Poslovni broj: P-591/2024-32

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb – Istok, Turinina 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Novom Zagrebu po sucu Ivi Đuratoviću, u pravnoj stvari tužitelja LB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marinko Mileta, odvjetnik u Zagrebu, protiv I. tuženika ZB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Vanda Štimac Uravić, odvjetnica u Rijeci; II. tuženika CB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Darko Belaić, odvjetnik u Zagrebu; III. tuženika KB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Darko Belaić, odvjetnik u Zagrebu; i IV. tuženika Isto d.d. u stečaju, Varaždin, Ulica Augusta Šenoe 4.6, OIB: 88502209643, kojeg zastupa stečajni upravitelj Stanko Makar, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne rasprave zaključene 15.10.2025., dana 28. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Proglašava se nedopuštenom ovrha koja se vodi pred ovim sudom pod posl. br. Ovr-1301/2023 između I. tuženika ZB kao ovrhovoditelja i IV. tuženika Isto d.d. u stečaju kao ovršenika, na nekretnini koja se sastoji od 102/10000 dijela zkčbr. [katastarska čestica] stambeno-poslovna zgrada [adresa] ukupne površine 4089 m2, povezano sa vlasništvom posebnog dijela nekretnine – trosobnog stana na drugom katu površine 63,43 m2 sa pripadajućim spremištem u podrumu površine 2,12 m2, u etažnom elaboratu označeno brojem 16, sa pripadajućim parkirališnim mjestom na nivou-280 površine 3,03 m2 u elaboratu označeno brojem 7, sa pripadajućim parkirališnim mjestom na nivou-280 površine 3,03 m2 u elaboratu označeno brojem 8, sveukupne površine 71,61 m2, dilatacija A – [adresa], sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] E-16 k. o. [katastarska općina].

II. Nalaže se I. tuženiku MB da tužitelju ĐB naknade trošak parničnog postupka u iznosu 796,86 EUR, u roku 15 dana.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se tužba u dijelu koji se odnosi na II. tuženika CB i III. tuženika KB.

II. Nalaže se tužitelju ĐB da II. tuženiku CB i III. tuženiku KB naknadi trošak parničnog postupka u iznosu 670,31 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 28.11.2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužbom od 03.07.2024. tužitelj LB zatražio je donošenje presude kojom bi se proglasila nedopuštenom ovrha u ovršnom postupku posl. br. Ovr- 1301/2023 koji se vodi između I. tuženika ZB kao ovrhovoditelja te II. tuženika CB, III. tuženika KB i IV. tuženika Isto d.d. u stečaju, i to na stanu koji je upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] E-16 k. o. [katastarska općina], u bitnom navodeći da je on stvarni izvanknjižni vlasnik tog stana, da je taj stan kupio Ugovorom o kupoprodaji od 26.07.2006. i ušao u njegov posjed što je ovrhovoditeljima morao biti poznato te da je on stvarni izvanknjižni vlasnik tog stana na temelju dosjelosti.

2. I. tuženik ZB je u odgovoru na tužbu osporio osnovanost tužbenog zahtjeva u bitnom navodeći da je u zemljišnim knjigama ovršenik (ovdje IV. tuženik) upisan kao vlasnik tog stana, da je postupao sa povjerenjem u zemljišne knjige i da je tužitelj propustio poduzeti radnje za upis u zemljišnu knjigu.

3. II. tuženik CB i III. tuženik KB su u odgovoru na tužbu priznali tužbeni zahtjev, ali su sadržajno osporili i dopuštenost tužbe u odnosu na njih navodeći da oni nisu ovrhovoditelji u odnosu na predmetni stan.

