Pr-2206/2022-22

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jeleni Kvarantan Karuza, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice HC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Marku Višiću, odvjetniku u Splitu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupana po ODO-u Split, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 6. listopada 2025., u nazočnosti zamjenika tužitelja IC i punomoćnice zakonske zastupnice tuženika RC, a po objavi presude dana 28. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici s osnova neimovinske štete kao posljedice prometne nezgode, iznos od 5.400,00 kn kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 24. svibnja 2022.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotka poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici s osnova tuđe pomoći i njege kao posljedice prometne nezgode, iznos od 600,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 24. svibnja 2022.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotka poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Nalaže se tuženiku da tužiteljici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe nadoknadi parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotka poena“.

II. Nalaže se tužiteljici da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe nadoknadi parnični trošak tuženiku u iznosu od 1.200,00 eura.

Obrazloženje

1. U tužbi koja je podnijeta ovom sudu dana 12. listopada 2022. tužiteljica navodi da je dana 14. listopada 2019.g. prilikom prijevoza na posao, kao djelatnik MORH-a, stradala u prometnoj nezgodi kao putnik u autobusu registarske oznake [registarska oznaka], koji je u tom slučaju bio službeno vozilo kojim su se djelatnici MORH-a prevozili na svoje radno mjesto. Prometna nezgoda da se dogodila u na Županijskoj cesti u Ulici Kneza Trpimira (Solin-Klis). U prometnoj nezgodi da su sudjelovali osobni automobil reg. oznake [registarska oznaka] kojim da je upravljala EC i dva autobusa, jedan u kojem se nalazio tužiteljica i drugi reg. oznake [registarska oznaka]. Autobus u kojem se nalazila tužiteljica da je pokušao izbjeći sudar nakon što je pod njega podletjelo osobno vozilo, ali da je udario u drugi autobus. U prethodno opisanoj prometnoj nezgodi tužiteljica da je zadobila tjelesne ozljede, te da je tužiteljici nastala šteta u ukupnom iznosu od 19.000,00 kuna. Tužiteljica da je nakon prometne nesreće primljena na Hitni kirurški prijem KBC Split gdje da su joj ustanovljene ozljede opisane u liječničkoj dokumentaciji koja prileži tužbi. Navodi da je nadalje trpjela jake boli neposredno nakon nezgode do otpuštanja iz KBC-a Split, te u daljnjem vremenskom razdoblju srednje jake boli i boli blagog intenziteta. Kod tužiteljice da se uočava velika doza straha i nesigurnosti u svezi prometa i prometne nezgode. Utvrđen da je strah od učešća u prometu, tjeskoba prilikom sjećanja na nezgodu, nemir, izražen tremor ruku i preznojavanje dlanova, a navodi smetnje sna i usnivanja. Sukladno odredbi čl. 1100 stavak 1. ZOO-a, obzirom da je u ovom slučaju došlo do povrede prava osobnosti, te je težina povrede i okolnosti slučaja takva da opravdavaju dosuditi novčanu naknadu, a u stavku 2. istog članka propisano je da će sud prije odlučivanja o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševni boli i straha, cilj u kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome da ne pogoduje čežnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. Pod pravima osobnosti kada je u pitanju fizička osoba da podrazumijeva se u smislu odredbe čl. 19. st. 2. ZOO-a, pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo. Pravni temelj za naknadu štete da jeste isključivo povreda prava osobnosti kao neimovinske štete u smislu odredbe čl. 1046. ZOO-a. Tužiteljici da je bila potrebna tuđa pomoć i njega u vrijednosti od 600,00 kn. Tužitelj je u skladu s odredbama čl. 186. d. Zakona o parničnom postupku podnio 23. svibnja 2022.g. nadležnom ODO Zahtjev za mirno rješenje spora, u kojem da je tužiteljici isplaćeno 13.000,00 kn.

