Republika Hrvatska

Općinski sud u Velikoj Gorici

Trg kralja Tomislava 36

Poslovni broj: Povrv-56/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sutkinji toga suda Ileani Bebek, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski Telekom d.d. OIB: 81793146560, Radnička cesta 21, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Tihomir Zec odvjetnik u Osijeku, protiv tuženice UF OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Aleksandra Vareškić Fodor odvjetnica u Velikoj Gorici, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. listopada 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženice, 28. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Marka Jurline iz Velike Gorice, poslovni broj Ovrv-106/2024 od 12. veljače 2024. u dijelu u kojem je tuženici naloženo da u roku od 8 dana isplati tužitelju iznos od 207,43 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 73,82 eura od 17. svibnja 2023.,

- na iznos od 116,10 eura od 17. lipnja 2023.,

- na iznos od 17,51 eura od 15. srpnja 2023.,

po stopi koja se određuje do 29. prosinca 2023. za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Marka Jurline iz Velike Gorice, poslovni broj Ovrv-106/2024 od 12. veljače 2024. u dijelu u kojem je tuženici naloženo da u roku od 8 dana isplati tužitelju iznos od 783,46 eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose od dospijeća do isplate, kao i u dijelu u kojem je tuženici naloženo da u roku od 8 dana naknadi tužitelju nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 212,50 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 12. veljače 2024. do isplate, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 237,86 eura, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 532,05 eura kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj, ranije ovrhovoditelj podnio je javnom bilježniku Marku Jurlini iz [adresa], prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženice, a radi naplate novčanog potraživanja u iznosu od 990,89 eura sa zateznim kamatama.

2. Javni bilježnik Marko Jurlina donio je rješenje o ovrsi 12. veljače 2024. poslovnog broja Ovrv-106/2024, protiv kojeg rješenja je tuženica provodobno uložila prigovor u bitnom navodeći da pobija osnov i visinu te ističe prigovor zastare potraživanja. Nadalje, navodi da su računi za mjesec travanj s dospijećem od 18. svibnja 2023. u iznosima od 6,08 eura, 7,05 eura te 5,65 eura plaćeni, što je vidljivo iz potvrda koje se dostavljaju uz prigovor.

3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-56/2024-2 od 18. rujna 2024. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinute su provedene ovršne radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U daljnjem nastavku postupka tužitelj se očitovao na navode iz prigovora tuženice, navodeći kako se osnovanost predmetnog potraživanja temelji na ugovornom odnosu proizašlom iz Zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 6. travnja 2023. za pretplatničke brojeve [broj telefona], [broj telefona], [broj telefona] i [broj telefona] i računa za 4 uređaja kupljena na rate. Visina novčane tražbine proizlazi iz vjerodostojne isprave uz prijepis mjesečnih računa za razdoblje koje je predmet ovog postupka, sa specifikacijama usluga, naknada i poziva. Uvidom u poslovnu dokumentaciju tužitelja utvrđeno je kako tuženica predmetne račune do danas nije podmirila, a ukoliko ista tvrdi suprotno, na njoj je teret dokaza u smislu odredbe članka 219. Zakona o parničnom postupku. Tužitelj nadalje upućuje i na sadržaj odredbe članka 153. Zakona o elektroničkim komunikacijama ("Narodne novine" broj 76/22), kojom je detaljno uređena pravna procedura reklamacije u odnosu na visinu iznosa zaduženja za telekomunikacijske usluge odnosno na kakvoću pružene usluge. Ukoliko je tuženica bila nezadovoljan visinom računa ili kvalitetom pružene usluge, ista je mogla, u roku od 30 dana, podnošenjem pisanog prigovora, u smislu citiranih zakonskih odredbi pokrenuti reklamacijski postupak. Na temelju podataka dostavljenih od strane nadležnih službi tužitelja proizlazi kako tuženica naprijed opisanu pravnu proceduru nije iskoristila. Kako tuženica, barem prema tužiteljevim saznanjima, pisane prigovore na utužene račune nije podnosila, dosljednom primjenom citirane odredbe ima se smatrati da se ista s iznosima navedenih računa i suglasila. Tuženica je, dakle, prekludirana u ovoj fazi postupka iznositi prigovore koji se tiču visine spornih računa budući da je svojom krivnjom propustila pravodobno prigovoriti računima u rokovima propisanim citiranom odredbom. U odnosu prigovor zastare istaknut od tuženice isti je neosnovan. Naime, tražbina po najstarijem utuženom računu dospjela je 18. svibnja 2023., dok je prijedlog za ovrhu podnesen javnom bilježniku 10. siječnja 2024. iz čega je razvidno da nije nastupila zastara u smislu odredbe članka 232. Zakona o obveznim odnosima. Slijedom naprijed iznesenog, tužitelj predlaže u cijelosti održati na snazi pobijani platni nalog te obvezati tuženicu na podmirenje parničnih troškova tužitelju zajedno sa zateznim kamatama.