4. IV. tuženik Isto d.d. u stečaju je u odgovoru na tužbu priznao tužbeni zahtjev.

5. U provedenom postupku pročitane su isprave u spisu, i to rješenje posl. br. Ovr- 1301/2023-9 od 17.06.2024. (str. 5-7 spisa), Ugovor o kupoprodaji stana od 26.07.2006. (str. 8-11 spisa), Zapisnik od 23.08.2006. (str. 12-13 spisa), Zapisnik od 17.01.2007. (str. 14 spisa), Potvrda od 27.07.2006. (str. 15-16 spisa), Porezno rješenje od 08.09.2006. (str. 17 spisa), zk izvadak (str. 18-19 spisa), rješenje posl. br. Gž Ovr- 1042/2024-6 od 18.03.2025. (str. 76-80 spisa), Ugovor od 17.03.2004. (str. 94-103 spisa) i dopis od 21.03.2005. (str. 104 spisa) te su saslušani svjedok SB (str. 83-84 spisa), tužitelj (str. 81-82 spisa) i tuženik (str. 82-83 spisa).

6. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan, dok je tužba u preostalom dijelu nedopuštena.

7. Predmet parnice je zahtjev tužitelja kao treće osobe za proglašenje nedopuštenom ovrhe koja se pod posl. br. Ovr-1301/2023 vodi između I. -III. tuženika kao ovrhovoditelja i IV. tuženika kao ovršenika, a u pogledu stana koji je upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] E-16 k. o. [katastarska općina].

7.1. Uvidom u rješenje ovog suda posl. br. Ovr-1301/2023-9 od 17.06.2024. (str. 5- 7 spisa) utvrđeno je da je tužitelj kao treća osoba upućen na pokretanje parnice protiv stranaka iz tog ovršnog postupka (ovdje I.-III. tuženika kao ovrhovoditelja te IV- tuženika kao ovršenika) radi proglašenja ovrhe nedopuštenom na predmetnom stanu.

7.2. Uvidom u rješenje Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž Ovr-1042/2024-6 od 18.03.2025. (str. 76-80 spisa) utvrđeno je da je navedeno rješenje ovršnog suda o upućivanju tužitelja na parnicu postalo pravomoćno u odnosu na ovdje I. i IV. tuženike, dok je ukinuto u odnosu na ovdje II. i III. tuženike, a sve iz razloga što status ovrhovoditelja u odnosu na predmetni stan ima samo I. tuženik, dok II. i III. tuženici kao ovrhovoditelji protiv IV. tuženika vode ovršni postupak na nekoj drugoj nekretnini, a ne na predmetnom stanu.

7.3. Slijedom navedenoga, budući da u odnosu na II. tuženika CB i III. tuženika KB ne postoji pravomoćno rješenje ovršnog suda o upućivanju tužitelja na parnicu, to u odnosu na njih nije ispunjena procesna pretpostavka za podnošenje tužbe radi nedopuštenosti ovrhe, pa je u tom dijelu tužbu – isključivo u dijelu koji se odnosi na II. i III. tuženike – valjalo odbaciti i odlučiti kao pod točkom I. izreke rješenja.

7.4. S druge strane, u odnosu na I. i IV. tuženike postoji pravomoćno rješenje o upućivanju tužitelja na parnicu za nedopuštenost ovrhe, pa je u odnosu na njih ispunjena procesna pretpostavka za vođenje ovog postupka.

8. U skladu sa čl. 55. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 57/96, 29/99, 173/03, 194/03, 121/05, 67/08, 139/10; dalje: OZ/96) treća osoba koja na predmetu ovrhe ima takvo pravo koje sprječava ovrhu može zahtijevati da se ovrha proglasi nedopuštenom.

9. U postupku nije sporno:

- da je I. tuženik ZB kao ovrhovoditelj **.**.2011. protiv Industrogradnje d.d. Zagreb kao ovršenika podnio prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave na više nekretnina, a između ostaloga i na predmetnom stanu;

- da je ovršni sud povodom tog prijedloga donio rješenje o ovrsi posl. br. Ovr- 740/2011 od 15.03.2011.;

- da se upis zabilježbe ovrhe u zemljišnoj knjizi proveo 04.04.2011. pod posl. br. Z-17126/2011;

- da ovrha još uvijek nije provedena te da je tužitelj LB u tom ovršnom postupku 10.02.2021. podnio prigovor treće osobe;

- da je IV. tuženik Isto d.d. u stečaju pravni slijednik prvotnog ovršenika Industrogradnja d.d. Zagreb.

