Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Poslovni broj: Gž-825/2025-3

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Željka Marina kao predsjednika vijeća, te Krešimira Biljana kao suca izvjestitelja i Ivice Raguž kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović d.o.o. iz Zagreba, protiv tužene Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Knezović i Partneri j.t.d. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene, protiv presude Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, poslovni broj: P-50/2024-26 od 21. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 28. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužene kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, poslovni broj: P-50/2024-26 od 21. listopada 2025. u pobijanom dijelu u točkama I. i II. izreke.

II. Dijelom se uvažava žalba tužene protiv odluke o troškovima parničnog postupka sadržane u točki III. izreke te se preinačava odluka o troškovima parničnog postupka na način da se tuženoj umjesto iznosa od 3.868,53 eura (tri tisuće osamsto šezdeset osam eura i pedeset tri centa) nalaže da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 3.648,17 eura (tri tisuće šesto četrdeset osam eura i sedamnaest centi) dok u preostalom dijelu odluka o troškovima ostaje neizmijenjena.

III. Odbija se zahtjev tužene za naknadom troškova sastava žalbe protiv presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom tuženoj je naloženo da tužitelju s osnove ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi isplati iznos od 599,00 eura a s osnova

ništetne odredbe o valutnoj klauzuli iznos od 5.774,13 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na svakomjesečni iznos preplate od dospijeća pa do isplate kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.868,53 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate sve u roku 15 dana.

2. Pravodobno podnesenom žalbom tužena pobija prvostupanjsku presudu iz svih razloga sadržanih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. – dalje u tekstu ZPP) te predlaže drugostupanjskom sudu prihvaćanje žalbe i preinaku pobijane presude na način da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka uvećanih za troškove sastava žalbe protiv presude a podredno ukidanje iste i vraćanje predmeta na ponovni postupak.

2.1. Prvenstveno ističe kako je u prvostupanjskom postupku utvrđeno da su parnične stranke 07. ožujka 2016. sklopile aneks ugovora o kreditu sukladno odredbi članka 19.c. stavak 1. točka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15. – dalje u tekstu ZID ZPK/15.) te su istim izmijenjene sporne odredbe s retroaktivnim učinkom na način da je tužitelj doveden u pravni i ekonomski položaj kao da nikada nije niti sklopio ugovor o kreditu sa spornim odredbama.

Sklapanjem ugovora o konverziji tužitelj je doveden u isti činjenični i pravni položaj sa potrošačima koji su sklopili ugovore o kreditu vezane za EUR.

2.2. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi kako sud smatra da pravo na obeštećenje imaju samo potrošači koji su sklopile ugovore vezane uz CHF te tužena smatra da su na taj način diskriminirani potrošači koji su sklapali ugovore o kreditu u EUR.

2.3. Tužena nadalje navodi kako se tijekom prvostupanjskog postupka pozivala na pravno shvaćanje VSRH u predmetu Gos-1/2019. koje je od presudnog značaja za ovaj spor.

U navedenom predmetu VSRH je dao odgovor na ključno pitanje o tome da li aneks ugovora o kreditu proizvodi pravne učinke ako su ništetne odredbe prvotno sklopljenog ugovora.

Prema navedenom pravnom shvaćanju sporazum o konverziji sklopljen sukladno odredbama ZID ZPK/15. ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

2.4. Sklapanjem aneksa ugovora nastala je nova pravna osnova i za to u ovome predmetu ne može biti govora o tome da je tužena nešto stekla od tužitelja bez valjane pravne osnove.

2.5. Tužena nadalje navodi da je odredbama Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03., 46/07., 79/07. – dalje ZZK/03.) jasno propisano na koji se način utvrđuje nepoštenost odnosno ništetnost pojedinih ugovornih odredbi a što je sud očito propustio uzeti u obzir jer iz prvostupanjske presude ne proizlazi da je prije donošenja odluke o tužbenom zahtjevu ispitao jesu li stranke prije sklapanja ugovora pregovarale o spornim odredbama odnosno da li su predmetne ugovorne odredbe bile jasne, razumljive i uočljive.

Pri tome u cijelosti osporava da bi u konkretnom slučaju navedene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli bile ništetne pri čemu se istovremeno poziva i na odluku Ustavnog suda RH u rješenju poslovni broj: U-I-392/2011. kada je odbijen prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti sa Ustavom RH

odredbe članka 22. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 114/22. i 156/22. - dalje u tekstu ZOO/91).

