REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

Poslovni broj: P-367/2021-61

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Martini Klanac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja NR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tužene PR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Nikola Bošković Slivonja, odvjetnik iz Zagreba, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 21. listopada 2025. u nazočnosti tužitelja, te punomoćnika tuženice odvjetnika Nikole Bošković Slivonja, odvjetnika, dana 28. studenog 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se zahtjev tužitelja za proglašenjem nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-7908/2015 od 3.12.2015. godine.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za obustavom ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-7908/2015 od 3.12.2015. i ukidanjem provedenih radnji u tom postupku.

III. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženoj parnični trošak u iznosu od 3.125,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28.11. 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužene za naknadom parničnog troška preko iznosa dosuđenog pod toč. III izreke.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu 20.4.2021. navodi da je rješenjem ovog suda SS u Samoboru, posl. br. Ovr-7908/15-90 od 2.3.2021., upućen na pokretanje ove parnice radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi posl. br. Ovr-7908/15 od 4.12.2015. godine.

Navodi da se predmetna ovrha vodi temeljem pravomoćne i ovršne presude ovog suda posl. br. P-157/09 od 15.7.2009. godine, a radi naplate zakonskog uzdržavanja tužene za period od 1.1.2007. do 30.11.2015. u ukupnom iznosu od 116.700,00 kn. Kao razlog za nedopuštenost predmetne ovrhe u bitnom ističe da je tražbina uzdržavanja PR za utuženo razdoblje namirena i to prijebojem najamnina i režijskih troškova u dogovoru sa majkom i tadašnjom zz tužene NRĐ; potom isplatom iznosa od 6.000,00 kn u više rata tijekom 2008. godine, te isplatom iznosa od 20.509,41 kn s osnova privremenog uzdržavanja od strane CSS Zaprešić za razdoblje od 25.3.2010. do 24.3.2013., a koji iznos je od tužitelja potraživalo Općinsko državno odvjetništvo u parničnom postupku P-827/14-9 pred Općinskim sudom u Zaprešiću. Ističe također i prigovor da se predmetna ovrha vodi na nekretnini koja je njegova jedina nekretnina, što predstava prigovor prava na dom. Ističe također i svoje narušeno zdravlje, i invaliditet.

Podneskom od 16.10.2022. godine tužitelj dopunjuje činjenične navode tužbe, pri čemu se poziva i komentira sudsku praksu ESLJP, tijek predmetnog ovršnog postupka i poduzetih radnji tijekom postupaka koji su prethodili ovrsi, a ponavlja i navode iz tužbe.

Predlaže donijeti presudu kojom će se utvrditi da je nedopuštena ovrha određena rješenjem o ovrsi ovog suda poslovni broj Ovr-7908/2015 ovog suda, odnosno predlaže da se ista ovrha obustavi i ukinu sve provedene radnje.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Osporava da bi tužitelj izvršio plaćanja uzdržavanja određena pravomoćnom i ovršnom presudom P-157/09 od 15.7.2009. godine za razdoblje od 1.1.2007. do 30.11.2015. godine. Navodi da je tužena protiv tužitelja još 2010. pokrenula ovršni postupak radi neplaćanja uzdržavanja koji se vodio pred Općinskim sudom u Zaprešiću pod brojem Ovr-267/10, ali da je isti obustavljen, s tim da je na predmetu ovrhe (suvlasničkom dijelu nekretnine tužitelja), u korist tužene radi osiguranja tih potraživanja upisano založno pravo, a to nije zapreka da se ovršni prijedlog ponovno podnese. U odnosu na tvrdnju tužitelja da u predmetnom ovršnom postupku tužena potražuje tražbine koje su već pravomoćno presuđene, navodi da je to potpuno netočno, jer da su tražbine iz predmetnog ovršnog postupka presuđene samo u predmetu P-157/09 i da se upravo te tražbine temeljem pravomoćne presude P-157/09 potražuju u predmetnom ovršnom postupku. Također navodi da tužitelj nema pravo u prijeboj stavljati tražbinu najamnine i režijskih troškova iz razloga što je to protivno odredbi čl. 200 Zakona o obveznim odnosima. Također navodi da je žalba tužitelja protiv rješenja o ovrsi odbijena, te je predmetno rješenje o ovrsi postalo pravomoćno. Također smatra da je potpuno irelevantno pozivanje tužitelja na kazneni predmet Kzd-34/18 u kojem je obustavljen kazneni postupka protiv tužitelja zbog neplaćanja uzdržavanja.