5. Na navode iz podneska tužitelja, tuženica se očitovala na način da je nesporno tuženica 6. travnja 2023. sklopila sa tužiteljem pretplatnički odnos za četiri pretplatnička broja te je ugovorena mjesečna naknada po broju u iznosu od 27,35 eura što je za ukupno četiri broja mjesečno iznosilo 109,40 eura. Međutim, tuženica osporava da bi od tužitelja kupila četiri mobilna uređaja, kako to tvrdi tužitelj. Naime, tužitelj je dostavio četiri računa za kupnju mobilnih uređaja, ali tuženica osporava vjerodostojnost tih računa jer ni na jednom od tih računa ne postoje podaci tuženice zbog čega tužitelj nije dokazao da se odnose na tuženicu, niti da je tuženica kupila uređaje od tužitelja odnosno preuzela predmetne uređaje kao što ne dokazuje ni da su predmetni računi dostavljeni tuženici. Također, iznosi navedeni na računima za kupnju uređaja ne odgovaraju utuženim iznosima te nije jasno na što odnosi predmetno utuženje budući da tužitelj isto nije ni obrazložio niti iznio bitne činjenice niti postoji specifikacija računa da bi se dokazalo na što se računi odnose. Na svim dostavljenim računima za kupnju uređaja, koji se ne odnose na tuženicu, iznos za plaćanje je naveden 0,00 kuna stoga je tužitelj bio dužan dokazati ukoliko je došlo do prijevremenog raskida te na koji način su obračunate preostale mjesečne rate. Uzimajući u obzir da je pretplatnički odnos za četiri pretplatnička broja tuženica sa tužiteljem sklopila 6. travnja 2023., a računi za četiri uređaja su izdati za ranije razdoblje, dakle prije sklapanja pretplatničkog odnosa, ukazuje da tuženica nije kupila četiri mobilna uređaja. U odnosu na navode kako tuženica nije prigovarala utuženim računima čime se smatra da se s iznosima računa usuglasila, tuženica dostavlja e-mailove tuženice upućeni tužitelju u kojima tuženica iznosi prigovore na obračun ukupnog dugovanja uz isticanje da nema saznanja na što se dugovanje iznosi jer račune nije nikada primila te iz istih također proizlazi da čak niti tužitelj sam nije znao objasniti na što se dugovanje odnosi što je očigledno i razlog zašto potraživanje nije obrazloženo u prekludiranom roku. U odnosu na navode kako tuženica nije dostavila dokaze da su računi podmireni, tuženica navodi da je dokaze dostavile u prilogu prigovora. Kako tužitelj nije dostavio dokaze iz kojih proizlazi visina utuženog potraživanja niti je predložio izvođenje financijskog vještačenja na okolnost visine, posebno uzimajući u obzir sve uplate tuženice - a što više ne može niti predložiti budući je prekludiran zbog odredbi Zakona o parničnom postupku u pogledu spora male vrijednosti, tuženica predlaže donijeti presudu kojom će se ukinuti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u cijelosti uz naknadu troškova postupka.

6. S obzirom na visinu postavljenog tužbenog zahtjeva u konkretnom slučaju se radi o sporu male vrijednosti članak 458. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/1999, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) budući da se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 eura.

