Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europske avenije 7
31000 Osijek
Poslovni broj: P-826/2021-23
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Kameliji Matijašević, u pravnoj stvari tužitelja BEL-TEL d.o.o. Osijek, Biljka cesta 37, OIB:98292179663, zastupana po zakonskom zastupniku UK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupani po punomoćniku Ivanu Jukiću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom društvu Darko Šuper, UKT, Ivan Jukić, ĐK i PK iz [adresa], protiv I.tuženika ĆK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II.tuženika ŽK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupani po punomoćniku Miroslavu Šatlanu, odvjetniku iz Osijeka, radi utvrđenja ništetnosti, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 23. listopada 2025. u nazočnosti zakonskog zastupnika tužitelja i njegovog punomoćnika, te I.tuženika i II.tuženika uz punomoćnika, uz javnu objavu dana 28. studenog 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja, kao neosnovan, koji glasi:
"I. Ništetan je ugovor o ustupu tražbine sklopljen između I. tuženika ĆK kao ustupitelja i II.tuženika EK kao primatelja od 24. lipnja 2021. OV- 2817/2021.
II. Ništetan je Ugovor o zajmu sklopljen između II.tuženika EK kao zajmodavatelja i I.tuženika ĆK kao zajmoprimca, te se nalaže tuženicima naknaditi tužitelju parnične troškove, sve u roku od 15 dana."
II. Nalaže se tužitelju BEL-TEL d.o.o. Osijek, Biljka cesta 37, OIB:98292179663, da I.tuženiku ĆK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II.tuženiku ŽK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 4.125,00 eura (četiritisućestodvadesetpeteura) u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je protiv I.tuženika ĆK i II.tuženika ŽK dana 22.07.2021. podnio tužbu s tužbenim zahtjevom koji glasi kao pod I. izreke, navodeći da ima pravni interes utvrditi ništetnim Ugovor o zajmu i Ugovor o ustupu tražbine od 25.06.2021. OV-2817/2021, jer su Ugovori protivni moralu i imaju obilježja kaznenog djela, jer je vidljivo da tuženici na ovaj način pokušavaju na štetu vjerovnika Republike Hrvatske naplatiti tražbine, s time da je revizija protiv jedne od presuda u tijeku.
II.tuženik je putem FINE zaplijenio više od 400.000,00 kn i blokirao tužitelja kao pravnu osobu, ali još nije protekao rok od 60 dana i II.tuženiku novac nije isplaćen. Nadalje navodi da je protiv I.tuženika vodio parnične postupke pred Trgovačkim sudom koji su se vodili pod brojem P-14/08 i P-136/13. Protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-10590/2013-3 od 16.06.2016. tužitelj, a u tom postupku tuženik je podnio reviziju iz razloga što je prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Osijeku broj P-136/13-11 od 11.10.2013. preinačena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-10590/2013-3 od 16.06.2016. na način da je presuđeno da se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Ovrv-920/07 od 12.11.2007. kojim je ovdje tužitelju naložno platiti ovdje I.tuženiku iznos od 41.394,60 kn sa zateznim kamatama od 29.06.2007. pa do isplate, te platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-921/07 od 12.11.2007. kojim je ovdje tužitelju naloženo platiti I.tuženiku iznos od 97.000,01 kn sa zateznim kamatama od 11.09.2007. pa do isplate, te da je ovdje tužitelj dužan ovdje I.tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka od 38.458,75 kn.
1.1. Tužitelj nadalje navodi da je II.tuženik EK protiv I.tuženika ĆK fiktivno sklopio Ugovor o zajmu navodno prije više od 10 godina, da bi nakon toga II.tuženik EK kao tužitelj podnio pred ovim sudom tužbu protiv I.tuženika ĆK kao tuženika, radi povrata zajma, za koju je tužbu nastupila zastara i radi se o fiktivnom zajmu, ali je Općinski sud u Osijeku donio presudu zbog ogluhe broj P-860/2018 od dana 30.01.2019. Napominje da su I. i II.tuženi šogori i da je I.tuženik ĆK dugi niz godina proveo izvan Republike Hrvatske, jer je s više kaznenih presuda pravomoćno osuđen i bio je u bijegu. Faktično I.tuženik nije nikakav zajam pozajmio od II.tuženika jer nije niti bio na području Republike Hrvatske, a zajam datira od 2006. pa je neživotno da bi tek sada II.tuženik potraživao povrat zajma od I.tuženika.
1.2. Nadalje navodi da je I.tuženik fiktivno izvršio ustup tražbine prema II.tuženiku kako bi naplatio novčanu tražbinu, a izbjegao tražbinu koju ima prema Republici Hrvatskoj, te je II.tuženik temeljem fiktivnog ustupa potraživanja temeljem pravomoćnih presuda Trgovačkog suda u Osijeku broj P-14/08 od 28.11.2011. i P- 136/13 od 11.10.2013. podnio protiv ovdje tužitelja kao ovršenika zahtjev za izravnu naplatu putem FINE. Na isti način tuženici pokušavaju naplatiti od tužitelja tražbine po navedenim presudama putem ovrhovoditelja, odnosno tužitelja (punoljetne djece I.tuženika) alimentaciju u kojoj je specifikacija tražbine za više od 20 godina pa je tužitelj kao ovršenikov dužnik ishodio privremenu mjeru i tužbom također proglašava tražbinu nedopuštenom u parnici P-2168/2019, te stoga kćer od I.tuženika vodi parnicu protiv ovdje tužitelja kao ovršenikova dužnika u P-3122/2019 pa I.tuženik na isti način pokušava i ovdje naplatiti tražbinu putem fiktivnog rješenja o ovrsi za alimentaciju unatoč tome što je I.tuženik od ranije pred sudom potvrdio da je alimentacija isplaćena. Tuženici putem fiktivnih zajmova kao pravni osnov ishođuju formalno pravomoćnu presudu i postoji mogućnost da će doći do naplate i prema presudi Općinskog suda u Osijeku broj P-860/2018. Uspio je pred ovim sudom staviti izvan snage pokušaj naplate protiv njega kao ovršenikovog dužnika u ovršnom postupku pod brojem Ovr-382/2020 te je II.tuženik upućen ishoditi ovršnu ispravu.
I.tuženik je i na druge načine pokušao naplatiti fktivne tražbine u postupcima broj P- 676/2017 i Ovr-1724/2016.
