REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-2480/2024-46

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Hrvoju Lukšić, u pravnoj stvari tužitelja KZ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik CZ iz Odvjetničkog društva Hrabar & partneri d.o.o., Zagreb, Gajeva 35, protiv tuženika VATROSLAV GMAZ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Goran Božić, odvjetnik u Zagrebu, Ul. Baruna Trenka 5, radi povrede autorskog prava i naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 15. listopada 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za donošenje i objavu presude dana 28. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja

I Utvrđuje se da je tuženik IZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] povrijedio autorska prava tužitelja KZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i to:

1. autorska imovinska prava tužitelja na autorskim djelima: Drvena harmonika, Crtić vrtić, Tekući Pitagora, Divovski ksilofon, Periskop, Prugasto ogledalo, Šetnja sunčevim sustavom, Diskovi inercije, Ljudski sunčani sat, Impulsno njihalo, Spirala adaptacije, Labirint ogledala, Zvučna zrcala, Glazbena ograda, Nemogući trokut, Kameni ksilofon i to neovlaštenim korištenjem autorskih djela na način da je citirana djela u javnosti nezakonito predstavljao kao svoja te na način da je bez suglasnosti i znanja tužitelja ustupio pravo korištenja autorskih djela: Zvučna zrcala, Glazbena ograda, Spirala adaptacije, Nemogući trokut, Kameni ksilofon, Prugasto ogledalo, Labirint ogledala, Ljudski sunčani sat društvu Redox d.o.o. iz Zagreba, OIB: 36138701442, Stupničke Šipkovine 37, Stupnik (ranije na adresi: [adresa]) temeljem Ugovora o ustupanju autorskih prava od 25. studenog 2015. godine;

2. autorska moralna prava tužitelja na autorskim djelima: Zvučna zrcala, Glazbena ograda, Spirala adaptacije, Nemogući trokut, Kameni ksilofon, Prugasto ogledalo, Labirint ogledala, Ljudski sunčani sat i to deformiranjem i mijenjanjem tih autorskih djela bez odobrenja autora i na način kojim se vrijeđa čast i ugled tužitelja.

II Zabranjuje se tuženiku, da samostalno ili putem trećih osoba, koristi autorska djela tužitelja: Drvena harmonika, Crtić vrtić, Tekući Pitagora, Divovski ksilofon, Periskop, Prugasto ogledalo, Šetnja sunčevim sustavom, Diskovi inercije, Ljudski sunčani sat, Impulsno njihalo, Spirala adaptacije, Labirint ogledala, Zvučna zrcala, Glazbena ograda, Nemogući trokut, Kameni ksilofon.

III Nalaže se tuženiku platiti tužitelju:

na ime naknade za neovlašteno korištenje autorskih djela: Drvena harmonika, Crtić vrtić, Tekući Pitagora, Divovski ksilofon, Periskop, Prugasto ogledalo, Šetnja sunčevim sustavom, Diskovi inercije, Ljudski sunčani sat, Impulsno njihalo, Spirala adaptacije, Labirint ogledala, Zvučna zrcala, Glazbena ograda, Nemogući trokut, Kameni ksilofon iznos od 13.272,28 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje kamatna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište kamatna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, za tri postotna poena; na ime naknade štete radi povrede autorskih moralnih prava na autorskim djelima: Drvena harmonika, Crtić vrtić, Tekući Pitagora, Divovski ksilofon, Periskop, Prugasto ogledalo, Šetnja sunčevim sustavom, Diskovi inercije, Ljudski sunčani sat, Impulsno njihalo, Spirala adaptacije, Labirint ogledala, Zvučna zrcala, Glazbena ograda, Nemogući trokut, Kameni ksilofon iznos od 1.327,23 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje kamatna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište kamatna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, za tri postotna poena; na ime naknade koristi stečene bez osnove na autorskim djelima: Zvučna zrcala, Glazbena ograda, Spirala adaptacije, Nemogući trokut, Kameni ksilofon, Prugasto ogledalo, Labirint ogledala, Ljudski sunčani sat iznos od 9.290,60 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje kamatna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište kamatna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, za tri postotna poena; sve u roku 15 dana.

IV Nalaže se tuženiku da na vlastiti trošak objavi izreku ove presude u novinama Jutarnji list te na Internet portalu www.jutarnji.hr u roku od 8 dana od nastupanja pravomoćnosti presude, a ako to tuženik sam ne učini, ovlašćuje se tužitelj to učiniti sam o trošku tuženika.

V Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove ovog parničnog postupka, u iznosu od 12. 411,31 eur , zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje kamatna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište kamatna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

VI Odbija se tužitelj sa zahtjevom za platež troškova postupka u iznosu od 2.812,50 eur, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje kamatna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište kamatna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužbom od dana 31. siječnja 2017. tužitelj je pokrenuo parnični postupak i predložio da sud nakon provedenog postupka usvoji tužbeni zahtjev, po pojedinim točkama, te tuženika obveže na plaćanje troškova postupka.

2. U obrazloženju tužbe tužitelj navodi da je autor više različitih edukativno zabavnih eksponata, i to putem projekta Park Znanosti, da je zamišljen kao autorski projekt s ciljem da se javne površine oplemene interaktivnim znanstvenim i edukativnim sadržajem namijenjenim svim dobnim skupinama, da sadržaj da čine eksponati, od kojih svaki pokazuje i dokazuje zanimljive pojave iz područja fizike, astronomije, geografije i psihologije. Tužitelj da je tako autor sljedećih eksponata: Drvena harmonika, Crtić Vrtić, Tekući Pitagora, Divovski ksilofon, Periskop, Prugasto ogledalo, Šetnja sunčevim sustavom, Diskovi inercije, Ljudski sunčani sat, Impulsno njihalo, Spirala adaptacije, Labirint ogledala, Zvučna zrcala, Glazbena ograda, Nemogući trokut, Kameni ksilofon itd. Iznosi tvrdnju da je međutim tuženik u javnosti citirane eksponate predstavljao kao svoje unatoč činjenici što je bio svjestan da je riječ o autorskim djelima tužitelja.

3. Nadalje, u obrazloženju tužbe tužitelj navodi da je tuženik dana 23. studenog 2015. potpisao Ugovor o ustupanju autorskih prava s trgovačkim društvom Redox d.o.o. iz Zagreba, te je u toč 2. članka 1. Ugovora tuženik je naveo kako je autor sljedećih eksponata: Glasni šapat, melodijska ograda, magična spirala, Aerofon, Nemogući trokut, Kameni ksilofon, Šareno ogledalo, Soba ogledala, Babel bubanj, Sunčani sat. Člankom 2. Ugovora tuženik da je prepustio autorska prava za citirane eksponate, odnosno prava korištenja, društvu Redox d.o.o. Konkretnije, prepustio je društvu Redox d.o.o. pravo proizvodnje, reproduciranja, distribucije, priopćavanja autorskog djela javnosti, prerade te ekonomskog iskorištavanja djela, da je čl. 7. Ugovora, tuženik protivno članku 50. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima odrekao svojih autorskih prava u korist društva Redox d.o.o., no u svakom slučaju da je za citirano zaprimio neutvrđeni novčani iznos. Naime, tužitelj je dobio na raspolaganje citirani Ugovor kojega mu je po Odvjetničkoj opomeni dostavilo društvo Redox d.o.o., ali je novčani iznos bio zacrnjen, kao i da je čl. 1. citiranog ugovora je propisano da se u prilogu ugovora nalazi elaborat sa specifikacijama eksponata koje isprave tužitelj nema posjedu. Tužitelj nadalje iznosi tvrdnju da su svi eksponati koje je tuženik ustupio društvu Redox d.o.o., zapravo prekopirani tužiteljevi eksponati samo označeni drugim imenom, odnosno da je Glasni šapat je zapravo eksponat Zvučna zrcala, Melodijska ograda je zapravo Glazbena ograda, Magična spirala je zapravo Spirala Adaptacije, Šareno ogledalo je zapravo Prugasto ogledalo, Soba ogledala je zapravo Labirint ogledala, Sunčani sat je zapravo Ljudski sat.