7. Sukladno odredbi članka 461.a stavak 6. ZPP u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga tužitelj je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od primitka rješenja kojim se stavlja van snage rješenje o ovrsi, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, dok je tuženik dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iz stavka 6. ovoga članka iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica.

7.1. Na navedeni rok za iznošenje činjenica i dokaza stranke su upozorene u rješenju o stavljanju van snage rješenja o ovrsi, poslovni broj Povrv-56/2024-2 od 18. rujna 2024. (dostavnice se nalaze iza lista 55 spisa). Budući da je tužitelj rješenje ovog suda kojim se stavlja izvan snage rješenje o ovrsi zaprimio 24. rujna 2024., dok je nove činjenice naveo i dokaze predložio tek u podnesku od 24. rujna 2025. dakle, protekom godinu dana od zaprimanja rješenja kojim se stavlja izvan snage rješenje o ovrsi, stoga sud iste nije uzeo u obzir.

7.2. Naime, sukladno odredbi članka 461.a stavak 9. i 10. ZPP-a propisano je da stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu ili u podnescima iz stavaka 6. i 7. ovoga članka. Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno stavku 9. ovoga članka sud neće uzeti u obzir.

7.3. Iz izloženoga, prema ocjeni ovoga suda, nedvojbeno proizlazi kako je tužitelj u sporu male vrijednosti iznio nove činjenice i stavljao nove dokazne prijedloge (Zahtjev za mobilnu uslugu Hrvatskog telekom, podaci o korisniku uz ugovor i otplatni plan, e mail korespondencija, izvod iz stavaka za period od 1. siječnja 2021. do 17. rujna 2025., kao i izvođenje dokaza financijsko-knjigovodstveno vještačenje) za koje je nedvojbeno znao i ranije i koje upravo svojom krivnjom nije pravodobno dostavio a uzimajući u obzir da je tuženica već u prigovoru u cijelosti osporila kako osnovu tako i visinu tužbenog zahtjeva. Stoga sud nove činjenice kao i navedene dokazne prijedloge sukladno odredbi članka 461.a ZPP nije uzeo u obzir prilikom donošenja odluke.

8. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u dokaze koji prileže spisu i to izvod iz poslovnih knjiga broj F5-001799/23 (list 14 spisa), preslike aplikacije o plaćenim utuženim iznosima (list 29-40 i 124-129 spisa), e mail korespondencija (list 47-48 spisa), zahtjev za aktivaciju usluge (list 59-61 spisa), pravne napomene i opći uvjeti (list 62 spisa), sažetak ugovora (list 63 spisa), preslike računa sa specifikacijama (list 65-88 spisa), izvod stavki za period 1. siječnja 2023. do 20. listopada 2024. (list 89 spisa), Opći uvjeti poslovanja Hrvatskog telekoma d.d. za pružanje usluga u javnoj pokretnoj komunikacijskoj mreži (mobilne usluge Hrvatskog telekoma) od 9. ožujka 2023. (list 90-100 spisa), e mail komunikacija (list 104-113 spisa), potvrde o uspješnoj transakciji (list 114-116 spisa), izvod prometa po računu od 24. listopada 2023. (list 117-123).

9. Na temelju tako izvedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svakog za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi članka 8. ZPP ovaj sud nalazi tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

10. Predmet spora je potraživanje tužitelja i to za isplatu po osnovi neplaćenih računa za pružene usluge za pretplatnički broj [broj telefona], [broj telefona], [broj telefona], [broj telefona] i to naknadu na ime mjesečne pretplate i potrošnje, kao i za isplatu svih nenaplaćenih obroka za kupnju mobilnih uređaja, u ukupnom iznosu 990,89 eura.

11. Među strankama je sporna osnovanost i visina potraživanja. S tim u vezi sporno je i je li tužiteljevo potraživanje u zastari.

