Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Stalna služba u Valpovu

Kralja P. Krešimira IV br. 3

31550 Valpovo

Poslovni broj: Pn-142/2022-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Goranu Jokiću, u pravnoj stvari prvo tužiteljice MM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], drugo tužiteljice DM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], treće tužitelja OM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], četvrto tužiteljice HM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i peto tužitelja OM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], svi zastupani po punomoćnici Ani Šutalo, odvjetnici iz Valpova, protiv tuženika Euroherc osiguranja d.d., OIB: 22694857747, Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Bojanu Nikoliću, odvjetniku iz Osijeka, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne rasprave održane 21. listopada 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, odlukom objavljenom 28. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

l. Nalaže se tuženiku EUROHERC osiguranje d.d., OIB:22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, da tužiteljima isplati kako slijedi:

-prvo tužiteljici MM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na ime pravične novčane naknade zbog smrti bliske osobe (djeda) iznos od 26.544,56 eura, kao i iznos od 199,08 eura na ime nabavke žalobne odjeće, cvijeća i vijenaca,

-drugo tužiteljici DM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na ime pravične novčane naknade zbog smrti bliske osobe (djeda) iznos od 26.544,56 eura, kao i iznos od 199,08 eura na ime nabavke žalobne odjeće, cvijeća i vijenaca,

- treće tužitelju JM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na ime pravične novčane naknade zbog smrti bliske osobe (djeda) iznos od 26.544,56 eura, kao i iznos od 199,08 eura na ime nabavke žalobne odjeće, cvijeća i vijenaca,

- četvrto tužiteljici HM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], na ime pravične novčane naknade zbog smrti bliske osobe (supruga) iznos od 11.281,44 eura, kao i iznos od 530,89 eura na ime nabavke žalobne odjeće, cvijeća i vijenaca i

-peto tužitelju RM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], na ime pravične novčane naknade zbog smrti bliske osobe (oca) iznos od 7.299,75 eura, kao i iznos od 1.414,39 eura na ime nabavke žalobne odjeće, cvijeća, vijenaca i troškova karmina,

sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na svaki naprijed navedeni iznos teku od podnošenja odštetnog zahtjeva 9. ožujka 2022. do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. godine po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i sve to u roku od 15 dana.

ll. Odbijaju se prvo tužiteljica MM, OIB [osobni identifikacijski broj], drugo tužiteljica DM, OIB [osobni identifikacijski broj], i treće tužitelj OM, OIB [osobni identifikacijski broj], s preostalim zahtjevom za isplatu, kao neosnovanim i to kako slijedi:

-prvo tužiteljica MM iznad iznosa od 199,08 eur do iznosa od 398,17 eur, na ime nabavke žalobne odjeće, cvijeća i vijenaca, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na tako odbijeni dio od podnošenja odštetnog zahtjeva 9. ožujka 2022. do isplate,

- drugo tužiteljica DM iznad iznosa od 199,08 eur do iznosa od 398,17 eur, na ime nabavke žalobne odjeće, cvijeća i vijenaca, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na tako odbijeni dio od podnošenja odštetnog zahtjeva 9. ožujka 2022. do isplate,

- treće tužitelj OM iznad iznosa od 199,08 eur do iznosa od 398,17 eur, na ime nabavke žalobne odjeće, cvijeća i vijenaca, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na tako odbijeni dio od podnošenja odštetnog zahtjeva 9. ožujka 2022. do isplate.

i

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se vrijednost predmeta spora u ovom postupku nakon spajanja postupaka koji su započeli pod brojem Pn-142/2022 i Pn-143/2022 u iznosu od 101.354,67 eura.

ll. Nalaže se tuženiku EUROHERC osiguranje d.d. OIB22694857747, naknaditi prvo tužiteljici MM, OIB [osobni identifikacijski broj], drugo tužiteljici DM, OIB [osobni identifikacijski broj], treće tužitelju RM, OIB [osobni identifikacijski broj], četvrto tužiteljici HM, OIB [osobni identifikacijski broj] i peto tužitelju RM, OIB [osobni identifikacijski broj], prouzročeni parnični trošak u iznosu od 16.218,22 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 28. studenog 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri (3) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Ill. Odbijaju se prvo tužiteljica MM, OIB [osobni identifikacijski broj], drugo tužiteljica DM, OIB [osobni identifikacijski broj], treće tužitelj OM, OIB [osobni identifikacijski broj], četvrto tužiteljica HM, OIB [osobni identifikacijski broj] i peto tužitelj OM, OIB [osobni identifikacijski broj], sa zahtjevom za naknadu troškova sastava obrazloženog podneska od 24. studenog 2022. po punomoćniku odvjetniku, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelji su putem punomoćnika 19. kolovoza 2022. podnijeli ovome sudu dvije tužbe protiv tuženika, radi naknade štete. Prvom tužbom povodom koje je osnovan predmet broj Pn-142/2022 prvo tužiteljica MM, drugo tužiteljica DM i treće tužitelj OM, kao unuci iza pok. ĐM, potražuju od tuženika neimovinsku štetu na ime pravične novčane naknade zbog smrti djeda, u iznosima od 200.000,00 kn, svaki, kao i na ime materijalne štete zbog nabave žalobne odjeće, vijenaca, cvijeća, iznos od po 3.000,00 kn svatko. Drugom tužbom četvrto tužiteljica HM kao supruga i peto tužitelj OM kao sin, iza pok. ĐM potražuju od tuženika na ime nematerijalne štete u vidu pravične novčane naknade iznose iznad nesporno isplaćenih, i to četvrto tužiteljica iznos od 85.000,00 kn, s tim da je tuženik nesporno ranije isplatio 285.000,00 kn, i peto tuženik OM Tuženik iznos od 55.000,00 kn, s tim da mu je tuženik nesporno već isplatio iznos od 195.000,00 kn. Također, od tuženika potražuju i na ime materijalne štete i to, četvrto tužiteljica HM iznos od 4.000,00 kn na ime nabave crnine, vijenaca, svijeća i dr., s tim da joj je tuženik nesporno već isplatio iznos od 1.500,00 kn, te peto tuženik OM iznos od 10.656,73 kn, koji se sastoji od 1.500,00 kn za nabavku žalobne odjeće te od 9.156,73 kn na ime troškova sahrane, nabave vijenaca, svijeća, cvijeća i karmina, s tim da mu je kao nesporno za taj vid štete tuženik ranije isplatio iznos od 5.600,00 kn (1.000,00 kn za žalobno odjeću i 4.600,00 kn za troškove sahrane, vijenaca i karmine). Dalje, u obje tužbe istovjetno navodi da od tuženika naprijed navedene iznose potražuje, iz razloga što je osiguranik tuženika GM **.**.2021. u 16,45 sati, u [adresa], na Trgu A. Starčevića, ispred kućnog broja 8, skrivio prometnu nesreću kao vozač osobnog automobila reg. oznake [registarska oznaka], na način da se obilježenom pješačkom prijelazu nije približavao sa potrebnim stupnjem opreza i prilagođenom brzinom na način da može osobno vozilo pravodobno zaustaviti ispred pješačkog prijelaza te je tom zgodom prednjim dijelom svog vozila udario u pješaka ĐM koji je prelazio kolnik preko obilježenog pješačkog prijelaza, pri čemu je ĐM uslijed udara pao na tlo i zadobio ozljede od kojih je istog dana oko 17,13 sati, preminuo u vozilu Hitne pomoći. Vezano za opisanu prometnu nesreću i stradavanje ĐM u istoj, protiv osiguranika tuženika u tijeku je kazneni postupak pred ovim sudom u predmetu br. K-279/22, zbog kaznenog djela iz čl. 227. st. 6. Kaznenog zakona. S obzirom da su tužitelji kao unuci, supruga i sin pok. ĐM sa istim bili u izrazito bliskim odnosima, zajedno su živjeli, radili i provodili slobodno vrijeme, smatra da tužitelji imaju pravo na pravičnu novčanu naknadu u naprijed naznačenim iznosima, kao i pravo na naknadu imovinske štete, zbog potrebe nabave žalobne odjeće, cvijeća i vijenaca, troškova sahrane i karmina. Stoga od tuženika potražuju iznose za koje smatraju da im pripadaju, umanjene za iznose koje je tuženik kao nesporno isplatio četvrto tužiteljici HM i peto tužitelju ĐM prije pokretanja ovog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku 9. ožujka 2022. do isplate.