4. Obrazlažući tužbu tužitelj dalje navodi da su eksponati Nemogući trokut i Kameni ksilofon su ukradeni iz skica tužitelja. Navodi nadalje da je tuženik kroz kraće vrijeme prije nekoliko godina, kao tadašnji prijatelj tužitelja, pomagao tužitelju na način da mu je prevodio tekstove opisa eksponata na engleski jezik Tužitelj pretpostavlja kako je upravo u tom trenutku tuženik ukrao specifikacije tužiteljevih eksponata. Nadalje, da su predmetni eksponati su postavljeni prilikom izgradnje hotela ,,Amarin" kao dio hotelskog parka. S time u vezi, tužitelj da je još u studenom 2014. godine predstavio svoje eksponate i projekt " Park znanosti" društvu Maistra d.d, dok je u siječnju 2015. godine započeo pregovore s društvom Maistra d.d. kao investitorom, Studiom UP kao projektantom te glavnim izvođačem Kamgrad d.o.o., oko postavljanja svojih eksponata uz hotel „Amarin". Dapače, da je projektant tužiteljeve eksponate uvrstio u "knjigu specifikacije opremanja hotela". Projekt izgradnje hotela da je vodilo društvo Abilia d.o.o., dok je društvo Redox d.o.o. bilo podizvođač društvu Kamgrad d.o.o. Nakon dužeg vremenskog perioda pregovaranja i dogovaranja oko postavljanja tužiteljevih eksponata, dostavljanja tražene dokumentacije projektantu i glavnom izvođaču (tehnički nacrti i posebni uvjeta za instalacije odabranih eksponata), komunikacija s tužiteljem da je bila naglo prekinuta, odnosno zaključno, tužitelj u tužbi navodi da smatra da su povrijeđena njegova autorska prava, slijedom čega je pokrenuo ovaj postupak, time da je uz tužbu tužitelj dostavio dokumentaciju za koju smatra da potvrđuje njegove navode.

5. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da osporava tužbeni zahtjev, da tužitelj u tužbi potpuno pogrešno navodi da je autor eksponata Drvena Harmonika, Crtić Vrtić, Tekući Pitagora, Divovski ksilofon, Periskop, Prugasto ogledalo, Šetnja sunčevim sustavom, Diskovi inercije, Ljudski sunčani sat, Impulsno njihalo, Spirala adaptacije, Labirint ogledala, Zvučna zrcala, Glazbena ograda, Nemogući trokut, Kameni ksilofon. Da naprijed navedeni eksponati nikako ne mogu predstavljati autorsko djelo tužitelja, budući da se isti temelje na konceptima koji se već godinama koriste u sklopu svjetskih edukativnih parkova, osporava tvrdnju da je tužitelj koncepte Magične spirale, Prugastog ogledala, Labirinta ogledala, Glazbene ograde, Kamenog ksilofona i Spiralne adaptacije preuzeo iz kataloga Richter Spielgeräte, dok su koncepti Zvučnog zrcala, kao i upute za uspješnu izradu istog javno dostupne na Internet, da se se koncepti Perikop, Impulsno njihalo i Diskovi inercije već godinama koriste u raznim edukacijskim parkovima diljem svijeta te nikako ne mogu predstavljati autorsko djelo tužitelja, budući da ne predstavljaju originalnu intelektualnu tvorevinu, odnosno da čak i kad bi tužitelj i bio autor navedenih eksponata, da je tuženik navedene koncepte dodatno oplemenio do te mjere da se znatno razlikuju od eksponata tužitelja te isti stoga nesporno predstavljaju autorsko djelo tuženika, a ne tužitelja.

6. Nadalje, tuženik u odgovoru na tužbu navodi da su Edukativni parkovi vrlo česta pojava u svijetu od Weizmann Institute of Science u Jeruzalemu preko COSI u Chicagu, pa do Parka nauke u Šapcu. Sam tužitelj da se sa konceptom edukativnog parka upoznao krajem 2013.g. kada je posjetio Park nauke, koji je krajem 2011.g. otvoren na beogradskoj Adi Ciganliji u režiji g. SZ, zbog čega se nipošto ne može raditi o autorskom projektu i djelu kako to tužitelj tvrdi u tužbi, da su nakon tužiteljevog povratka iz Beograda tužitelj i tuženik da su kao partneri počeli razrađivati ideju o projektiranju i izradi sličnog projekta. Nakon inicijalnog istraživanja putem interneta da su odlučili oblikovati park s deset eksponata, a budući da već postoji veliki broj postojećih eksponata, da su odlučili da nema potrebe smišljati nove eksponate već da će preuzeti funkcionalnost postojećih eksponata i prilagoditi ih prema vlastitim potrebama. Nakon odluke o sadržaju projekta tužitelj da je počeo izrađivati skice prema nacrtima eksponata koje su parnične stranke zajedno pribavile dok se tuženik brinuo o promotivnom, marketinškom i opisnom dijelu projekta te je i imenovao eksponate.

7. Obrazlažući dalje osporavanje, tuženik navodi da se radilo o zajedničkoj ideji parničnih stranaka za razvijanje poslovne suradnje. Nakon što su se među parničnim strankama pojavile nesuglasice u poslovnom odnosu, sredinom 2014.g. da je došlo do prekida njihovog partnerstva, a nakon čega je tuženik 2015.g. odlučio kreirati drugačiju varijantu edukacijskog parka - Edupark. Vizualno rješenje navedeno edukacijskog parka da je zamišljeno i stvoreno u suradnji s UZ, grafičkim dizajnerom, prezentacijski prikaz u prostoru da je renderirao je g. OZ te da je tuženik s njim počeo i izrađivati nove projektne nacrte, da se eksponati Eduparka temelje na javno dostupnim dugogodišnjim konceptima, koje koncepte je tuženik dodatno oplemenio do te mjere da se znatno razlikuju od na internetu javno dostupnih dugogodišnjih koncepata, a samim time i od eksponata tužitelja.

8. Nakon provedenog postupka, sud je dana 20. svibnja 2024. donio presudu broj P- 258/2022, kojom je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja, te tuženika obvezao na plaćanje troškova postupka, odnosno sud je donio pobijanu odluku temeljem isprava dostavljeni u spis, kao i izvedenog dokaza saslušanjem tužitelja (list 226-228 spisa), kao i izvedenog dokaza vještačenjem po vještaku strojarske struke, nakon čega je donio odluku da je tužitelj autor navedenih eksponata za koje je razradio tehničku dokumentaciju i nacrte (radioničke i izvedbene) koje je tuženik otuđio i izvršio preinake određenog sadržaja, slijedom čega je sud smatrao da je tuženik povrijedio tužiteljeva imovinska i moralna autorska prava, a u odnosu na visinu naknade za neovlašteno korištenje autorskih djela i naknade štete radi povrede autorskih moralnih prava i stečenih koristi sukladno odredbi članka 223. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22; dalje: ZPP), a odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. i članka 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23).

