REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U CRIKVENICI

Stalna služba u Krku

Bodulska 2/d, Krk

Poslovni broj : P-838/2022.- 32.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici, Stalna služba u Krku, po sutkinji Davorki Podnar, u pravnoj stvari tužitelja: 1. ĐF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. ZF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. TF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koje zastupa punomoćnika odvjetnica Silvana Demark iz Čavli, Čavja 9, protiv tuženika: IF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnik odvjetnik Robert Rist iz Krka, Augusta Cesarca 10, radi utvrđenja prava vlasništva, (v.p.s. 19.908,42 eura), nakon provedenog ročišta za glavnu raspravu dana 21. listopada 2025., u prisutnosti prvo i drugotužiteljice s punomoćnicom i tuženika s punomoćnikom te objave odluke dana 28. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su tužiteljice 1. ĐF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. ZF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. TF iz [adresa], Đ [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], suvlasnice točno određenog realnog dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], oranica, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koji položajem, oblikom i površinom odgovara opisu i oznakama prikazanim u Dopuni nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za područje geodezije ČF, od dana 21.2.2024., broj upisnika 1116/2023-4, na Skici lica mjesta – dopuni, a koji je prikazan ispunom roza boje te crvenim slovima i brojčanim oznakama 1-2-3-4-5-6-7- 8-9-10-11-A-G-1 u površini od 1414 m2, a koji nalaz i mišljenje zajedno s nalazom i mišljenjem od 27.10.2023. godine čine sastavni dio ove presude i to ĐF u 1/4 idealnog dijela, ZF u 2/4 idealnog dijela, te TF u 1/4 idealnog dijela, slijedom čega su tužiteljice ovlaštene po pravomoćnosti ove presude, bez suglasnosti tuženika zatražiti i ishoditi pred nadležnim uredom za katastar parcelaciju nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u navedenom položaju, obliku i površini, a tuženik je dužan trpjeti provedbu parcelacijskog elaborata u nadležnom uredu za katastar te zemljišnim knjigama kao i uknjižbu prava vlasništva novonastale katastarske čestice na ime tužiteljica u navedenim suvlasničkim omjerima, u cijelosti, uz istodobno brisanje imena tuženika IF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , sve u roku od 15 dana.

II. Tuženik IF , OIB: [osobni identifikacijski broj] je dužan tužiteljicama 1. ĐF , OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. ZF , OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. TF, OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknaditi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 6.908,27 eura ( slovima: šesttisućadevetstoosameuraidvadesetsedamcenti) u roku od 15 dana, dok se preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova, tužiteljice odbijaju.

Obrazloženje

1 Tužiteljice tužbenim zahtjevom traže da sud utvrdi da su vlasnice točno određenog realnog dijela nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji dio odgovara oznakama prikazanim u dopuni nalaza i mišljenja sudskog vještaka geometra od 21. veljače 2024. , u površini od 1.414M2, a kako je navedeno u izreci presude.

