REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

STALNA SLUŽBA U SV. IVANU ZELINI

Vatrogasna 1a, Sv. Ivan Zelina

Poslovni broj P-414/2023-48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini, po sucu toga suda Žanet Vidović, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice IH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Andrea Grugan Šagud, odvjetnica u Svetom Ivanu Zelini, protiv tužene-protutužiteljice AH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Ivka Dropučić, odvjetnica u Svetom Ivanu Zelini, radi služnosti na nekretninama, nakon provedene i zaključene glavne i javne rasprave održane 4. rujna 2025. u prisutnosti tužiteljice- protutužene osobno i punomoćnice tužiteljice - protutužene i tužene-protutužiteljice osobo i punomoćnice tuženice-protutužitelja, dana 28. studenoga 2025. donio, objavio i

p r e s u d i o  j e :

I Usvaja se tužbeni zahtjev tužiteljice-protutužene koji glasi:

1. Ukida se pravo stvarne služnosti prolaza i provoza putem širine 2,7 metara, duljine 14,2 metra, na skici lica mjesta vještaka Vladimira Zelenike od 12.08.2024.g.označen crvenom šrafurom, koji prolazi sjeverozapadnim dijelom nekretnine oznake kč. br. [katastarska čestica] Prepolno, voćnjak Borje površine 294 m2, dvorište Borje površine 500 m2, kuća i gospodarska zgrada [adresa] površine 116 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tužiteljice IH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao poslužne nekretnine, u korist povlasne nekretnine oznake kč. br. [katastarska čestica] stambena zgrada br.14, pomoćna zgrada i dvorište Prepolno , ukupne površine 1861 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tužene AH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te se tuženoj zabranjuje svaki daljnji prolaz i provoz putem širine 2,7 metara, duljine 14,2 metra, na skici lica mjesta vještaka Vladimira Zelenike od 12.08.2024.g. označen crvenom šrafurom, koji prolazi sjeverozapadnim dijelom nekretnine oznake kč. br. [katastarska čestica] Prepolno, voćnjak Borje površine 294 m2, dvorište Borje površine 500 m2, kuća i gospodarska zgrada [adresa] površine 116 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k.o. Žitomir

2. Nalaže se tuženoj AH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici IH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.794,15 EUR-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev tužene – protutužiteljice koji glasi:

1. Utvrđuje se postojanje prava stvarne služnosti puta, i to pravo kolnika i pravo staze, za korist nekretnine tužene/protutužiteljice, i to čkbr. [katastarska čestica], stambena zgrada br. 14, pomoćna zgrada i dvorište Prepolno, ukupne površine 1861 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kao povlasne nekretnine, a kao teret nekretnine tužiteljice/protutužene, i to čkbr. [katastarska čestica], Prepolno, voćnjak Borje, dvorište Borje, kuća i gosp. zgrada [adresa], ukupne površine 910 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kao poslužne nekretnine, i to po dijelu nekretnine tužiteljice/protutužene koji je na skici lica mjesta izrađenoj po stalnom sudskom vještaku geodetske struke Zelenika Vladimiru, ing.geod. od dana 12. 08. 2024. godine označen crvenom šrafurom i predstavlja pristup prosječno širok 2,7 m i dugačak 14,2 m, što je tužiteljica/protutužena dužna priznati i trpjeti uknjižbu istog prava služnosti puta u zemljišnim knjigama, sve to u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tužiteljici/protutuženoj da tuženoj/protutužiteljici, naknadi parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude do isplate po čl. 29 Zakona o obveznim odnosima, tj. po zakonskoj zateznoj kamati koja se obračunava po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužiteljica-protutužena u tužbi od 12.06.2023. navodi da je vlasnica i posjednica nekretnine oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Prepolno, voćnjak [adresa] površine 294 m2, dvorište [adresa] površine 500 m2, kuća i gosp. Zgrada [adresa] površine 116 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška]. a da je tužena-protutužiteljica vlasnica i posjednica nekretnina oznake kč. br. [katastarska čestica] stambena zgrada br.14, pomoćna zgrada i dvorište Prepolno, ukupne površine 1861 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Preko nekretnine tužiteljice-protutužene još od ranije postoji pravo stvarne služnosti prolaza i provoza od puta oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] do nekretnine tužene-protutužiteljice oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

Nekretnina tužiteljice-protutužene oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na nekoliko mjesta graniči sa javim putem i to sa putem oznake kč. br. [katastarska čestica] , [adresa] upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – vlasništvo grada [adresa] i sa putem oznake kč. br. [katastarska čestica] Prepolno, nerazvrstana cesta upisana kao javno dobro u općoj uporabi kao neotuđivo vlasništvo grada [adresa], upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa stoga ista ima direktan pristup na javni put i to u nekoliko pravaca.