1.3. Iako je tužitelj naveo da će po priklopu spisa ili u pripremnom podnesku urediti tužbeni zahtjev, isti to nije učinio do zaključenja glavne rasprave.
1.4. Tužitelj je na pripremnom ročištu održanom dana 5. prosinca 2024. naznačio vrijednost predmeta spora u iznosu od 35.337,45 eura, čemu se tuženici nisu protivili.
2. U odgovoru na tužbu od dana 23.05.2023. I.tuženik ĆK navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti budući da tužitelj nije predočio nijedan valjani argument ili dokaz na temelju kojeg bi se moglo zaključiti da su ugovor o ustupu tražbine i ugovor o zajmu sklopljeni između II.tuženika i ĆK ništetni. Radi se isključivo o pretpostavkama i nagađanjima koja nisu ničim argumentirana. Činjenice da je II.tuženik u tazbinskom srodstvu sa I.tuženikom ĆK i da je ĆK bio izvjesno vrijeme odsutan iz Hrvatske, nemaju baš nikakav utjecaj na odnos tužitelja i tuženika. Također činjenica da je ĆK eventualno kazneno osuđivan kao i da ima dugovanja prema državnom proračunu ne može imati utjecaj niti na ovršni, a niti na ovaj postupak. Stoga se protivi pribavi podataka od Porezne uprave o dugovanju ĆK, a pogotovo pribavi izvatka iz kaznene evidencije za istoga, što bilo i protuzakonito. I.tuženik ima dugovanje prema II.tuženiku EK koje se temelji na presudi Općinskog suda u Osijeku P-860/2018, a budući da on ima tražbine prema tužitelju temeljem pravomoćnih presuda koje su spomenute u tužbi, iste je prenio na II.tuženika kako bi se isti namirio, što je zakonski moguće i dopustivo. Također činjenica da je tužitelj uložio reviziju protiv pravomoćnih presuda protiv njega na kojima temelji svoje tražbine prema tužitelju, ne smije i ne može imati nikakav pravni učinak na ovrhu koju je on pokrenuo. Pogotovo je nebitan sadržaj i obrazloženje pokrenutih revizija. Slijedom naprijed izloženog predlaže da se tužitelj sa tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti odbije i obveže se I.tuženiku naknaditi trošak postupka
3. U odgovoru na tužbu od dana 4.05.2023. II.tuženik EK navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, budući da tužitelj nije predočio nijedan valjani argument ili dokaz na temelju kojeg bi se moglo zaključiti da su ugovor o ustupu tražbine i ugovor o zajmu sklopljeni između njega i I.tuženika ĆK ništetni. Radi se isključivo o pretpostavkama i nagađanjima koja nisu ničim argumentirana. Činjenice da je on u tazbinskom srodstvu sa HK i da je HK bio izvjesno vrijeme odsutan iz Hrvatske, nemaju baš nikakav utjecaj na odnos tužitelja i tuženika. Također činjenica da je HK eventualno kazneno osuđivan kao i da ima dugovanja prema državnom proračunu ne može imati utjecaj niti na ovršni a niti na ovaj postupak. Stoga se tuženik protivi pribavi podataka od Porezne uprave o dugovanju HK, a pogotovo pribavi izvatka iz kaznene evidencije za istoga, što bilo i protuzakonito. Svoju tražbinu prema I.tuženiku HK temelji na presudi općinskog suda u Osijeku broj P-860/2018, a budući da I.tuženik HK ima tražbine prema tužitelju temeljem pravomoćnih presuda koje su spomenute u tužbi, iste je prenio na njega kako bi se namirio, što je zakonski moguće i dopustivo. Također činjenica da je tužitelj uložio reviziju protiv pravomoćnih presuda protiv HK na kojima temelji svoje tražbine prema tužitelju, ne smije i ne može imati nikakav pravni učinak na ovrhu koju je pokrenuo tuženik. Pogotovo je nebitan sadržaj i obrazloženje pokrenutih revizija. Slijedom naprijed izloženog predlažem da se tužitelj sa tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti odbije i obveže se tuženiku naknaditi trošak postupka.
4. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je u dokaznom postupku saslušao zakonskog zastupnika tužitelja NK, I.tuženika ĆK, II.tuženika ŽK, te svjedokinju DK, izvršio uvid u priklopljen spis ovoga suda broj P-860/2018 i P-2168/2019, pročitao i izvršio uvid u Obavijest o prijenosu potraživanja od 24.06.2021. (list 7. i 15. spisa), Zahtjev za izravnu naplatu od 8.07.2021. (list 8.-10.), presliku Ugovora o ustupu tražbine od 24.06.2021. (list 11. - 14., 25.-28.), presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2956/12- 3 od 13.10.2015. (list 16. -24.), zapisnik P-3122/2019-8 od 16.09.2020. (list 29.-30.), rješenje Općinskog suda u Osijeku broj P-2168/2019-8 od 26.07.2019. (list 31. -33.), tužba od 16.07.2019. (list 34.-38.), podnesak na P-2168/2019 od 24.07.2019. (list 39. - 40.), rješenje Općinskog suda u Osijeku broj Ovr-382/2020-22 od 15.02.2021. i 18.08.2020. (list 41.-44. i 56.-57.), zaključak Općinskog suda u Osijeku broj Ovr- 382/2020-15 od 28.12.2020. (list 46.), rješenje Općinskog suda u Osijeku broj Ovr- 382/2020-24 od 1.03.2021. (list 47.48.), dopis od 4.11.2020. (list 49.), prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave uz rješenje ovrsi broj Ovr-382/2020-5 od 7.09.2020. (list 50.-55.), presuda Općinskog suda u Osijeku broj P-676/2017-17 od 18.04.2018. (list 58.-63.), rješenje Općinskog suda u Osijeku broj Ovr-1724/2016-57 i /-40 od 13.10.2017. i 2.03.2017. (list 64. -65. i 68.-69.), rješenje Županijskog suda u Splitu broj Gž Ovr-2017/2016 od 3.02.2017. (list 66.-67.), rješenje Općinskog suda u Osijeku broj Ovr-202/20-2 od 6.05.2020. (list 70.-71.), rješenje Općinskog suda u Osijeku broj Ovr- 1724/2016-57; /-26; /16 od 13.10.2017., 4.10.2016. i 23.06.2016. (list 72. -78.), evidenciju II.tuženika o pozajmicama I.tuženiku (list 107.-108.), presudu Viskog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2956/12-3 od 13.10.2015. (list 113. - 121.), rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt 516/2016-2 od 7.09.2021. (list 122.-124.), očitovanje treće osobe P-DO-80/2024 od 30.12.2024. (list 130.), dopis Porezne uprave, Područni ured Osijek od 24.12.2024. (list 131.), potvrdu Porezne uprave, Područni ured Osijek, Ispostava Osijek od 24.12.2024. (list 132.)