2.U prilog svom zahtjevu tužiteljice navode kako je tuženik upisani vlasnik sporne nekretnine u cijelosti, a upisan je na temelju pravomoćne presude zbog ogluhe Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, posl.,broja P-166/20, od dana 2. kolovoza 2021. godine. Tuženik je u toj parnici tvrdio da je vlasništvo nekretnine stekao nasljeđivanjem iza majke CF koja je preminula 1991. i čiji je on jedini nasljednik. Tužiteljice tvrde da iz nijednog dokaza priloženog u navedenom parničnom predmetu , ne proizlazi da bi tuženik bio vlasnik nekretnine. Tuženik vlasništvo nije stekao niti na jednom pravnom temelju na kojem se vlasništvo može steći pa tako niti nasljeđivanjem od pokojne majke budući da ona nije bila vlasnica nekretnine niti je to navedeno u rješenju o nasljeđivanju iza iste. U predmetu P- 166/20 nisu provedeni nikakvi dokazi poput saslušanja stranaka ili svjedoka te je donesena presuda zbog ogluhe. Nekretnina je u cijelosti vlasništvo tužiteljica i to drugotužiteljice u 2/4 dijela,a prvo i trećetužiteljice svake u ¼ idealnog dijela. Tužiteljice tvrde kako je vlasnik nekretnine u cijelosti bio UF. SF koji je bio otac tužiteljice ZF i djed tužiteljica ĐF i KF. UF je umro **.**.1977. , a naslijedile su ga supruga OF i kćeri NF, BF i ZF. NF je kasnije svoj nasljedni dio ustupila sestrama i to drugotužiteljici i pokojnoj Z , majci prvo i treće tužiteljica. OF je umrla 1994., a BF godine 1985. , a njene su nasljednice prvo i trećetužiteljica. Tužiteljice su pravo vlasništva stekle nasljeđivanjem iza svojih prednika te su u posjedu nekretnine, računajući i posjed prednika UF, više od osamdeset godina. Iako su nasljednici UF osim supruge ŠF i njegove tri kćeri, prilikom upisa u katastru upisana je samo OF. Očito je došlo do propusta na način da je kao posjednica upisana samo OF dok su kćerke ispuštene prilikom provedbe upisa. U naravi predmetna nekretnina se nalazi u mjestu [adresa] i predstavlja oranicu ograđenu suhozidom sa svih strana. Prednici tužiteljica na istoj su posadili i nekoliko maslina, a na dijelu nekretnine uzgajali su krumpir i drugo povrće. Danas je zemljište dijelom pošumljeno samoniklim raslinjem. Tužiteljice ukazuju kako je vlasnica nekretnine bila još njihova baka odnosno prabaka RF koja je nekretninu naslijedila od pok. supruga SF . Ista je upisana kao posjednica u katastru od osnutka katastra godine 1954./55. Godine 1964. nekretnina je upisana u posjed SF, sina RF, a nakon njegove smrti prema

rješenju o nasljeđivanju nekretnina prijelaz u posjed njegove supruge i kćeri. Prednik tužiteljica UF je navedene nekretnine stekao od svoje braće i sestara jer je već 1954. godine u katastru kao posjednica bila upisana njegova supruga RF. Tužiteljice tvrde da je između prednika stranaka izvršena dioba nekretnina. Tome u prilog da govore činjenice da je u povijesnom prikazu z. k. ul. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina] upisana ista suvlasnička zajednica kao i za z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u kojem je upisana sporna nekretnina ( sada prepisana u z. k. ul. [broj ZK uloška]), s tom razlikom da su kao suvlasnici bili upisani pod rednim brojem 6. -10. RF MF udovica SF i njezina djeca T, IF, ŽF i UF svi pokojnog SF, prednici tužiteljica, a na kojoj je tuženik na temelju presude P- 3049/15 upisao svoje pravo vlasništva u cijelosti.

Tužiteljice ne osporavaju da je tuženik upisan kao suvlasnik nekretnine na temelju rješenja o nasljeđivanju i onda na temelju pravomoćne sudske presude, ali osporavaju da je tuženik u posjedu nekretnine i da vrši vlasničke i posjedovne čine. Tužiteljice nisu sudjelovale kao stranke u predmetu P-166/20 i nisu vezane navedenom pravomoćnom presudom. Tuženik nema nikakav dokaz da su on ili njegova prednica bili u posjedu prijepora za razliku od tužiteljica koje svoj posjed dokazuju i javnom ispravom – posjedovnim listom s kontinuiranim upisanim posjedom po prednicima najkasnije od 1954. godine. Prednicima tužitelja kao niti tužiteljicama tuženik niti njegovi prednici nikada nisu osporavali posjed i pravo na predmetnoj nekretnini. Tužiteljice tvrde da su na njihovoj strani ispunjene sve pravne pretpostavke za stjecanje prava vlasništva pa predlažu prihvaćanje tužbenog zahtjeva u cijelosti.