Vršenjem sadržaja opisane služnosti na dosadašnjem pravcu preko nekretnine tužiteljice-protutužene, čini se znatna šteta, jer tužiteljca-protutužena ne može ograditi i zatvoriti svoje dvorište, te ga ne može koristiti kao cjelinu, slijedom čega je umanjena vrijednost nekretnine.

Kako tužena- protutužiteljica ima izravan pristup sa javnog puta na svoju nekretninu koji je kraći i ništa tegobniji za tuženika nego dosadašnji pravac služnosti, a takvim prilazom prestala bi se činiti tužiteljici šteta na nekretnini kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], to tužiteljica smatra kako je dosadašnja služnost preko njene nekretnine oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a u korist nekretnine tužene oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nepotrebna.

S obzirom da je sukladno važećim zakonskim odredbama čl.242.st.2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano da će sud na zahtjev vlasnika poslužne nekretnine svojom odlukom ukinuti nužni prolaz, a i drugu služnost puta, bez obzira na to na kojem je temelju osnovana, ako utvrdi da postoji drugi prikladniji prolaz ili drugi jednako prikladan prolaz, koji vlasniku poslužnog zemljišta čini manje štete, ili pak jednako prikladan javni prolaz.

Tužiteljica se mirnim putem obratila tuženoj sa zahtjevom da se spor riješi bez intervencije suda, no tužena se na to oglušila, pa stoga tužiteljica radi zaštite svojih prava , nakon provedenog dokaznog postupka predlaže da sud donese odluku kojom će ukinuti pravo stvarne služnosti.

2. U odgovoru na tužbu od 29. 09. 2023. tuženica-protutužiteljica navodi da nema uvjeta za ukidanje prava stvarne služnosti jer je odredbom čl. 242 st. 2 ZV-a propisano da će sud na zahtjev vlasnika poslužne nekretnine svojom odlukom ukinuti služnost puta bez obzira po kojoj osnovi je služnost osnovana, ali to u slučaju ako sud utvrdi da postoji drugi prikladniji prolaz ili drugi jednako prikladan prolaz ili pak jednako prikladan javni prolaz, a da u ovom slučaju niti jedan od uvjeta za ukidanje prava služnosti što ih propisuje naznačena odredba čl. 242 st. 2 ZV-a ne postoji. Tvrdi da prema konfiguraciji terena, bez obzira što postoji sa dvije strane javni put, pristup na nekretninu tužene-protutužitjice nije moguć ni sa jedne strane. Ističe da se na a nekretnini tužene-protutužiteljice u nalazi stambeni objekt - kuća u kojoj je do nedavno odnosno svoje smrti živio otac tužene i gospodarska zgrada. Ti objekti sagrađeni su temeljem građevinske dozvole iz 1964. godine i pristup do tih objekata od njihove izgradnje bio je upravo po spornom pristupnom putu. Tužena navodi da su djed tužiteljice ČH, njen djed ĆH i NH bili braća, svi su živjeli na jednom kompleksu zemljišta, na kojem je sada i sporni prolaz i među njima je dogovoreno tko će od njih na kojem dijelu tog kompleksa graditi i kakav će pristup do objekata osnovati. Dakle, već tada se kod izgradnje objekta prednika tužene utvrdio pravac spornog prolaza kao jedinog prikladnog za svakodnevni život i obavljanje redovnih aktivnosti što ga jedno gospodarstvo obavlja i po tom pravcu se prolaz od tada neprekidno i koristio, upravo zbog toga što drugog prikladnijeg pravca za pristup nije bilo i nema, zbog konfiguracije terena. Konfiguracija terena i danas je ista, stoga je sporni prilaz jedini prikladan pristup do kuće i objekata koji se nalaze na nekretnini tužene. Tužena naznačuje i to da sporni pravac prolaza i provoza koriste i pravne sljednice ŽH - njegova unuka RH i ŠH, čiji je NH bio pradjed, jer i one imaju nekretnine na tom dijelu i to čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Ističe da bi ukidanjem služnosti bila dovedena u znatno nepovoljniji položaj prilikom obavljanja uobičajenih aktivnosti koje zahtijeva jedno kućanstvo. Tvrdnje tužiteljice da zbog njenog prolaza trpi znatnu štetu za svoju nekretninu smatra netočnima jer je tužiteljica mogla trpjeti štetu dok su prednici tužene tu prolazili i to poljoprivrednim strojevima, a ne sada kada ona prolazi samo osobnim automobilom. Poziva se i na Ugovor o diobi nekretnina iz 2014. sklopljen između prednice tužiteljice i prednika tužene kao i drugih članova obitelji, a iz kojeg proizlazi da u tom postupku nije postavljeno pitanje ukidanja predmetne služnosti. Predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti.