10. Sporno je ima li tužitelj na predmetnom stanu pravo koje sprječava ovrhu.

11. Iako je IV. tuženik u ovoj parnici priznao tužiteljev tužbeni zahtjev, ta procesna radnja je ostala bez učinka jer I-tuženik kao ovrhovoditelj i IV. tuženik kao ovršenik imaju status jedinstvenih suparničara, a I. tuženik je osporio osnovanost tužbenog zahtjeva, pa se u skladu sa čl. 201. ZPP učinak I. tuženikovog osporavanja tužbe proteže i na IV. tuženika.

12. Iz zk izvatka (str. 18-19 spisa) proizlazi da je kao vlasnik predmetnog stana uknjižena Industrogradnja d.d. Zagreb (prednik IV. tuženika).

13. Iz Ugovora br. 33/04 od 17.03.2004. (str. 94-103 spisa) proizlazi da su Industrogradnja d.d. kao naručitelj i KGH-Inženjering d.o.o. kao izvoditelj (po direktoru SB) ugovorili kompletnu izvedbu centralnog grijanja, ventilacije i plina u stambenoj zgradi u [adresa], za ukupnu cijenu 2.667.099,34 HRK, s time da iz čl. 26. proizlazi da je ugovoreno kako će se plaćanje izvršiti na način da se za 25% svake privremene situacije plaćanje izvrši kompenzacijom sa stanom 69 u stambeno poslovnoj zgradi [adresa] prema predugovoru koji će se sklopiti naknadno, sve do ispunjenja vrijednosti nekretnine naručitelja, a za preostalih 75% na način da se izvrši novčana isplata u roku 45 dna od ovjere svake privremene situacije.

13.1. Iz dopisa br. 052-008 od 21.03.2005. (str. 104 spisa) proizlazi da je KGH- Inženjering d.o.o. obavijestio Industrogradnju d.d. kako su ugovorima o izvođenju radova br. 32/04 i br. 33/04 utvrdili način plaćanja izvedenih radova djelomičnom kompenzacijom stanova u stambeno poslovnoj zgradi [adresa] te ostatak gotovinskom uplatom, pa budući da su kompenzirali već višestruku vrijednost stanova iz gotovinskih uplata, a imaju još potraživanja, prihvaćaju da im se pod istim uvjetima osigura još jedan stan u objektu na Vrbanima, pa predlažu da se o tome sačini predugovor.

13.2. Na navedenom dopisu KGH-Inženjeringa d.o.o. od 21.03.2005. nalaze se i pečat i potpis Industrogradnje d.d., uz rukom napisanu bilješku „suglasno“.

13.3. Iz Ugovora o kupoprodaji stana br. 065-006 od 26.07.2006. (str. 8-11 spisa) proizlazi da je KGH-Inženjering d.o.o. predmetni stan prodao tužitelju za cijenu od 922.349,85 HRK, uz plaćanje 497.884,43 HRK prilikom potpisa ugovora, a preostalih 424.465,42 HRK u roku 6 mjeseci, s time da je u čl. 5. ugovoreno kako KGH- Inženjering d.o.o. na tužitelja prenosi sva prava koja proistječu iz ugovora br. 2006/166/1 između njega i Industrogradnje d.d. koja se odnose na preuzimanje stana, njegovu površinu, otklanjanje nedostataka i etažiranje (uz naznaku da je ovjereni primjerak tog ugovora prilog ovog ugovora). Na navedenom Ugovoru o kupoprodaji nalazi se javnobilježnički ovjeren potpis SB, kao direktora prodavatelja KGH-Inženjering d.o.o.

13.4. Iz Potvrde od 27.07.2006. (str. 15-16 spisa) proizlazi da je tužitelj podmirio svoju obvezu prema KGH-Inženjeringu d.o.o. temeljem Ugovora o kupoprodaji stana br. 065- 006 te je dana suglasnost da mu se izvrši primopredaja stana. Navedena Potvrda je potpisana od strane KGH-Inženjeringa d.o.o. (uz javnobilježničku ovjeru potpisa direktora SB), a upućena je tj. adresirana na Industrogradnju d.d.