3. Tuženi u odgovoru na tužbu i dalje tijekom postupka osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljica u cijelosti. Tvrdi da je on pravo vlasništva stekao nasljedstvom od svoje majke CF te je nakon njene smrti godine 1991. stupio u isključivi posjed utužene nekretnine te na istoj vršio sve vlasničke i posjedovne čine, a što čini i danas. Tužiteljice niti ne znaju gdje je utužena nekretnina, a svo vrijeme od 1991. do danas na istu nisu pristupile. Tuženik je upis prava vlasništva ostvario na temelju dvije javne isprave i to rješenja o nasljeđivanju iza pokojne majke i presude posl.br. P-166/20. Osporava tuženik da u predmetu P-166/20 nisu postojali uvjeti za izricanje presude zbog ogluhe. Tužiteljice nisu ovlaštene niti je to sud u ovom postupku, da raspravljaju o pravomoćnoj i ovršnoj sudskoj presudi i o načinu vođenja postupka prilikom donošenja iste. Majka tuženika nekretninu je naslijedila od svoje majke , a nakon njene smrti tuženik je kao isključivi nasljednik stupio u njenu pravnu poziciju vršeći posjed na navedenoj nekretnini. Tuženik osporava da bi UF bio posjednik ili vlasnik utužene nekretnine te da su ga tužiteljice naslijedile u odnosu na spornu nekretninu godine 1977. Tuženik tvrdi da je u to vrijeme njegova majka vršila sve posjedovne čine na u tuženoj nekretnini, da je to nakon njene smrti nastavio činiti tuženik pa ipak za svo to vrijeme prednik tužiteljica ili tužiteljice nisu tuženiku ili njegovim precima osporavale pravo posjeda ili pravo vlasništva.

4. U dokaznom postupku provedeni su slijedeći dokazi: saslušani su svjedoci ĆF, NF, JF, LF, saslušane su stranke i to tužiteljice ZF i ĐF te tuženik, proveden je očevid lica mjesta s vještakom geometrom te su pročitane sve isprave u spisu, a pregledane su i isprave iz predmeta posl.br. P-3049/17 i P-166/20.

5. Ocjenom svih provedenih dokaza na temelju odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 , 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) sud utvrđuje tužbeni zahtjev tužiteljica osnovanim.

6. Nije sporno da je tuženik na temelju pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju iza pok. majke DF, upisan kao suvlasnik na 3/56 dijela k. č. [katastarska čestica], a da je na temelju pravomoćne presude posl. br. P-166/20 upisan u preostalih 53/56 dijelova te je sada vlasnik u cijelosti.

7. Iz stanja spisa proizlazi i da su prednici stranaka bili rodbinski povezani. Tako je tuženik u stranačkom iskazu izjavio da su njegov djed po majci ŽF i djed tužiteljice ZF, HF bili braća. O tome govore i tužiteljice u podnesku od 15. svibnja 2023. kada navode da je između prednika stranaka izvršena dioba čemu u prilog da govore činjenice o upisima u zemljišnoknjižnom ulošku [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

8. Iz povijesnog posjedovnog lista proizlazi da je k. č. [katastarska čestica] od osnutka katastra godine 1954./55. bila upisana u PL 73 - posjednik MF, koja je bila baka tj. prabaka tužiteljica, a onda je 1964. godine nekretnina upisana u PL 72 na ime SF koji je bio otac i djed tužiteljica. Godine 1978. , na temelju rješenja o nasljeđivanju briše se GF i upisana je ŠF, njegova supruga i drugi nasljednici. Svjedokinja NF, sestra i teta tužiteljica , je u svom iskazu objasnila kako je njena majka AF umrla 1960. , kako se njihov otac godine 1963. ponovno oženio i to za VF. Otac UF je umro godine 1977.

9. Prema iskazu svjedoka ĆF za spornu nekretninu se znalo da je od " I". Kako je u stranačkom iskazu drugotužiteljica objasnila, Č je bilo rođeno prezime MF i njen je nadimak bio " C". Ista je, prema iskazu svjedokinje NF, parcelu koristila i na noj sadila povrtne kulture. Nakon njene smrti 1956. zemljište se više nije obrađivalo i počelo je zarastati. Parcelu je nakon majčine smrti obilazio njezin sin UF, otac i djed tužiteljica. Kako je živio u [adresa] nije ju intenzivno obrađivao nego ju je obilazio i po potrebi održavao. Kako je izjavila i tužiteljica ZF na parceli je bilo nekoliko maslina. Nakon smrti Duda Antona 1977., nekretninu su uglavnom obilazili tužiteljica ZF i njen suprug PF. Tako je PF znao održavati masline, a koristio je i drva za ogrjev.