3. Dana 10. siječnja 2024. tužena-protutužiteljica je podnijela i tužbu kojom traži da sud utvrdi postojanje prava stvarne služnosti puta i to pravo kolnika i pravo staze za korist nekretnine tužene-protutužiteljice, a na teret nekretnine tužiteljice- protutužene te da se naloži zemljišnoknjižna provedba takvog upisa.

4. Tužiteljica-protutužena se u daljnjem tijeku postupka očitovala na odgovor na tužbu tužene te dala odgovor na protutužbu tako da je u bitnome navela da je točno da su preci stranaka dogovorili pravac služnosti te da je navedena služnost osnovana dogovorom ali da su tada bila druga vremena da su svi radili na poljoprivredi i živjeli u obiteljskim zajednicama dok sada nitko ne stanuje ni u kući na adresi tužiteljice niti u kući na adresi tuženice te da je u ovom predmetu prijeporno jedino ima li tužena – protutužiteljica do svoje nekretnine drugi jednako prikladan javni prolaz. Ujedno navodi da se služnim putem koji prolazi preko njene nekretnine do nekretnine tužene ne služi nitko drugi pa tako ni RH ni ŠH koje nikada nisu ni prolazile tim pravcem. Ističe kako je bitno načelo služnosti da služnost mora imati razumnu svrhu, a kako nekretnina tužene-protutužiteljice sa više strana graniči sa javnim putem koji je dovoljno širok za prolaz vozila i prohodan tijekom cijele godine te ga javne službe redovito i čiste to ne postoji razumna svrha za postojanje takve služnosti. Navodi da iz Ugovora o diobi nekretnina iz 2014. godine proizlazi da se istim nije dogovarala dioba nekretnine koja je u vlasništvu tužiteljice i koja je predmet ovog postupka već susjednih nekretnina temeljem elaborata i prijavnog lista u zemljišnim knjigama, no da i iz tog dokaza proizlazi da su se stranke ugovora tako podijelile da svaka nekretnina nakon podjele ima izlaz na javni put, a nekretnina tuženice- protutužiteljice da ima izlaz na javni put na više mjesta. Ujedno navodi da tužena-protutužiteljica nema pravni interes za podnošenje tužbe jer postojanje iste među strankama nije sporno. Kako za tužbu deklaratornog karaktera treba postojati pravni interes koji tuženici-protutužiteljici prema shvaćanju tužiteljice nedostaje predlaže protutužbu odbaciti.

5. Tuženica-protutužiteljica pak smatra da ima pravni interes za utvrđivanje deklaratornog dijela zahtjeva odnosno utvrđenje služnosti jer na temelju tog utvrđenja može tražiti uknjižbu tog prava u zemljišnim knjigama što predstavlja kondemnatorni zahtjev.

6. Tijekom dokaznog postupka izvršen je u vid u izvatke iz zemljišnih knjiga za nekretnine stranaka (list 6-14), izvod iz katastarskog plana (list 16), izvješće o utvrđivanju postojećih međa i drugih granica o novom razgraničenju od 13.11.2012. (list 24), rješenje - odobrenje za građenje na čest 495/1 (list 25-27), ugovor o diobi nekretnina (list 36-38), rješenje Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Sv. Ivanu Zelina u zemljišnoknjižnom postupku Z-1343/14 od 7. kolovoza 2014 –(list 39- 40) proveden je očevid uz sudjelovanje i mjerničkog vještaka (list 56-57), nalaz i mišljenje vještaka geodetske struke ing geod. Vladimira Zelenike sa detaljnim prikazom fotografija (list 62-86), usmeno obrazlaganje nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke (list 138), dodatno očitovanje vještaka geodetske struke sa prikazom fotografija terena (list 112-114) te je izveden dokaz saslušanjem stranaka (list 129- 131).