2. S obzirom da su tužitelji na naprijed opisani način protiv tuženika podnijeli dvije tužbe koje su vezane za naknadu štete iz istog štetnog događaja, sud je rješenjem broj Pn-142/2022-5 od 29. rujna 2022. spojio naprijed navedene predmete te je odlučio da će se daljnji postupak nastaviti te da će biti donesena jedinstvena odluka pod poslovnim brojem Pn-142/2022.

3. U odgovoru na tužbu tuženik u bitnome osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva prvo tužiteljici MM, drugo tužiteljici DM i treće tužitelju RM. Smatra da isti nemaju pravo na isplatu primjerene novčane naknade zbog smrti djeda ĐM, jer nisu imali prebivalište na istoj adresi kao i pok. ĐM pa stoga smatra da između istih nije postojala trajnija zajednica života te da nisu bili niti čvršće egzistencijalno, ekonomski i emotivno povezani sa pok. ĐM. Zbog toga ujedno smatra da isti nemaju pravo niti na naknadu imovinske štete u vidu nabave žalobne odjeće, vijenaca, cvijeća i svijeća za sahranu. Ukoliko se utvrdi da je takva zajednica i postojala, smatra da je pok. ĐM doprinjeo nastanku štetnog događaja najmanje 25%, jer prilikom prelaska ceste preko obilježenog pješačkog prijelaza nije postupio sukladno zakonskim propisima, odnosno nije se prije stupanja na kolnik uvjerio da to može učiniti na siguran način. Smatra da je kod pok. ĐM izostala dužna pažnja koju je trebao primijeniti, a da je istu primijenio, tad bi uočio da nailazi osobno vozilo koje može ugroziti njegovu sigurnost te bi izveo zaključak da zastane pred pješačkim prijelazom , propusti vozilo, te da zatim na siguran način prijeđe kolnik. U odnosu na četvrto tužiteljicu HM i peto tužitelja OM, naglašava da istima također osporava njihove zahtjeve, kako u pogledu neimovinske štete na ime pravične novčane naknade zbog gubitka bliske osobe, tako i na ime imovinske štete koja je nastala zbog troškova sahrane, karmina, žalobne odjeće, jer je istima ranije isplatio iznose za te vidove štete, koje su isti i kao nesporne i naznačili u tužbi, a kojim iznosima smatra da je u cijelosti istima naknadio štetu. Naglašava da je za te vidove štete četvrto tužiteljici HM i peto tužitelju RM isplatio iznose koje je umanjio za 25%, a sve zbog naprijed navedenih razloga vezanih za doprinos pok. ĐM nastanku štetnog događaja. U odnosu na materijalnu štetu, naglašava da su tužitelji dostavili samo jedan račun koji se odnosi na troškove sahrane na iznos od 8.876,73 kn, dok za druge vidove materijalne štete za koje traže naknadu nisu dostavili nikakav dokaz. U odnosu na obje podnesene tužbe, smatra da su tužitelji u istima pogrešno naznačili vrijednost predmeta spora, zbrajajući pojedinačne iznose koje potražuje svaki od tužitelja. Stoga predlaže da sud utvrdi vrijednost predmeta spora sukladno sudskoj praksi u istovrsnim predmetima na način da ista iznosi koliko i najviši pojedinačni iznos koji jedan od tužitelja potražuje.

4. Tijekom postupka stranke su u cijelosti ostale kod svojih navoda iz tužbe, odnosno odgovora na tužbu. Tužitelji su na zapisnik na ročištu održanom 29. studenom 2023. (str. 96 spisa) uredili tužbeni zahtjev s obzirom na službenu promjenu valute u Republici Hrvatskoj, tako da isti, uzimajući u obzir fiksni tečaj konverzije 1 eur=7,53450 kn, konačno potražuju zajedno po kriteriju imovinske i neimovinske štete iznose od 26.942,73 eura, svaki od prvo do treće tužitelja, četvrto tužiteljice HM potražuje iznos od 11.812,33 eura, te peto tužitelj OM potražuje iznos od 8.714,14 eura. Slijedom navedenoga, tužitelji zbirno potražuju ukupan iznos od 101.354,67 eura.