10.Iskaz svjedoka LF sudu nije uvjerljiv. Sporna nekretnina nalazi se u samom mjestu [adresa] u što se sud uvjerio na licu mjesta. Zemljište je u cijelosti omeđeno suhozidom i obraslo je, osim puta kroz parcelu koji vodi otprilike tri metra od ruba parcele. Unutar nekretnine nalaze se dvije gromače koje parcelu dijele na tri dijela, tzv. lihe. Svjedok LF iskazuje da je na parceli bio svega jedanput i to oko 1956.godine , a rođen je 1949. Kaže da je tamo išao sa svojim ujakom EF i bratom tuženika FF. Svjedokov ujak je imao kola s volom i kravom te je išao orati za obitelj tuženika. Svjedok je tada imao 6 ili 7 godina i to je za njega bio veliki događaj. Navodi kako je parcela bila omeđena gromačom, ali unutar parcele da nije bilo gromača. Iskaz svjedoka je neuvjerljiv iz više razloga. Prvo, prilično je neuvjerljivo da se može sjećati događaja kada je imao 6 ili 7 godina koji da se zbio baš na ovoj parceli, posebno imajući u vidu da su unutar parcele postojale i do danas postoje dvije gromače koje parcelu dijele na tri lijehe, a svjedok je izjavio da unutar parcele nije bilo gromača što ne odgovara stvarnom stanju jer te gromače postoje do danas. Osim toga, svjedok i sam kaže kako je na parceli bio svega jedanput.

S druge strane, iskaz svjedoka ĐG sudu je uvjerljiv. Svjedok je živio u blizini spornog zemljišta do svoje 14. -te godine života kada je s roditeljima odselio u drugu kuću, ali također u [adresa]. Svjedok kaže kako na tom području nije bio već dosta dugo, ali zna da je zemljište u cijelosti omeđeno gromačom, a da su unutar parcele dvije gromače koje ju dijele na tri lihe. Roditelji ovog svjedoka su na toj i susjednim parcelama držali koze. Svjedok ne zna da li su njegovi roditelji imali o tome kakav dogovor s obitelji tužiteljica, ali zna da se za tu nekretninu uvijek govorilo da je od " I", a to je bila RF, baka i prabaka tužiteljica.

11. Svjedokinja NF je sestra tužiteljice ZF i teta ostalih dviju tužiteljica. U obitelji su iza smrti roditelja GF i ZG ostale tri kćeri. UF se ponovno oženio za OF. Treća sestra BF umrla je te su je naslijedile kćeri ĐF i TF. Nasljednice su se dogovorile da će NF pripasti nekretnine koje se nalaze bliže kući u [adresa] u kojoj ona živi, a da će ova sporna nekretnina pripasti tužiteljicama. Svjedokinja NF navodi kako su ona i njen suprug bili obiteljski prijatelji s tuženikom i njegovom suprugom. Tuženik da joj je rekao da će "sređivati" neku šumu u [adresa] i da će svjedokinja dobiti poziv suda. Nije joj rekao da se radi upravo o spornoj parceli. Kad je primila poziv suda nije reagirala, a tuženik je tužio samo nju , ne i njenu sestru i nećakinje. Ona je imala povjerenja u tuženika i tako je postupak završio, a da ona nije obratila pažnju. Njezin suprug JF, saslušan kao svjedok potvrdio je da im je tuženik rekao da će sređivati neku parcelu, ali nije rekao da se radi o spornoj parceli te su oni imali povjerenja i nisu reagirali, a nisu niti o tome obavijestili ostale tužiteljice. Prvo i treće tužiteljica krenule su rješavati imovinsko pravne stvari za obitelj i prije par godina otkrile da je tuženik upisani vlasnik. O tome su razgovarale s NF koja je onda otišla tuženiku da ga pita kako da to riješe. Tuženik nije bio sklon nikakvom dogovoru i tvrdio da je to njegova parcela. Iskaze ovo dvoje svjedoka sud prihvaća.

12. Tužiteljice su potvrdile tužbene navode i objasnile kako su bile prisiljene podnijeti tužbu radi utvrđenja prava vlasništva. Tužiteljica TF je na licu mjesta s vještakom geometrom točno pokazala spornu parcelu koju je vještak identificirao kao k. č. [katastarska čestica].