7. Nije izveden dokaz saslušanjem predloženih svjedoka jer je sud ocijenio da je stvar dovoljno razjašnjena za donošenje zakonite odluke, a izvođenje daljnjih dokaza bilo bi neekonomično. Nije izveden ni dokaz provođenja gospodarskog vještačenja jer je tužiteljica-protutužena koja je predložila taj dokaz u podnesku od 2. srpnja 2025. navela da odustaje od tog dokaznog prijedloga.

8. Nakon provedenog dokaznog postupka sud je prema svojem osobnom uvjerenju, a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a vodeći računa o pravilma o teretu dokazivanja sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, 53/91.,91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 57/11., 55/13., 89/14., 70/19. dalje ZPP), a u vezi s člankom 219. i 212a ZPP-a odlučio kao u izreci presude.

9. Među strankama nije bilo prijeporno da je tužiteljica vlasnica i posjednica nekretnine oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Prepolno, voćnjak [adresa] površine 294 m2, dvorište [adresa] površine 500 m2, kuća i gosp. Zgrada [adresa] površine 116 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška]. a da je tužena-protutužiteljica vlasnica i posjednica nekretnina oznake kč. br. [katastarska čestica] stambena zgrada br.14, pomoćna zgrada i dvorište Prepolno, ukupne površine 1861 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao i da sjeverozapadnim dijelom nekretnine tužiteljice od ranije postoji pravo stvarne služnosti prolaza i provoza od puta oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] do nekretnine tužene-protutužiteljice oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Među strankama nije bilo prijeporno ni da su prednici tuženice-protutužiteljice koristili predmetni pravac služnosti za prolaz i provoz te da navedena služnost nije upisana u zemljišnim knjigama.

Među strankama nije bila prijeporna ni geodetska identifikacija njihovih nekretnina niti prijepornog pravca kroz dvorno mjesto tužiteljice (što je utvrđeno prilikom očevida suda i geodetskog vještačena te označeno na skici lica mjesta na listu 79 kao put širine 2,7 metara a dužine 14,2 metra preko čestice kč. br. [katastarska čestica] u vlasništvu tužiteljice) za koje su stranke suglasno navodile da se predstavlja prijeporni pravac stvarne služnosti.

10. Među strankama je prijeporno jesu li ispunjeni uvjeti za ukidanje služnosti puta preko nekretnine tužiteljice zbog toga što tužena – protutužitelica do svoje nekretnine ima drugi jednako prikladan javni prolaz, treba li kod utvrđivanja činjenice ima li tuženica – protutužiteljica drugi jednako prikladan javni prolaz uzeti u obzir postojanje prikladnog javnog prolaza samo do nekretnine tužiteljice (zemljišta) ili pak treba utvrđivati ima li tuženica- protutužiteljica prikladan prolaz do svakog objekta izgrađenoj na svojoj nekretnini. Među strankama bilo je prijeporno i je li došlo do promjene okolnosti radi kojih je služnost ranije bila osnovana te trpi li tužiteljica-protutužena izvšavanjem sadržaja služnosti od strane tužene-protutužiteljice štetu.

Među strankama bilo je prijeporno i ima li tužena – protutužiteljica pravni interes za postavljanje protutužbenog zahtjeva na utvrđenje i upis stvarne služnosti u zemljišnim knjigama.

11. Ovdje sud smatra potrebnim navesti da tužiteljica-protutužena tužbenim zahtjevom traži ukidanje prava stvarne služnosti provoza i prolaza preko njene nekretnine kao poslužne za korist nekretnine tužene kao povlasne, a koja stvarna služnost nije u pisana u zemljišnim knjigama. Kako tužena-protutužiteljica protutužbenim zahtjevom traži utvrđivanje postojanja prava stvarne služnosti preko nekretnine tužiteljice-protutužene za korist nekretnine tužene radi upisa u zemljišnu knjigu ovaj sud smatra da tuženica-protutužiteljica ima opravdani pravni interes za postavljanje takvog tužbenog zahtjeva jer osim deklaratornog dijela na utvrđenje postavlja i daljnji konstitutivni zahtjev radi upisa u zemljišne knjige.