5. Kako bi utvrdio činjenično stanje sud je u dokaznom postupku saslušao svjedoke: IM, UM, ĆM i SM, na okolnost je li postojala trajnija zajednica života između tužitelja i pok. ĐM. Svjedoci GM i ČM saslušani su na okolnosti same dinamike prometne nesreće. Tužitelji su saslušani na okolnost trajnije zajednice života njih i pokojnog ĐM. Provedeno je prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Darku Konjeviću, dipl. inž. cest. prometa, na okolnost dinamike nastanka prometne nesreće te mogućnosti izbjegavanja nastanka štetnog događaja, kao i mogućeg doprinosa sada pok. ĐM samoj prometnoj nesreći. Na kraju dokaznog postupka izvršen je uvid te je pročitana dokumentacija koju su stranke dostavile na sudski spis, i to kako slijedi: rodni listovi za tužitelje str. 6-9 spisa, potvrda o smrti str. 10, izvješće o uzroku smrti str. 11-12, izvadak iz Matice umrlih str. 13-14, izvješće o uzroku smrti s potvrdom o smrti str. 32-33 spisa, zapisnik o očevidu str. 34- 37 spisa, račun str. 4 spisa Pn-143/22 prije spajanja, vjenčani list, rodni list i potvrda o smrti str. 7-13 istog tog spisa prije spajanja, ispis komunikacije putem e -pošte str. 60- 61 spisa, podnesak svjedoka str. 84 i 85, podnesak vještaka str. 103, zapisnik o očevidu str. 108-111, situacijski plan mjesta prometne nesreće str. 112, kaznena prijava str. 113-117 spisa, zapisnik KBC-a Osijek str. 112-122 spisa, podnesak PP Donji Miholjac na str. 128 spisa, zapisnik o očevidu na str. 129-132, situacijski plan na str. 133 spisa, fotografije na DVD-u koji je priložen uz str. 134 spisa, nalaz prometno tehničkog vještaka sa zaključkom str. 137-154 spisa, račun vještaka na str. 155-156 spisa, podnesak vještaka na str. 169 spisa i 175 spisa, presuda Općinskog suda u Osijeku K-279/2022-21 od 24. kolovoza 2023., koja je priložena uz zapisnik.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao članova obitelji pok. ĐM radi naknade neimovinske i imovinske štete koju su pretrpjeli zbog njegove smrti. Neimovinsku štetu potražuju zbog povrede prava osobnosti u vidu pravične novčane naknade zbog gubitka bračnog druga, roditelja, odnosno djeda. Imovinsku štetu potražuju zbog troškova koje su imali vezano za nabavu žalobne odjeće, kupnju vijenaca, cvijeća, svijeća, te troškove sahrane i karmina.

7. Među strankama nije sporna pasivna legitimacija, odnosno da je osobni automobil kojim je upravljao kritične zgode GM bio osiguran tuženikovom policom obveznog automobilskog osiguranja broj 08109090665. Nije sporno niti da je pokojni ĐM preminuo nedugo nakon prometne nesreće koja se dogodila 29. studenog 2021. u 16,45 sati, kada je na istog prilikom prelaska preko obilježenog pješačkog prelaska naletio osobnim automobilom osiguranik kod tuženika GM u svojstvu vozača. Također je nesporno da su prvo, drugo i treće tužitelji unuci pokojnog ĐM, da je četvrto tužiteljica njegova supruga i da je peto tužitelj njegov sin, a što između ostaloga proizlazi i iz rodnih listova (str. 6-14 spisa) i vjenčanog lista (str. 7 spisa). Nije sporno niti da je tuženik temeljem odštetnog zahtjeva, s kojim su se četvrto tužiteljica HM i peto tužitelj OM istome obratili prije pokretanja ovog postupka, istima isplatio nesporni dio štete dana 9. lipnja 2022., i to kako slijedi:

-četvrto tužiteljici HM iznos od 285.000,00 kn na ime pravične novčane naknade zbog gubitka supruga te iznos od 1.500,00 kn na ime imovinske štete nastale nabavom žalobne odjeće, vijenaca, cvijeća,

-peto tužitelju RM iznos od 195.000,00 kn na ime pravične novčane naknade zbog gubitka oca, kao i iznose od 1.000,00 kn za žalobnu odjeću, 4.600,00 kn za troškove sahrane, vijenaca i svijeća i 3.000,00 kn za troškove karmina. Nadalje je nesporno da su se tužitelji tuženiku obratili sa odštetnim zahtjevom za isplatu naknade štete 9. ožujka 2022. te da upravo od tog datuma tužitelji i potražuju zakonske zatezne kamate na pojedinačne iznose naknade štete, i to stoga što u odgovoru na tužbu i tijekom postupka tako postavljeni tužbeni zahtjev u pogledu tijeka zakonskih zateznih kamata tuženik nije osporavao niti jednom riječju.

8. Među strankama je sporno imaju li prvo tužiteljica MM, drugo tužiteljica DM i treće tužitelj OM, kao unuci pokojnog ĐM, pravo na isplatu pravične novčane naknade zbog smrti svoga djeda. S tim u vezi, sporno je jesu li isti bili u trajnijoj životnoj zajednici sa pokojnim, a sporno je imaju li isti pravo na isplatu imovinske štete u vidu nabave žalobne odjeće, cvijeća, vijenaca i svijeća za pogreb. Sporno je je li sad pok. ĐM doprinjeo prometnoj nesreći i štetnom događaju i u kojem postotku, a s tim u vezi je sporna i visina potraživanja, kako unuka pokojnog, tako i potraživanje supruge i sina pokojnog, iznad iznosa koji je kao nesporan tuženik ranije isplatio supruzi i sinu.