3. Tužitelj je podneskom od 18.1.2025. izvršio preinaku tužbe na način da uz nedopuštenost ovrhe, traži od tužene da mu vrati suvlasnički dio od 4228/10000 dijela nekretnine kčbr. [katastarska čestica] kuća, gospodarski objekt dvorište, oranica od 470 čhv, koji je stekla u ovršnom postupku Ovrv-7808/15, odnosno kumulativno da mu isplati protuvrijednost tog suvlasničkog dijela u iznosu od 93.430,48 eura sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate.

3.1. Tužitelj kao razlog za preinaku navodi taj što je u predmetnom ovršnom postupku Ovr-7908/15 17.6.2024. postalo pravomoćno rješenje o dosudi nekretnine (4228/10000 dijela kčbr. [katastarska čestica] upisane u zk.u.4210 k. o. [katastarska općina]), tuženoj, pa da je to nova činjenica koju ranije nije mogao isticati. Poziva se pri tome na čl. 56. Ovršnog zakona.

3.2. Sud je na ročištu 21.10.2025. donio rješenje da se ne dopušta preinaka tužbe. Naime, odredba čl. 56. Ovršnog zakona propisuje da ako se ovrha na temelju rješenja o ovrsi protiv kojeg je podnesena žalba iz čl. 52. i 53. OZ-a provede prije nego što je glavna rasprava zaključena, ovršenik može do zaključenja glavne rasprave i bez pristanka ovrhovoditelja preinačiti tužbu, tako da zatraži od suda da ovrhovoditelju naloži da mu vrati ono što je neosnovano stekao ovrhom, te da mu naknadi štetu koju je zbog toga pretrpio, uključujući i troškove ovrhe u kojoj je ovrhovoditelj ostvario svoju tražbinu. U konkretnom slučaju se ne može primijeniti ta zakonska odredba, jer ovrha još nije dovršena i provedena, s obzirom je tužitelj kao ovršenik protiv rješenja o namirenju Ovr-7908/2015 uložio žalbu, te je predmet na Županijskom sudu. Navedeno tuženik ne spori.

4. U dokaznom postupku sud je pročitao Rješenje ovog suda SS u Samoboru posl. br. Ovr-7908/15-90 od 2.3.2021. (list 33-41 spisa), prijedlog za ovrhu ovdje tužene protiv ovdje tužitelja radi naplate novčane tražbine u iznosu od 116.700,00 kn na temelju pravomoćne i ovršne presude P-157/09, prodajom ovršenikove nekretnine podnesen 3.12.2015. i rješenje o ovrsi od 4.12.2015. (list 42-48 spisa), zemljišnoknjižni izvadak za kčbr. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 54-63 i 205-235 i 551-552 spisa), Izjavu NR, ŠR, AR od 13.12.2015. (list 65 spisa), rješenje Općinskog suda u Zaprešiću Z-2457/12 od 29.6.20123. o uknjižbi založnog prava na nekretnini tužitelja (list 66-69 spisa), Rješenje CSS Zaprešić od 10.6.2010. (list 70-72 396-398 spisa), Presudu Općinskog suda u Zaprešiću P-827/14- 9 od 8.1.2015. (list 73-77 spisa), Presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici Gž- 1478/15-2 od 8.2.2016. (list 78-79 spisa), specifikacija FINA-e izvršenja osnova za plaćanje Gž-1478/15 (list 81-87 i 185-197 spisa), promet po računu tužitelja kod Zagrebačke banke d.d. od 1.4.2020. do 12.4.2021. (list 88-93 spisa), Izjave JR i ŠR (list 94-98 spisa), Rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici Kzd-34/18 od 23.11.2018. (list 99-100 i 182-183 spisa), Nalozi za plaćanje (list 101- 102 spisa), Zahtjevi ŠR, AR i NR za plaćanje dugovanja (list 103- 107 spisa), Zapisnik pred CSS Zaprešić od 11.3.2014. (list 108-109 spisa), Izvješće MUP-a o intervenciji od 15.1.2018. (list 110 spisa), Potvrde HZZMO o mirovini tužitelja (list 111 spisa), Nalaz i mišljenje o invaliditetu tužitelja (list 112-116 spisa), Presuda Općinskog suda u Zaprešiću P-157/09-29 od 15.7.2009. (list 122-127 spisa), Optužnicu ODO-a u Velikoj Gorici protiv NR, Zahtjev za prodaju nekretnine od 24.3.2023. (list 402-404 spisa), Nalaz vještaka Zvonimira Ćorića od 16.10.2023. (list 411-418 spisa), Izjave PR od 5.10.2023. i 23.10.2023. (list 421-422 spisa), kaznena prijava protiv vještaka Zvonimira Ćorića (list 423-427 spisa), Kaznene prijave protiv odvjetnika Nikole Bošković Slivonja (list 433-439 spisa), Prijedlog za ovrhu u predmetu Ovr-267/10 od 19.3.2010. (list 502-503 spisa), Zaključak o prodaji Ovr-267/10 od 8.3.2011. (list 514-515 spisa), Sporazum o osiguranju novčane tražbine vjerovnika zasnivanjem založnog prava od 8.7.2024. (list 548-530 spisa), Ugovor o darovanju nekretnine od 8.7.2024. (list 566-568 spisa), prigovor tužitelja u predmetu Z-18520/2024 (list 590-596 spisa), prijedlog za protuovrhu u predmetu Ovr-7908/15 (list 598-607 spisa), Rješenje Županijskog suda u Puli GžOvr- 242/2024-8 od 17.6.2024. i 1.10.2024. (list 723-736 spisa), Rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu Ovr-7908/2015-332 od 27.1.2025. (list 742-750 spisa).