12. Prema 242. stavkom 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00, 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14 dalje ZOVO) izgubi li pravo služnosti razumnu svrhu, vlasnik poslužne stvari može zahtijevati da se ono ukine; ako nije što posenob određeno, odluku o ukinuću donijeti će sud na zahtjev vlasnika poslužne stvari, bez obzira na pravni temelj na kojem je ta služnost bila osnovana (stavak 1) Sud že na zahtjev vlasnika poslužne nekretnine svojom odlukom ukinuti nužni prolaz, a i drugu služnost puta, bez obzira na to na kojem je temelju osnovana ako utvrdi da postoji drugi prikladniji prolaz ili drugi jednako prikladan prolaz koji vlasniku poslužnoga zemljišta manje štete, ili pak jednako prikladan javni prolaz. Tumačenjem navedene odredbe sukladno njenom društvenom cilju, a posebno imajući na umu odredbu članka 175. stavak 1. ZVDSP-a prema kojoj svaka služnost mora imati razumnu svrhu te načela iz članka 177. stavka 1. ZVDSP-a (načelo restrikcije služnosti) prema kojoj je ovlaštenik prava služnosti dužan poslužnu stvar što više štedjeti i svoje ovlasti stezati koliko to dopušta narav i svrha služnosti pravo služnosti prolaza i prijevoza povodom tužbe vlasnika poslužne nekretnine služnost se može ukinuti ako je to pravo s obzirom na pretpostavku uz koju je osnovano, prestalo biti objektivno korisno, odnosno izgubilo svoju razumnu svrhu (ne koristi se za ono zbog čega je služnost osnovana, postalo je suvišno, štete i koristi podjednake, za pristu na poslužno zemljište postoji put iste vrijednosti i sl.)

13. Radi utvrđenja činjenica na koje upućuju naprijed citirane materijalne odredbe sud je proveo očevid uz sudjelovanje vještaka geodetske struke Vladimira Zelenike, ing geodezije te je izveo dokaz saslušanjem stranaka.

14. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka te skice lica mjesta koja je njegov sastavni dio proizlazi da nekretnina tužiteljice kč. br. [katastarska čestica] graniči sa kč. br. [katastarska čestica], koja je u naravi put u vlasništvu grada [adresa], da je kroz nekretninu tužiteljice vidljiv put širok oko 2,7 m, a dugačak 14,2 metra koji dijeli nekretninu tužiteljice na dva dijela, da za taj pravac nije upisana služnost korištenja provoza i prolaza za korist nekretnine tužene.

14.1. Dalje iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka proizlazi da tužena na svoju česticu zk.č.br. 771/1 pristupa po naprijed opisanom utabanom i dijelom pošljunčanom a dijelom travnatim putem preko nekretnine tužiteljice.

14.2. Iz nalaza i mišljenja mjerničkog vještaka proizlazi i da tužiteljica ima pristup na svoju česticu zk.č.br. 771/1 u svom jugozapadnom dijelu i preko kč. br. [katastarska čestica] koja je nerazvrstana cesta, ali da taj pristup nije adekvatan zbog visinske razlike tih dvaju čestica (fotografije 3 i 4 na listu 82) te da tuženica do svoje zk.č.br. 771/1 ima mogućnost pristupa i na samom križanju javnog puta zk.č.br. 2136/1 i nerazvrstane ceste zk.č.br. 2137 koja oba puta su međašna sa nekretninom tužene te što na terenu nema visinskih razlika između tih čestica (fotografije 5,6 i 7 na listu 83 i 84 spisa). Dakle do nekretnine tužene zk. č br 771/1 može se doći naprijed opisanim prijepornim pravcem služnosti, a kako nekretnina tužene graniči i sa javnim putem i sa nerazvrstanom cestom do zk. č br 771/1 moguće je doći i na dijelu gdje je križanje javnih puteva na skici lica mjesta označenom krugom dok vještak opisuje da pristup s nerazvrstane ceste zk.č.br. 2137 nije u potpunosti adekvatan zbog visinske razlike terena dok nikakve visinske razlike nema na naprijed navedenom i opisanom prilazu. Vještak je u nalazu i mišljenju naveo a što je i sud uočio na očevidu da tužena pristup na svoju zk.č.br. 771/1 ima i preko vrata za pješački prolaz sa javnog puta zk.č.br. 2137.