9. Postupajući po žalbi tuženika, drugostupanjski sud je u svojoj odluci Posl broj. Pž- 4063/2024-2 od dana 29. listopada 2024. odlučio da se ukida se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-258/2022 od 20. svibnja 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem, u prvom redu iz razloga što sud smatra da se presuda ne može se ispitati zato što je izreka presude nerazumljiva i presuda nema razloga o odlučnim činjenicama (toč 7 odluke).

10. Nakon provedenog postupka, sud je donio pobijanu odluku temeljem isprava dostavljeni u spis, kao i izvedenog dokaza saslušanjem tužitelja, kao i izvedenog dokaza vještačenjem po vještaku strojarske struke, nakon čega je donio odluku da je tužitelj autor navedenih eksponata za koje je razradio tehničku dokumentaciju i nacrte (radioničke i izvedbene) koje je tuženik otuđio i izvršio preinake određenog sadržaja, slijedom čega je sud smatrao da je tuženik povrijedio tužiteljeva imovinska i moralna autorska prava, a u odnosu na visinu naknade za neovlašteno korištenje autorskih djela i naknade štete radi povrede autorskih moralnih prava i stečenih koristi sukladno odledbi članka 223. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22; dalje: ZPP), a odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. i članka 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23).

11. Postupajući po žalbi tuženika, drugostupanjski sud je u svojoj odluci Posl broj. Pž- 4063/2024-2 od dana 29. listopada 2024. odlučio da se ukida se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-258/2022 od 20. svibnja 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem, u prvom redu iz razloga što sud smatra da se presuda ne može se ispitati zato što je izreka presude nerazumljiva i presuda nema razloga o odlučnim činjenicama (toč 7 odluke).

12. Tijekom prvostupanjskog postupka tužitelj je dalje na ročištima i u podnescima od dana 18. svibnja 2017. i 25. rujna 2019. dalje dokazivao svoje tvrdnje i osporavao navode tuženika, time da je tuženik, nakon dostavljenog odgovora na tužbi pisanim putem dostavio očitovanja dana 26. ožujka 2019., 21. studenog 2019. i 29. siječnja 2024. osporavao navode tužitelja, i dostavio dokumentaciju za koju smatra da dokazuje njegove navode.

13. Nakon dostave drugostupanjske odluke, tužitelj nije čekao poziv suda, odnosno postupanje u skladu s drugostupanjskom odlukom, već je u svom očitovanju od dana 25.03.2025. naveo da je tužitelj , autor nacrta za navedene te je izradio po tim nacrtima sljedeće eksponate: Zvučna zrcala, Spirala adaptacije, Drvena harmonika, Glazbena ograda, Labirint ogledala, Šetnja sunčevim sustavom, Divovski ksilofon, Impulsno njihalo, Ljudski sunčani sat, Diskovi inercije, Crtić vrtić, Tekući Pitagora, Periskop, Prugasto ogledalo, Nemogući trokut, Kameni ksilofon, itd., da je tužitelj razvio preko 50 eksponata time da je dio eksponata (njih 14) je objavljeno na tužiteljevoj web- stranici: parkznanosti.com, da se eksponata nalazi u [adresa] u [adresa] (njih 25), dio na drugim lokacijama po Republici Hrvatskoj, s time da tužitelj nije objavio sve svoje eksponate, time da tuženik ni na koji način nije sudjelovao u izradi kako samih tehničkih nacrta, odnosno specifikacija za eksponate, tako ni postojećih gotovih eksponata, već je to isključivo činio tužitelj.

14. Nadalje, tužitelj u svom očitovanju navodi da je ranije javnosti ponudio svoje eksponate i projekt Park znanosti, pa tako i hotelu Amarin u Rovinju s idejom da eksponati budu dio hotelskog parka, ad je investitor radova hotela Amarin bilo je društvo Maistra d.d. kojemu je tužitelj još u studenom 2014. predstavio eksponate i projekt, da je u siječnju 2015.g. tužitelj je započeo pregovore s društvom Maistra d.d., Studiom UP kao projektantom te društvom Kamgrad d.o.o. kao glavnim izvođačem, a u vezi s postavljenjem eksponata uz hotel, daj e projektant Studio UP tužiteljeve je eksponate tada bio uvrstio u „knjigu specifikacije opremanja hotela“, da je projekt izgradnje vodilo je društvo Abilia d.o.o., daje nakon dužeg vremenskog perioda pregovaranja i dogovaranja oko postavljanja tužiteljevih eksponata, dostavljanja tražene dokumentacije projektantu i glavnom izvođaču (tehnički nacrti i posebni uvjeti za instalacije odabranih eksponata), komunikacija s tužiteljem je naglo prekinuta, time da je tužitelj u u novinama vidio da se u hotelu Amarin otvorio park u kojem se nalaze eksponati koji su izrađeni po njegovim nacrtima, nakon čega se tužitelj se obratio sudionicima u izgradnji hotela Amarin saznavši pritom da su eksponati pribavljeni od društva Redox d.o.o. iz Zagreba, time da je društvo Redox d.o.o. bilo podizvođač glavnom izvođaču radova Kamgrad d.o.o.

15. Isto tako, tužitelj navodi da je tuženik je s društvom Redox d.o.o. 23. studenog 2015. potpisao Ugovor o ustupanju autorskih prava, u kojem je u čl. 1. točki 2. navedenog Ugovora o ustupanju autorskih prava navodi se da je tuženik autor sljedećih eksponata: Glasni šapat, Melodijska ograda, Magična spirala, Aerofon, Nemogući trokut, Kameni ksilofon, Šareno ogledalo, Soba ogledala, Babel bubanj i Sunčani sat, sve prema specifikaciji elaborata u prilogu Ugovora, čl. 2. Ugovora tuženik je društvu Redox d.o.o. prepustio autorska prava, odnosno isključivo pravo korištenja citiranih eksponata, odnosno prepustio je društvu Redox d.o.o. pravo proizvodnje, reproduciranja, distribucije, priopćavanja autorskog djela javnosti, prerade te ekonomskog iskorištavanja djela, da da čl. 7. Ugovora tuženik se protivno članku 50. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima (NN 67/2003, 79/2007, 125/2011, 80/2011, 141/2013, 127/2014, 62/2017; dalje u tekstu: ZAPSP) odrekao autorskih prava, a koja po mišljenju tužitelja nisu tuženikova, u korist društva Redox d.o.o. za iznos od 70.000,00 kn / 9.290,60 EUR, time da Eksponati koje tuženik ustupa društvu Redox d.o.o. zapravo su prekopirani tužiteljevi eksponati samo označeni drugim imenom (list 366 spisa), odnsno da je svega 10 mjeseci otkako je tužitelj započeo pregovore u vezi s postavljanjem eksponata u parku hotela Amarin, tuženik s podizvođačem radova, društvom Redox d.o.o. sklapa Ugovor o ustupanju autorskih prava i to na temelju nacrta koje je prekopirao od tužitelja.