12. Uvidom u zahtjev za mobilnim uslugama Hrvatskog Telekoma utvrđeno je da je tuženica Hrvatskom Telekomu d.d. podnijela zahtjev za Tarifni paket Unlimited GB max brzina za telefonski broj [broj telefona], [broj telefona], [broj telefona] i [broj telefona], a Hrvatski Telekom d.d. je prihvatio taj zahtjev čime je između tuženice i tužitelja sklopljen Ugovor za telekomunikacijske usluge. Tim Ugovorom tuženica se obvezala plaćati naknade za usluge koje koristi.

13. Kao savjestan sudionik u ovom obveznom odnosu tuženica je u skladu s člankom 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 – dalje: ZOO) dužna ispuniti svoju obvezu plaćanja ugovorenih naknada. Obje stranke, i tužitelj i tuženica dužni su prema članku 5. ZOO-a surađivati radi potpunog i urednog ispunjenja obveza i ostvarivanja prava u tim odnosima.

14. Uvidom u račune (list 77-88 spisa) utvrđeno je da je na svakom računu navedena mjesečna pretplata i potrošnja po ugovorenoj Unlimited GB tarifi temeljem Zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa za telefonski broj [broj telefona], [broj telefona], [broj telefona] i [broj telefona] te je naznačen i ukupan dug po prethodnim razdobljima te je potom sve zajedno zbrojeno za platiti tako da se na računu stavka „Iznos računa“ razlikuje po iznosu od stavke „ukupan iznos za platiti“. Tužitelj tvrdi da tuženica nije uredno podmirivala svoje mjesečne obveze po označenom Ugovoru.

15. Nadalje, iz dostavljenih računa proizlazi da su tuženici ispostavljeni računi u kojima je naznačena naknada, količina usluge i cijena iste, za četiri telefonska broja. Tako se račun broj 6301061254230400 (list 77-80 spisa), račun broj 6301061254230500 (list 81-84 spisa) i račun broj 6301061254230600 (list 85-88 spisa) u kojima je naznačena naknada, količina usluga, cijena iste i popusti na mjesečnu naknadu, odnosi ukupno na sva četiri telefonska broja [broj telefona], [broj telefona], [broj telefona] i [broj telefona].

16. Stoga je visina potraživanja tužitelja u iznosu 207,43 eura (iznos od 73,82 eura s dospijećem 16. svibnja 2023., iznos od 116,10 eura s dospijećem 16. lipnja 2023. i iznos od 17,51 eura s dospijećem 14. srpnja 2023.) utvrđena temeljem naprijed navedenih materijalnih dokaza posebno navedenih računa i zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa. Iz dostavljenih potvrda o plaćenim računima (list 32-40 spisa) ne proizlazi da su utuženi iznosi podmireni, a uspoređujući brojeve pojedinih računa po kojima su vršena plaćanja od tuženice sa računima koji su utuženi. U pogledu navedenog zahtjeva valja reći da nije osnovan prigovor zastare tuženice.

17. Naime, odredbom članka 232. stavak 1. točka 3. ZOO propisano je da tražbina pošte, telegrafa i telefona za uporabu telefona i poštanskih pretinaca te druge njihove tražbine koje se naplaćuju u tromjesečnim ili kraćim rokovima, zastarijevaju za godinu dana. Kako je tražbina tužitelja s osnove uporabe telefona po najstarijem utuženom računu dospjela 16. svibnja 2023., a ovršni prijedlog u ovom predmetu podnesen je 10. siječnja 2024. to predmetno potraživanje tužitelja u iznosu od 207,43 eura nije u zastari. Slijedom čega je, na temelju odredbe članka 451. stavak 3. ZPP-a održan na snazi platni nalog iz javnobilježničkog rješenja o ovrsi u dijelu u kojem je tuženici naloženo u roku od osam dana isplatiti iznos od 207,43 eura s pripadajućim zateznim kamatama kako je to određeno u točki I. izreke presude.

18. Odluka o zateznoj kamati temelji se na odredbi članka 29. stavak 1. ZOO prema kojoj dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom. U skladu s odredbom članka 183. stavak 1. ZOO-a, dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje. Stoga, na dosuđene iznose glavnice tužitelju pripadaju i zatezne kamate na pojedinačne iznose od prvog dana nakon dospijeća naznačenog u dostavljenim računima. Pritom je visinu stope zatezne kamate sud odredio na temelju odredbe članka 29. stavak 2. ZOO.