9. Iz dokumentacije pročitane u dokaznom postupku utvrđeno je kako slijedi:

-iz računa (str. 4 spisa Pn-143/2022) proizlazi da je isti izdan na iznos od 8.576,73 kn s PDV-om te su na istom kao pojedinačne stavke obračunati troškovi lijesa, sarkofag i limenog lijesa, nadgrobnog znaka križa, troškovi sahrane, ispisa imena pokojnika na križu, tapaciranje lijesa, hermetičkog zatvaranja lijesa, prijevoza pokojnika, utovara, korištenja mrtvačnice, izdavanja izvatka iz grobnog očevidnika te izrada osmrtnica za pokojnog ĐM, s tim da je iz računa razvidno da je isti sahranjen u [adresa] na groblju Svetog Križa, Polje B, broj 551,

- iz rodnih listova tužitelja te iz vjenčanog lista četvrto tužiteljice HM proizlazi da je pok. ĐM rođen **.**.1945., da je isti sklopio brak sa četvrto tužiteljicom TM **.**.1966.u [adresa] te da je taj brak neprekidno trajao do smrti ĐM **.**.2021., odnosno punih 55 godina,

-da iz tužbe, podatka iz JRO MUP-a RH o adresama tužitelja, proizlazi da unuci ĐM (prvo, drugo i treće tužitelj) te sin ĐM (peto tužitelj) imaju prebivalište na adresi [adresa], dok četvrto tužiteljica HM ima prebivalište na adresi [adresa], dok je do smrti ĐM imala prebivalište na istoj adresi kao i ĐM, i to [adresa].

9.1. Ostalu materijalnu dokumentaciju sud ne smatra bitnim detaljnije analizirati, obrazlažući svoju odluku, iz razloga što iz iste proizlaze činjenice koje su među strankama nesporne, a koje su navedene u točki 7. obrazloženja ove presude.

10. Iz Nalaza prometno tehničkog vještačenja izrađenog po stalnom sudskom vještaku Brod-Promet d.o.o., Darku Konjeviću, dipl. inž. cest. prom. od 4. lipnja 2025. (str. 137-154 spisa), utvrđeno je da se prometna nesreća dogodila u noćnim uvjetima vožnje uz javnu rasvjetu koja je bila upaljena, na suhom asfaltnom kolničkom zastoru [adresa] u [adresa], gdje su izvedene tri prometne trake namijenjene za dvosmjerni promet. Vještak je nalet vozača osobnog automobila [registarska oznaka] kojim je upravljao GM na pješaka ĐM okarakterizirao kao nekočeni potpuni frontalni nalet. Osobni automobil je ostavio tragove kočenja koji su nastali nakon naleta na pješaka, dok tragova kočenja prije samog naleta nema. Vještak je prema tragovima kočenja koji su nastali nakon naleta na pješaka utvrdio da je brzina osobnog automobila u trenutku naleta bila oko 72 km/h, s tim da je na tom dijelu ceste u naselju brzina ograničena na 50 km/h. Vještak je izveo zaključak da je vozač osobnog automobila GM neposredno prije naleta uočio pješaka te da je reagirao na način da je tad počeo kočiti i skrenuo je u lijevo prije naleta. Također je vještak izveo zaključak da vozač osobnog automobila pri prilazu obilježenom pješakom prijelazu nije upravljao vozilom s osobitim oprezom te nije prilagodio brzinu da u slučaju potrebe, odnosno prelaza pješaka preko pješačkog prijelaza koji je obilježen na kolniku, može pravovremeno zaustaviti vozilo ispred pješačkog prijelaza. Do kontakta osobnog automobila sa tijelom pješaka došlo je na samom obilježenom pješačkom prijelazu, s tim da je pješak na obilježeni pješački prijelaz stupio s desne strane kolnika, gledajući u smjeru kretanja osobnog automobila te se kretao prema lijevoj strani kolnika s ciljem da isti prijeđe na obilježenom pješačkom prijelazu, s tim da vještak ne može, s obzirom na podatke koji se nalaze u spisu, izvesti zaključak je li se pješak kretao pravocrtno, odnosno okomito u odnosu na os kolnika.

10.1. Vještak je neposredno saslušan na glavnoj raspravi održanoj 21.listopada 2025. te je isti u cijelosti ostao kod svog pisanog nalaza. U svom usmenom izlaganju isti je naglasio da je netočna tvrdnja vozača koji je naveo u svojstvu svjedoka u ovom predmetu u svom iskazu, da nije uočio pješaka prije naleta, jer se nalet dogodio unutar puta reagiranja, što znači da je vozač uočio i prepoznao neposrednu opasnost, ali zbog brzine kretanja nije imao prostorne i vremenske mogućnosti za kočenje prije samog naleta. Također je naglasio da je u konkretnom slučaju način reagiranja vozača GM atipičan jer je kretanje pješaka mogao uočiti kad se od mjesta naleta nalazio udaljen 55 metara. Vještak je mišljenja da je vozač GM mogao zaustaviti osobni automobil kritične zgode pri svakoj brzini manjoj od 78 km/ h, da je uočio pješaka onog trenutka kad se on pojavio na rubu kolnika te da je tog trenutka reagirao kočenjem. S obzirom da nije reagirao kočenjem, u tom trenutku već u samom trenutku naleta vještak zaključuje da je upravo zbog toga njegovo ponašanje atipično. S druge strane, naglašava da je prometno tehnička obveza pješaka bila da prije stupanja na kolnik izvrši provjeru može li izvršiti radnju prelaska preko obilježenog pješačkog prijelaza na siguran način, odnosno da provjeri nailaze li vozila te je mišljenja da je pješak prije samog stupanja na kolnik mogao uočiti nailazak osobnog automobila kojim je upravljao GM, jer je na toj udaljenosti mogao vidjeti svjetla automobila.