16. Tužitelj dalj obrazlaže u svom očitovanju da su tuženikovi eksponati su po ideji, koncepciji, izvedbi i funkciji isti kao i tužiteljevi, uz tek sitne preinake., a da je tome tako, tužitelj smatra da to proizlazi iz Nalaza i mišljenja sudskog vještaka koji je potvrdio sve navode tužitelja, te da je takvo promišljanje prihvatio i prvostupanjski sud u postupku koji se vodio pod brojem P-258/2022.

17. Tužitelj se u svom očitovanju poziva na odredbe čl. 172. ZAPSP-a, te odredbu čl. 183. ZAPSP-a, smatrajući da je tuženik namjerno povrijedio tužiteljeva autorska prava, ima se primijeniti članak koji propisuje dvostruki iznos naknade (penala), slijedom čega tužitelj predlaže, da se tuženiku zabrani korištenje autorskih djela tužitelja, kao i da mu se naloži isplata iznosa od 13.272,28 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na ime naknade za neovlašteno korištenje autorskih djela, iznos od 1.327,23 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na ime naknade štete za učinjenu povredu autorskih prava te iznos od 9.290,60 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na ime naknade koristi stečene bez osnove, te se pozvao na odredbe čl. 172., 177., 178., 179., 180. i 183. ZAPSP-a, pri naznačavanju svog tužbenog zahtjeva (list 368-370 spisa).

18. Očitujući se na navode tužitelja, tuženik je u svom podnesku od dana 30. travnja 2025. osporio navode tužitelja, naveo da smatra da je drugostupanjski sud naveo na koji način treba dalje voditi postupak, odnosno da sud mora prvo pozvati tužitelja na ispravak, te naveo da ukoliko sud ne smatra da se radi o preinaci, da tuženik ističe prigovor zastare, obzirom da je od dana podnošenja tužbe pa do tužbenog zahtjeva preinačenog Podneskom od dana 25. ožujka 2025. prošlo više od tri godine, dok je od navodnog štetnog postupanja proteklo i više od pet godina.

19. Tuženik je predložio da se u daljnjem tijeku postupka izvede dokaz saslušanjem tuženika, a koji nije tijekom postupka saslušan, kao i predloženih svjedoka, time da je tužitelj samo naveo imena svjedoka i okolnosti na koje predlaže da se izvede dokaz, time da nije postupio u skladu s odredbom čl. 241. ZPP-a, prema kojoj stranka mora, dakle imperativna odredba, naznačiti o čemu ona treba svjedočiti, i navesti njezino ime i prezime i boravište, a što tuženik u svom očitovanju nije učinio, odnosno nije naznačio adresu boravišta svjedoka na koji bi se eventualno mogao dostaviti poziv za ročište, ukoliko sud prihvati taj dokazni prijedlog.

20. U svom očitovanju na navode tuženika, tužitelj je u svom očitovanju naveo da smatra da se ne radi o preinaci tužbenog zahtjeva, obzirom da je dana uputa za postupanje u skladu s odredbom čl. 109 Zakona o parničnom postupku, te se stoga ne može govoriti o preinaci tužbenog zahtjeva, pa slijedom toga tužitelj smatra da je i potpuno promašen prigovor zastare istaknut od strane tuženika.

21. U odnosu na dokazne prijedloge za saslušanjem svjedoka tužiteljska strana je u svom očitovanju navela da se izričito protivi provođenju bilo kojeg novog dokaza, predloženog od strane tuženika podneskom od 30.4.2024. budući da su tamo navedeni dokazni prijedlozi predloženi nakon zaključenja prethodnog postupka., te da ne potpadaju pod utvrđenu člankom 299. stavak 2. Zakona o parničnom postupku. U odnosu na prijedlog tužene strane da se izvede novi dokaz vještačenjem tužiteljska strana navodi da je riječ o paušalnim navodima tužitelja, bez ikakve pravne i logične osnove, time da je stvarni razlog takvog prijedloga činjenica što mu vještački nalaz koji prileži spisu ne ide u prilog, odnosno što dokazuje da je tuženik samo prekopirao nacrte čiji je autor bio i jest tužitelj, a potom te nacrte prodao trećoj osobi.

22. Na ročištu održanom dana 4. lipnja 2025. sud je donio odluku da će se izvesti dokaz saslušanjem stranaka, time da je na ročištu održanom dana 15. listopada 2025. izveden je dokaz saslušanjem tužitelja ČZ (list 389 spisa) kao i tuženika IZ (list 391-392 spisa).

23. Raspravnim rješenjem od ana 15. listopada 2025. donesena je dopuna odluke o izvođenju dokaza, te je odlučeno da se odbijaju dokazni prijedlozi tuženika, odnosno sud nije prihvatio prijedlog tužene strane da se izvede dokaz saslušanjem predloženih svjedoka, obzirom da tuženik nije postupio u skladu s odredbom čl. čl. 241. ZPP-a, te je sud postupio u skladu s odredbom čl. 492.a, ZPP-a, uzimajući u obzir da je u postupku koji je prethodio ovom sud izveo dokaze, kao i dokaz vještačenjem, time da je punomoćnik tuženika aktivno sudjelovao u postupku, te je donesena odluka da se izvede dokaz saslušanjem tuženika, a što nije učinjeno tijekom dugogodišnjeg vođenja prvog postupka.

24. Isto tako, odbijen je i prijedlog za provođenje novog vještačenja, iz razloga što je u svom očitovanju od dana 30. travnja 2025. tužena strana navela da potrebno izvesti novo vještačenje po drugom vještaku, a iz razloga što je se vještak Toth pri izradi svojeg Nalaza i mišljenja upustio i u pravne ocjene, odnosno nekritički se priklonio navodima tužitelja preuzimajući ulogu suda, te se stoga predmetni Nalazu i mišljenje vještaka Totha ne može koristiti u ovom postupku, a što po mišljenju suda nije točno, obzirom da je vještak sačinio Nalaz i mišljenje u skladu s zadatkom suda.

25. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u dokumentaciju koju su stranke dostavile i to specifikacije eksponata sa fotografijama (list 7-12 spisa), kopiju Ugovora o ustupanju autorskih prava između tuženika i društva Redox d.o.o. s pripadajućim elaboratom (list 13-15 spisa), kopiju dopisa od 14. studenog 2016. kojim je dostavljen odgovor na opomenu pred utuženje (list 16 spisa), kopiju dopisa trgovačkog društva ABILIA d.o.o., Rovinj upućen tužitelju od dana 12. listopada 2016. (list 17 spisa), kopiju dopisa trgovačkog društva MAISTRA d.d., Rovinj od dana 21. rujna 2016. (list 18 spisa), kopiju dopisa trgovačkog društva KAMGRAD d.d., Zagreb upućen tužitelju dana 12. listopada 2016. (list 19 spisa), kopiju dopisa dostavljen putem elektroničke pošte (list 20-24 spisa), kopiju dokumentacije koju je tuženik dostavio uz tužbu (list 33- 38 spisa), kopiju dokumentacije dostavljene na ročištu dana 26. veljače 2019. (list 62- 91 spisa), kopiju Ugovora o ustupanju autorskih prava između društva Redox d.o.o., [adresa] i IZ (list 100-103 spisa), kopiju Dodatka Ugovoru o ustupanju autorskih prava od dana 3. veljače 2017. (list 104 spisa), kopiju dopisa upućen putem elektroničke pošte (list 105-110 spisa), kopija dopisa upućen od tužitelja JZ od dana 7. veljače 2014. (list 111 spisa), kopiju korespondencije između stranaka upućeno putem elektroničke pošte (list 112-159 spisa) kopije nacrta (list 160-184 spisa),kopiju dopisa od 14. studenog 2016. kojim je dostavljen odgovor na opomenu pred utuženje s privitkom nacrta eksponata dostavljen uz podnesak tužitelja od 25. rujna 2019. (list spisa), kopiju dopisa nazvan Odgovor projektanta za projekt u Rovinju od dana 8. lipnja 2016. upućen od trgovačkog društva Redox d.o.o. (list 209 spisa), kopiju dokumentacije koju je dostavio tuženik uz podnesak od dana 29. siječnja 2024., a kojim se očitovao na nalaz i mišljenje vještaka (list 273-297 spisa), kopiju pisanog očitovanja vještaka na podnesak tuženika od 29. siječnja 2024. (list 301-303 spisa), izveden je dokaz vještačenjem po vještaku strojarske struke trgovačko društvo ZANI d.o.o., Zagreb odnosno po vještaku Zlatko Tot, dip. ing. strojarstva time da je vještak dostavio pisani nalaz i mišljenje (list 243-254 spisa), time da je vještak na ročištu održanom dana 18. travnja 2024. usmeno obrazložio nalaz i mišljenje kao i pisanu dopunu (list 304-306 spisa), time da je na ročištu održanom dana 7. srpnja 2022. izveden dokaz saslušanjem tužitelja KZ (list 226-228 spisa),a u ponovnom postupku ponovo izvedeng dokaz saslušanjem saslušanjem tužitelja (list 389-390 spisa), kao i tuženika (list 391-392 spisa).

26. Među strankama u ovom postupka sporno je između stranaka da li je tuženik izvršio povredu autorskih prava tužitelja odnosno da li ima osnova zatraženoj naknadi štete sve u kontekstu odlučnih i prijepornih činjenica postojanja autorstva tužitelja i povrede istog od strane tuženika te prava na naknadu koja bi imala pripasti tužitelju ukoliko je utvrđenom povreda njegovog autorstva, time da je drugostupanjski sud u svojoj odluci naveo da sud mora utvrditi koja autorska djela predmet spora: izrađeni eksponati ili nacrti tih eksponata, da u prvom postupku sud nije raspravio zahtijeva li tužitelj naknadu štete ili povrat stečenog bez osnove, drugostupanjski sud je u svojoj odluci naveo da će se u ponovnom postupku pozvati tužitelja na ispravak tužbe sukladno odredbi članka 109. ZPP-a na način da točno navede autorska djela za koja tvrdi da je autor, da točno navede u čemu se sastoji neovlašteno korištenje neovlaštenih djela od strane tuženika i da navede na što se odnosi zahtijevani iznos od 9.290,60 eur (naknadu štete ili povrat stečenog bez osnove), time da je tužitelj, prije proteka roka za poziv na ispravak samoinicijativno dostavio očitovanje u skladu s uputom drugostupanjskog suda, te detaljno odgovorio na upite vezano za utvrđenje činjeničnog stanja, kao i visine tužbenog zahtjeva,

27. Temeljem Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' 53/91., 91/92., 112/99, 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

28. Dakle, dužnost stranaka jest da u parnici iznesu činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve te da predlože dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Na strankama je da sud uvjere u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost njihovih zahtjeva. Ukoliko sud ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu te formirati određeno uvjerenje, oslanjajući se na svoju savjest i slobodnu ocjenu dokaza, primijeniti će pravila o teretu dokazivanja.

29. Pravila o teretu dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava koje mjerodavno za ocjenu osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva. Ona obavezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu u svoju korist poziva, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava. Ako sud utvrdi da stranci pripada pravo na naknadu štete, na novčanu svotu, ali se visina svote ne može utvrditi ili bi se mogla utvrditi s nerazmjernim teškoćama, sud će o tome odlučiti prema slobodnoj ocjeni (čl. 223. st. 1. ZPP-a)

30. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, razmotrenih tvrdnji i pravnih shvaćanja parničnih stranaka kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sud je tužbeni zahtjev tužitelja ocijenio osnovanima, navedeno primjenjući pravila o teretu dokazivanja te o ocjeni dokaza, sukladno čl. 8. u vezi čl. 223. st. 1. ZPP-a.

31. Tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaz vještačenjem po vještaku strojarske struke trgovačko društvo ZANI d.o.o., Zagreb odnosno po vještaku Zlatko Tot, dip. ing. strojarstva time da je vještak dostavio pisani nalaz i mišljenje (list 243- 254 spisa), time da je vještak na ročištu održanom dana 18. travnja 2024. usmeno obrazložio nalaz i mišljenje kao i pisanu dopunu (list 304-306 spisa), vezano za utvrđenje autentičnosti eksponata tuženika, odnosno protupravno prisvojenog autorskog izričaja tužitelja.

32. Uvidom te ocjenom kako pisano sačinjenog nalaza i mišljenja sudskog vještaka tako i njegova raspravnog saslušanja sud nalazi da je vještak nakon temeljitog proučavanja spisa i predmeta vještačenja, sukladno rješenju i nalogu suda o provedbi vještačenja izvršio detaljnu i cjelovitu analizu predmeta vještačenja obzirom na tužbeni zahtjev i izložene činjenične tvrdnje parničnih stranaka, odnosno vještak je u svom pisano sačinjenom nalazu i mišljenju naveo da je izveo detaljnu analizu nacrte i raspoloživu tehničku dokumentaciju povezanu s prijepornim artefaktima: - te je navedeno i iskazao u preglednom, jasnom i određenom nalazu kao što je i zaključno iznio i logično uvjerljivo te konzistentno svoje stručno mišljenje.

33. Iz očitovanja vještaka, kao pisanog, tako i kasnije obrazloženog na raspravi, Iz proizlazi da eksponati tuženika iz Euduparka po ideji, koncepciji, izvedbi i funkciji uz manje modifikacije odgovaraju istim karakteristikama eksponata tužitelja iz Parka znanosti. Iz usporedbe nosivih konstrukcija, učvršćenja i dimenzija eksponata proizlazi da su idejna i oblikovna rješenja konstrukcija međusobno podudarna ili slična s nekim izmjenama. Izmjene na eksponatima tuženika nisu takve da bi se moglo zaključiti da se radi o potpuno novim konstrukcijskim rješenjima. Sličnosti i podudarnosti konstrukcijskih rješenja ukazuju da su konstruktivna rješenja eksponata Parka znanosti, odnosno nacrti uz manje konstrukcione izmjene, korišteni kao podloge za oblikovanje i izradu eksponata Eduparka, odnosno iz izvedenog dokaza tehničkim vještačenjem proizlazi da je tuženik za izradu svojih eksponata Eduparka kao podlogu koristio konstrukcijska rješenja, odnosno uz određene izmjene tehničku dokumentaciju eksponata Parka znanosti, a koje modifikacije nisu dovele do bitno novih konstrukcijskih rješenja i novog autorstva.

