Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zadru

Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35

Poslovni broj: Povrv-67/2021-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zadru, po sutkinji Katarini Zdunić, na prijedlog sudske savjetnice Ive Begonja Vuković, u pravnoj stvari tužitelja TTE INŽENJERING – TPA BAGAT, d.o.o., Nin, Put Bagata 1, OIB: 16867093329, kojeg zastupa punomoćnik Dragan Jurjević, odvjetnik u Zadru, Hrvoja Vukčića Hrvatinića 8, protiv tuženice DT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici, odvjetnici u BAČIĆ I PARTNERI odvjetničko društvo j.t.d., Zadar, Mihovila Pavlinovića 9, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 28. listopada 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Zvonimira Brzića, odvjetnika u Zadru i punomoćnice tuženika odvjetnice Ane Šoša te nakon objave presude 28. studenog 2025. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Emila Brkića iz Zadra, Ul. Domovinskog rata 3, poslovni broj Ovrv-1980/2019 od 18. prosinca 2019., kojim se nalaže tuženici DT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju TTE INŽENJERING – TPA BAGAT, d.o.o., Nin, Put Bagata 1, OIB: 16867093329, iznos od 52,45 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na pojedinačne iznose kako slijedi:

- na iznos od 31,51 EUR od 9. studenog 2019.,

- na iznos od 20,94 EUR od 15. studenog 2019.,

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope HNB-a na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pa do isplate, kao i iznos odmjerenih troškova ovrhe uvećan za zateznu kamatu po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a koja teče na iznos od 39,82 EUR od 18. prosinca 2019., sve to u roku od 8 dana; te se tužbeni zahtjev u cijelosti odbija kao neosnovan.

II. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženici DT platiti tužitelju iznos od 41,88 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 15. studenog 2019. pa do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope HNB-a na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila pije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana."

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 125,00 EUR, u rok od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u svojstvu ovrhovoditelja 5. prosinca 2019. podnio protiv tuženice javnom bilježniku Emilu Brkiću iz [adresa] prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi isplate iznosa od 52,45 EUR sa zateznim kamatama i troškovima postupka, a povodom kojeg je isti 18. prosinca 2019. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-1980/2019.

2. Protiv tog rješenja tuženica (tada u svojstvu ovršenice) pravovremeno je podnijela prigovor u kojem osporavajući osnovu i visinu potraživanja navodi kako nema dugovanja prema tužitelju, a osporavani računi na koje se pobijano rješenje poziva da ničim nisu argumentirani.

3. Javni bilježnik predmet je proslijedio Općinskom sudu u Zadru koji je rješenjem poslovni broj Povrv-207/2020-2 od 3. ožujka 2020. (koje je postalo pravomoćno) stavio izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo provedene radnje te odredio da će se postupak provesti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Istim rješenjem tužitelj je upozoren da je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dana primitka tog rješenja iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje tih činjenica, a tuženik da je dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, sve sukladno odredbi čl. 461.a st. 3. i 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 153/23; u daljnjem tekstu: ZPP).

4. Postupajući sukladno naprijed citiranoj odredbi tužitelj nastavno pojašnjava da tuženica tužitelju prema računu br. 61/PSL 2/2 duguje iznos od 31,51 EUR (237,41 HRK), a prema računu br. 71/PLS/2 iznos od 20,94 EUR (157,79 HRK), što ukupno iznosi 52,45 EUR (395,20 HRK). Predmetni iznosi da predstavljaju 0,09% od naplaćenih iznosa i to iznosa od 791.374,36 HRK (105.033,43 EUR) i iznosa od 525.969,16 HRK (69.808,10 EUR), koje je FINA ovršila prema tužitelju, a sve prema presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-x 161/2013-3. Čl. 7. Društvenog ugovora da je propisano: "U raspodjeli i korištenju sredstava ostvarene dobiti, odnosno u snošenju rizika za rezultat poslovanja, osnivači sudjeluju razmjerno vrijednosti sredstava koja ulažu u temeljni kapital društva, kao i za daljnji rad i poslovanje". Kako DT ima 0,09% udjela u društvu tužitelja ista da je dužna srazmjerno svom suvlasničkom udjelu u društvu sudjelovati u podmirivanju rizika za rezultat poslovanja. U prilog prednjih navoda tužitelj je dostavio specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje (stranica 12 spisa), presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x 161/2013-3 od 18. prosinca 2018. (stranice 13 do 18 spisa), zapisnik sa sjednice skupštine od 6. srpnja 2009. (stranica 19 spisa), Odluku o imenovanju v.d. direktora društva tužitelja od 4. lipnja 2004. (stranica 19 spisa) te Društveni ugovor sklopljen 4. svibnja 1999. (stranica 20 do 22 spisa).