10.2. Iskaz vještaka u naprijed navedenom smislu, sud uzima u cijelosti kao stručan i objektivan, jer je isti dan sukladno pravilima struke na jasan i određen način. Isti je u tom dijelu i životan te je u cijelosti u skladu s materijalnom dokumentacijom na temelju koje je vještak izradio nalaz, odnosno u skladu je sa zapisnikom o očevidu, skicom i situacijskom planom prometne nesreće i fotografijama koje su sačinili policijski službenici prilikom očevida. U preostalom dijelu sud nije posebno cijenio nalaz vještaka te isti ne smatra u bitnom u tom dijelu niti pobliže navoditi, jer se isti odnosi na obvezu pješaka prilikom kretanja, odnosno prelaska puta, kako na obilježenom, tako i na neobilježenom prijelazu. Navedene činjenice sud ne smatra bitnom za razrješenje ovog spora, jer je sam vještak u svome nalazu naglasio, te na raspravi ponovio, da je vozač osobnog automobila GM mogao pravovremeno uočiti nailazak pješaka i njegovo stupanje na obilježeni pješački prijelaz te da je u trenutku kad ga je uočio poduzeo radnju kočenja, osobni automobil mogao zaustaviti pri brzini kretanja od oko 72 km/h. Štoviše, isti je mogao osobni automobil zaustaviti pri svakoj brzini manjoj od 78 km/h prije pješačkog prijelaza te bi na taj način izbjegao nalet na samog pješaka. U takvim okolnostima i više je nego jasno da je fokus vozača bio usmjeren ne na cestu i na prometne okolnosti, već na nešto drugo, pa je zbog toga i njegova reakcija atipična, što je i vještak naglasio u nalazu. U takvim okolnostima, sud smatra nepotrebnim utvrđivati daljnje kretanje samog pješaka, njegove reakcije, jer je nesporno da je isti kolnik prelazio na obilježenom pješačkom prijelazu.

11. Iz iskaza saslušanih svjedoka UM, SM, ĆM i IM, utvrđeno je da su unuci pok. ĐM (prvo, drugo i treće tužitelj) te peto tužitelj OM (sin pokojnog), stanovali u obiteljskoj kući koja se nalazila u istoj ulici svega par kućnih brojeva udaljena od kuće u kojoj je stanovao sad pokojni ĐM za života sa svojom suprugom, četvrto tužiteljicom HM. Isti su održavali i unatoč životu u odvojenim kućanstvima svakodnevne kontakte, međusobno su si pomagali. Pokojni ĐM sa peto tužiteljem OM, svojim sinom, zajedno je radio u obiteljskom građevinskom obrtu, koji je osnovao ĐM te je u cilju održavanja obrta ĐM nastavio raditi i nakon 65-te godine života, sve do 67. godine, jer je njegov sin OM (peto tužitelj) u međuvremenu polagao majstorski ispit, a sve sa ciljem da se nakon odlaska ĐM u mirovinu održi poslovanje obrta, budući nositelj obrta mora imati majstorski ispit.

12. Iz iskaza tužitelja, prije svega unuka pok. ĐM, proizlazi da je isti za života sagradio kuću na moru koju je prenio na svoje unuke u jednakim dijelovima kako bi isti imali na taj način uspomenu od njega, a u koju su nekretninu unuci pokojnoga zajedno sa roditeljima i samim ĐM za njegova života, odlazili radi odmora. Također, prema suglasnoj izjavi unuka, ĐM iste je pomagao i na druge načine, davao im džeparac, odvozio ih je u školu dok su se školovali, te su, s obzirom da su živjeli blizu jedni drugih, međusobno se posjećivali i održavali skladne obiteljske odnose. Iz iskaza unuka, također proizlazi da ih je smrt ĐM (djeda) teško pogodila, a što je bilo vidljivo i tijekom njihova iskazivanja pred ovim sudom te da su bili vidno potreseni, MM je cijelo vrijeme plakala, a što je zabilježeno i na samom zapisniku na koji je zabilježen njen iskaz.

13. Iz iskaza GM, vozača osobnog automobila koji je skrivio prometnu nesreću i njegovog sina ČM, koji se kritične zgode nalazio u automobilu, sud utvrđuje da vozač GM nije kritične zgode uopće uočio pješaka ĐM, jer je očito fokus vozača bio usmjeren na nešto drugo, a ne na upravljanje osobnim automobilom i praćenje prometne situacije koja se nalazi ispred njega. To stoga što su i GM i ČM u svojim iskazima suglasno naglasili da nisu uočili pješaka i da se je ĐM kao pješak samo jedanput pojavio ispred osobnog automobila. Takav njihov iskaz nije niti životan, a isti u stvari samo potvrđuje zaključke koje je i vještak naveo u nalazu, da je cijela reakcija vozača GM bila atipična za vozača prosječnih sposobnosti. Upravo ta atipičnost reakcije vozača zbog naprijed navedenoga, posljedica je činjenice što je pažnja vozača i putnika u vozilu vjerojatno bila usmjerena na moguće njihov razgovor ili neku drugu okolnost, a ne na upravljanje vozilom i praćenje prometne situacije ispred vozila.

14. Iskaze svjedoka i samih parničnih stranaka u naprijed navedenom dijelu koje sud smatra bitnim za utvrđenje spornih činjenica, sud uzima kao istinite jer su isti dani jasno i okolnosno te su u cijelosti životni. Osim toga, u navedenom dijelu iskazi su u većem dijelu međusobno suglasni te su i u skladu s materijalnom dokumentacijom u spisu, odnosno podacima o adresama prebivališta stranaka i pokojnog ĐM

ĐM, utvrđenjima sudskog vještaka iz Nalaza…

14.1. U preostalom dijelu sud ne smatra potrebnim posebno navoditi i analizirati iskaze svjedoka i stranaka, jer su u tom dijelu iskazi pretežno vezani za činjenice koje nisu sporne.

15. Iz čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO) proizlazi da će sud u slučaju povrede prava osobnosti dosuditi, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Prema čl. 1101. st. 1. ZOO-a u slučaju smrti ili osobito teškog invaliditeta neke osobe pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete imaju članovi njezine uže obitelji (bračni drug, djeca i roditelji), s tim da se takva naknada može dosuditi prema stavku 2. istog članka i braći i sestrama, djedovima i bakama, unučadi te izvanbračnom drugu, ako je između njih i umrlog postojala trajnija zajednica života. S tim u vezi, treba naglasiti da iz čl. 1093. st. 1. ZOO-a proizlazi da je onaj tko prouzroči nečiju smrt dužan naknaditi i uobičajene troškove njegova pogleda. Nadalje, iz čl. 38. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, dalje: ZSPC) proizlazi da je vozač dužan obratiti pažnju na pješake koji se nalaze na kolniku ili stupaju na kolnik te da vozač mora upravljati vozilom sa osobitim oprezom i voziti takvom brzinom kad prilazi obilježenom pješačkom prijelazu, da u slučaju potrebe može pravodobno zaustaviti vozilo ispred pješačkog prijelaza. Također, iz čl. 130. st.3. ZSPC-a proizlazi da je pješak dužan na obilježenom pješačkom prijelazu na kojemu se prometnom ne upravlja prometnim svjetlima ni znacima što ih daje ovlaštena osoba, prije stupanja na pješački prijelaz obratiti pažnju na udaljenost i brzinu vozila koja mu se približavaju.

16. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, te savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23; dalje ZPP), na temelju rezultata cjelokupnog postupka, primjene citiranih odredbi, ovaj Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u pogledu pravne osnove osnovan u cijelosti, odnosno da je u pogledu iznosa zatraženog za isplatu po osnovi naknade štete, osnovan u većem dijelu.

17. Polazeći od izvedenih dokaza sud je izveo zaključak da kritične zgode pješak ĐM nije imao nikakav doprinos za nastanak prometne nesreće i svoje stradavanje u istoj. Naime, sudski vještak u svome nalazu te u svom iskazu na raspravi, jasno je naglasio da je i pri brzini kretanja koju je utvrdio oko 72 km/h, vozač GM pravovremenom reakcijom mogao izbjeći nalet na pješaka i zaustaviti vozilo prije pješačkog prijelaza da je poduzeo pravovremenu radnju kočenja. Isti je okolnostima koje su tad bili na cesti dobre, iako je bio mrak, pod uličnom rasvjetom, trebao pravovremeno zamijetiti pješaka koji se približava pješačkom prijelazu sa njegove desne strane, gledajući u smjeru kretanja vozila kojim je upravljao. To stoga što je prema zaključku vještaka u takvim okolnostima pješaka mogao uočiti svaki vozač prosječnih sposobnosti, i to na udaljenosti 55 m od pješačkog prijelaza pa da je isti tad poduzeo radnju kočenja, zaustavio bi osobni automobil prije pješačkog prijelaza. Međutim, kako je isti radnju kočenja poduzeo tek kad je došlo do kontakta između osobnog vozila i tijela pješaka, jasno je da isti nije primijenio dužnu pažnju prilikom približavanja obilježenom pješačkom prijelazu, koja se pažnja traži od svakog prosječnog vozača prema naprijed citiranoj odredbi čl. 38. ZSPC-a. Dakle, isti je očito dužnu pažnju usmjerio na neke druge stvari, a ne na cestu i prometnu situaciju ispred sebe, a što je uostalom i potvrdio u svome iskazu, rekavši da pješaka uopće nije vidio. U takvim okolnostima sud nalazi da je upravo GM kao vozač osobnog automobila isključivi krivac za stradavanje pješaka ĐM pa je stoga temeljem naprijed citiranih odredbi čl. 1100. i 1101. ZOO-a dužan nadoknaditi tužiteljima neimovinsku štetu u vidu povrede prava osobnosti zbog smrti njihova supruga, oca i djeda.

18. Tijekom postupka, sud smatra da je nedvojbeno utvrdio da su unuci pokojnog ĐM, u ovom slučaju, prvo, drugo i treće tužitelj, bili u trajnijoj životnoj zajednici sa samim preminulim, jer su, osim što su za istog bili emotivno vezani, očito odmalena istog svakodnevno poštovali te održavali s njim kontakte i nakon što su postali punoljetni. To su uostalom isti i potvrdili i u svojim iskazima, a međusobnu povezanost kroz svakodnevno pomaganje, posjećivanje, skrb i brigu jedni o drugima, potvrdili su u svojim iskazima i saslušani svjedoci ĆM, IM, UM i SM. Pri tome treba naglasiti da pojam trajnije zajednice života iz čl. 1101.st. 2. ZOO-a je pravni standard o čijem postojanju ili nepostojanju sud izvodi zaključak prema okolnostima slučaja, a ne prema tome jesu li ili ne članovi živjeli u istom kućanstvu. S obzirom da je na naprijed opisani način nesporno utvrđeno da je pokojni ĐM kao djed sudjelovao i u odgoju svojih unuka, ovdje prvo, drugo i treće tužitelja, jer je iste odvozio u školu, na treninge, pomagao im u svakodnevnim životnim poteškoćama, davao džeparac te ih posjećivao, jasno je da se takav odnos u punom smislu te riječi može i treba smatrati trajnijom zajednicom života.

19. Slijedom navedenoga, uzimajući u obzir da prvo, drugo i treće tužiteljima (unucima) stradalog ĐM tuženik nije isplatio prije pokretanja ovog postupka nikakav novčani iznos, kako na ime pravične novčane naknade, tako i na ime imovinske štete vezane sa troškovima žalobne odjeće, cvijeća, vijenaca, sud je za utvrđenje visine pravične novčane naknade u obzir uzeo Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete donesene 5. ožujka 2020. godine i 15. lipnja 2020. godine na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Su-IV- 47/20), a za utvrđenje materijalne štete primijenio je čl. 223. ZPP-a. Prvo tužiteljici MM, drugo tužiteljici DM i treće tužitelju OM, primjenom Orijentacijskih kriterija, a temeljem čl. 1100. st. 1. ZOO-a, dosuđena je pravična novčana naknada u iznosima od po 26.544,56 eura, svakom. Navedeni iznos, iako je veći od iznosa koji se unucima isplaćuje inače prema Orijentacijskim kriterijima i sudskoj praksi, sud smatra primjerenim utvrđenim okolnostima. To stoga što su unuci preminuloga u vrijeme njegove smrti tek zakoračili u svoje samostalne živote jer su postali punoljetni pa su samim tim zasigurno i bili te još uvijek jesu, svjesni gubitka kojeg su pretrpjeli, a koji su gubitak, s obzirom na svoje godine, teško prihvatili, a njihov gubitak je tim veći što je utvrđeno da su za djeda bili vezani, da su se sa istim svakodnevno savjetovali, družili i međusobno si pomagali. U odnosu na visinu imovinske štete za žalobnu odjeću, cvijeće, vijence i svijeće koje je svaki od unuka pokojnog ĐM snosio vezano za njegovu smrt, sud istima dosuđuje iznos od 199,08 eura, smatrajući da je upravo taj iznos primjeren. Pritom treba naglasiti da prvo, drugo i treće tužitelji na sudski spis nisu dostavili nikakav račun niti bilo koji drugi dokaz o visini imovinske štete, pa je sud sukladno opće poznatim običajima koji se primjenjuju na ovom području u slučaju bliskog srodnika, temeljem čl. 223.st. ZPP- a, visinu te štete odredio, kako je naprijed i naveo.