34. Sud je nalaz i mišljenje sudskog vještaka prihvatio u cijelosti kao valjano i pravilno te u potpunosti vjerodostojno budući da je isto iscrpno i neupitno stručno te sukladno s dokumentacijom i ispravama koje su privijene spisu.

35. Isto tako, sud je utvrdio da su proizlazi da su tehnički nacrti, montaže i opisi edukativnih eksponata te fotografije Parka znanosti dana 03. listopada 2016. (nesporno) deponirani kod HAA Hrvatske autorske agencije – Centra za intelektualno vlasništvo d.o.o. u Zagrebu (list 66 spisa ).

36. Tijekom prvog postupka izveden je dokaz saslušanjem tužitelja (list 226-228 spisa), time da je tužitelj ukratko naveo da je krenuo od ideje ciljem da osmisli i stvori različite artefakte – eksponate koji bi se mogli izlagati i prikazivati različite pojave iz pojedinih grana znanosti te tako izloženi činiti edukativni sadržaj namijenjen svim dobnim skupinama, da je sve svoje vrijeme, kreativnu energiju, znanje i financije usmjerio u realizaciju te ideje, obzirom da je svaki pojedini eksponat je potrebno autorski osmisliti, odnosno tehnički razraditi do razine radioničke izvedbe, a kako bi se isti mogao realizirati, te naveo da je autor eksponata koji su navedeni u činjeničnom opisu tužbe, da je da sam u realizaciji ovog cjelokupnog angažmana uključio više osoba na različite načine, uglavnom prijatelja, jednog da jednoga da izradi web stranicu, kao i tuženika, time da je djelatnost tuženika bila prikupiti obavijesti o potencijalnim investitorima odnosno kupcima eksponata, da je od tuženika očekivao angažman u pribavi adresa i obavijesti potencijalnih poslovnih partnera, te se međusobna komunikacija odvijala u tu svrhu. Nadalje, tužitelj je u svom iskazu naveo da je tuženik imao uvid i pristup u sve njegove autorske materijale, tehničke podloge slijedom čega je mogao doći u posjed u posjed tehničkih podloga odnosno uopće ideje realizacije eksponata eduparka a što je spomenutim ugovorom iz 2015.g. o ustupanju autorskih prava ustupio spomenutom društvu Redox lažno se predstavljajući autorom proizvoda iz edukacijskog programa Edupark, da od tuženik nije dobio jasno jasno objašnjenje da li je sklopio ugovor s Redoxom, da je tuženik u pisanoj prepisci je porekao da bi sklopio Ugovor s Redoxom, vremenski naznačujući da se to događalo u 10. mjesecu 2016..g., te da od tada nije komunicirao s tuženikom.

37. U odnosu na iskaz koji je bio dan u prvom postupku sud navodi da nakon iskaza tužitelja tuženik nije posebno osporavao navode tužitelja, kao ni njegov punomoćnik, iako je tužena stranka imala procesne mogućnosti osporavati iskaz tužitelja, obzirom da je nakon izvođenja tog dokaza određeno izvođenje dokaza vještačenjem. Isto tako treba napomenuti da tuženik nije usmeno osporio iskaz tužitelja, te isto tako nije dao iskaz tijekom cijelog postupka niti se odazvao poziima suda, a po mišljenju suda s namjerom da izbjegne suočenje susret s tužiteljem i opsnost da bude istovremeno saslušan u nazočnosti tužitelja.

38. Iz analize iskaza tužitelja u prvom postupku proizlazi da je tužitelj iskazivao u skladu s tužbenim navodima kao i dokumentacijom koja je dostavljena u spis,tima da je tužiteljska strana pribavila kopiju ugovor s Redoxom, a sklapanje kojeg posla je, prema iskazu tužitelja tuženik negirao i usmeno i u pisanoj dokumentaciji.

39. Isto tako, tužitelj je dao iskaz u ponovnom postupku dana 15. listopada 2025, sukladno iskazivao kao i u prvom iskazu, te dodatno naveo da je u cijelu priču s izradom eksponata krenuo 2013., da je po struci dipl. inženjer građevine i počinjemo crtati i izrađivati edukativne eksponate, da se nalaze na 80-ak lokacija u Hrvatskoj, Sloveniji i Bosni i Hercegovini, da i danas živi od izrade eksponata, da potražuje naknadu za neovlašteno korištenje, da je izradio nacrte za eksponate koji su predmet tužbenog zahtjeva ne samo tri koja su već navedena za hotel, nego i ostali koji proizlaze iz ugovora s REDOKS-om, da su prijatelji koji su bili uključeni u projekt 2013.i danas njegovi suradnici, te je na početku suradnja bila na prijateljskog bazi, da mu tuženik nije davao ideje, već da je samo pomagao kod izbora boja, dok je u ustalom dijelu iskaza, u bitnom navodio kao I u prvom iskazu.Sud smatra da su oba iskaza tužitelja logična I istinita, obzirom da je tužitelj tehničke struke, da je pored ekspnata koji su predmet tužbe izradio veliki broj eksponata koji su i danas izloženi, da I danas živi od djelatnosti izrade eksponata, kao i da ima iste dugogodišnje suradnike, koji rade zajedno s njim od 2013.g. Time da tuženik, nakon sklapanja ugovora s Redox-om nije njegov suradnik, te da s tuženikom nema komunikaciju. Iskazi su dani u skladu s dostavljenom dokumentacijom, time da tužena strana nije na ročištu održanom dana 15. listopada 2025. usmeno osporavala drugi iskaz tužitelja, iako je na ročiđštu bio i sam tuženik, a ni njegov punomoćnik.

40. U svom iskazu tuženik je naveo da je u jesen 2013.g. s tužiteljem komuniciram o potencijalnom projektu, da je sklopljen usmeni dogovor oko investiranja sredstva za projekt, da se krenulo sa skicom, da je bila zajednička razrada eksponata, da je tužitelj radio skice koje je precrtavao u računalu, da je bio uključen u izradi nacrta, dimenzije, funkcionalnost, izradu materijala, da je dolazio do razmirica između njega i tužitelja, da je u 5.mj. 2014.g. bio na jednom angažmanu u trajanju od tri tjedna nakon čega je prestala komunikacija s tužiteljem, da je tijekom 2015.g. sačinio projekt EDUPARK u kojem je bilo 10 eksponata sličnih namjena time da neke nisu predmet ovog spora, da je tada uspostavio kontakt s trgovačkim društvom REDOKS, a koje svojoj djelatnosti ima opremanje dječjeg igrališta, teretana na otvorenom, edukativnih parkova te je komunikacija između tuženika i REDOKS komunikacija bila na proširenju djelatnosti, da je da je po ugovoru trebalo napraviti još 7 eksponata , ali do predaje nacrta nije došlo jer REDOKS nije poštovao odredbe ugovora te zbog sudskog postupka daljnja suradnja je stavljena na ''led''. U odnosu na izradu eksponata tuženik je u svom iskazu naveo da nije sudjelovao u samoj izradi eksponata, kao I da je diplomirao engleski i književnost i informacijsku znanost, te da se bavi glazbom svirački i produkcijski.