4.1. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja da službenim putem pribavi podatke iz kaznene evidencije za I.tuženika, na okolnost da se isti dugi niz godina nalazio u inozemstvu zbog kaznenih djela, pa da stoga nije mogao pozajmljivati novac, jer se istim ne bi utvrdile odlučne činjenice, a pored navedenog, II.tuženik je mogao pozajmljivati novac I.tuženiku i dok se I.tuženik nalazio u inozemstvu.
4.2. Sud nije uzeo u obzir materijalnu dokumentaciju koju je tužitelj priložio u spis na ročištu za glavnu raspravu od dana 23.10.2025. (sa lista 148.-154. spisa) sukladno čl. 299. st. 3. Zakona o parničom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.), jer se ne radi o dokazima koji isti nije mogao priložiti do zaključenja prethodnog postupka. Iz istih razloga sud je odbio prijedlog tužitelja sa ročišta za glavnu raspravu da se provede grafološko vještačenje potpisa I.tuženika na Ugovoru o ustupu potraživanja i Ugovoru o zajmu od 27.06.2011., za koji prijedlog tužitelj navodi da sada ističe iz razloga jer da nije imao uvid u Ugovor o zajmu. Naime, preslika Ugovora o zajmu od 27.06.2011. se nalazi u priklopljenom spisu broj P-860/2018 na listu 3.-4., a u kojem je postupku punomoćnik tužitelja podneskom od dana 8.12.2020. podnio zahtjev za izradu preslike cijelog spisa P-860/2018 (list 13. spisa P-860/2018), a koji spis dakle sadrži i predmetni Ugovor o zajmu, pa je neosnovana tvrdnja istog da nije imao na uvidu Ugovor o zajmu do zaključenja prethodnog postupka i da iz tog razloga nije mogao pravovremeno podnijeti prijedlog za grafološko vještačenje. Pored navedenog, potpis I.tuženika i II.tuženika na Ugovoru o zajmu je ovjeren od strane javnog bilježnika Verice Rok iz Osijeka pod OV-1705/2011 u kojoj se ovjeri navodi da su obje ugovorne strane vlastoručno potpisale Ugovor pred javnim bilježnikom.
4.3. Sud je na prijedlog tužitelja dopisom P-826/2021-15 od dana 9.12.2024. obavijestio Republiku Hrvatsku za Ministarstvo financija o ovoj parnici, na koju se obavijest ista očitovala putem zastupnika po zakonu dopisom broj P-DO-80/2024 od 30.12.2024. navodeći da nema pravni interes za sudjelovanje u ovom postupku koji se vodi radi utvrđenja ništetnim privatnog pravnog posla, pa stoga neće sudjelovati u ovom postupku.
5 . Ocjenjujući svaki dokaz posebno, sve dokaze zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku, a prema svom uvjerenju, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan u cijelosti.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da sud utvrdi ništetnim Ugovor o zajmu sklopljen između II.tuženika ŽK kao zajmodavca i I.tuženika ĆK kao zajmoprimca od dana 27.06.2011., kao i Ugovor o ustupu tražbine sklopljen između I.tuženika kao ustupitelja i II.tuženika kao primatelja od dana 24.06.2021.
7. Između stranaka nije sporno:
- da je II.tuženik EK suprug DK - sestre I.tuženika ĆK,
- da su I.tuženik ĆK kao Ustupitelj i II.tuženik EK kao Primatelj dana 24.06.2021. zaključili Ugovor o ustupu tražbine,
- da su na Ugovoru potpisi stranaka ovjereni od strane javnog bilježnika Krešimira Milasa iz Osijeka pod OV-2817/2021. dana 25.06.2021.,
- da su II.tuženik EK kao zajmodavac i II.tuženik ĆK kao zajmoprimac dana 27.06.2021. sklopili Ugovor o zajmu iznosa od 35.500,00 eura,
- da su na Ugovoru potpisi stranaka ovjereni od strane javnog bilježnika Verice Rok iz Osijeka pod OV-1705/2011. dana 27.06.2011., dok je javni bilježnik Krešimir Milas iz Osijeka potvrdio presliku izvorne isprave pod OV-1628/2018 od 16.05.2018.
- da je pravomoćnom presudom zbog ogluhe Općinskog suda u Osijeku broj P- 860/2018-6 od 30.01.2019. naloženo ovdje I.tuženiku ĆK da tužitelju, a ovdje II.tuženiku EK na ime povrata zajma isplati iznos od 35.500,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 6.09.2006., pa do isplate,
- da je presudom Županijskog suda u Splitu broj Gž-74/2024-3 od 29.08.2024. preinačena presuda ovoga suda broj P-2168/2019-37 od 21.11.2023. na način da je tužitelj Bel-Tel d.o.o. odbijen sa tužbenim zahtjevom protiv tuženika VK (sina ovdje I.tuženika) za utvrđenjem da je novčana tražbina određena rješenjem o ovrsi broj Ovr-1724/2016 od 16.05.2016. u cijelosti ispunjena od strane ovršenika ĆK, a ovdje I.tuženika, prema ovrhovoditelju VK, te je tužitelju naloženo naknaditi ovdje I.tuženiku parnični trošak od 2.674,56 eura s pripadajućom zateznom kamatom,
- da je presudom Visokog trgovačko suda Republike Hrvatske broj Pž-2956/12- 3 od 13.10.2015. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku broj P-14/08-101 od 28.11.2011. u dijelu u kojem je ukinut platni nalog iz rješenja o ovrsi broj Ovrv-922/07 od 12.11.2007. za iznos od 52.657,39 kn s pripadajućim zateznim kamatama, te u dijelu kojim je ovdje tužitelju naloženo platiti I.tuženiku VK troškove parničnog postupka od 6.864,88 kn, te je preinakom nakon prebijanja međusobnih potraživanja tužitelja i ovdje I.tuženika suđeno da se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Ovrv- 922/07 od 12.11.2007. održava na smazi u dijelu kojim je naloženo tužitelju da I.tuženiku podmiri iznos od 149.281,98 kn sa zatezni kamatama tekućim od 11.09.2007. pa do isplate,
- da je odbačena kao nedopuštena revizija ovdje tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-10590/2013-3 od 16.06.2016. kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Osijeku broj P-136/13-11 od 11.10.2013.,
- da je I.tuženik VK dopisom od 24.06.2021. izvijestio tužitelja kao svog dužnika o prijenosu potraživanja temeljem Ugovora o ustupu tražbine od 24.06.2021. i pozvao ga da II.tuženiku EK podmiri ustupljenu tražbinu,
- da se treća osoba - Republika Hrvatska za Ministarstvo financija, očitovala putem zastupnika po zakonu Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku dopisom broj P-DO-80/2024 od 30.12.2024. da nema pravni interes za sudjelovanje u ovom postupku koji se vodi radi utvrđenja ništetnim privatnog pravnog posla, pa stoga neće sudjelovati u ovom postupku,
- da je kaznena prijava radi kaznenog djela prijevare opisano u čl. 236., te kaznenog djela pogodovanja vjerovniku iz čl. 250. KZ/ 11., koju je tužitelj podnio protiv I i II. tuženika (list 14.-15 spisa u P-860/2018) odbačena.