13. Tuženik u stranačkom iskazu tvrdi kako je svjedokinja NF znala da će dobiti tužbu za spornu parcelu, da mu je rekla da to ne pripada njenoj obitelji i da ne mora tužiti njenu sestru i nećakinje jer da će ih ona o tome obavijestiti. Tuženik kaže i kako je nekretnina bila vlasništvo njegove majke. On, njegov brat i majka živjeli su u [adresa] do 1956. kada su odselili u [adresa]. Nakon toga parcelu da je koristio majčin brat TG nekoliko godina, a onda IG. IG da je tuženika pitao da li može koristiti parcelu što mu je ovaj dopustio, ali ne zna kako je IG parcelu koristio jer je tuženik živio u [adresa]. Prilično je neuvjerljiv dio iskaza tuženika kada govori o tome da ne zna kako je IG koristio parcelu, Osim toga, prema stanju spisa nema dokaza da bi itko od osoba koje je tuženik naveo, koristio to područje. Također, sud ne prihvaća tvrdnju tuženika da je svjedokinju NF obavijestio da će tužiti baš spornu parcelu i da mu je ona rekla da ne treba tužiti njenu sestru i nećakinje jer da to ionako nije njihovo. Prema ocjeni suda , uvjerljiviji su iskazi svjedoka NF i JF, koji su rekli da im je tuženik općenito rekao da će sređivati neku šumu, ali da im nije rekao da se radi baš o spornoj parceli. Budući da su bili obiteljski prijatelji NF je imala povjerenja u tuženika i nije provjeravala niti propitivala tužbu koju je primila.

14. Iz predmeta posl. broja P-166/20 proizlazi da je tužitelj podnio tužbu radi utvrđenja prava vlasništva na 53/56 dijela k. č. [katastarska čestica]. Kao nasljednika prednika tužiteljica tuženik je naveo samo NF, a ne i njene nećakinje i sestru. U toj tužbi tuženik navodi da se radi o nekretnini koja je pašnjak lokalnog naziva "Poli Frančić". S druge strane, prema svim iskazima u ovoj parnici, sporna se nekretnina nalazi na području naziva "Čirik" i ne predstavlja pašnjak nego obraslu površinu. Osim toga, tuženik je sigurno znao da NF ima sestru i nećakinje pa je i njih trebao tužiti kao nasljednike upisanih vlasnika.

15. Analizom svih provedenih dokaza sud utvrđuje da je stvarni vlasnik nekretnine bila MF rođ. Č koja je umrla 1956. , a za života je parcelu obrađivala kao vrt, o čemu tužiteljice i njihova sestra svjedokinja NF imaju posredna saznanja. RF naslijedio je sin GF koji je i upisani posjednik te nekretnine. Nakon njegove smrti godine 1978. upisana kao posjednica je njegova druga supruga OF. Nakon smrti RF, njezin sin GF je, iako je živio u [adresa], redovito dolazio u [adresa], parcelu nije obrađivao na način da bi sadio vrt, ali se brinuo o maslinama i po potrebi uzeo drva za ogrjev. To su nakon njegove smrti nastavili činiti njegova kći , tužiteljica ZF sa svojim suprugom PF. Sestre su se dogovorile da će sporna parcela pripasti tužiteljicama, a NF parcele bliže kuće u kojoj sada živi. Formalno diobu nisu provele.

16. Sud utvrđuje da su tužiteljice dokazale da su one osobno , posebno ZF, a prije toga njihovi prednici otac UF i baka RF bili stvarni posjednici prijepora. Nekretnina se nije intenzivno koristila i obrađivala, ali se obilazila i po potrebi koristila za drva za ogrjev. Tuženik je sam u stranačkom iskazu izjavio da su on i njegova obitelj, on, njegov brat i njihova majka, godine 1956. odselili u [adresa] dok u odgovoru na tužbu navodi kako je godine 1977. kada je umro UF , njegova majka vršila sve posjedovne čine na utuženoj nekretnini, a nakon nje da je to nastavio tuženik. Tuženik i njegova majka parcelu nisu koristili sigurno nakon 1956. , a tuženik nije dokazao da su je koristile neke treće osobe jer bi onda trebao barem znati za što su je koristile , a on kaže da ne zna jer da je živio u [adresa].

