Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Kž-442/2025-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Vlaste Šimenić- Kovač, predsjednika vijeća, te sudaca Davora Mitrovića i Azre Salitrežić, članova vijeća, uz sudjelovanje Sanje Krčmarek, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. ĐB zbog kaznenog djela iz članka 256. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23. i 36/24. - dalje u tekstu: KZ/11), povodom žalbe optuženika podnesene protiv presude Općinskog suda u Koprivnici od 19. rujna 2025., poslovni broj K-223/2024-27, u javnoj sjednici vijeća održanoj 28. studenog 2025., u nazočnosti Dražena Križevca, zamjenika županijskog državnog odvjetnika u Osijeku, opt. ĐB i branitelja opt. Želimira Petrovića, odvj. iz Koprivnice,
p r e s u d i o j e
I. Prihvaća se žalba opt. ĐB te se preinačava prvostupanjska presuda i izriče da se opt. ĐB (osobni podaci kao u spisu predmeta) na temelju čl. 453. t. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 75/25 – dalje u tekstu ZKP/08)
oslobađa optužbe
da bi
u vremenskom razdoblju od 1.siječnja 2008. do 30. studenog 2008., u Rasinji, kao direktor trgovačkog društva Agro-Rasinja d.o.o., s nakanom da uskrati sredstva Državnom proračunu Republike Hrvatske, protivno odredbi čl. 2. st. 1. t. 1., t. 2., t. 2a i čl. 17. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost i čl. 25. st. 2. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost nije obračunao, prijavio i platio porez na dodanu vrijednost s osnova manjka robe u prodavaonicama, te tako:
- tijekom 2008. nije obračunao, prijavio i platio porez na dodanu vrijednost u sveukupnom iznosu od 6.444,74 eura / 48.557,90 kn za koji iznos je oštetio proračun Republike Hrvatske za navedeni iznos,
dakle, da bi s ciljem da druga osoba djelomično izbjegne plaćanje poreza dao nepotpune podatke o dohocima i drugim činjenicama koje su od utjecaja na utvrđivanje iznosa porezne obveze i s istim ciljem u slučaju obvezne prijave nije prijavio prihod i druge činjenice koje su od utjecaja na utvrđivanje iznosa porezne obveze, pa je zbog toga došlo do smanjenja i neutvrđenja porezne obveze u iznosu koji prelazi 2.654,46 eura (dvijetisućešestopedesetčetiri eura i četrdesetšest eura) –
20.000,00 kuna (dvadeset tisuća kuna),
pa da bi time počinio kazneno djelo protiv gospodarstva – utajom poreza ili carine, opisano i kažnjivo po članku 256. stavak 1. KZ/11.
II. Temeljem čl. 158. st. 3. ZKP/08 oštećenik Državni proračun Republike Hrvatske s imovinskopravnim zahtjevom upućuje se na parnicu.
III. Temeljem čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Koprivnici, opt. ĐB proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv gospodarstva – utajom poreza ili carine, opisano i kažnjivo po članku 256. stavak 1. KZ/11 te je opt. ĐB temeljem istih zakonskih odredbi osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci.
1.1. Temeljem članka 56. KZ/11. prema opt. ĐB primijenjena je uvjetna osuda na način da se izrečena kazna neće izvršiti, ukoliko opt. u roku od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.
1.2. Temeljem članka 158. stavak 1. ZKP/08 opt. ĐB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužan je na ime postavljenog imovinsko pravnog zahtjeva uplatiti u Državni proračun namiriti tražbinu Republike Hrvatske, Ministarstva financija, OIB: 18683136487 u iznosu 6.444,74 eura (šesttisućačetristočetrdesetčetiri eura i sedamdesetčetiri centa) sa zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi od 15% od 1.siječnja 2008.godine do 30. lipnja 2011.godine, po kamatnoj stopi od 14% od 1.srpnja 2011. do 31.srpnja 2015.godine, po kamatnoj stopi od 12% od 1.kolovoza 2015. do 31.prosinca 2022.godine, po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena od 1.siječnja 2023.godine do 31.prosinca 2023.godine, po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 1.siječnja 2024.godine pa do isplate po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 1.srpnja te godine, a sve u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti navedene presude.
1.3. Temeljem članka 148. stavak 1. ZKP/08 opt. ĐB dužan je na ime troškova kaznenog postupka paušala platiti iznos od 1.000,00 eura (tisuću eura) u korist državnog proračuna RH u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude, dok je oslobođen plaćanja preostalih troškova ovog kaznenog postupka, te oni padaju na teret proračunskih sredstava suda.
2. Odgovor na žalbu nije podnesen.
3. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledanje Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.
4. Žalba opt. ĐB je osnovana.
5. Iako se opt. ĐB putem svog branitelja žali i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka navodeći da je pobijana presuda proturječna i nerazumljiva iz razloga što je sud optuženika obvezao na plaćanje imovinskopravnog zahtjeva, ali i dospjelih kamata, iako je oštećenik postavio imovinskopravni zahtjev samo za glavnicu, obzirom da navedena različitost u postavljenom imovinskopravnom zahtjevu i onom koji je dosuđen nije od odlučne važnosti jer je uobičajeno da se na dužni iznos u pravilu obračunava i zatezna kamata.