8. Među strankama je sporno da li su Ugovor o ustupu potraživanja od 24.06.2021. i Ugovor o zajmu od 27.06.2011. ništetni, jer da su fiktivni, protivni moralu i imaju obilježja kaznenog djela, te da li tuženici sklopljenim ugovorima, pokušavaju na štetu vjerovnika Republike Hrvatske izbjeći dug I.tuženika VK prema vjerovniku Republici Hrvatskoj.
9. Zakonski zastupnik tužitelja u svom iskazu navodi da je tvrtka I.tuženika odrađivala određene poslove za njegovu tvrtku Bel-Tel d.o.o., za što mu je I.tuženik ispostavio razne račune, te je on istom platio sve što je odrađeno i sukladno računima za koje je smatrao da su ispravno izdani, a ostale izdane račune koji nisu niti potpisani i koje mu je I.tuženik izdavao, nije podmirio jer smatra da nisu izdani po zakonskim propisima, a također se odnose na poslove koje I.tuženik nije niti odradio za njegovu tvrtku. Zbog tog neplaćanja računa I.tuženiku su se između njegove tvrtke i I.tuženika VK vodili razni sudski sporovi iz kojih su sporova presude priložene spisu, a koje je sporove izgubio, te je kaznena prijava koju je podnio protiv I.tuženika ĆK odbačena, a ne zna točno zbog kojeg kaznenog djela je podnio prijavu. Poznato mu je da je II.tuženik EK dao dvije zadužnice I.tuženikovoj firmi „Rams“, te da je jedna glasila na 1.000.000,00 kuna, a druga na 375.000,00 kuna, kako bi I.tuženik kao vjerovnik bio prvi u naplati vezano za sporove koje je vodio sa Biskupijom. Na upit odgovara da je sve sporove koje je vodio protiv I.tuženika ĆK vezano za međusobna potraživanja, pravomoćno izgubio, a u istima nije niti bilo revizije, a također je i kaznena prijava koju je podnio protiv I.tuženika odbačena.
10. I.tuženik ĆK u svom iskazu navodi da je prije unazad dosta godina od svog šogora II.tuženika koji je suprug njegove sestre DK, pozajmljivao određene novčane iznose radi raznih potreba za svoju tvrtku, a nakon što je tvrtka otišla u stečaj, novac je pozajmljivao radi raznih životnih potreba, a kako je II.tuženik radio u Njemačkoj i imao znatna novčana primanja, te novčane iznose mu je isti mogao i pozajmiti, sve do odlaska u mirovinu 2015., nakon čega mu je mogao pozajmljivati manje iznose. Novac je od svog šogora II.tuženika počeo pozajmljivati od 1988. pa sve do unazad par mjeseci i sa svim tim pozajmicama je bila upoznata njegova sestra DK, jer se sve dogovaralo u krugu obitelji. Budući su se nakupili pozajmljeni iznosi od II.tuženika, na inzistiranje njegove sestre DK, a i sukladno zaključku cijele obitelji, 2011. godine je sklopio predmetni Ugovor o zajmu koji se odnosio na pozajmljene novce prije nego je zaključen taj Ugovor, a to nije bio jedini Ugovor o zajmu između njega i II.tuženika, jer su i prije i nakon tog Ugovora o zajmu, sklapali druge ugovore o zajmu, upravo kako bi stavili "crno na bijelo" pozajmice i imali točnu evidenciju koje novčane iznose je on posudio od svog šogora, ovdje II.tuženika ŽK. Kako su se novčani iznosi koje mu je II.tuženik ŽK pozajmljivao s godinama povećavali i kada je došlo do znatnog duga prema ŽK, zaključio je predmetni Ugovor o ustupu tražbine 2021. jer je istom tada dugovao već znatan novčani iznos koji mu nije mogao vratiti, a ne može se sjetiti da li je bilo još takvih ugovora o ustupu tražbine sa II.tuženikom, ali predmetni Ugovor o ustupu tražbine je zaključen nakon što je pravomoćno uspio u sporu koji je protiv njega pokrenu ovdje tužitelj, koji je taj spor izgubio. Nakon što je sud istom dao na uvid u Ugovor o zajmu i Ugovor o ustupu tražbine, izjavljuje da su na oba Ugovora njegovi vlastoručni potpisi, te da je Ugovore potpisao kod javnog bilježnika i točno se sjeća da se radi o javnom bilježniku Krešimiru Milasu koji je potpise potvrdio svojom ovjerom na oba ugovora. Prije sklapanja Ugovora o ustupu tražbine se konzultirao sa svojim odvjetnikom, ovdje punomoćnikom, odvjetnikom Miroslavom Šatlanom iz Osijeka. Vezano za njegovu tvrtku se vodilo dosta sporova i ne može se sjetiti točno svih odvjetnika koji su sudjelovali u tim sporovima, ali se sjeća odvjetnika Ivana Lalića iz Slavonskog Broda da ga je zastupao u nekoj ovrsi, sjeća se i odvjetnika Filakovića da je sudjelovao u nekom od tih sporova, a ne može se sjetiti da li je odvjetnik Lalić zastupao u nekom sporu ovdje II.tuženika ŽK. Ne zna da li je i u kojem iznosu Republika Hrvatska imala određeno potraživanje prema njegovoj tvrtki ili njemu kao fizičkoj osobi i da li je za to potraživanje upisano založno pravo na njegovim nekretninama ili vlasništvu tvrtke. Ne zna točno kada je koji iznos pozajmio od II. tuženika ŽK, ali je iznos od 35.500,00 eura koji je predmet predmetnog Ugovora o zajmu od 27. lipnja 2011. ustvari zbir od više pozajmljenih iznosa unazad 10–tak godina prije sklopljenog Ugovora o zajmu i u to vrijeme je i njegova firma bila solventna, ali je bilo problema sa naplatama posla koje je firma odradila, pa su mu iz tog razloga bile potrebne novčane pomoći, a tada je II.tuženik radio Njemačkoj u luci u Hamburgu. Osporava da mu je II.tuženik ŽK dao bilo kakvu zadužnicu ili njegovoj tvrtki, odnosno ne zna za to.