2. U svom odgovoru na tužbu od 27. listopada 2022. tužena navodi da se protivi tužbi u cijelosti te predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, te obveže tužiteljicu na naknadu parničnog troška tuženiku, sve iz slijedećih razloga: U tužbi da se u bitnom navodi kako je tužiteljica dana 14. listopada 2019. prilikom prijevoza na posao, kao djelatnica tužene, stradala u prometnoj nezgodi kao putnica u autobusu koji da je bio službeno vozilo kojim da su se djelatnici MORH-a prevozili na svoje radno mjesto te da je zadobila određene ozljede. Radi navedenog, tužiteljica da na ime neimovinske štete potražuje iznos od 5.400,00 kn, a s osnova tuđe pomoći i njege iznos od 600,00 kn. Prvenstveno, tužiteljica da u tužbi pogrešno navodi da je u postupku mirnog rješenja spora pred nadležnim općinskim državnim odvjetništvom sklopljena nagodba po kojoj bi tužiteljici bilo isplaćeno 13.000,00 kn. Naime, povodom zahtjeva za mirno rješenje spora od 24. svibnja 2022. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu dopisom od 20. srpnja 2022. upućenom punomoćniku odvjetniku Marku Višiću odbilo da je mogućnost rješavanja ove pravne stvari u mirnom postupku. Upravo suprotno navodima iz tužbe, uz tužbu je priložena izvansudska nagodba koju je tužiteljica dana 03. lipnja 2020. zaključila sa Generali osiguranjem d.d. Predmetnom nagodbom osiguravatelj da se obvezao po osnovi naknade štete koju je tužiteljica pretrpjela uslijed predmetnog štetnog događaja isplatiti joj kao oštećeniku iznos od 8.000,00 kn pored već isplaćenih 5.000,00 kn te odvjetnički trošak u iznosu od 3.750,00 kn. U navedenoj nagodbi tužiteljica da je kao oštećenik izjavila da je isplatom navedenog iznosa u cijelosti naknađena sva neimovinska i imovinska šteta koju da je pretrpjela uslijed predmetnog štetnog događaja. Slijedom navedenog, tužiteljici da ne pripada pravo po istom štetnom događaju potraživati od poslodavca naknadu štete. Nadalje, zastupnik po zakonu tužene spori osnovu odgovornosti tužene za štetu jer da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke temeljem kojih bi Republika Hrvatska – Ministarstvo obrane kao poslodavac odgovarala za štetu koju da je tužiteljica eventualno pretrpjela. Naime, sukladno odredbi čl. 111. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, 98/19 – dalje: Zakon o radu) poslodavac da je dužan radniku naknaditi štetu, ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom. Slijedom citirane zakonske odredbe, poslodavac da bi bio u obvezi radniku naknaditi štetu jedino pod pretpostavkom da je takva šteta nastala u tijeku radnog procesa, obavljanjem redovnih zadaća, dok predmetna šteta, nastala prilikom dolaska na posao, ne stoji u nikakvoj uzročno-posljedičnoj vezi s konkretnim radnim procesom, pa podnositeljica zahtjeva, zbog pomanjkanja uzročno-posljedične veze, nema nikakvo pravno uporište za realizaciju naknade štete od Republike Hrvatske – Ministarstva obrane kao poslodavca. Navedeno stajalište potvrđuje i sudska praksa Vrhovnog suda RH u brojnim revizijskim odlukama, primjerice Rev-621/04-2 od 02. rujna 2004., Rev- 159/07-2 od 03. srpnja 2007., Rev-2896/00-2 od 15. svibnja 2001. itd. Isto tako, potrebno da je istaknuti kako Republika Hrvatska kao poslodavac nije izvršila niti jedan propust koji bi doveo do predmetnog štetnog događaja, a posebno da kod činjenice da u štetnom događaju nisu sudjelovala službena vozila Ministarstva obrane. Do predmetne nezgode došlo da je isključivo radnjom treće osobe, a koja radnja da se nije mogla predvidjeti i čije posljedice da se nisu mogle spriječiti, izbjeći ili otkloniti. Stoga da je jasno da ne postoje pretpostavke odgovornosti Republike Hrvatske za predmetnu štetu sukladno čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine broj: 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18 – dalje: Zakon o zaštiti na radu), te čl. 111. Zakona o radu, s obzirom na to da postoje razlozi koji isključuju odgovornost poslodavca u konkretnom slučaju sve sukladno odredbi čl. 25. st. 2. Zakona o zaštiti na radu u svezi s odredbom čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje: Zakon o obveznim odnosima). Napominje se da nije dostavljena ovjerena prijava ozljede na radu, a niti tužena da istom raspolaže. Nadalje, zastupnik po zakonu tužene spori visinu tužbenog zahtjeva jer da ista nije utemeljena na dokazima. Naime, težina povrede i okolnosti slučaja ne opravdavaju dosuđivanje naknade neimovinske štete u zatraženom iznosu odnosno tužena da smatra zahtjev previsoko postavljen. Posebno se napominje da tužiteljica nije određeno navela visinu iznosa koju potražuje po pojedinim vidovima neimovinske štete. Isto tako, iz dostavljene dokumentacije da ne proizlazi da je tužiteljici bila potrebna tuđa njega i pomoć odnosno nisu priloženi dokazi koji bi opravdali dosuđivanje naknade imovinske štete u iznosu koju je tužiteljica tražila.