20. Četvrto tužiteljici HM i peto tužitelju RM, supruzi i sinu preminulog ĐM na ime pravične novčane naknade dosuđena je razlika koju su isti i tražili između onih iznosa koje je nesporno tuženik platio prije pokretanja ovog postupka i ukupnog iznosa koji su isti tražili, i to četvrto HM iznos od 11.281,44 eura, a peto tužitelju RM iznos od 7.299,75 eura. Naime, kad se ti iznosi pribroje iznosima koje je ranije već tuženik isplatio, dolazi se do ukupnog iznosa od 370.000,00 kn ili 49.107,44 eura za četvrto tužiteljicu HM, odnosno iznosa od 250.000,00 kn ili 33.180,70 eura za peto tužitelja OM. Tako navedeni ukupni iznosi primjerene novčane naknade u skladu su s Orijentacijskim kriterijima koji su naprijed navedeni, i to iz razloga što su ti kriteriji, kako i sam naziv kaže, orijentacijski, pa isti, ovisno o okolnostima svakog pojedinog slučaja, mogu biti manji ili veći. U ovom konkretnom slučaju, nedvojbeno je utvrđeno da su četvrto tužiteljica HM i pok. ĐM, u trenutku njegove smrti bili u braku neprekidno 55 godina, da su održavali za to vrijeme skladan obiteljski život uz međusobno poštovanje, pomaganje te da su u toj svojoj bračnoj zajednici dobili dvoje sinova i više unuka, s tim da su više bili vezani za peto tužitelja OM i obitelj koju je on osnovao, a s kojom su svakodnevno bili u kontaktu, živeći i radeći zajedno, jedni uz druge. U takvim okolnostima, sud smatra opravdanima četvrto tužiteljici HM dosuditi na ime pravične novčane naknade iznos koji je, kad se zbroji sa nesporno isplaćenim iznosom, i nešto veći od iznosa utvrđenih Orijentacijskim kriterijima, jer sve naprijed navedene okolnosti opravdavaju tako povišenje. Nešto veći iznos od onog što je propisan Orijentacijskim kriterijima dosuđen je i peto tužitelju RM, sinu pok. ĐM, jer je utvrđeno da je isti bio vezan za oca, sa istim je duži niz godina radio u zajedničkom građevinskom obrtu. Otac je zbog njega i kasnije otišao u mirovinu kako bi isti mogao naslijediti obrt. Svakodnevno su se p9osjećivali, međusobno si pomagali i bili podrška jedan drugome. Sve te okolnosti po zaključku ovog suda, nedvojbeno ukazuju opravdanim dosuditi iznose navedene u točki I izreke ove presude. Na ime imovinske štete četvrto Tužiteljici HM i peto tužitelju RM uz primjenu čl. 223. ZPP-a, dosuđeni su iznosi koje su zatražili u tubi za žalobnu odjeću, troškove sahrane, troškove karmina, cvijeća i vijenaca. To stoga što su zatraženi troškovi svakako, po ocjeni ovog suda, i nastali, iako su tek djelomično dokazani računom komunalno pogrebnog poduzeća Doroslov. Naime, sukladno običajima na ovim prostorima, te činjenici da se u malome gradiću kakav je [adresa], međusobno svi poznaju, a toj činjenici je doprinijela i okolnost da je pok. ĐM bio poznati obrtnik na ovom području, za zaključiti je da je istome na pogreb došao veći broj građana te da su prije svega peto tužitelj OM kao sin i sad glava obitelji, imali troškove karmina, hrane, pića za prijatelje i obitelj koji su prije i nakon pogreba ostali s njima. Također, prema običajima, a s obzirom na brojnu obitelj, isti su imali i troškove kupovine više vijenaca, cvjetnih aranžmana, kao i žalobne odjeće, a koji troškovi zasigurno nisu manji od iznosa koji su u tužbi i zatražili.

21. U odnosu na odbijajući dio naznačen u točki II izreke ove presude, treba naglasiti da su prvo tužiteljica MM, drugo tužiteljica DM i treće tužitelj OM, odbijeni sa zahtjevom za naknadu imovinske štete iznad priznatih 199,08 eura do zatraženih 398,17 eur, jer sud smatra da isti, s obzirom da je riječ o tek punoljetnim osobama, zasigurno nisu žalobnu odjeću i crninu nosili toliko dugo kao i odrasli pa samim tim nisu niti mogli imati po toj osnovi troškove koje su zatražili. Tome treba dodati i da je troškove cvijeća i vijenaca vjerojatno snosio peto tužitelj OM kao otac i sad glava obitelji, a istom su ti troškovi u cijelosti priznati.

22. Tijek zakonskih zateznih kamata, kako na imovinsku, tako i na neimovinsku štetu, određen je primjenom odredbi čl. 12. st. 1. i 4. Zakona o obveznom osiguranju u prometu (Narodne novine broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23), i čl. 1103. ZOO-a, sve u vezi čl. 29. ZOO-a prema kojima tužiteljima pripada zakonska zatezna kamata od dana podnošenja obrazloženog i dokumentiranog odštetnog zahtjeva tuženiku, a u konkretnom slučaju to je 9. ožujka 2022. (tako Vrhovni sud RH u Rev-550/14 od 18. studenog 2015., Rev-934/14 od 5. travnja 2017., Rev-415/13 od 13. rujna 2017., Rev-1601/17 od 4. lipnja 2019).