10.1. II.tuženik EK u svom iskazu navodi da je posuđivao razne novčane iznose svome šogoru, ovdje I.tuženiku ĆK i prije 2006. godine, koje mu je pozajmice I.tuženik vraćao dok je njegova tvrtka bila solventna. Do odlaska u mirovinu 2015. godine, bio je zaposlen na radnom mjestu majstora u luci u Hamburgu, radio je i praznicima i vikendima i imao je dobru plaću, pa je mogao posuđivati svom šogoru razne novčane iznose, a čak je zbog jedne pozajmice I.tuženiku podigao i kredit, koju mu je pozajmicu I.tuženik vratio. Pozajmice je I.tuženiku nekada slao na račun supruzi DK koja bi dizala te iznose i davala svom bratu, ovdje I.tuženiku, a nekada je I.tuženiku osobno davao pozajmice. Napominje i da je i nakon odlaska u mirovinu mogao pozajmljivati novac I.tuženiku jer je imao znatnu ušteđevinu. Pojašnava da iznos od 35.500,00 eura iz predmetnog Ugovora o zajmu se odnosi na pozajmljivanje više novčanih iznosa koje je ĆK posuđivao direktno davajući mu na ruke ili kako je naveo putem računa svoje supruge DK. Potvrđuje da su on i I.tuženik ĆK potpisali Ugovor o zajmu i Ugovor o ustupu tražbine kod javnog bilježnika, koji je ovjerio njihove potpise. Ugovor o ustupu tražbine je sklopio sa I.tuženikom, jer mu je isti dugovao već poprilično veliku novčanu svotu, a budući je I.tuženik dobio određene parnične sporove, na taj način mu je jedino mogao i vratiti taj dug, a ne može se sjetiti tko im je sastavio Ugovor o ustupu tražbine i da li su isti sklopili na prijedlog nekoga odvjetnika. Ne sjeća se koji ga je odvjetnik zastupao u parnici pred ovim sudom kada je tužio I.tuženika radi isplate 35.500,00 eura i ne može se sjetiti kada je u tom sporu sud donio presudu. Nije pokretao ovrhu temeljem te presude protiv I.tuženika i ne može se sjetiti da li je on osobno bio dužan kakve novčane iznose svom šogoru I.tuženiku, a niti Ravlićevim tvrtkama. Ne sjeća se da je izdavao bilo kakve zadužnice u odnosu na tvrtku „Rams“ u vlasništvu svog šogora ĆK.
10.2. Iz iskaza svjedokinje DK proizlazi da je sestra I.tuženika ĆK i supruga II.tuženika, da su u jako dobrim obiteljskim odnosima i da je njen suprug-II.tuženik, u više navrata posuđivao različite novčane iznose njenom bratu- I.tuženiku, radi raznih potreba, dok je I.tuženik imao svoju tvrtku za potrebe poslovanja tvrtke, kupovine vozila i slično. Međutim, kada su tvrtki I.tuženiku prestali isplaćivati novac za odrađene poslove, njegova tvrtka je otišla u stečaj, a ne može se sjetiti kada je to točno bilo, ali nakon toga su ona i suprug pomagali raznim novčanim iznosima I.tuženiku. Poznato joj je da je njen suprug posudio iznos oko 35.000 eura I.tuženiku, a ona je htjela da se zaključi taj Ugovor o zajmu, kako bi imali pisani trag o pozajmljivanju novaca, jer su toliko puta prije toga posudili novac njenom bratu, radi čega je htjela da imamo pisani trag o tome i također i nakon toga su sklapali s njim Ugovore o zajmu, kako bi lakše vodili evidenciju koji novčani iznos su istom pozajmili. Ne može se sjetiti da li je bila nazočna primopredaji novčanih iznosa temeljem predmetnog Ugovora o zajmu, jer se radilo o više puta pozajmljenim novčanim iznosima njenom bratu, ali i kada nije bila nazočna primopredaji novca od strane njenog supruga I.tuženiku, bila je nazočna svakom dogovoru u krugu obitelji o iznosima koji je pozamio njen brat od njenog supruga. Novac su pozajmljivali I.tuženiku sve do prije par mjeseci, jer njen suprug više ne može pomagati I.tuženika. Predmetna pozajmica je bila iz vremena dok je II.tuženik bio zaposlen u Njemačkoj i imao je vrlo dobra primanja pa je stoga i mogao I.tuženiku posuđivati veće novčane iznose, a također je i ona bila zaposlena. Međutim, nakon odlaska II.tuženika u mirovinu 2015. isti više nije mogao pojamljivati veće novčane iznose njenom bratu. Kada se nakupio znatan iznos pozajmljenog novca od strane njenog supruga I.tuženiku, a taj im je novac bio potreban za razne obiteljske potrebe npr. renoviranje kuće i slično, njen brat i njen suprug su sklopili Ugovor o ustupu tražbine, a prilikom kojem potpisivanja Ugovora ona nije bila prisutna, ali sve vezano za pozajmljivanje novaca njenog supruga njenom bratu joj je bilo dobro poznato iz razgovora između njih dvoje. Nakon uvida u Ugovor o zajmu i Ugovor o ustupu tražbine, ista izjavljuje da potpis na ta dva ugovora je potpis njenog supruga, međutim ne može se izjasniti da li su potpisi u odnosu na njenog brata identični na ta dva ugovora. Nije joj poznato da bi njen suprug davao određene zadužnice njenom bratu, odnosno nije joj niti poznato što znači zadužnica. Poznato joj je da je u odnosu na predmetnu pozajmicu, njen suprug tužio I.tuženika radi isplate, ali nije pokretao parnične postupke radi drugih pozajmica. Poznato joj je da je predmetna pozajmica od oko 35.000,00 eura bila pozajmljena ranije nego što je Ugovor o zajmu sklopljen u 2011. godini, ali se ne sjeća datuma.