13.5. Iz Zapisnika od 23.08.2006. (str. 12-13 spisa), koji je sačinjen na memorandumu Industrogradnje d.d., proizlazi da je njime izvršena primopredaja predmetnog stana sa spremištem, i to između JB kao predstavnice prodavatelja te „ovlaštenog predstavnika LB kupca KGH-Inženjering“, s time da je taj Zapisnik potpisan od strane prodavatelja (bez pečata) i od strane kupca (sa pečatom KGH Inženjering).

13.6. Iz Zapisnika od 17.01.2007. (str. 14 spisa), koji je sačinjen na memorandumu Industrogradnje d.d., proizlazi da je na isti način njime izvršena i primopredaja 2 parkirališna mjesta (br. 7. i br. 8.)

13.7. Iz Poreznog rješenja od 08.09.2006. (str. 17 spisa) proizlazi da je tužitelju razrezan porez za kupnju predmetnog stana po Ugovoru o kupoprodaji od 26.07.2006.

14. Iz iskaza svjedoka SB (str. 83-84 spisa) proizlazi da je njegova firma KGH-Inženjering surađivala sa Industrogradnjom na više njenih zgrada, radi ugradnje centralnog grijanja, klimatizacije, ventilacije i sl. te su navedeno radili i za zgradu [adresa]. Po njegovom iskazu, u prvotnom ugovoru je bilo dogovoreno da će se njegovoj firmi većina platiti u novcu te da firma dobije jedan stan, međutim nakon obavljenog posla Industrogradnja mu nije mogla platiti u novcu tako da je u kompenzaciju dobio još 2 stana u toj zgradi, ali kako ni to nije bilo dovoljno na ime kompenzacije je tražio još jedan stan u zgradi na Vrbanima. Nadalje, da je njegova firma KGH-Inženjering ugašena prije 10-ak godina, da se o kompenzacijama nisu sklapali posebni ugovori nego je kompenzacija bila predviđena kao mogućnost u ugovoru o radovima, ali o tim kompenzacijama raspolaže pisanu ispravu u vidu dopisa u kojem se one spominju, a na kojem dopisu se nalazi i pečat Industrogradnje, s time da Industrogradnja nikada nije osporavala te kompenzacije te je nakon kompenzacije za ovaj stan sa njima napravio još puno kompenzacija, a KGH se na neke stanove koje je stekao kompenzacijom uknjižio, a na neke nije. Također, da se ne sjeća kako je došao do tužitelja kao kupca predmetnog stana, zatim da JB nije bila zaposlenica njegove firme, nego Industrogradnje, te da je tužitelj u cijelosti izvršio isplatu kupoprodajne cijene za predmetni stan i u odnosu na njega više ne postoje nikakva potraživanja po toj osnovi. Sjeća se da je KGH za zgradu [adresa] u kompenzaciju dobio sigurno 3 stana, od kojih je jedan prodao tužitelju, a dva poslovnim partnerima.

