUR na koji iznos treba obračunati pripadajući PDV (25%) koji iznosi 350,00 EUR i sveukupni iznos s PDV-om je 1.750,00 EUR.
24.3. Budući da je tužitelj u postupku uspio 80% parnični trošak iznosi 1.400,00 EUR.
24.4. Tuženik potražuje trošak odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR, zastupanje na ročištu dana 2. travnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR, zastupanje na ročištu dana 7. svibnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR, zastupanje na ročištu dana 24. lipnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR, sastav podneska od 28. kolovoza 2025. u iznosu od 200,00 EUR, zastupanje na ročištu dana 15. listopada 2025. u iznosu od 200,00 EUR, što je ukupno 1.200,00 EUR na koji iznos se obračunava pripadajući PDV (25%) koji iznosi 300,00 EUR te je sveukupni trošak 1.500,00 EUR.
24.5. Budući da je tuženik u postupku uspio sa 20% njegov parnični trošak iznosi 300,00 EUR, dok tuženiku sud ne priznaje trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu jer istu tuženik nije platio.
24.6. Sukladno omjeru uspjeha u parnici tužitelj je u većoj mjeri uspio u parnici te će se od njegovog troška oduzeti omjer uspjeha tuženika koji je u parnici uspio u manjoj mjeri te trošak tužitelja nakon takvog umanjenja iznosi 1.100,00 EUR.
24.7. Tužitelju je također priznat trošak vještačenja i očevida u iznosu od 500,00 EUR te trošak plaćanja MUP dokumentacije 42,47 EUR jer su navedeni troškovi bili nužni i opravdani bez obzira na ishod postupka te se pribrojavaju parničnom trošku (1.100,00+500,00+42,47) odnosno sveukupno 1.642,47 EUR.
24.8. Tužitelju je kao potreban priznati daljnji trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 35,73 EUR, dok tužitelj nije zatražio trošak pristojbe na presudu te sud o istome nije odlučivao te sveukupni parnični trošak kojemu je uračunati trošak sudske pristojbe i sveukupni trošak iznosi 1.678,20 EUR.
24.9. Sud je odbio tužitelja za trošak u iznosu od 100,00 EUR sa PDV-om za pristupanju ročištu za objavu presude jer je presuda dostavljena pisanim putem odnosno odbio za iznos preko dosuđenoga, a kako je i odlučeno u točci III. izreke presude.
24.10. Tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi troškove postupka u ukupnom iznosu od 1.678,20 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje na predmetni iznos troška teku od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate, zbog čega je odlučeno kao u točci II. izreke ove presude.
25. Slijedom navedenog presuđeno je kao u izreci ove presude.
U Virovitici 28. studenog 2025.
Sutkinja
Željka Jurić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu, u roku 15 dana od primitka presude. Žalba se podnosi, putem ovog suda.
Dostaviti:
1. Punomoćnik tužitelja: odvjetnik Dario Grbavac
2. Punomoćnik tuženika: odvjetnik Massimo Činić