10.3. Sud je iskaz DK cijenio kao vjerodostojan, jer je dan uvjerljivo, iskreno i sukladno sjećanju, a sukladan je u bitnom priloženoj materijalnoj dokumentaciji u spisu.
10.4. Iz dopisa Porezne uprave, Područni ured Osijek od 24.12.2024. (list 131.) i potvrde Porezne uprave, Područni ured Osijek, Ispostava Osijek od 24.12.2024. (list 132.) proizlazi da Republika Hrvatska za Ministarsvo finacija ima potraživanje prema I.tuženiku kao poreznom obvezniku na ime javnih davanja u iznosu od 7.165,73 eura, dok je potraživanje od 22.287,22 eura, osigurano založnim pravom na imovini dužnika, ovdje I.tuženika i može se naplatiti isključivo iz te imovine.
10.5. Iz presude Općinskog suda u Osijeku broj P-676/2017-17 od 18.04.2018. proizlazi da je tužitelj u tom postupku IK (sin ovdje I.tuženika) odbijen sa tužbenim zahtjevom protiv tuženika, ovdje tužitelja za naplatom novčane tražbine prenesene pravomoćnim rješenjem o ovrsi Ovr-1724/2016-4 od 16.05.2016. jer da se u konkretnom slučaju radi o nepostojećoj tražbini IK prema ovdje I.tuženiku, te da se radi o nastojanju IK i ovdje I.tuženika da od ovršenikovog dužnika Bel-Tel d.o.o., ovdje tužitelja, naplate iznose na temelju osnove koja je ispunjenjem ranije prestala postojati.
10.6. Iz Ugovora o zajmu sa lista 3.-4. spisa u predmetu P-860/2018 proizlazi da je sklopljen dana 27.06.2011. između II.tuženika ŽK kao zajmodavca i I.tuženika ĆK kao zajmoprimca, da se odnosi na iznos od 35.500,00 eura pozamljen 5.09.2006. bez roka vraćanja zajma, da je čl. 2. određen rok povrata zajma do 1.07.2012. sa kamatom od 7% godinje od 6.09.2006. do isplate.Ugovor je ovjeren od strane javnog bilježnika Verice Rok iz Osijeka, pod OV-1705/2011 dana 27.06.2011., u kojoj ovjeri stoji da su ugovorne strane vlastoručno potpisale pismeno, dok je javni bilježnik Krešimir Milas iz Osijeka potvrdio presliku izvorne isprave pod OV-1628/2018 od 16.05.2018.
10.7. Iz Ugovora o ustupu tražbine od 24.06.2011. (list 11. -14. spisa) proizlazi da je sklopljen između I.tuženika kao Ustupitelja i II.tuženika kao Primatelja radi nenamirenog dospjelog novčanog potraživanja Ustupitelja ĆK prema dužniku, ovdje tužitelju, iz presude Trgovačkog suda u Osijeku pod brojem P-14/08 u iznosu od 149.281,88 kn sa zateznim kamatama tekućim od 11.09.2007. do isplate, te pod brojem P-136/13 u iznosu od 41.394,60 kn sa zateznim kamatama tekućim od 29.06.2007. (iz rješenja o ovrsi broj Ovrv-920/07 od 12.11.2007.), te na ime troška parničnog postupka u iznosu od 2.243,23 kn sa zatetnim kamatama od 12.11.2007., kao i iznosa od 97.000,01 kn sa zateznim kamatama tekućim od 11.09.2007. (iz rješenja o ovrsi Ovrv-921/07 od 12.11.2007.), te na ime troška postupka u iznosu od 2.922,60 kn sa zateznim kamatama tekućim od 12.11.2007. pa do isplate, da je potraživanje GK, ovdje II.tuženika prema Ustupitelju, ovdje I.tuženiku ĆK pravomoćno utvrđeno presudom Općinskog suda u Osijeku broj P-860/2018 od 30.01.2019. Na Ugovoru su potpisi ovjereni od strane javnog bilježnika Krešimira Milasa iz Osijeka dana 25.06.2021 pod OV-2817/2021.
10.8. Iz Obavijesti o prijenosu potraživanja I.tuženika II.tuženiku od 24.06.2021. (list 7. spisa) proizlazi da ju je I.tuženik uputio tužitelju dana 24.06.2021. u kojoj stoji da se potraživanje odnosi na nedospjelo dugovanje tužitelja s osnova presuda Trgovačkog suda u Osijeku broj P-14/08 od 28.11.2011. i Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-2956/12 od 13.10.2015. i presude Trgovačkog suda u Osijeku broj P- 136/13 od 11.10.2013. i Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-10590/13 od 6.06.2016.
10.9. Iz dopisa Policijske uprave osječko-baranjske, Sektor kriminalističke policije, Služba općeg kriminaliteta od 14.09.2021. (list 14. -15. spisa u P-860/2018) proizlazi da su se protiv I.i II.tuženika provodili kriminalistički izvidi vezano za kazneno djelo prijevare opisano u čl. 236., te kazneno djelo pogodovanja vjerovniku iz čl. 250. KZ/ 11.
10.10. Uvidom u priklopljeni spis ovoga suda broj P-2168/2019 i list 121. -125. je utvrđeno da je presudom Županijskog suda u Splitu broj Gž-74/2024-3 od 29.08.2024. preinačena presuda broj P-2168/2019-37 od 21.11.2023. na način da je tužitelj Bel-Tel d.o.o. odbijen sa tužbenim zahtjevom protiv tuženika VK (sina ovdje I.tuženika) za utvrđenjem da je novčana tražbina određena rješenjem o ovrsi broj Ovr-1724/2016 od 16.05.2016. u cijelosti ispunjena od strane ovršenika ĆK, a ovdje I.tuženika, prema ovrhovoditelju VK, te je tužitelju naloženo naknaditi ovdje I.tuženiku parnični trošak od 2.674,56 eura s pripadajućom zateznom kamatom.
10.11. Uvidom u priklopljeni spis ovoga suda broj P-860/2018 sa lista 11.-12. i 20. proizlazi da je pravomoćnom i ovršnom presudom zbog ogluhe broj P-860/2018-6 od 30.01.2019. naloženo tuženiku, obvdje I.tuženiku VK da tužitelju, ovdje II.tuženiku GK podmiri iznos od 35.000,00 eura sa zateznim kamatama od 6.09.2006. do isplate, kao i parnični trošak od 3.010,00 kn sa zateznim kamatom od 30.01.2019. pa do isplate.