17. Tužiteljice su tako , računajući i posjed prednika , do 2020. godine kada je tuženik ostvario upis vlasništva, bile u poštenom posjedu nekretnine svakako više od dvadeset godina i tako nekretninu stekle dosjelošću ( čl. 159. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima - "Narodne novine" br. 91/96 , 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 14/01 , 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 , 90/10143/12, 152/14).

18. Vještak geometar je u nalazu prikazao nekretninu na skici lica mjesta, a onda je na prijedlog tužiteljica istu i grafički individualizirao. Vještak navodi da je usporedbom stvarnog stanja na terenu temeljem geodetske izmjere s kopijom katastarskog plana, utvrdio da stvarno stanje na terenu ne odgovara kopiji katastarskog plana. Za usklađenje stanja katastarskog plana, katastarskog operata i zemljišnoknjižnog stanja sa stvarnim stanjem na terenu da je potrebno izraditi geodetski elaborat u svrhu evidentiranja stvarnog položaja pojedinačnih već evidentiranih katastarskih čestica. U svakom slučaju tužiteljica je na licu mjesta točno pokazala prijepor, a to što katastarski plan nije usklađen sa stvarnim stanjem nije zapreka provođenju parničnog postupka radi utvrđenja prava vlasništva. Stranke na nalaz vještaka nisu imale primjedbi, a sud ga u cijelosti prihvaća. Tužiteljice su onda uredile tužbeni zahtjev u skladu s nalazom vještaka.

19. Tužbeni zahtjev je osnovan u dijelu kojim se utvrđuje da su tužiteljice vlasnice nekretnine kao i u dijelu kojim su dobile ovlaštenje da po pravomoćnosti presude mogu zatražiti i ishoditi pred nadležnim katastrom parcelaciju nekretnine. O mogućnosti parcelacije odlučit će nadležni katastar, ali taj dio zahtjeva nije neosnovan odnosno protivan zakonu ( tako i prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH posl.br.:SU-IV-33/2022, od 31. 01. 2022.) jer će se u postupku parcelacije utvrditi je li ona moguća prema pravilima zemljišnoknjižnog prava i Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina .

20. Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci pod točkom I. presude.

21. O troškovima je odlučeno na temelju odredbi čl. 154. i 155. ZPP-a, a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( dalje : OT). Tužiteljice u uspjele u parnici pa su im priznati slijedeći troškovi: sastav tužbe 600,00 eura prema tbr. 7.t.1., sastav podneska od 8. svibnja 2023. 600,00 eura prema tbr. 8.t.1., zastupanje na ročištima 24. 05. 2023., i 11. 10. 2023., za svako po 600,00 eura prema tbr. 9.t.1., sastav očitovanja na nalaz vještaka 600,00 eura prema tbr. 8.t.1., sastav očitovanja na dopunu nalaza vještaka 600,00 eura prema tbr. 8.t.1. i zastupanje na ročištima 21. 10. 2024. i 21. 10. 2025. za svako po 600,00 eura prema tbr. 9.t.1., kao i PDV na navedene iznose od 25 %. Tužiteljicama je priznato i uvećanje od 20 % za zastupanje više osoba prema tbr. 40 OT-a. Tužiteljicama je priznat i trošak predujma za očevid i vještačenje u iznosu od 662,73 eura kao i trošak sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 122,77 eura prema Tar. br. 1. t. 1. i sudska pristojba na presudu u iznosu od 122, 77 eura prema Tar. br. 2. t. 1. Tarife sudskih pristojbi. Tužiteljicama nije priznat trošak pristupa na četiri ročišta iz [adresa] u [adresa] i natrag jer stranci se ne može priznati više troškova za punomoćnika od troškova punomoćnika koji ima sjedište u mjestu sjedišta suda. Tužiteljicama je stoga ukupno priznat trošak u iznosu od 6.908,27 eura o čemu je odlučeno pod točkom II. presude.

U Krku 28. studenog 2025.

Sutkinja:

Davorka Podnar

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovog suda , u roku od 15 dana od dana primitka otpravka ove presude, a o žalbi odlučuje Županijski sud.