19. U odnosu na potraživanje tužitelja s osnove kupnje uređaja valja reći da se ne radi o tražbini iz članka 232. stavak 1. točka 3. ZOO već se radi o obvezi koja proizlazi iz ugovornog odnosa i za koju je određen petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO (tako i Županijski sud u Zagrebu u odluci poslovni broj Gž-3797/2022-2 od 14. studenoga 2022.).

20. U odnosu na potraživanje za mobilni uređaj iz dostavljene dokumentacije sud ne može utvrditi niti jednu odlučnu činjenicu o kojoj ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva u dijelu kojem se potražuje naknada za kupljene mobilne uređaje – tko je konkretno obveznik plaćanja utužene tražbine (korisnik) s obzirom da iz dostavljene dokumentacije ne proizlazi da je tuženica sklopila ugovor za kupnju mobilnih uređaja, niti je tuženica naznačena na računima broj 654/ZG13/44, 227/ZG13/41, 402/ZG13/325 i 125/ZG13/41. Isto tako, uzimajući u obzir da je pretplatnički odnos za četiri pretplatnička broja tuženica sa tužiteljem sklopila 6. travnja 2023., a računi za četiri uređaja su izdati za ranije razdoblje (list 65-68 spisa), dakle prije sklapanja pretplatničkog odnosa, ukazuje da tuženica nije kupila četiri mobilna uređaja. Također, niti visina utužene tražbine ne proizlazi iz dostavljene dokumentacije s obzirom da se iznos naveden u poslovnim knjigama tužitelja (iznos od 759,03 eura) razlikuje od iznosa koji je naveden u računima broj 654/ZG13/44, 227/ZG13/41, 402/ZG13/325 i 125/ZG13/41 (list 65-68 spisa). Na svim dostavljenim računima za kupnju uređaja, iznos za plaćanje je naveden 0,00 kuna stoga je tužitelj bio dužan dokazati ukoliko je došlo do prijevremenog raskida eventualno sklopljenog ugovora, na koji način su obračunate preostale mjesečne rate. Navedeno je bio dužan dokazati tužitelj temeljem odredbe članka 219. ZPP u svezi odredbe članka 221.a ZPP, a to isti nije učinio slijedom čega je ovaj sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja te primjenom odredbe članka 451. stavak 3. ZPP-a ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi za iznos od 759,03 eura sa zateznim kamatama, o čemu je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

21. Suprotno navodima tužitelja, tuženica je dostavila potvrde uz prigovor (potvrde iz aplikacije o plaćenim utuženim iznosima o uplatama – list 29-31 i 124 spisa) koje se odnose na utužene račune broj 2844219100123050 u iznosu od 6,08 eura (list 30 i 69 spisa), račun broj 2949221700123050 u iznosu od 7,05 eura (list 31 i 71 spisa), račun broj 2949221800123050 u iznosu od 5,65 eura (list 29 i 73 spisa), račun broj 2949222000123050 u iznosu od 5,65 eura (list 124 i 75 spisa) sa datumom dospijeća 18. svibnja 2023., da su plaćeni. Slijedom čega je ovaj sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja te primjenom odredbe čl. 451. stavak 3. ZPP-a ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi za iznos od 24,43 eura sa zateznim kamatama, o čemu je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

22. Dalje, platni nalog ukinut je i u dijelu koji se odnosi na troškove ovršnog postupka budući da je postupak u ovom predmetu započet prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, a po prigovoru ovršenice rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute provedene ovršne radnje, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, nakon čega se prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave treba smatrati tužbom za izdavanje platnog naloga iz članka 446. i članka 448. ZPP. Stoga je platni nalog iz rješenja o ovrsi ukinut u pogledu troškova ovrhe (točka II. izreke ove presude), te je o cjelokupnim troškovima postupka odlučeno ovom presudom (točke III. i IV izreke presude).

23. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 2. ZPP u vezi s odredbom članka 155. stavak 1. ZPP.