5. Tuženica u nastavku postupka, prije upuštanja u raspravljanje, ističe prigovor stvarne nenadležnosti Općinskog suda u Zadru. Očitujući se na navode iz podneska tužitelja ističe kako tuženica nije stranka iz spora u kojem je donesena odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-x 161/2013-3, pa time niti solidarni dužnik s tužiteljem. Kako zakonodavac ne predviđa odgovornost osnivača za ovakav slučaj jer prema Zakonu o trgovačkim društvima za obveze društva s ograničenom odgovornosti odgovara društvo cijelom svojom imovinom, a ne osnivači, predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti.

6. Prednje navode tuženice tužitelj u nastavku postupka osporava kao neosnovane. Ističe kako su se, protivno navodima tuženice, čl. 7. Društvenog ugovora udjeličari dogovorili plaćati takve gubitke i to proporcionalno veličini svojih udjela i cit. čl. to jasno regulirali. Navedeno da proizlazi i iz činjenice da su udjeličari MT i JT već platili svoj udio koliko otpada na njih obzirom na činjenicu da MT ima udio od 5,4 %, a JT ima udio u Društvu od 8,74%. Ovi udjeličari da su tako 4. studenog 2019. platili iznos od 29.479,27 HRK, a 15. studenog 2019. iznos od 74.582,43 HRK čime su u cijelosti platili svoj udio gubitka u Društvu sukladno prethodnom pismenom i usmenom dogovoru svih udjeličara. Isto tako udjeličar IT koji ima udio od 62,09 % da je platio iznos od 490.362,36 HRK.

Prema točki II. pod toč. 1. presude VSRH Rev-x 161/2013-3 od 18. prosinca 2018., tužitelj da je platio iznos kamata u visini od 791.374,36 HRK (105.033,43 HRK), a koji iznos predstavlja solidarni dug tužitelja, LT te VT. S obzirom da tuženica ima udio od 0,09% u vlasničkoj strukturi tužitelja, sukladno čl. 7. Društvenog ugovora, tužitelj da potražuje iznos od 31,51 EUR (237,41 HRK), što predstavlja 0,09% dijela isplaćenog potraživanja koje je otpadalo na tužitelja prema točki II. pod toč. 1. presude VSRH Rev-x 161/2013-3 (0,09% od 1/3 potraživanja od 791.374,36 HRK (105.033,43 EUR). Nadalje prema točki II. pod toč. 2. presude VSRH Rev-x 161/2013-3 od 18. prosinca 2018., tužitelj da je platio iznos kamata u visini 525.969,16 HRK (69.808,10 EUR). S obzirom da tuženica ima udio od 0,09% u vlasničkoj strukturi tužitelja, sukladno čl. 7. Društvenog ugovora, tužitelj potražuje i iznos od 62,83 EUR (473,37 HRK), što predstavlja 0,09% dijela od iznosa u visini 525.969,16 HRK (69.808,10 EUR) prema točki II. pod toč. 2 presude VSRH Rev-x 161/2013-3 od 18. prosinca 2018.

Dakle, ukupno tužitelj od tuženice potražuje iznos od 94,34 EUR. Budući da se dogodila pogreška u ranijem obračunu kada je dugovanje tuženici obračunato u iznosu od 395,20 HRK, a ne 710,78 HRK povećava tužbeni zahtjev (pobliže kao u izreci presude) uređujući ga pri tom i u pogledu valute.

U prilog prednjih navoda predlaže izvršiti uvid u izvod HPB d.d. od 4. studenog 2019. i 15. studenog 2019. (stranice 28 do 29 spisa) kao i izvesti dokaz stranačkim saslušanjem te financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem.

7. Općinski sud u Zadru rješenjem poslovni broj Povrv-207/2020-6 od 15. siječnja 2021. oglasio se stvarno nenadležnim i po pravomoćnosti istog predmet ustupio ovom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom.