14.1. Iz tužiteljevog stranačkog iskaza (str. 81-82 spisa) proizlazi da je zgradu u kojoj se nalazi predmetni stan gradila Industrogradnja, da je zvao na njen telefonski broj kojeg je vidio u oglasu ali su mu rekli da više nemaju slobodnih stanova, no da će ga spojiti sa jednim čovjekom koji prodaje jedan slobodan stan, pa da je tako stupio u kontakt sa SB, koji mu je rekao da je njegova firma bila kooperant na izgradnji zgrade i da je stan dobila u kompenzaciju. Nadalje, da se on među prvima uselio u zgradu u kolovozu 2006., a prilikom primopredaje je bila prisutna djelatnica Industrogradnje JB koja mu je dala ključeve stana, s time da on u tom stanu živi od useljenja pa sve do danas. Po njegovom iskazu, nije se uknjižio jer je vrlo brzo nakon useljenja na sastanku suvlasnika čuo da je firma Medika stavila ovrhu na zgradu, ali da je to u postupku rješavanja jer Industrogradnja u Isti ima zemlju kojom će podmiriti potraživanja prema Mediki, a kada se nakon nekoliko godina ta ovrha riješila neki susjedi su se uknjižili, dok on nije pokretao nikakav postupak, a za predmetni ovršni postupak je saznao kada je angažirao odvjetnika da mu sredi papire za stan. Nadalje, da je on SB tražio sve papire, pa tako i one o kompenzaciji, za što mu je on rekao da će mu papir dati naknadno, ali to se nije dogodilo, on je mislio da je to zbog problema sa ovrhom Medike. Također, da je kupoprodaju platio u iznosu 1.020.000,00 HRK, ne u gotovini nego isključivo na bankovni račun prodavatelja KGH Inženjering, s time da ne zna zbog čega je u ugovoru navedena cijena 922.000,00 HRK, možda je to bila i ta cijena ali se točno ne sjeća zbog proteka vremena. Nadalje, da nije podnosio prijedlog za uknjižbu jer je cijela zgrada bila u useljenju te mu ni u primisli nije bilo da bi mogao postojati neki problem, tada je radio kao vozač kamiona te je često bio u inozemstvu pa o uknjižbi jednostavno nije razmišljao niti mu je to bilo bitno.

15. Sud u cijelosti prihvaća kao istinite izložene iskaze svjedoka SB i tužitelja prije svega jer su njihovi iskazi u bitnom u skladu sa sadržajem pisane dokumentacije u spisu, a sami iskazi su međusobno podudarni te su životni, logični i dani na uvjerljiv način, što se posebno odnosi na iskaz svjedoka SB koji je inače i osobno nezainteresiran za ishod ovog postupka.

15.1. To što je tužitelj različito iskazivao o iznosu kupoprodajne cijene (1.020.000,00 HRK) u odnosu na ono što piše u kupoprodajnom ugovoru (922.000,00 HRK), ne dovodi u pitanje istinitost njegovog iskaza, jer je životno da se tužitelj zbog proteka vremena od skoro 20 godina više ne mora sjećati točne cifre. Štoviše, navedeno samo dodatno potvrđuje da je tužitelj iskazivao spontano i istinito, jer da je tužitelj htio neistinito iskazivati onda nema nikakve sumnje da bi svoj iskaz prilagodio barem sadržaju ugovora kojeg je sam priložio uz tužbu, a i nema nikakvog razumnog razloga zbog čega bi tužitelj neistinito iskazivao o iznosu kupoprodajne cijene, čija točna cifra ionako predstavlja gotovo nebitnu činjenicu za ovu parnicu.

15.2. Sud je u skladu sa čl. 299. st. 2. ZPP uzeo u obzir isprave koje je tužitelj dostavio nakon zaključenja prethodnog postupka (Ugovor br. 33/04 od 17.03.2024. i dopis od 21.03.2025. – str. 94-104 spisa), jer iz stanja spisa jasno proizlazi da ih tužitelj nije mogao ranije dostaviti bez svoje krivnje. Naime, na temelju prihvaćenog iskaza svjedoka SB utvrđeno je kako je njegova firma KGH-Inženjering d.o.o. ugašena već 10 godina, da ga je tužitelj prije nekoliko godina kontaktirao telefonskim putem radi papira o predmetnom stanu međutim u tom trenutku svjedok nije imao te papire jer mu je dio dokumentacije uništen u poplavi arhive, a naknadno je pronašao navedene isprave koje je donio sa sobom na ročište. Iz navedenog jasno proizlazi da je tužitelj prije pokretanja ovog parničnog postupka pokušao pribaviti predmetne isprave od vlasnika ugašene firme koja mu je prodala predmetni stan (tj. od SB), međutim tom prilikom nikakve isprave nije dobio jer je vlasnik mislio da su uništeni u poplavi, a da je vlasnik firme te papire naknadno ipak pronašao tužitelj je saznao tek na ročištu glavne rasprave u ovom predmetu, kada je vlasnik firme pristupio kao svjedok radi saslušanja i pokazao papire koje je naknadno pronašao. Pritom sud ima u vidu da iz prihvaćenog iskaza svjedoka SB jasno proizlazi da se on i tužitelj ne poznaju, odnosno svjedok SB (kao vlasnik firme koja je prodavatelj) se samo sjeća da je prodao stan tužitelju i da ga je tužitelj telefonski zvao radi papira, ali ga svjedok čak nije ni prepoznao na ročištu, pa on i tužitelj očigledno ne održavaju nikakve odnose te se ne može smatrati da je tužitelj ranije (prije zaključenja prethodnog postupka) mogao znati da je svjedok ipak pronašao dokumentaciju za koju je tužitelju prethodno rekao da ju nema (jer je mislio da je uništena u poplavi).