2.6. Osporava zaključak prvostupanjskog suda u pogledu dosuđenih zakonskih zateznih kamata od dana navodno izvršene preplate kredita pri čemu se poziva na pravno shvaćanje VSRH u predmetu Su-IV-222/2004. od 05. ožujka 2004. prema kojem se ugovorne strane ništetnog ugovora o zajmu treba smatrati savjesnim.

2.7. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje odnosno pogrešno ocijenio iskaze tužitelja i saslušanog svjedoka u pogledu pregovaranja o spornim odredbama ugovora o kreditu odnosno obaviještenosti tužitelja za donošenje informirane odluke.

2.8. Osporava i odluku o troškovima parničnog postupka navodeći da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. – dalje u tekstu OT) kada je vrednovao odvjetnički bod sa 2,00 eura a imajući u vidu vrijeme pokretanja postupak kada je odvjetnički bod iznosio 10,00 kuna.

Osim navedenog prvostupanjski sud ne pogrešno dosudio tužitelju troškove sudskih pristojbi na tužbu i presudu obzirom na odredbu članka 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama (NN 51/23. – dalje u tekstu ZID ZOSP/23.) jer su tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne presude za zaštitu kolektivnih interesa potrošača oslobođeni plaćanja sudskih pristojbi.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je dijelom osnovana.

5. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi članka 365. ZPP-a te utvrđuje da je prvostupanjski sud u pogledu glavnog zahtjeva na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud kao drugostupanjski pazi po službenoj dužnosti a niti povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. navedenog zakona jer daje jasne razloge o odlučnim činjenicama zbog kojih tužbeni zahtjev smatra osnovanim a te činjenice nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima u postupku.

Prvostupanjski sud je dijelom pogrešno primijenio materijalno pravo prilikom donošenja odluke o troškovima parničnog postupka

6. Predmet spora je zahtjev za isplatom preplaćenih iznosa kredita zbog ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF.

7. Tijekom postupka je utvrđeno da su parnične stranke sklopile ugovor o kreditu 15. rujna 2008., broj: 446-28/2008. prema kojem je tužitelju odobren kredit u iznosu od 37.664,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tužene na rok otplate od 84 mjeseca i uz početno ugovornu kamatnu stopu od 6,50% godišnje koja je promjenjiva sukladno odluci tužene.

Nesporno je da se tijekom otplate kredita mijenjala kamatna stopa i tečaj CHF a prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka knjigovodstveno-financijske struke proizlazi da je došlo do preplate kredita i to zbog promjenjive kamatne stope u iznosu od 599,00 eura a zbog promjene tečaja CHF u iznosu od 5.774,13 eura. Također je nesporno da su stranke 17. ožujka 2016. sklopile ugovor o konverziji sukladno odredbama ZID ZPK/15.

8. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pozivom na odredbe članka 502.c. ZPP-a, članka 323. stavak 1. u svezi s člankom 324. te odredbe članka

1111. i članka 1115. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 114/22. i 156/22. - dalje u tekstu ZOO) usvaja tužbeni zahtjev te obvezuje tuženu na isplatu preplaćenog iznosa kredita sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana izvršene preplate pa do isplate pri čemu kao neosnovan odbija istaknuti prigovor zastare.

Svoju odluku u bitnom obrazlaže da je u postupku kolektivne zaštite potrošača korisnika kredita u CHF utvrđeno da je tužena zajedno sa ostalim tuženim bankama postupala suprotno načelu savjesnosti i poštenja kada je u svojim ugovorima koristila nepoštene a time i ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF.

U pogledu istaknutog prigovora zastare prvostupanjski sud prekid i ponovni tijek zastarnog roka veže za podnošenje tužbe u kolektivnom sporu te pravomoćnost sudskih odluka o ništetnosti navedenih ugovornih odredbi pri čemu se poziva i na recentnu praksu VSRH.

Vezano za sklopljeni ugovor o konverziji prvostupanjski sud navodi da obzirom na provedeno vještačenje nema osnove za smanjenje preplate temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF odnosno da sklapanje aneksa ugovoru o kreditu nije od značaja obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev jer odredbama ZID ZPK/15. a niti aneksom se ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi koje su ništetne odnosno glavni motiv navedenog zakona je bio da se položaj korisnika kredita u CHF izjednači s položajem korisnika kreditu u valuti EUR.

Aneksom ugovora o kreditu uređuje se pitanja određivanja kamatne stope nakon sklapanja ugovora no ne rješava se pitanje preplaćenih kamata u utuženom razdoblju.