41. U odnosu na ulaganja u zajednički project tuženik je naveo da je sudjelovao na način da se koristila njegova oprema, putovalo njegovim automobilom, time da je prva ponuda bila rađena na tvrtku njegovog oca obzirom da nisu imali zajedničku tvrtku.

42. Iskaz tuženika nije bio potkrepljen pisanim dokazima, a ni dokumentacijom koja je dostavljena u spis time da je tuženik iskazivao sasvim suprotno iskazu tužitelja. Iz iskaza tuženika proizlazi da nije tehničke struke, da nije sudjelovao u samoj izradi eksponata,, da nije pored eksponata koji su bili predmet ugovora izradio druge eksponate, da mu primarna djelatnost nije kreiranje I izrada eksponata već glazba. Sud ne prihvaća iskaz tuženika kao logičan istinit, iz razloga što je u suprotnosti sa dostavljenom dokumentacijom i iskazima tužitlelja u dva navrata, a koje iskaze tužena strana nije ni pokušala osporiti, kao iz iz razloga što sud smatra da tuženik nema potrebno tehničko znanje za cijeli postupak osmišljavanja, kreiranja I izrade eksponata.

43. Obzirom da iizvedene dokaze, u prvom redu pisana dokumentacija koja je dostavljena u spis, kao i izvedene dokaze, u prvom redu dokaz vještačenjem, kao i iskazi stranaka, upućuju na to da sud smatra da su djela koja su predmet tužbenog zahtjeva u smislu odredbe članka 5. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima („Narodne novine“ broj: 167/03, 79/07, 125/11, 80/11, 141/13, 127/14, 62/17; dalje: ZAPSP) autorska djela.

44. U odnosu na pitanje da li je tuženik neovlašteno koristio predmetna autorska djela sud navodi da iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da je tužitelj, zajedno sa suradnicima obavljao gotov sve poslove izrade eksponata, od skica, projekata, do završetka, time da je tuženik, u Ugovoru o ustupanju autorskih prava od dana 3. veljače 2017. (list 100 spisa), naveo da se citiranim ugovorom utvrđuje da je IZ autor proizvoda iz edukacijskog programa Edupark, da je IZ autor eksponata, te da se ugovorom određuje da se autorska djela mogu koristiti na način kako je opisano u elaboratu autora Edupark.

45. Iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da tuženik nije autor proizvoda (čl. 1) da nije autor pojedinačno pobrojanih eksponata, te da tuženik nije ni mogao prenijeti svoja autorska prava (čl. 2) kada ta prava nisu njegova, time da je tuženik potpisom Ugovora jamčio naručitelju da je isključivi nostitelj autorskih prava, da se tuženik odrekao svojih autorskih prava za naknadu od 70.000,00 kn, kao i da potpisom ugovora tuženik potrvrđuje da je primio navedeni iznos, a Dodatkom ugovoru a ustupanju autorskih prava od dana 03. veljače 2017. da se mijenja čl. 7, kojim je određen način isplate.

46. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, drugostupanjski sud je naveo da sud, ako utvrdio da je tuženik neovlašteno koristio predmetna autorska djela utvrditi valja utvrditi koja je uobičajena naknada za neovlašteno korištenje predmetnih autorskih djela za predmetnu vrstu korištenja (članak 179. stavak 1. ZAPSP-a) i visinu štete ako je tužitelju nastala (članak 178. ZAPSP-a) odnosno visinu stečenog bez osnove, uzimajući u obrzir okolnost da je na tuženiku je teret dokaza da je ovlašteno koristio predmetna autorska djela odnosno da je koristio autorska djela čiji je autor.

47. Tužitelj je u svom očitovanju od dana 25. ožujka 2025. tužitelj detaljno obrazložio sporna pitanja, odnosno što je temelj potraživanja, kao i visinu tužbenog zahtjeva, time da se očitovanje tužitelja temelji na dostavljenoj dokumentaciji u spis, kao i izvedenim dokazima, time da je na tuženiku je teret dokaza da je ovlašteno koristio predmetna autorska djela odnosno da je koristio autorska djela čiji je autor, a što tuženik nije dokazao, već je u svom iskazu samo pokušao uvjetiti sud da je autor, te da je u skladu s tom činjenicom imao legitimaciju za sklapanje ugovora i prijenos autorskih prava.

48. Sud je dakle našao tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim, navedeno polazeći od nepobitne pa i nesporne činjenice da je tužitelj taj koji je bio začetnikom ideje poslovnog poduhvata prezentacije i realizacije projekta Parka Znanosti koji je zamišljen s ciljem da se javne površine oplemene interaktivnim znanstvenim i edukativnim sadržajem namijenjenim svim dobnim skupinama a sadržaj kojeg trebaju činiti razni i različiti eksponati , od kojih svaki pokazuje i dokazuje zanimljive pojave iz područja fizike, astronomije, geografije i psihologije. U realizaciji tako zamišljenog projekta je svaki eksponat trebalo tehnički razraditi te izraditi tehničke izvedbene nacrte i dokumentaciju što je tužitelj jedini (nesporno) i učinio te je stoga tužitelj tako i autor eksponata (kako se to tvrdi u tužbi): Drvena harmonika, Crtić Vrtić, Tekući Pitagora, Divovski ksilofon, Periskop, Prugasto ogledalo, Šetnja sunčevim sustavom, Diskovi inercije, Ljudski sunčani sat, Impulsno njihalo, Spirala adaptacije, Labirint ogledala, Zvučna zrcala, Glazbena ograda, Nemogući trokut, Kameni ksilofon.

49. U kontekstu svih činjenica i osobitih okolnosti predmetnog spora sud drži potrebnim istaknuti da je predmet autorske zaštite izražaj ( ''.... a ne ideje, postupci, metode rada ili matematički koncepti kao takvi. '' – čl. 18. st. ZAPSP-a) te je stoga i posljedično za zaključiti da realizacija predmetnih artefakata, nepobitne tehničke prirode, pretpostavlja razradu tehničke dokumentacije i nacrta (radioničkih i izvedbenih nacrta), što je (nesporno) učinio upravo tužitelj, te se stoga ima i smatrati tvorcem ustvrđenog autorsko djela u smislu čl. 4. st. 1, čl. 14. st. 1. i 2. u vezi čl. 18. st. 1. ZAPSP-a.