8. U nastavku postupka tužitelj predlaže saslušati isključivo tuženicu u ovom postupku obzirom je zastupnik po zakonu tužitelja sve što je imao rekao kroz podneske, a potom i izvesti dokaz financijskim vještačenjem kojim bi vještak utvrdio točan iznos za refundaciju podmirenog duga koji otpada na tuženicu kao udjeličara od 0,09% sukladno čl. 7. Društvenog ugovora, i to od iznosa koji je u cijelosti naplaćen od tužitelja temeljem Presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x 161/2013 od 18. prosinca 2018. odnosno 0,09% od iznosa 263.791,45 HRK te 0,09% od iznosa 525.969,16 HRK.

9. Rješenjem donesenim na raspravni zapisnik od 23. rujna 2021. sud je sukladno odredbi čl. 190. st. 3. ZPP-a dopustio preinaku tužbe smatrajući da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

10. Tuženica je tijekom postupka predlagala odluku o provođenju financijskog vještačenja odgoditi dok se takav dokaz ne izvede u spisu ovog suda poslovni broj Povrv-259/2020 u kojem bi trebalo biti razjašnjeno i činjenično stanje iz ovog predmeta. Prema navodima tuženice u tom predmetu u kojem se odlučuje po tužbi ovdje tužitelja protiv LT, tamo tuženik je uz podnesak od 30. kolovoza 2021. priložio dopis LT iz kojeg proizlazi da je on svojim ustupanjem udjela IT podmirio obveze ovdje tuženice DT.

11. Županijsko državno odvjetništvo u Zadru dopisom od 5. prosinca 2023. (stranica 55 spisa) obavijestilo je ovaj sud da je obustavljena istraga u kaznenom predmetu protiv IT, zbog kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz čl. 246. st. 2. KZ-a. U prilogu obavijesti dostavljeno je i Rješenje ŽDO u Zadru od 12. kolovoza 2022. (stranice 56 do 59 spisa).

12. Sud je izveo dokaz čitanjem isprava priloženih spisu utvrđujući tako odlučne činjenice savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno čl. 8. ZPP-a.

13. Sukladno odredbi čl. 10. ZPP-a sud nije izvodio dokaz stranačkim saslušanjem kao i financijsko - knjigovodstvenim vještačenjem ocjenjujući ih suvišnima o čemu će biti više riječi u nastavku obrazloženja.

14. Konačno uređenim tužbenim zahtjevom tužitelj u ovom postupku od tuženice potražuje ukupan iznos od 94,34 EUR.

15. Predmetno potraživanje proizišlo je iz spora koji se vodio pred Općinskim sudom u Zadru poslovni broj P-636/03 po tužbi UT protiv ovdje tužitelja, LT i VT, a tiče se predugovora koji je naslovljen kao Zapisnik, kojim su se tužitelj UT te tuženici TTE Inženjering – TPA Bagat d.o.o., Nin, LT, KT i VT dogovorili da će zajednički kupiti iz stečaja nekretnine stečajnog dužnika "Bagat" Tvornice plinskih armatura d.d. Nin u stečaju. Međutim, među strankama nije došlo do sklapanja društvenog ugovora o osnivanju društva s ograničenom odgovornošću, što je bio krajnji cilj pregovora vođenih u formi zapisnika, jer stranke nisu mogle usuglasiti sadržaj tog ugovora u odnosu na njihova prava i obveze, a niti je tužitelju vraćen novac kojim se obvezao sudjelovati kao temeljenim ulogom u osnivanju društva.

15.1. Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-x 161/2013-3 od 18. prosinca 2018. odbijena je kao neosnovana revizija tuženika protiv točke 1. presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-2233/10-3 od 12. listopada 2012., kojom je djelomično potvrđena točka I. i II. presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj: P-636/03 od 12. ožujka 2010., dok je u toč. II. prihvatio reviziju tužitelja UT protiv točke 2. drugostupanjske presude kojom je u odnosu na zatezne kamate djelomično preinačena prvostupanjska presuda i sudio:

"1. Odbija se žalba I-III tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-636/03 od 12. ožujka 2010. kojom je naloženo tuženicima isplatiti tužitelju zatezne kamate za iznos od 772.636,25 HRK od 7. travnja 20223. godine pa do dana 12. ožujka 2010. godine, kao dana zaključenja glavne rasprave.

2. Odbija se žalba I tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-636/03 od 12. ožujka 2010. kojom je naloženo I-tuženiku isplatiti tužitelju zatezne kamate na iznos od 511.867,73 HRK od 7. travnja 2003. godine pa do dana 12. ožujka 2010. godine, kao dana zaključenja glavne rasprave.