9. Neosnovani su žalbeni navodi o pogrešnom zaključku prvostupanjskog suda vezanom za ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

Prvostupanjski sud daje jasno i dostatno obrazloženje na temelju utvrđenog činjeničnog stanja zbog čega smatra da su navedene ugovorne odredbe ništetne imajući u vidu, između ostalog, i presude sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača korisnika kredita u CHF odnosno pravna utvrđenja kojima je vezan.

9.1. Naime prema odredbi članka 502.c. ZPP-a fizičke i pravne osobe u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu se mogu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektive tužbe i u tome slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

9.2. U postupku kolektivne zaštite potrošača korisnika kredita u CHF je pravomoćno utvrđeno da je tužena zajedno sa ostalim tuženim bankama postupala suprotno načelu savjesnosti i poštenja kada je u svojim ugovorima o kreditima koristila ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli što je prouzročilo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

9.3. Nesporno je da se tužitelj u tužbi i tijekom postupka poziva na pravomoćne presude sudova u postupku kolektivne zaštite slijedom čega ima mjesta primjeni odredbi članka 502.c. ZPP-a.

Pri tome se napominje da se u svakom posebnom predmetu mora utvrditi činjenično stanje u pogledu konkretnog potrošača te na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja primijeniti stajališta sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača obzirom da se u tome postupku ništetnost navedenih odredbi ugovora procjenjivala

imajući u vidu prosječnog potrošača (o tome Ustavni sud Republike Hrvatske, U- III/4613/2021., U-III/3540/2021., U-III/3446/2021., U-III-5458/2021.).

9.4. Ovaj sud napominje da je teret dokaza na okolnost da li je tužitelj kao potrošač u potpunosti bio upoznat sa svim elementima promjene kamatne stope i valutne klauzule odnosno povećanja tečaja CHF na osnovu kojih bi mogao donijeti informiranu odluku kao i na to da se eventualno ne radi o potrošačkom ugovoru na strani tužene.

9.5. Upravo imajući u vidu gore navedeno prvostupanjski sud je proveo dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke i svjedokinje IA te pravilnom ocjenom njihovih iskaza utvrdio da tužitelj nije bio upoznat od strane tužene sa svim elementima promjene kamatne stope i valutne klauzule radi donošenja informirane odluke za sklapanje ugovora.

Naime tužitelj u svome iskazu navodi da mu je kredit odobren za kupovinu osobnog automobila i to samo da može dobiti kredit vezan uz CHF koji je po tvrdnji djelatnika banke najbolji i najpovoljniji.

Nije primao obavijesti o promjeni kamatne stope niti je morao stupiti u kontakt s djelatnicom koja je obrađivala njegov kredit.

Nadalje iz iskaza svjedokinje IA proizlazi da prilikom odobravanja kredita klijenti nisu posebno upozoravani na mogućnost naglih promjena tečaja CHF u odnosu na kunu jer to tada nije bilo aktualno dok su kamatne stope u ovim kreditima bile manje u odnosu na kredite u EUR.

Ne sjeća se da li je tužitelja upoznavala sa kamatnim stopama niti da li je netko pregovarao u svezi kredita.

Dakle u cijelosti su neosnovani žalbeni navodi tužene u pogledu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja odnosno pogrešne ocijene dokaza jer upravo suprotno proizlazi iz iskaza saslušane svjedokinje i tužitelja.

Pri tome se tužena pogrešno poziva na odluku Ustavnog suda RH u pogledu postupka za ocjenu suglasnost sa Ustavom RH odredbe članka 22. ZOO-a o valutnoj klauzuli jer je u kolektivnom sporu utvrđeno da je upravo u konkretnom slučaju zbog naglih fluktuacija tečaja CHF u odnosu na kunu o čemu potrošači nisu upozoreni od strane banaka došlo do narušavanja pravične ravnoteže između ugovornih strana na štetu potrošača jer su sav rizik promjene tečaja snosili potrošači.

Također su paušalni stavovi tužene da bi korisnici kredita u EUR bili diskriminirani u odnosu na korisnike kredita u CHF zbog prava na obeštećenje upravo iz gore navedenih razloga.

9.6. Neosnovani su žalbeni navodi u pogledu istaknutog prigovora zastare. Naime prema odredbi članka 241. ZOO-a zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine a nakon prekida zastara počinje teći iznova i vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru (članak 245. stavak 1. ZOO-a). Potraživanje tužiteljeva zahtjeva zastarijeva u općem petogodišnjem zastarnom roku (stjecanje bez osnove) te imajući u vidu vrijeme podnošenja tužbe 12. lipnja 2019. te pravomoćnost presuda o ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli (13. lipnja 2014., 14. lipnja 2018.) nesporno je da nije došlo do zastare tražbine (o tome i objedinjeno pravno shvaćanje Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022., Su-IV-33/2022-2).