16. Dovodeći u međusobnu vezu sadržaj isparava u spisu, stranački iskaz tužitelja te iskaz svjedoka SB sud sa sigurnošću utvrđuje da je L-Inženjering d.o.o. predmetni stan dobio u vlasništvo kao kompenzaciju od strane Industrogradnje te da je potom taj stan prodao tužitelju, nakon čega je Industrogradnja d.d. (putem svoje zaposlenice ČB) taj stan izravno predala u posjed tužitelju.

16.1. O tome da je u pogledu predmetnog stana zaista došlo do kompenzacije između Industrogradnje i KGH Inženjering, sud sa sigurnošću utvrđuje kada se sadržaj isprava u spisu dovede u vezu sa uvjerljivim iskazom svjedoka SB, a to stoga što je ugovorom o izvođenju radova iz 2004. godine zaista bilo predviđeno da KGH Inženjering na ime dijela naknade za izvršene radove u kompenzaciju dobije stan u predmetnoj zgradi, zatim iz dopisa KGH Inženjeringa iz 2005. godine koji je supotpisan od strane Industrogradnje u kojem se spominje da je izvršena kompenzacija više stanova, nadalje iz ugovora o kupoprodaji iz 2006. godine (kojim je tužitelj kupio predmetni stan) u kojem se navodi da KGH na tužitelja prenosi prava iz svojeg ugovora sa Industrogradnjom u pogledu predmetnog stana, nadalje iz potvrde KHG- Inženjeringa d.o.o. da je tužitelj platio kupoprodajnu cijenu i da mu se može izvršiti predaja u posjed, a koja potvrda je naslovljena na Industrogradnju d.d., te u konačnici iz zapisnika o primopredaje iz 2006. (stan sa spremištem) i 2007. (2 parkirna mjesta) koji su sačinjeni na memorandumu Industrogradnje, a u kojima je navedeno da se primopredaja izvršava između JB kao predstavnice prodavatelja i „ovlaštenog predstavnika LB kupca KGH-Inženjering“. O toj kompenzaciji je jasno i uvjerljivo iskazivao tadašnji vlasnik i direktor KGH-Inženjeringa, dok je IV- tuženik Isto d.d. u stečaju (koji je pravni slijednik Industrogradnje) u ovoj parnici u cijelosti priznao navode i zahtjev tužitelja. Konačno valja istaknuti da o toj kompenzaciji postoji i pisana isprava koja je supotpisana i od strane Industrogradnje i od strane KGH-Inženjeringa (dopis od 21.03.2005. – str. 104 spisa), pa iako se u tom dopisu ne spominje izričito predmetni stan, nego samo uopćeno više stanova za koje je izvršena kompenzacija, na temelju svih provedenih dokaza sud je zaključio da se sadržaj te isprave (kompenzacija za više stanova) odnosi i na predmetni stan.

16.2. Prema tome, sud zaključuje bez ikakve dvojbe da je zemljišnoknjižni vlasnik Industrogradnja d.d. (pravni prednik IV. tuženika) vlasništvo predmetnog stana najprije prenijela na KGH-Inženjering d.o.o. putem kompenzacije, koji je potom taj stan prodao tužitelju, koji je pak u cijelosti isplatio kupoprodajnu cijenu te je 2006. godine uveden u posjed i uz suglasnost prodavatelja KGH-Inženjering d.o.o. i uz suglasnost zemljišnoknjižnog vlasnika Industrogradnje d.d., s time da od tada živi u tom stanu sve do danas.