23. U odnosu na vrijednost predmeta spora koja je određena rješenjem sadržanim u ovoj odluci, treba naglasiti da je sukladno odredbi članka 37. stavak 1. ZPP-a te članku 161. stavak 1. ZPP-a u slučaju subjektivne kumulacije tužbenih zahtjeva kod donošenja odluke o troškovima postupka mjerodavna vrijednost predmeta spora utvrđena zbrajanjem vrijednosti zahtjeva svih tužitelja. Takvo pravno shvaćanje izraženo je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2752/11- 2 od 22. rujna 2015., kao i na sastanku predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova Republike Hrvatske održanom 16. i 17. rujna 2015. i to Zaključkom br. 6. kojim je navedeno da u situaciji kada više osoba zastupa jedan punomoćnik, radi određivanja troškova postupka, zahtjevi stranaka se zbrajaju, a punomoćnik ima pravo na povišenje prema Tbr. 36. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika. U tom smislu odlučeno je i u odlukama broj Rev-2752/2011-2 od 22. rujna 2015. i Rev-486/2021-2 od 3. siječnja 2023. itd. te je izneseno pravno shvaćanje, potvrđeno i na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 6. ožujka 2025.. Stoga je i odlučeno kao u izreci rješenja pod točkom I.

24. Punomoćnica tužitelja zatražila je troškove odvojeno, kao da i nije došlo do spajanja postupaka, odnosno kao da su provedeni zasebni postupci, a što proizlazi iz troškovnika, (str. 203, 204 spisa). Cijeneći sve naprijed navedeno, sud smatra da tužitelji imaju pravo na troškove postupka za sastav svake od dvije tužbe u ovim predmetima, sukladno zbroju predmeta sporova u svakoj od tih tužbi, a nakon spajanja postupka pravo na troškove imaju za sve radnje jedinstvenog postupka sukladno visini predmeta spora koja se dobije zbrajanjem pojedinačnih iznosa koje potražuju svi tužitelji zajedno. Cijeneći takva utvrđenja, troškovi su tužiteljima odmjereni temeljem čl. 154. st. 5. i st. 155. ZPP-a, sukladno Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" broj: 138/23, dalje M. Tužiteljima su priznati troškovi za sastav tužbe u predmetu Pn-142/2022 u iznosu od 1.218,00 eur bez PDV- a (VPS 80.828,19 eur), uz povećanje od 20%, a što iznosi 1.461,60 eur bez PDV-a, a sve temeljem Tbr. 7.1. u vezi s Tbr. 40. Tarife, jer je punomoćnik sastavio tužbu za tri tužitelja. Priznati su im i troškovi za sastav tužbe u predmetu Pn-143/2022 u iznosu od 200,00 eura, bez PDV-a, uz povećanje od 10 %, a što iznosi 220,00 eur bez PDV- a, a sve temeljem Tbr. 7.1. u vezi s Tbr. 40. Tarife, jer je punomoćnik sastavio tužbu za dva tužitelja. Zatim, za radnje nakon spajanja postupaka tužiteljima su priznati troškovi sastava obrazloženog podneska od 22. studeni 2022. u iznosu od 1.218,00 eur bez PDV-a, uz povećanje od 40 %, a što iznosi 1.705,20 eur, bez PDV-a, a sve temeljem Tbr. 8.1. u vezi s Tbr. 40. Tarife, jer su se tužitelji tim podneskom očitovali o tuženikovom odgovoru na tužbu. Nadalje, tužiteljima su priznati troškovi sastava obrazloženog podneska od 11.srpnja 2025. u iznosu od 1.218,00 eur bez PDV-a, uz povećanje od 40 %, a što iznosi 1.705,20 eur, bez PDV-a, a sve temeljem Tbr. 8.1. u vezi s Tbr. 40. Tarife, jer su se tužitelji tim podneskom očitovali o Nalazu vještaka te su zatražili očitovanje vještaka. Tužiteljima su priznati i troškovi sastava obrazloženog podneska od 10. listopada 2025. u iznosu od 1.218,00 eur bez PDV-a, uz povećanje od 40 %, a što iznosi 1.705,20 eur, bez PDV-a, a sve temeljem Tbr. 8.1. u vezi s Tbr. 40. Tarife, jer su se u tom podnesku tužitelji očitovali o tuženikovim prigovorima istaknutim u ranijim podnescima. Tužiteljima su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku na 3 ročišta koja su održana 31. svibnja 2023., 29. studenog 2023. i 21. listopada 2025. u iznosima od 1.218,00 eur bez PDV za svako ročište, uz povećanje od 40% zbog zastupanja 5 tužitelja, što za svako ročište iznosi 1.705,20 eur, bez PDV-a, ili ukupno za 3 ročišta 5.115,60 eur, bez PDV, a što je u skladu s Tbr. 9.1. u vezi s Tbr. 40. Tarife. Slijedom navedenog, za zastupanje po punomoćniku odvjetniku tužiteljima su priznati ukupni troškovi koji iznose 11.912,80 eura, bez PDV- a, na koje je pridodan PDV po stopi od 25% tako da troškovi zastupanja ukupno iznose 14.891,00 eura. Pored troškova zastupanja tužiteljima su priznati i troškovi sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 663,61 eur te na presudu u iznosu od 663,61 eur, tako da su tužiteljima ukupno dosuđeni troškovi u iznosu od 16.218,22 eura. S obzirom da tužitelji nisu uspjeli sa zahtjevom za isplatu tek u neznatnom dijelu te da za taj dio s kojim su odbijeni nisu nastali posebni troškovi, sud je smatrao opravdanim ne umanjivati im naprijed dosuđene troškove postupka.

25. Tužitelji su odbijeni sa zahtjevom za sastav podneska po punomoćniku odvjetniku od 24.studenog 2022., jer su tim podneskom ponovili svoj odgovor na tužbu koji su ranije dostavili 22.studenog 2022., a za koji im je podnesak u cijelosti priznat trošak. Pri tome se taj podnesak s kojim su odbijeni ustvari odnosi na ponovljenu radnju kao da se vode dva odvojena predmeta, iako je sud već prethodno spojio postupke, kako je to ranije u ovoj odluci i opisano, pa slijedom toga, nakon spajanja postupaka, isti imaju pravo samo na trošak jednog podneska kojim su se očitovali na tuženikov odgovor na tužbu.

26. Slijedom svega iznijetog, odlučeno je kao u izreci presude i rješenja.

Valpovo, 28. studenog 2025.

SUDAC

GORAN JOKIĆ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu, koja se podnosi putem ovog suda, u roku 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena bez obzira što na isto nije pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako nije bila uredno obaviještena.

Dostaviti:

1.Prvo - peto tužitelju po punomoćniku

2.Tuženiku po punomoćniku