24. Odredbom članka 154. stavak 2. ZPP propisano je da ako su stranke djelomično uspjele u sporu, sud će najprije utvrditi postotak u kojem je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

25. Navedena odredba članka 154. stavak 2. ZPP odnosi se i na troškove ovršnog postupka, s obzirom da se radi o jedinstvenom postupku, koji je započet po pravilima ovršnog postupka, a nastavljen i okončan po pravilima parničnog postupka.

26. Odredbom članka 155. stavak 1. ZPP je propisano da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice.

27. Visina naknade troškova za rad odvjetnika utvrđena je na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23 – dalje: Tarifa) i prema vrijednosti predmeta spora (iznos od 990,89 eura). Sud potrebnim troškom za vođenje ove parnice u smislu odredbe članka 155. ZPP cijeni trošak tužitelja i to za sastav podneska od 8. listopada 2024. prema Tbr. 7.1 i 8.1 Tarife u iznosu od 75 bodova, trošak pristupa na ročište 14. listopada 2025. prema Tbr. 9.1 Tarife u iznosu 75 bodova, odnosno ukupno 150 bodova. Stoga je tužitelju valjalo priznat trošak parničnog postupka prema zatraženoj vrijednosti boda od 2,00 eura, u iznosu od 300,00 eura, a koji uvećan za trošak PDV-a od 25 % u iznosu od 75,00 eura tj. ukupan iznos od 375,00 eura.

27.1. Tužitelj ima pravo na naknadu troškova ovršnog postupka i to za sastav ovršnog prijedloga u iznosu od 75 bodova prema Tbr.11.1 Tarife, što iznosi 150,00 eura, uvećan za PDV od 25% iznosi 187,50 eura i predujam naknade javnom bilježniku u iznosu od 25,00 eura, odnosno ukupno iznos od 212,50 eura.

27.2. Tužitelju nije priznat trošak podneska od 25. rujna 2025. budući je bio prekludiran u podnošenju tog podneska prema odredbi članka 461.a ZPP, pa stoga isti sud nije uzeo u razmatranje.

28. U smislu odredbe članka 155. ZPP ovaj sud cijeni trošak tuženice i to za sastav prigovora prema Tbr.11.1. Tarife u iznosu od 75 bodova, trošak sastava podneska od 31. listopada 2024. i 7. listopada 2025. prema Tbr. 8.1 Tarife u iznosu od 75 bodova svaki, trošak pristupa na ročište 14. listopada 2025. prema Tbr. 9.1 Tarife u iznosu 75 bodova, odnosno ukupno 300 bodova. Stoga je tuženici valjalo priznat trošak parničnog postupka prema zatraženoj vrijednosti boda od 2,00 eura, u iznosu od 600,00 eura, a koji uvećan za trošak PDV-a od 25 % u iznosu od 150,00 eura tj. ukupan iznos od 750,00 eura.

29. Tužitelj je u konačnici u parnici uspio u 35,47 % (osnov 50 %, visina 20,93 %), a tuženica 64,53 % (osnov 50%, visina 79,06 %). Kada se uspjeh tuženice odbije od uspjeha tužitelja dobije se 29,06%, u kojem omjeru je tužitelj dužan tuženici naknaditi troškove postupka.

30. Stoga je omjeru od 29,06% valjalo tuženici priznati naknadu troškova parničnog postupka koji su bilo potrebni za njezino vođenje u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a odnosno u ukupnom iznosu od 217,95 eura, koji iznos je uvećan za trošak sudske pristojbe na prigovor u iznosu od 19,91 eura odnosno sveukupni iznos od 237,86 eura (točka III. izreke presude).

31. Dakle, u preostalom dijelu do ukupno zatraženog iznosa troška parničnog postupka u iznosu od 532,05 eura zahtjev tuženice nije osnovan jer joj prema odredbama Tarife ne pripada (točka IV. izreke presude).

Velika Gorica, 28. studenoga 2025.

Sutkinja

Ileana Bebek

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba županijskom sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, odnosno od dana dostave prijepisa ove presude, u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (članak 335. ZPP).