9.7. Također su neosnovani žalbeni navodi vezani za sklopljeni aneks ugovora o konverziji sukladno odredbama ZID ZPK/03.

Sklopljeni aneks ugovora o kreditu ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli a što nespornim proizlazi iz odluke VSRH u predmetu Gos-1/2019.

No sama ta činjenica, po ocijeni ovoga suda, ne lišava tužitelja prava na potpuno obeštećenje ukoliko niti sklopljenim aneksom ugovora odnosno konverzijom nije uspostavljena pravična ravnoteža ugovornih strana.

Osim navedenog iz odredbi ZID ZPK/15. odnosno aneksa ugovora ne proizlazi da se tužitelj odriče svoje tražbine zbog navedenih ništetnih odredbi pri čemu treba imati u vidu i razloge donošenja ZID ZPK/15. odnosno intenciju zakonodavca da zbog notornih socijalnih problema korisnika kredita u CHF njihov položaj barem dijelom izjednači sa korisnicima kredita u drugim valutama.

Također ovaj sud ima u vidu i praksu suda EU iz koje proizlazi da zakonska intervencija u predmetne ugovorne odnose ne može imati nikakvih štetnih posljedica za potrošača u smislu njegove zaštite zajamčene Direktivom 93/13/EEZ što u konkretnom slučaju znači vraćanje ugovorne pozicije tužitelja u položaj kao da ništetne odredbe nisu niti postojale (presuda Suda EU, C-118/2017. točka 40 i 43.).

9.8. Slijedom navedenog prvostupanjski sud je imajući u vidu provedeno vještačenje pravilnom primjenom materijalnog prava dosudio tužitelju zatraženi iznos sa pripadajućim zateznim kamatama od dana izvršene preplate obzirom da je tužena nepošteni stjecatelj što je u ostalom i utvrđeno u postupku kolektivne zaštite potrošača jer je u svojim ugovorima o kreditu koristila navedene ništetne odredbe. Pri tome je neosnovano pozivanje tužene na pravni shvaćanje VSRH od 05. ožujka 2004. jer je savjesnost ugovornih strana oboriva predmjeva odnosno nesavjesnost tužene je nesporno utvrđena u postupku kolektivne zaštite slijedom čega je nepošteni stjecatelj.

10. Prvostupanjski sud je odlučio o troškovima parničnog postupka imajući u vidu vrijednost predmeta spora, uspjeh stranaka u postupku te OT uz pravilnu primjenu odredbe članka 154. stavak 1., članka 155. i članka 164. ZPP-a a žalbeni navodi ne dovode u sumnju njezinu pravilnost.

Neosnovani su žalbeni navodi da je prvostupanjski sud pogrešno obračunao vrijednost boda od 2,00 eura.

Prema tbr 52. OT odvjetnik primjenjuje tarifu koja je na snazi u trenutku dospijeća odvjetničke nagrade.

Odvjetnička nagrada dospijeva u trenutku zaključenja glavne rasprave. Glavna rasprava je u ovome predmetu zaključena 21. listopada 2025. kada je vrijednost boda iznosila 2,00 eura.

Prvostupanjski sud je pogrešno priznao tužitelju troškove sudskih pristojbi na tužbu i presudu jer su tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa potrošača oslobođeni plaćanja sudskih pristojbi (ZID ZOSP/23.) a kako tužitelj u vrijeme podnošenja tužbe nije platio sudsku pristojbu na tužbu a niti je pozivan na plaćanje sudskih pristojbi na tužbu i presudu ovaj sdu je u tome dijelu preinačio odluku o troškovima parničnog postupka kako je to navedeno u točki II. izreke.

11. Slijedom navedenog ovaj sud je sukladno odredbi članka 368. stavak 1. i članka 380. stavak 1. točka 3. ZPP-a odbio žalbu tužene i potvrdio prvostupanjsku presudu u točkama I. i II. izreke pobijane presude i dijelom preinačio odluku o troškovima postupka sadržanu u točki IIII. pobijane presude.

O troškovima žalbenog postupka odlučeno je temeljem članka 166. ZPP-a te je odbijen zahtjev tužene za naknadom troškova sastava žalbe protiv presude jer je ista uvažena samo u neznatnom dijelu.

Vukovar, 28. studenog 2025.

Predsjednik vijeća

Željko Marin