6. Iz žalbenih navoda optuženika proizlazi da prvostupanjski sud u pobijanoj presudi nije ni riječi naveo o odlučnoj činjenici odnosno namjeri kao oblikom krivnje, no suprotno takvim žalbenim navodima prvostupanjski sud je u točki 23. i 24. pobijane presude o tome dao donekle sumarne, ali dostatne razloge tako da nema bitne povrede Zakona o kaznenom postupku kako to u žalbi ističe optuženi.
7. Ispravno u svojoj žalbi optuženi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio bitne činjenice te iz tako pogrešno utvrđenih činjenica izveo pogrešan zaključak osobito jer iz provedenog vještačenja koje je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio, ali i iskaza saslušanih svjedoka ĐBŠ i IB proizlazi suprotan zaključak od onoga koji je prvostupanjski sud izveo analizirajući izvedene dokaze.
8. Tako optuženi u svojoj žalbi ispravno navodi da iz nalaza i mišljenja vještaka Ksenije Špoljarić proizlazi da u t.d. Agro Rasinje d.o.o. nije utvrđen manjak, nego višak robe u iznosu od 46.517,00 kuna.
9. Osim toga uobičajeno je da se inventura kojom se precizno utvrđuje stanje robe odnosno eventualni manjak ili višak robe provodi na kraju kalendarske godine, a ne na određeni dan u tijeku godine kao što je napravljeno u konkretnom slučaju. Ovo je osobito važno jer inventura napravljena na dan 3. listopad 2008. je u bitnom različita od one koja je napravljena na kraju godine.
10. Posebno je tijekom postupka prvostupanjski sud pogrešno cijenio činjenicu, a koja je nedvojbeno utvrđena tijekom dokaznog postupka gdje iz iskaza saslušanih svjedoka ĐBŠ, ŠB proizlazi da je tvrtka Agro Rasinje d.o.o. gdje je optuženi direktor trgovačkog društva radila kao mjenjačnica i to tako da je vršila uslugu za Podravku d.d. na način da bi neki proizvođač predao pšenicu u Podravku d.d., a ista pšenica bi završila u silosu i taj proizvođač je mogao u tvrtki Agro Rasinje za predanu pšenicu izabrati brašno. To brašno do trenutka zamjene bez obzira što se nalazilo u tvrtki Agro Rasinje bilo je vlasništvo Podravke d.d., a za ovaj posao uslužnog mijenjanja predane pšenice za brašno tvrtka Agro Rasinje dobivala je naknadu, dok je obveznik plaćanja PDV-a za ovo brašno bila Podravka d.d. jer je ista bila vlasnik tog brašna, a ne Agro Rasinje d.o.o.
11. Upravo zbog ovakve pogrešne procjene gdje brašno nije smjelo ući u inventurne liste t.d. Agro Rasinja pogrešno je prvostupanjski sud zaključio da je to brašno na inventuri 3. listopada 2008. iskazano kao manjak pa samim time da je isti manjak osnov za plaćanje PDV-a, dok je zanemarena nesporna činjenica da je to brašno u vlasništvu Podravke d.d., a da t.d. Agro Rasinje nije vlasnik takvog brašna već se ono nalazi u njegovim prostorima i služi za posao zamjene brašna za predanu pšenicu od strane proizvođača.
12. Prema tome, pogrešno je u pobijanoj presudi zaključio prvostupanjski sud da je opt. ĐB kao direktor trgovačkog društva Agro Rasinje u nakani da uskrati sredstva državnom proračunu Republike Hrvatske suprotno Zakonu o porezu na dodanu vrijednost i suprotno Pravilniku o porezu na dodanu vrijednost čl. 25. st. 2., nije obračunao, prijavio i platio porez na dodanu vrijednost s osnova manjka robe jer iz nalaza i mišljenja vještaka financijsko-knjigovodstvene struke proizlazi da je vještak utvrdio da je na dan 31. prosinac 2008. u t.d. Agro Rasinja utvrđen višak robe, odnosno da u konkretnom slučaju nije utvrđeno da optuženi nije obračunao, prijavio i platio porez na dodanu vrijednost s osnova manjka robe, kako je to pogrešno utvrdio prvostupanjski sud uslijed čega je bilo potrebno usvojiti žalbu optuženog i ĐB temeljem odredbe čl. 453. toč. 3. ZKP/08 osloboditi od optužbe.
13. Kako je sud optuženika oslobodio od optužbe, oštećenika je s imovinskopravnim zahtjevom uputio na građansku parnicu temeljem citiranog zakonskog propisa.
14. Obzirom je sud optuženog ĐB oslobodio od optužbe, troškovi kaznenog postupka te nužni izdaci optuženika te njegovog branitelja padaju na teret proračunskih sredstava suda.
15. Kako je žalba optuženog osnovana, sud je preinačio prvostupanjsku presudu na način kako je navedeno u izreci.
Osijek, 28. studenog 2025.
Predsjednik vijeća
Vlasta Šimenić-Kovač