4.1. Sud je u više navrata pokušao pribaviti ovršni spis Ovre-7908/15, međutim navedeno nije bilo moguće jer je spis višekratno podom žalbi tužitelja bio Županijskom sudu, pa tako i u vrijeme zaključenja glavne rasprave. Osim toga sve odlučne činjenice su razvidne iz dostavljene dokumentacije od strane obje parnične stranke ili nisu sporne.

Iz istog razloga sud nije smatrao potrebnim saslušavati stranke i predložene svjedoke od strane tužitelja. To posebno iz razloga što činjenica je li neka tražbina podmirena ili ne (što je jedino relevantno u ovom predmetu), se ne dokazuje iskazima svjedoka i stranaka, već dokumentacijom o plaćanju ili financijskim vještačenjem koje tužitelj nije predložio.

5. Cijeneći sve dokaze zajedno i svaki pojedinačno, a temeljem rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 25/13, 70/19, 80/22 i 114/22-dalje: ZPP), sud je zaključio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

6. Dakle, predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenom ovrhe koja se vodi kod ovog suda pod brojem Ovr-7908/15, temeljem ovršne isprave-pravomoćne i ovršne presude P-157/09 od 15.7.2009., na suvlasničkom dijelu nekretnine tužitelja, radi prisilne naplate zakonskog uzdržavanja djeteta za razdoblje od siječnja 2007. do 30.11.2015. godine.

7. U dokaznom postupku iz dokumentacije u spisu je utvrđeno, a i nije sporno među strankama:

- da je tuženica kao ovrhovoditelj 3.12.2015. na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Zaprešiću poslovni broj P-157/09 od 15.7.2009. podnijela sudu ovršni prijedlog radi prisilne naplate potraživanja na ime zakonskog uzdržavanja djeteta koje je dospijevalo od 1.1.2007. do 30.11.2015. u iznosu od ukupno 116.700,00 kn, s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka;

- da je rješenjem suda prvog stupanja poslovni broj Ovr-7908/15 od 4.12.2015. usvojen taj ovršni prijedlog te je određena ovrha na suvlasničkom dijelu nekretnine ovdje tužitelja upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] Kuća, gosp. objekt, dvorište i oranica ukupne površine 470 čhv;

- da je povodom žalbe ovdje tužitelja od 14.12.2015. u kojoj tužitelj navodi da je tražbina tužene za uzdržavanje prestala plaćanjem i pribojem, tužitelj upućen rješenjem ovog suda od 2.3.2021. pokrenuti ovu parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga predviđenih čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona (Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14.-dalje: OZ), dok je u pogledu ostalih žalbenih razloga izvan onih iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a, Županijski sud u Zagrebu rješenjem Gž Ovr-