50. Temeljem odredbe čl. 154. i 155. st 1. ZPP-a ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022 i 155/23) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/2023), uzimajući u obzirom vrijednost predmeta spora, odnosno 14.599,51 eur (110.000,00 kn) tužitelju je priznat trošak zastupanja za pojedine radnje, time da je naveden broj bodova, a kasnije obračun u eur, i to za sastav tužbe od dana 31. siječnja 2017. (Tbr. 7., 8., 9., 46. i 54. OT) 250, trošak sastava podneska od dana 18. svibnja 2017. (Tbr.7., 8., 9., 46. i 54. OT) kojim se tužitelj očitovao na navode odgovora na tužbu 250, trošak pristupa na ročište održano dana 26. veljače 2019. (Tbr.7., 8., 9., 46. i 54. OT) 250, trošak sastava podneska od dana 23. kolovoza 2019. kojim je tužitelj izvijestio sud da stranke nisu riješile spor i predložio da sud odredi nastavak postupka I zakaže ročište (Tbr.7., 8., 9., 46. i 54. OT) 62,50, trošak sastava podneska od dana 25. rujna 2019. kojim se tužitelj očitovao na navode podneska tuženika I dostavljenu dokumentaciju,te dostavio daljnju dokumentaciju na kojoj temelji svoj tužbeni zahtjev (Tbr. 7., 8., 9., 46. i 54. OT) 250, trošak pristupa na ročište održano dana 21. studenog 2019. (Tbr. 7., 8., 9., 46. i 54. OT) 250, trošak pristupa na ročište održano dana 19. veljače 2020. (Tbr.7., 8., 9. toč 2,, 46. i 54. OT) 125, trošak pristupa na ročište održano u postupku mirenja, dana 26. travnja 2021. (Tbr.7., 8., 9., 46. i 54. OT), time da je tužitelj dostavio dokaz da mirnje među strankama nije uspjelo 250, trošak pristupa na ročište održano dana 03. svibnja 2022. (Tbr. 7., 8., 9., 10., 46. i 54. OT) 125, trošak pristupa na ročište održano dana 07. srpnja 2022. (Tbr. 7, 8., 9., 46. i 54. OT) 250, trošak pristupa na ročište održano dana 05. listopada 2022. (Tbr. 7., 8., 9., 46. i 54. OT) 250, trošak sastava podneska od dana 22. studenog 2023. (Tbr. 7., 8., 9., 46. i 54. OT) 250, trošak sastava podneska od dana 28. studenog 2023. kojim se tužitelj očitovao na navode Nalaza I mišljenja vještaka (TBr.7., 8., 9., 46. i 54. OT) 250, trošak pristupa na ročište održano dana od 18. travnja 2024. (Tbr. 7., 8, 9., 10., 46. i 54. OT) 250, trošak pristupa na ročište održano dana 25. rujna 2024., na kojem se odlučivalo o prijedlogu tuženika za povrat u prijašnje stanje (Tbr. 7., 8., 9, 10., 46. i 54. OT) 250, trošak sastava podneska od dana 25. ožujka 2025. kojim je tužitelj postupio u skladu s drugostupanjskom odlukom, te ispravio tužbu (Tbr.7., 8., 9., 10., 46. i 54. OT) 250, trošak pristupa a ročište održano dana 02. travnja 2025. (Tbr. 7., 8., 9„ 10., 46. i 54. OT) 250, trošak pristupa na ročište održano dana 04. lipnja 2025. (Tbr. 7., 8., 9„ 10., 46. i 54. OT) 250, trošak sastava podneska od dana 21. svibnja 2025. kojim se tužitelj očitovao na dokazne prijedloge tuženik, te obrazložio svoja procesna promišljanja nakon donošenja drugostupanjske odluke, time da je to bio četvrti obrazložen podnesak u prvostupanjskom postupku (Tbr. 8., 9., 10., 46. i 54. OT) 250, trošak pristupa na ročište održano dana 15.10.2025. (Tbr. 7., 8., 9„ 10., 46. i 54. OT) 250, ukupno 4500 bodova, po 2 eur bod, ukupno 9,000,00 eur, uvećano za pripadajući PDV 25%, odnosno 2.250,00 eur,ukupno 12.411,31 eur, te je tužitelju priznat trošak vještačenja (10. studenog 2023.) 929,05 eur (7.000,00 kn), kao i trošak sudskih pristojbi 232,26 eur (sudska pristojba na tužbu 53,09 eur (plaćeno 400,00 kn, dana 1. veljače 2017. kao i sudska pristojba na presudu 179,17 eur, plaćeno 21. svibnja 2024. time da je visina pristojbe utvrđena je u skladu s odredbama Zakona o sudskim pristojbama i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" br. 53/2019., 92/2021.), odnosno tužitelju je sveukupno priznat trošak u iznosu od 12.411,31 eur (11.250,00 eur + 929,05 eur + 232,26 eur) slijedom čega je odlučeno kao pod toč. V Izreke.

51. Tužitelj je odbijen s zahtjevom za trošak sastava podneska od dana 02. veljače 2017., kojim je tužitelj izvijestio sud da je platio (Tbr. 7., 8., 9., 46. i 54. OT), obzirom da sud smatra da nije bio potreban za vođenje ove parnice 62,50 , trošak sastava podneska od dana 19. veljače 2018. (Tbr. 7., 8., 9., 46. i 54. OT) kojim je tužitelj predlagao zakazivanje ročišta, obzirom da sud smatra da nije bio potreban za vođenje ove parnice 62,50, trošak sastava podneska od dana 05. travnja 2018. (Tbr. 7., 8., 9., 46. i 54. OT) kojim je tužitelj predlagao zakazivanje ročišta, obzirom da sud smatra da nije bio potreban za vođenje ove parnice, kao i prethodni podnesak istog sadržaja 62,50, trošak sastava podneska od dana 3. svibnja 2019. (Tbr. 7., 8„ 9., 46. i 54. OT) kojim je su stranke izvijestile sud da predlažu odgodu zakazanog ročišta za 09. rujna 2019. iz istog razloga kao i sastav prethodnih podnesaka 62.50, trošak pristupa na ročište održano dana 19. veljače 2020. obzirom da su stranke raspravljale samo o procesnim pitanjima, nakon čega je sud donio rješenje o zastoju postupka (Tbr. 7., 8., 9. toč 2,, 46. i 54. OT) 125, trošak pristupa na ročište održano dana 03. svibnja 2022. obzirom da su stranke raspravljale samo o procesnim pitanjima, te je donesena odluka da će se izvoditi dokaki saslušanjem stranaka i vještačenje (Tbr. 7., 8., 9., 10., 46. i 54. OT) 125, trošak sastava podneska od dana 23. studenog 2022. kojim je tužitelj dostavio dokaz da je plaćen predujam za izvođenje dokaza vještačenjem (Tbr. 7., 8., 9., 46. i 54. OT) 62,50, trošak sastava podneska od dana 25.04.2023. kojim je tužitelj požurivao postupanje suda, obzirom da sud smatra da nije bio potreban za vođenje ove parnice ( TBr. 7., 8., 9., 46. i 54. OT) 62,50, trošak sastava podneska od dana 27.02.2024. kojim je tužitelj predlagao što hitnije zakazivanje ročišta na koje bi se trebao pozvati I vještak, obzirom da sud smatra da nije bio potreban za vođenje ove parnice ( TBr. 7., 8., 9., 10., 46. i 54. OT) 250, Odgovor na žalbu obzirom da sud smatra da nije bio potreban za vođenje ove parnice, jer je drugostupanjski sud ukinuo prvostupanjsku presudu po žalbi tuženika (Tbr. 7., 8., 9., 10., 46. i 54. OT) 250, ukupno 1.125 bodova, po 2 eur, ukupno 2.250,00 eur, uvećano za pripadajući PDV 25%, odnosno 562,50 eur, sveukupno 2.812,50 eur, slijedom čega je odlučeno kao pod toč. VI izreke.

U Zagrebu, 28. studenog 2025.

Sudac

Hrvoje Lukšić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 8 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda (elektronički, putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda, ako su podnositelji odvjetnici i pravne osobe, a fizičkom predajom podneska putem pošte ili u sudskoj pisarnici ako su podnositelji fizičke osobe).

DNA

1. KZ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] po odvjetniku Marku Hrabar

2. VATROSLAV GMAZ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] po odvjetniku Goranu Božiću