3. U dokaznom postupku sud je pregledao izvansudsku nagodbu od 3. lipnja 2020., Zahtjev za mirno rješenje spora, medicinske nalaze tužiteljice, Prijavu o ozljedi na radu, zdravstveni karton tužiteljice, vještačenje po spec. ortopedu dr. ŽC na ročištu od 19. ožujka 2025., dopunsko vještačenje po spec. ortopedu dr. ŽC na ročištu od 6. listopada 2025.

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

5. Među strankama nije sporno:

- da je tužiteljica kao djelatnica tužene stradala dana 14. listopada 2019., prilikom prijevoza na posao kao putnica u autobusu koje je službeno vozilo djelatnika MORH- a,

- da je tužiteljici izvansudskom nagodbom od 3. lipnja 2020., Generali osiguranje po osnovi naknade štete uslijed predmetnog štetnog događaja isplatilo ukupan iznos naknade štete od 13.000,00 kn, kao i iznos od 3.750,00 kn na ime odvjetničkog troška. Kao sporno ostalo je za raspraviti osnov i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva odnosno je li tužiteljica u cijelosti namirena za nastalu neimovinsku i imovinsku štetu predmetnom nagodbom obzirom da u ovom postupku potražuje i daljnju isplatu s osnova neimovinske štete od 716,70 eura te s onova imovinske štete daljnjih 79,63 eura.

6. Nije osnovan prigovor tužene kojim spori osnov tužbenog zahtjeva obzirom da nije sporno da je do ozljeđivanja tužiteljice došlo u službenom vozilu tužene prilikom prijevoza na posao što se podrazumijeva kao šteta nastala u vezi sa radom prema čl. 111. Zakona o radu (N.N. 93/14,1277217,98/19 – ZR). Slijedom gornjih činjeničnih utvrđenja ovaj sud smatra u odnosu na sam nastanak predmetnog štetnog događaja proizlazi solidarna odgovornost tužene kao poslodavca i osiguravajuće kuće Generali osiguranje kod kojeg je na temelju police osiguranja od automobilske odgovornosti bilo osigurano vozilo ST2300M. Svaki dužnik solidarne obveze odgovara za cijelu obvezu pa tužiteljica može zahtijevati njezino ispunjenje od koga hoće, a sve temeljem čl. 43 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155,23) -dalje ZOO/05).

6.1. Uvidom u Izvansudsku nagodbu od 2. lipnja 2020., razvidno je da se tužiteljica u toč. IV izjasnila da joj je istom naknađena sva neimovinska i imovinska šteta koju trpi zbog štetnog događaja od 4. listopada 2019., te da se obvezuje povući tužbu koju je izjavila pred sudom.