10.11. Iz evidencije II.tuženika ŽK (list 107.-108. spisa) proizlazi da je isti bilježio razne novčane iznose od rujna 2006. do listopada 2021. koje je poslao ili dao I.tuženiku u Orašju ili Osijeku, osobno ili po U ili VK, da je među tim iznosima i iznos od 35.500,00 eura.
10.12. Iz rješenja ovoga suda broj Ovr-202/20-2 od 6.05.2020. (list 70. -71. spisa) proizlazi da je II.tuženiku kao ovrhovoditelju odbačen prijedlog za ovrhu protiv I.tuženika kao ovršenika iz razloga što ovrhovoditelj posjeduje ovršnu odluku- pravomoćnu i ovršnu presudu P-860/2018 od 30.01.2019. na temelju koje može od Agencije zatražiti izravnu naplatu na računima ovršenika.
11. Cijeneći izvededene dokaze ovaj sud utvrđuje da nakon pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodio između tužitelja i I.tuženika pred Trgovačkim sudom u Osijeku pod brojem P-14/08, I.tuženik ima dospjelo novčano poraživanje prema tužitelju u iznosu od 149.281,88 kn sa zateznim kamatama tekućim od 11.09.2007. do isplate, te pod brojem P-136/13 dospjelo novčano potraživanje u iznosu od 41.394,60 kn sa zateznim kamatama tekućim od 29.06.2007. (iz rješenja o ovrsi broj Ovrv-920/07 od 12.11.2007.), na ime troška postupka u iznosu od 2.243,23 kn sa zateznim kamatama od 12.11.2007., novčano potraživanje u iznosu od 97.000,01 kn sa zateznim kamatama tekućim od 11.09.2007. (iz rješenja o ovrsi Ovrv- 921/07 od 12.11.2007.), te na ime parničnog troška u iznosu od 2.922,60 kn sa zateznim kamatama tekućim od 12.11.2007. pa do isplate. Da navedeno potraživanje tužitelj nije podmirio I.tuženiku, a koje je potraživanje I.tuženik temeljem Ugovora o ustupu tražbine sklopljen dana 24.06.2021., a ovjeren po javnom bilježniku dana 25.06.2021. ustupio svome šogoru, ovdje II.tuženiku ŽK, kako bi se isti mogao naplatiti za potraživanje pravomoćno dosuđeno u presudi zbog ogluhe Općinskog suda u Osijeku broj P-860/2018-6 od 30.01.2019. u iznosu od 35.000,00 eura sa zateznim kamatama od 6.09.2006. pa do isplate, te za parnični trošak u iznosu od 3.010,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 30.01.2019. pa do isplate, a koji dug potječe iz Ugovora o zajmu sklopljen između II.tuženika ŽK kao zajmodavca i I.tuženika ĆK kao zajmoprimca u iznosu od 35.500,00 eura sa zateznim kamatama od 6.09.2006. pa do isplate i koji se iznos odnosi na pozajmljeni novac od 5.09.2006.. Također, da je II.tuženik temeljem ovršne isprave- pravomoćne i ovršne presude Trgovačkog suda u Osijeku broj P-14/08 od 28.11.2011. i Ugovora o prijenosu tražbine, podnio protiv tužitelja kao ovršenika Zahtjev za izravnu naplatu FINI dana 8.07.2021. Da je II.tuženik ŽK do 2015. godine radio u luci u Hamburgu u SR Njemačkoj i imao dobra novčana primanja, te je dugi niz godina posuđivao svom šogoru I.tuženiku ĆK razne novčane iznose za potrebe poslovanja Ravlićevih tvrtki, a nakon stečaja tvrtki i radi životnih potreba, i to na način da je nekada osobno davao ĆK na ruke pozamljeni novac, a nekada preko određenih osoba koje su pozajmice proslijeđivale I.tuženiku i to dok se isti nalazio u Osijeku, ali i u Orašju, BIH, kako proizlazi iz evidencije o pozajmicama II.tuženika. Na inizistiranje supruge II.tuženika DK, ali i sukladno dogovoru unutar obitelji, sklopljen je Ugovor o zajmu 2011. godine kako bi imali pisani trag o pozajmicama, a prema navodima tuženih to nije jedini Ugovor o zajmu koji su sklopili. Kada se nakupilo dosta pozajmljenih, a nevraćenih novčanih iznosa, koji I.tuženik više nije bio u mogućnosti vratiti II.tuženiku, te nakon što je pravomoćno uspio u parnicama koje je pokrenuo kao tužitelj protiv protiv ovdje tužitelja kao tuženika, koje su se vodile pred Trgovačkim sudom u Osijeku pod P-14/2008 (VTS RH broj Pž-2956/12) i P- 136/2013 (VTS RH broj Pž-10590/13 i VSRH broj Revt 516/2016-2) radi naplate svojih potraživanja, I.tuženik i II.tuženik su sklopili Ugovor o ustupu tražbine koji je bio jedini način da II.tuženik uspije vratiti novac koji je pozajmljivao I.tuženiku, jer mu taj novac I.tuženik više nije mogao vratiti, te o kojem ustupu tražbine je I.tuženik kao Ustupitelj dopisom od 24.06.2021. obavijestio svog dužnika, ovdje tužitelja.
12. Odredbom čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine"“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023.) je propisano da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga.
12.1. Odredbom čl. 81. st. 1. Zakona o obveznim odnosima je propisano da s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl.
12.2. Odredbom čl. 82. st. 1. Zakona o obveznim odnosima je propisano da za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju.
12.3. Odredbom čl. 84. st. 1. Zakona o obveznim odnosima je propisano da primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.
12.4. Odredbom čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima je propisano da ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
12.5. Odredbom čl. 327. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba.
13. Stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, te je svaka stranka dužna iznijeti činjenice u predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, sukladno odredbi čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku.
14. Tužitelj u ovom postupku temelji svoje tvrdnje da je Ugovor o ustupu tražbine ništetan, jer je sklopljen kako bi I.tuženik izbjegao tražbinu koju ima prema Republici Hrvatskoj, dok je Ugovor o zajmu ništetan jer je sklopljen prije više od 10 godina, da bi nakon toga II.tuženik 2018. podnio na temelju tog Ugovora tužbu radi povrata zajma, iako je vidljivo da je nastupila zastara, te da je I.tuženik i na druge načine pokušao naplatiti fiktivne tražbine u parničnim postupcima broj P-676/2017, Ovr-1724/2016 i Ovr-202/20, kao i da su Ugovor o ustupu tražbine i Ugovor o zajmu protivni moralu i imaju obilježja kaznenog djela.