III. Revizija tuženika protiv odluke o parničnim troškovima se odbacuje kao nedopuštena."

15.2. Tužitelj je u cijelosti postupio po presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x 161/2013-3 od 18. prosinca 2018. te platio iznos kamata u visini od 791.374,36 HRK (105.033,43 EUR) koji iznos predstavlja solidarni dug tužitelja, LT i VT kao i iznos od 525.969,16 HRK, prema toč. 2. presude.

15.3. Čl. 7. Društvenog ugovora je propisano:" U raspodjeli i korištenju sredstava ostvarene dobiti, odnosno u snošenju rizika za rezultat poslovanja, osnivači sudjeluju razmjerno vrijednosti sredstava koja ulažu u temeljni kapital društva, kao i za daljnji rad i poslovanje."

16. Među strankama nije sporno da je tuženica član društva tužitelja (iako to ne proizlazi iz dostavljene dokumentacije od strane tužitelja). Nije spono ni da tuženica nije bila stranka u postupku u kojem je tom društvu kao i društvu i dva njegova člana naložena solidarna isplata. Tom presudom je dakle odlučeno tko ima obvezu prema trećem. Kako tuženica nije bila stranka u tom postupku učinci te presude ne mogu se protezati na nju niti se prema njoj može tražiti isplata po osnovi te solidarnosti.

17. Nadalje, prema odredbi čl. 385. st. 2. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj:111793, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 111/12, 125/11, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22, 18/23, 130/23 i 136/24; dalje ZTD) članovi društva s ograničenom odgovornošću ne odgovaraju za obveze društva. Iako društvenim ugovorom članovi mogu međusobno urediti raspodjelu dobiti i pokriće gubitka, to ne može derogirati zakonsku normu koja je prisilne naravi (ius cogens). Dakle, članovi društvenim ugovorom ne mogu stvoriti osobnu odgovornost člana za obveze društva jer je ograničenje odgovornosti člana zakonom propisano.

18. Ukoliko je društvo platilo obvezu regres može potraživati samo ukoliko postoji bilo ugovorna bila zakonska osnova odnosno ako su ispunjeni uvjeti za probijanje pravne osobnosti (čl. 10. ZTD-a). Međutim tužitelj niti tvrdi, a niti dokazuje da postoji takva osnova.

Odredba društvenog ugovora (čl. 7.) ne može se tumačiti kao osnova regresne ili solidarne odgovornosti člana prema društvu koje je platilo dug jer izraz "snošenju rizika za rezultat poslovanja, osnivači sudjeluju razmjerno vrijednosti sredstava koja ulažu u temeljni kapital" po ocjeni suda znači samo da član samo sudjeluje u rezultatima poslovanja u okviru svog poslovnog udjela tako da može: izgubiti uloženi kapital, ne ostvariti dobit ili sudjelovati u pokriću računovodstvenog gubitka (npr. kroz odluku o zadržanoj dobiti ili smanjenju kapitala). Drugim riječima rizik poslovanja iz cit. odredbe Društvenog ugovora se odnosi na vrijednost udjela, a ne na osobnu imovinu člana stoga ovakva odredba društvenog ugovora o snošenju rizika poslovanja ne znači da član odgovara društvu za njegove obveze prema trećima.

Slijedom navedenog o tužbenom zahtjevu tužitelja odlučeno je kao u izreci presude (točka. I.)

19. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. ZPP-a pa je tuženici kao stranci koja je u cijelosti uspjela u ovom sporu kao osnovan priznati zatraženi trošak za zastupanje u parničnom postupku u kojem je vrijednost predmeta spora manja od 100,00 EUR, sukladno Tbr. 7. toč. 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 – dalje: Tarifa) u iznosu od 50 bodova (vrijednost boda iznosi 2,00 EUR, sukladno Tbr. 54. Tarife) odnosno 100,00 EUR, što uvećano za PDV od 25 %, temeljem Tbr. 42. Tarife, iznosi ukupno 125,00 EUR (točka II. izreke). Sud nije odlučivao o dijelu zahtjeva tuženice koji se odnosi na sudske pristojbe obzirom ovaj dio zahtjeva nije postavljen sukladno odredbi čl. 164. ZPP-a.

U Zadru 28. studenog 2025.

Sudska savjetnica

Sutkinja

Iva Begonja Vuković

Katarina Zdunić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove odluke dopuštena je žalba.

Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta; stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta dok stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude.

Rok za žalbu je 15 dana.

Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku ovom sudu za Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., osim povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku,

- tuženici po punomoćnicima,

- u spis.