4144/16-2 od 31.10.2017. odbio predmetnu žalbu;

- da je u predmetnom ovršnom postupku dana 10.5.2024. doneseno rješenje o dosudi predmetne nekretnine tuženoj za iznos od 56.058,29 eura, koje je postalo pravomoćno dana 17.6.2024., te da je tužena nakon pravomoćnosti tog rješenja upisana kao vlasnica tog dijela nekretnine u zemljišnim knjigama, da bi isti ugovorom o darovanju od 8.7.2024. darovala NRĐ;

- da je doneseno i rješenje o namirenju tražbina koje još nije postalo pravomoćno.

8. Dakle u ovom postupku se može raspravljati jedino u okviru razloga radi kojih je tužitelj podnio žalbu protiv rješenja o ovrsi, odnosno radi kojih je upućen pokrenuti ovu parnicu, a to je da je tražbina prestala i to iz razloga koje tužitelj nije mogao isticati u parničnom postupku P-157/09.

9. U odnosu na tvrdnje tužitelja da je o svim ovim tražbinama već pravomoćno odlučeno, jer da su već vođeni ovršni postupci Ovr-267/10 i Ovr-93212-17, valja reći da je ovaj navod potpuno neosnovan. Naime, ovršni postupak pod brojem Ovr-267/10 radi naplate tražbine zakonskog uzdržavanja ovdje tužene (za razdoblje od 1.1.2007. do 31.3.2010.) u iznosu od 41.900,00 kn sa kamatama, temeljem iste ovršne isprave je obustavljen, pri čemu je u zemljišnim knjigama na suvlasničkom dijelu predmetne nekretnine tužitelja temeljem rješenja o ovrsi donesenog u tom predmetu uknjiženo založno pravo radi osiguranja naplate te tražbine. Isto tako postupak vođen pod brojem Ovr-932/12 (pogrešno navedeno Ovr-93212-17), je također vođen radi naplate tražbine uzdržavanja ovdje tužene (za 1.4.2010. do 31.5.2012.), ali je isti također obustavljen, nakon što je upisano založno pravo na nekretnine tužitelja, a radi osiguranja naplate te tražbine. Navedeno je razvidno iz priloženih zemljišnoknjižnih izvadaka.

Sukladno čl. 102. st. 7. OZ-a je propisano da obustava ovrhe ne sprečava pokretanje novog ovršnog postupka radi naplate te iste tražbine na istoj nekretnini.

10. Što se tiče navoda tužitelja da je platio majci tužene PRĐ još 2008. godine iznos od 6.000,00 kn s osnova uzdržavanja tuženice, valja reći da iz uplatnica koje je tužitelj dostavio u prilog svojim navodima, proizlazi da su uplate vršene u razdoblju od 15.3.2008. do 4.12.2008. godine, dok je glavna rasprava u predmetu P-157/09 u kojem je donesena presuda temeljem koje je i pokrenuta predmetna ovrha i u kojem se raspravljalo o uzdržavanju tužene, zaključena 21.5.2009. godine. Prema tome, tužitelj je još u tom postupku mogao iznositi tvrdnje da je tražbina uzdržavanja u odnosu na te plaćene iznose za koje tvrdi da se odnose na uzdržavanje prestala, pa ih stoga više ne može isticati s uspjehom u ovom predmetu pozivom na čl. 50. st. 1 toč. 9. OZ-a.

11. Nadalje, potpuno je neprihvatljiva tvrdnja tužitelja da je tražbina uzdržavanja prestala prijebojem sa troškovima stanovanja tužene u nekretnini tužitelja. Naime, sukladno čl. 200. ZOO-a prijeboj je isključen za tražbinu koja potječe iz zakonske obveze uzdržavanja.