15. Kako iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da tužena ima drugi prolaz do svoje zk.č.br. 771/1 sud je u daljnjem tijeku postupka ispitao i je li navedeni prolaz jednako prikladan ili prikladniji od služnog prolaza kroz nekretninu tužiteljice.

16. Sud nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka prihvaća u cijelosti ocjenjujući ga jasnim i dostatno argumentiranim.

17. Iz osobnog opažanja sa očevida te na temelju sadržaja nalaza i mišljenja sudskog vještaka od 12. kolovoza 2024., na temelju usporedbe fotografija iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka i to fotografija koje prikazuju služni pravac (list 81) i fotografija koje prikazuju pristup nekretnini tužene sa sjecišta javnih puteva (list 83 i 84), dodatnog očitovanja stalnog sudskog vještaka od 18. prosinca 2024. te usmenog obrazlaganja nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka ovaj sud ocjenjuje da je drugi prilaz koji tužena ima do svoje nekretnine sa križanja javnih puteva (na skici lica mjesta ozačeno krugom) ima jednako prikladan prolaz u odnosu na pravac stvarne služnosti.

18. Naime, stalni sudski vještak se na upit suda dodatno očitovao (list 112) te naveo da je uspon do nekretnine tužene i zgrade tužene preko nekretnina tužiteljice (označeno crvenom štrafurom) približno isti usponu do nekretnine i zgrade tužene od križanja javnih puteva (na skici lica mjesta označeno zelenim krugom), te je na raspravi dana 6. lipnja 2025. naveo i da je kraći put do kuće tužene onaj koji polazi od križanja javnih puteva preko njene zk.č.br. 771/1 kao i da je prikladniji prilaz do nekretnine tužene onaj od križanja javnih puteva (koji je označen zelenim krugom).

19. Iz naprijed navedenoga jasno i nedvosmisleno proizlazi da je prilaz zk.č.br. 771/1 u vlasništvu tužiteljice prikladniji od opisanog križanja javnih puteva nego preko služnog pravca koji tuženica koristi za prilaz svojoj nekretnini.

20. Tuženica je tijekom postupka navodila da jednaku prikladnost prolaza treba procjenjivati ne samo od javnog puta do nekretnine u njenom vlasništvu odnosno do zk.č.br. 771/1 već do kuće i gospodarske zgrade koje su izgrađene na njenoj nekretnini.

20.1. No prema ocjeni i pravnom shvaćanju ovog suda o čemu govori i stabilna sudska praksa (npr. Županijski sud u Zagrebu, Gž-4416/23 od 19. prosinca 2023.) okolnost ima li tuženica jednako prikladan ili prikladniji prilaz od služnog prilaza procjenjuje se do nekretnine tuženice, a ne do svakog pojedinog objekta na toj nekretnini. Naime, prilaz do objekata izgrađenih na svojoj nekretnini i preko svoje nekretnine može ako to smatra potrebnim urediti sama tuženica. Iz navoda vještaka (list 138) proizlazi da bi se ti radovi u konkretnoj situaciji ogledali u nasipanju šodera i uređivanju prilaza do kuće.

21. Stoga prema ocjeni ovog suda okolnost što bi tuženica koja neosporno ima pristup do svoje zk.č. br. 771/1 sa javnog puta dodatno trebala urediti svoju nekretninu nasipanjem šodera i zaravnavanjem tla (dakle manjim radovima) ne može opravdati daljnje postojanje služnosti jer svaka služnost mora imati i razumnu svrhu. Ovdje je sud imao na umu i da je prema očitovanju vještaka konfiguracija terena odnosno visinski uspon do kuće tuženice preko njene zk.č.br. 771/1 jednak usponu do kuće tuženice preko zk.č.br. 768 koja je u vlasništvu tužiteljice. Dakle tuženica jednaku visinsku razliku savladava dolaskom do svoje kuće preko svoje zk. čestice kao preko zk. čestice u vlasništvu tužiteljice, pa pristup s javnog puta za tuženicu nije ništa tegobniji, a istovremeno otklanja štetu za tužiteljicu koja se ogleda u tome da njena građevinska parcela nema cjelovitost jer se zbog služnosti cijepa na dva dijela (nalaz vještaka) čime se umanjuje njena vrijednost te što istom ne može slobodno raspolagati te je ograničava u korištenju vlasničkih prava u punom opsegu.