15. Neosnovan je navod tužitelja da su predmetni Ugovori ništetni jer da su sklopljeni u cilju izbjegavanja naplate novčane tražbine Republike Hrvatske za Ministarstvo financija prema I.tuženiku. Naime, zastupnik po zakonu vjerovnika Republike Hrvatske se izjasnio da Republika Hrvatska nema pravni interes sudjelovati u ovom postupku radi utvrđenja ništetnosti predmetnih Ugovora, dok iz potvrde Porezne uprave, Područni ured Osijek, proizlazi da je porezni dug I.tuženika prema Republici Hrvatskoj od 22.287,22 eura, osiguran založnim pravom na imovini I.tuženika kao dužnika u korist Republike Hrvatske i vjerovnik Republika Hrvatska se može naplatiti iz te imovine. Dakle, u odnosu na ovu tvrdnju, ne proizlazi da su Ugovori sklopljeni radi izbjegavanja naplate tražbine prema vjerovniku Republici Hrvatskoj, budući je ista osigurala naplatu svoga potraživanja prema I.tuženiku zalogom na njegovoj imovini iz koje se kao vjerovnik može naplatiti. U odnosu na navod tužitelja da je u postupku P-676/2017 utvrđeno da je I.tuženik pokušao naplatiti fiktivne tražbine, kao i kćerka I.tuženika u parnici P-3122/2019, isto je nebitno za ovaj spor, jer sud odlučuje samo u granicama tužbenog zahtjeva sukladno čl. 2. Zakona o parničnom postupku, dakle isključivo u odnosu na predmetni Ugovor o zajmu i Ugovor o ustupu tražbine. Neosnovan je navod tužitelja da je I.tuženik pokušao naplatiti fiktivne tražbine u postupku Ovr-1724/2016.. Naime, upravo suprotno, jer presudom Županijskog suda u Splitu broj Gž-74/2024-3 od 29.08.2024. preinačena presuda ovoga suda broj P-2168/2019-37 od 21.11.2023. na način da je tužitelj Bel-Tel d.o.o. odbijen sa tužbenim zahtjevom protiv tuženika VK (sina ovdje I.tuženika) za utvrđenjem da je novčana tražbina određena rješenjem o ovrsi broj Ovr-1724/2016 od 16.05.2016. u cijelosti ispunjena od strane ovršenika ĆK, a ovdje I.tuženika, prema ovrhovoditelju VK, te je tužitelju naloženo naknaditi ovdje I.tuženiku parnični trošak od 2.674,56 eura s pripadajućom zateznom kamatom. Neosnovan je navod tužitelja da je I.tuženik pokušao naplatiti fiktivne tražbine u postupku broj Ovr-202/20 jer iz rješenja ovoga suda broj Ovr-202/20-2 od 6.05.2020. proizlazi samo da je II.tuženiku kao ovrhovoditelju odbačen prijedlog za ovrhu protiv I.tuženika kao ovršenika iz razloga što ovrhovoditelj posjeduje ovršnu odluku- pravomoćnu i ovršnu presudu P-860/2018 od 30.01.2019. na temelju koje može od Agencije zatražiti izravnu naplatu na računima ovršenika, a ne da se radi o nekom fiktivnom potraživanju ili nezakonitom postupanju. Neosnovana je i ničim potkrijepljena tvrdnja tužitelja da Ugovor o zajmu i Ugovor o ustupu tražbine imaju obilježja kaznenog djela, jer je po iskazu samog zakonskog zastupnika tužitelja UK, njegova kaznena prijava protiv I. i II. tuženika vezana za predmetne Ugovore, odbačena. U odnosu na navod tužitelja da se radi o fiktivnom zajmu jer da je tužba u parnici P- 860/2019 podnesena nakon što je nastupila zastara potraživanja iz Ugovora o zajmu, sud napominje da o zastari ne vodi računa po službenoj dužnosti, već po prigovoru stranke koji u toj parnici nije istaknut, kao što nije dan ni odgovor na tužbu, sukladno čemu je donesena presuda zbog ogluhe prema odredbama Zakona o parničnom postupku, a sud postupanje stranaka u tom postupku nije ocijenio u smislu odredbe čl. 331.b st. 2. Zakona o parničnom postupku.
16. Iako sud na ništetnost pravnog posla ili njegovih pojedinih odredbi pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 327. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, ali i u tom slučaju samo na temelju činjeničnih navoda stranaka. Sud činjenice ne utvrđuje po službenoj dužnosti, osim ako posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati (čl. 3. Zakona o parničnom postupku), već u smislu odredbe iz čl. 7. st. 1. Zakona o parničnom postupku, stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.
17. Slijedom navedenog, a cijeneći sadržaj odredbi Zakona o obveznim odnosima, te čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku, prema ocijeni ovog suda, tužitelj nije dokazao svoje tvrdnje da su Ugovor o zajmu i Ugovor o ustupu tražbine ništetni u smislu odredbe čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, radi čega je odlučeno kao u izreci pod I.
18. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, prema kojoj stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.
18.1. I.i II.tuženi zahtijevaju naknadu parničnog troška od 4.125,00 eura koji je osnovan i sastoji se od zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ime odgovora na tužbu od 1.100,00 eura (Tbr. 8.t.1. i Tbr. 40.), te zastupanja na pripremnom ročištu od 05.12.2024. i ročištu za glavnu raspravu od dana 23.10.2025. u iznosima od po 1.100,00 eura ( Tbr. 9.t.1. i Tbr. 40.), te obračunatog PDV-a od 825,00 eura (Tbr. 46.) i što je u skladu s navedenim tarifnim brojevima, u vezi s Tbr. 52. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023.), vrijednosti predmeta spora koju je tužitelj naznačio na pripremnom ročištu od dana 5.12.2024., te čl. 151., čl. 155. i čl. 164. st. 1. – 4. Zakona o parničnom postupku, radi čega je odlučeno kao pod II. izreke.
U Osijeku, 28. studenog 2025
Sutkinja
Kamelija Matijašević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, odnosno u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.
Dostaviti:
1.Punomoćniku tužitelja
2.Punomoćniku I. i II.tuženika