12. U odnosu na tvrdnju tuženika da je sporna tražbina prestala na način da je tuženoj rješenjem Centra za socijalnu skrb Zaprešić od 10.6.2010., priznato pravo na privremeno uzdržavanje u mjesečnom iznosu od 531,10 kn, odnosno da je ukupno na ruke majke tuženice plaćeno 20.509,41 kn od CSS Zaprešić za razdoblje od 25.3.2010. do 24.3.2013., a koji iznos je tužitelj podmirio sa kamatama jer da je protiv njega vođen parnični postupak pred Općinskim sudom u Zaprešiću posl. br. P-827/14, koji je pokrenulo tužbom Općinsko državno odvjetništvo, valja reći da je iz dokumentacije u spisu, odnosno pravomoćnog rješenja o dosudi u predmetnoj ovrsi, posl. br. Ovrv-7908/2015. od 10.5.2024. razvidno da je tužena priznala te uplate, tako da je upravo za taj iznos od 20.509,41 kn (prema fiksnom tečaju konverzije 1 euro=7,53450 kn iznosi 2.722,07 eura), nesporno plaćenih po osnovi privremenog uzdržavanja tužene za period od ožujka 2010. do ožujka 2013. umanjena glavnica iz rješenja o ovrsi od 4.5.2015. godine. Dakle, niti taj iznos ne može biti predmet raspravljanja u ovom postupku.

13. Ostali prigovori koji ističe tužitelj koji se odnosi na obustavljeni kazneni postupak vođen protiv tužitelja radi neplaćanja zakonskog uzdržavanja tužene nije relevantan, isto kao niti zdravstveno stanje i invaliditet tužitelja.

14. Konvencijski prigovor prava na dom, tužitelj također ne može isticati s uspjehom u ovom postupku. Naime, iz odluke Županijskog suda u Puli Gž Ovr-242/2024 donesenoj povodom žalbe tužitelja na rješenje o dosudi nekretnine Ovr-7908/15-284 od 10.5.2024. godine, koje je doneseno na temelju pravomoćnog rješenja o ovrsi od 4.12.2015. godine, proizlazi da se prigovor prava na dom može isticati najkasnije u žalbi protiv rješenja o ovrsi, a što tužitelj nije učinio. Međutim bez obzira na to valja reći da u svakom slučaju pravo na zakonsko uzdržavanje preteže nad pravom vlasništva, još pogotovo kada se radi o situaciji kada je u pitanju samo suvlasnički dio nekretnine tužitelja u kojoj tužitelj i dalje živi što nije niti sporno među strankama.

15. Tužitelj također problematizira i zastupanje tužene po odvjetniku Nikoli Bošković Slivonja, odnosno valjanost punomoći za zastupanje, ali on ne može s uspjehom isticati prigovore koji se odnose na zastupanje protivne strane. Osim toga tužena je tijekom ovog, a isto tako i drugih postupka koje tužitelj vodi protiv tužene pred istim sudom i sucem, dostavila isprave i otklonila sve dvojbe oko zastupanja po punomoćniku odvjetniku Nikoli Bošković Slivonji.

16. Imajući u vidu naprijed navedena utvrđenja, neosnovan je zahtjev tužitelja da se ovrha proglasi nedopuštenom, pa je odlučeno kao u izreci pod I.

17. Zahtjev tužitelja za obustavom predmetne ovrhe je također neosnovan, jer se o obustavi ovršnog postupka može odlučivati samo u okviru ovršnog postupka, pa je odlučeno kao u toč. II izreke.

18. Odluka o parničnom trošku je donesena primjenom čl. 154. st. 1. i 155 ZPP-a, a imajući u vidu odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23-dallje Tarifa), VPS od 15.488,75 eura (116.700,00 kn).

Tuženoj je tako priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 8/1), za sastav podneska od 7.11.2023. iznos od 500,00 eura (Tbr. 8/1), zastupanje na ročištu 28.2.2024. u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 9/1), podneska od 30.1.2025. u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 8/1), ročište 21.10.2025. u iznosu od 500,00 eura, što je ukupno 2.500,00 eura, uvećano za 25% PDV-a od 625,00 Eura, što je ukupno 3.125,00 eura. Zakonaska zatezna kamata je tuženoj dosuđena na parnični trošak od donošenja ove presude, a sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

18.1. Tuženiku nije priznat i dosuđen trošak sa sastav podnesaka 17.11.2023. 25.1.2025., 13.10.2025. jer u istima ponavlja već iznesena navode.

U Zagrebu, 28. studenog 2025. godine

Sudac:

Martina Klanac

UPUTA O REDOVITOM PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe Županijskom sudu, u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda, u četiri istovjetna primjerka.

DNA:

1. Tužitelju

2. Punomoćniku tužene