22. Iz iskaza tužiteljice (list 129 i 130) proizlazi da je u vrijeme kada je služnost osnovana su djedovi tužiteljice i tuženice živjeli u gospodarskoj poljoprivrednoj zajednici dok su sada obje nekretnine prema navodu same tuženice list 143 u cijelosti u građevinskoj zoni. Nadalje iz iskaza tužiteljice također proizlazi da se promijenjena okolnost ogleda i u tome što je tuženičin prednik otac I postao vlasnik i nekretnine svoga brata A što sada čini nekretninu zk.č.br. 771/1 pa da je ta nekretnina takvim sjedinjenjem sada dobila pristup javnom putu.

23. Sud iskaz tužiteljice prihvaća u cijelosti ocjenjujući ga jasnim, životno logičnim, a tužiteljica je iskazivala uvjerljivo. Osim toga i sama tuženica u svom iskazu navodi da se je njen otac stekao i vlasništvo dijela današnje zk.č.br. 771/1 od svog brata A kupoprodajom.

24. Dakle iz iskaza tužiteljice proizlazi da su se okolnosti od vremena kada je služnost ustanovljena promijenile i to u namjeni zemljišta te okolnosti što je tuženica nakon stjecanja vlasništva svoje zk.č. već imala pristup toj čestici sa javnog puta iz čega proizlazi da je služnost izgubila i svoju razumnu svrhu u smislu članka 242. stavk 1. ZOVO.

25. Iskaz tuženice ovaj sud prihvaća osim u dijelu u kojem navodi da UH i JH ulazi u svoju nekretninu također preko služnog pravca iz razloga što je na očevidu utvrđeno da pristup toj nekretnini sa služnog pravca nije moguć jer je zatvoren žičanom ogradom (što je naveo i vještak prilikom svoje usmene obrane nalaza i mišljenja, a što proizlazi i iz fotografija na listu 81, lijevo od služnog pravca) te što je zemljište obraslo gustom šikarom na kojem se nalazi ruševina.

26. No okolnost da se ustanovljenim pravom služnosti provoza i prolaza čije ukidanje tužiteljica predlaže možebitno koriste i drugi radi pristupa na svoje nekretnine ni ne može dovesti do drugačijeg rješenja jer tužitelj može tražiti ukidanje prava služnosti glede samo nekih od ovlaštenika služnosti.

27. Zbog svega naprijed navedenoga prema ocjeni ovoga suda ispunjene su okolnosti iz članka 242. stavka 2. ZOVO za ukinuće služnosti puta jer tuženica ima jednako prikladan prilaz svojoj nekretnini s javnog puta ali i okolnosti iz članka 242. stavka 1. ZOVO jer ranije ustanovljena služnost više nema razumnu svrhu pa je valjalo usvojiti tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučiti kao pod I izreke.

28. Upravo zbog razloga koji govore u prilog osnovanosti zahtjeva tužiteljice- protutužene nije bilo moguće usvojiti protutužbeni zahtjev tuženice jer za navedeno nisu ispunjeni zakonski uvjeti pa je protutužbeni zahtjev tuženice trebalo odbiti.

29. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.1.i čl.155 Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 , 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje skraćeno: ZPP), a određena je sukladno troškovniku tužiteljice i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23).

30. Tužiteljici-protutuženica dosuđen je trošak zatražene jednokratne nagrade za zastupanje u postupku po tužbi prema Tbr 7. točka 2. Tarife i jednokratne nagrade za zastupanje u postupku po protutužbi Tbr 7. točka 2 Tarife u ukupnom iznosu od 1.000,00 EUR-a te uz PDV od 250,00 EUR-a, trošak vještačenja i očevida u iznosu od 504,35 Eura te trošak sudske pristojbe na tužbu od 19,90 Eura i trošak pristojbe na presudu od 19,90 EURa tako da ukupni opravdani trošak tužiteljice- protutužene iznosi 1.794,15 EUR-a

31. Tužnica – protutužiteljica nije uspjela u sporu pa nema pravo na trošak ovog postupka.

32. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci.

U Svetom Ivanu Zelini, 28. studenoga 2025.

S u d a c :

Žanet Vidović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno u 4 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana objave ove presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.

I/Dna presudu

-tužiteljici-protutuženoj putem punomoćnika uz poziv na plaćanje pristojbe na presudu

-tuženiku – protutužitelju putem punomoćnika uz poziv na plaćanje pristojbe na presudu

II/Kal 30 dana