6.2.. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku spec. ortopedu dr. ŽC. U svom nalazu i mišljenju na ročištu dana 19. ožujka 2025. vještakinja spec. ortoped dr. ŽC navodi da je pregledala sudski spis i priloženu med. dokumentaciju iz koje vidi da je tužiteljica dana 14. listopada 2019. imala prometnu nezgodu kao putnica u autobusu. Isti dan da se javila na hitni kirurški prijem zbog bolova koje je imala u predjelu vrata, zatim da je zadobila udarac u lijevo koljeno u desnu natkoljenicu i desnu nadlakticu. Napravljen da je RTG koji nije pokazao znakova koštane traume. Za koljeno da je dobila tutor longetu, a za vratnu kralješnicu preporučen okovratnik te kontrola za pet dana. Nakon toga da se javila na kontrolu kod neurokirurga koji da je ustanovio ograničene kretnje u vratnoj kralješnici te preporučio dalje konzervativnu terapiju te 29. listopada 2019. da je preporučio fizikalnu terapiju. Tužiteljica da je javila fizijatru 20. studenog 2019. koji da je ustanovio da su kretnje u vratu ograničene za ¼ , da je tonus mišića povišen te da je odredio fizikalnu terapiju. Zatim postoje i nalazi neurologa od 8. siječnja 2020. koji da je isto odredio fizikalnu terapiju. U spisu je i osobni zdravstveni karton tužiteljice u kojem da nije pronašla da je imala sličnu ozljedu prije štetnog događaja. Pregledala je tužiteljicu u uvjetima sudnice te ustanovila terminalno zaostajanje kretnji u vratnoj kralješnici uz napete mišiće. Tužiteljica da je u štetnom događaju zadobila laku tjelesnu ozljedu, ali da će povremeno pri naporima pri dužem držanju glave u prisilnom položaju osjećati blage bolove u vratu. U tim slučajevima da će ulagati napore u iznosu od 2%. Što se tiče bolova jakog intenziteta da je imala jedan dan, srednjeg jedan tjedan, te slabog jedan mjesec. Tuđa njega i pomoć trajala da je za vrijeme nošenja ovratnika prvi tjedan dva sata dnevno i još jedan tjedan jedan sat dnevno. Naruženosti da nema. Tužiteljica da je doživjela primarni strah jakog intenziteta prvih deset sekundi, a nakon toga sekundarni strah jakog intenziteta još jedan dan. Srednjeg intenziteta jedan tjedan i slabog intenziteta jedan mjesec.

6.3. Podneskom od dana 3. lipnja 2025. tužiteljica je prigovorila predmetnom vještvu u dijelu koji se odnosi na procjenu visine smanjenja životnih aktivnosti. Tužiteljica da je kao posljedicu predmetnog štetnog događaja pretrpjela ozljedu vratne kralježnice i vrata, što da je rezultiralo terminalno ograničenim kretnjama vrata kod tužiteljice. Tužiteljica da stoga i dalje osjeća rezistentne bolove u vratu kao posljedicu predmetnog štetnog događaja te da je isto stanje kod tužiteljice trajno bez mogućnosti sanacije i liječenja. Sukladno orijentacijskim medicinskim tablicama za procjenu smanjenja životne aktivnosti kod tužiteljice. da po osnovu pretrpljenih posljedica zaostale funkcionalne sposobnosti minimalno smanjenje po trzajnoj ozljedi vratne kralježnice, stanja po segmentalnoj ukočenosti dijelova kralježnice, tablice procjenjuju u visini od 4%. Stoga da tužiteljica predlaže revidirati nalaz u tom pogledu kao i procjeni trajanja te intenziteta bolova koji su bili prisutni kod tužiteljice.

6.4. U svom dopunskom vještvu na ročištu od dana 6. listopada 2025. spec. ortoped dr. ŽC navodi da i dalje ostaje pri procjeni umanjenja životnih aktivnosti od 2 % jer da se zaista radi o umanjenju terminalne pokretljivosti vratne kralješnice uz blažu bolnost i kako tužitelj neopravdano tvrdi da se radi o 4 % jer da je to već postotak koji bi pokazivao puno veće umanjenje kretnji koje se često javlja nakon prijeloma jednog dijela kralješka. Da ne zna koje tablice tužitelj spominje jer ovdje se radi o procjeni čisto iskustveno bez tablica. Što se tiče tuđe njege i pomoći i dalje da ostaje pri tome da se radi o nemedicinskoj pomoći kao pomoć kod obavljanja osobne higijene. Isto tako i bolovi koji su procijenjeni da su možda trajali i duže i nekoliko mjeseci, ali da ih je zgusnula kao da su trajali 24 sati, što nisu, jer za vrijeme spavanja, mirovanja, uzimanja analgetika bolovi da nisu postojali.

7. Analizom i ocjenom cjelokupnog dokaznog postupka, svih dokaza zajedno i svakog dokaza zasebno sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/93, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13 – u daljnjem tekstu ZPP), ovaj sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan. Ovaj sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještakinje spec. ortopeda dr ŽC koje je dano po pravilima struke i u kojem je vještakinja nedvojbeno utvrdila smanjenje životnih aktivnosti kod tužiteljice od 2%, a koje utvrđenje tužiteljica svojim prigovorom nije dovela u sumnju. Vještakinjo je jasno obrazložila da se radi o umanjenju terminalne pokretljivosti vratne kralješnice uz blažu bolnost i kako tužitelj neopravdano tvrdi da se radi o 4 % jer je to već postotak koji bi pokazivao puno veće umanjenje kretnji koje se često javlja nakon prijeloma jednog dijela kralješka. Sukladno odredbi čl. 1100 stavak 1. ZOO-a, obzirom da je u ovom slučaju došlo do povrede prava osobnosti, te je težina povrede i okolnosti slučaja takva da opravdava dosuditi novčanu naknadu, a u stavku 2. istog članka propisano je da će sud prije odlučivanja o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševni boli i straha, cilj u kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje čežnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. Pod pravima osobnosti kada je u pitanju fizička osoba podrazumijeva da se u smislu odredbe čl. 19. st. 2. ZOO-a, pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo. Kako je tužiteljici nesporno u mirnom postupku izvan sudskom nagodbom od 3. lipnja 2020., Generali osiguranje po osnovi naknade štete uslijed predmetnog štetnog događaja isplatilo ukupan iznos naknade štete od 13.000,00 kn kao i iznos od 3.750,00 kn na ime odvjetničkog troška, ovaj sud smatra da u je odnosu na procijenjeno umanjenje životnih aktivnosti odnosno prava osobnosti, tužiteljica predmetnom izvan sudskom nagodbom u cijelosti namirena u pogledu nastale neimovinske i imovinske štete s osnova predmetnog štetnog događaja, a sve temeljem čl. 1100 ZOO-a. Slijedom navedenog valjalo je odbiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao u toč. I izreke ove presude.

8.Odluka o parničnim troškovima temelji se na članku 154. stavak 1. i 155. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, dalje: ZPP), te troškovi zastupanja po punomoćniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14 i 118/14). Tuženiku je priznat trošak za sastav odgovora na tužbu – 100 bodova, za pristup na ročišta 9. prosinca 2024. , 13. prosinca 2024., 14. ožujka 2025. , 14. svibnja 2025. i 6. listopada 2025. – za svako po 100 bodova, što daje ukupno 600 bodova ( vrijednost 1 boda = 2 eura), što daje iznos od 1.200,00 eura.

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Splitu, 28. studenog 2025.

SUDAC:

Jelena Kvarantan Karuza

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke može se izjaviti žalba Županijskom sudu u Splitu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 8 dana od dana primitka pismenog otpravka iste.