17. Po čl. 159. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje: ZVDSP) samostalni posjednik nekretnine čiji posjed je zakonit, istinit i pošten stječe ju u vlasništvo dosjelošću protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

18. Sud utvrđuje da je tužiteljev posjed predmetnog stana u smislu čl. 11. i čl. 18. ZVDSP samostalan (jer ga je kupio i za njega isplatio kupoprodajnu cijenu, pa nema dvojbe da ga posjeduje kao vlasnik); zakonit (jer se temelji na ugovoru o kupoprodaji kojeg je sklopio sa KGH-Inženjeringom d.o.o. koji je imao valjanu pravnu osnovu za prodaju stana jer mu je zemljišnoknjižni vlasnik Industrogradnja d.d. taj stan prenio u vlasništvo kompenzacijom); istinit (jer je u posjed uveden uz suglasnost zemljišnoknjižnog vlasnika Industrogradnja d.d. i uz suglasnost prodavatelja KGH- Inženjering d.d.) i pošten (jer tužitelj kada ga je stjecao nije imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, budući da je za njega prodavatelju isplatio cjelokupnu kupoprodajnu cijenu, a u posjed je uveden uz suglasnost i zemljišnoknjižnog vlasnika i prodavatelja).

19. Slijedom navedenoga, a budući da se nikada nije uknjižio u zemljišnu knjigu na temelju kompenzacije i ugovora o kupoprodaji, sud zaključuje da je tužitelj vlasništvo predmetnog stana stekao redovnom dosjelošću najkasnije tijekom kolovoza 2016., dakle protekom 10 godina samostalnog, zakonitog, istinitog i poštenog posjedovanja.

20. Međutim sporna ovrha je određena rješenjem o ovrsi od 15.03.2011., dok je zabilježba ovrhe u zemljišnim knjigama izvršena 04.04.2011., dakle prije nego što je tužitelj stekao vlasništvo dosjelošću.

21. Po čl. 79. OZ/96 zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi ovrhovoditelj stječe pravo da svoju tražbinu namiri iz nekretnine (pravo na namirenje) i u slučaju da treća osoba kasnije stekne vlasništvo te nekretnine (st. 2.), a promjena vlasnika nekretnine tijekom ovršnoga postupka ne sprječava da se taj postupak nastavi protiv novoga vlasnika kao ovršenika (st 4.).

22. U skladu sa citiranim odredbama I. tuženik kao ovrhovoditelj je stekao pravo na namirenje još u travnju 2011., pa naknadna promjena vlasnika nekretnine ne predstavlja zapreku za namirenje I. tuženika kao ovrhovoditelja iz vrijednosti predmetnog stana, odnosno ne predstavlja zapreku za provedbu i dovršetak ovršnog postupka posl. br. Ovr-1301/2023.

23. Stoga bez obzira na to što je tužitelj tijekom ovršnog postupka (nakon određivanja i zabilježbe ovrhe) po samom zakonu stekao vlasništvo predmetnog stana ispunjenjem pretpostavki za redovnu dosjelost, s obzirom na pravila iz čl. 79. st. 2. i st. 4. OZ/96 to njegovo pravo vlasništva samo po sebi ne sprječava ovrhu u smislu čl. 55. st. 1. OZ/96.

24. Međutim pravo koje sprječava ovrhu u smislu čl. 55. st. 1. OZ/96 može imati ne samo treća osoba koja je stvarni vlasnik nekretnine na kojoj se provodi ovrha (a koja je vlasništvo stekla prije zabilježbe ovrhe), nego i treća osoba koja ima status predmnijevanog vlasnika, i to onda kada je ovrhovoditelj bio nesavjestan, nepošten odnosno kada je zloupotrijebio svoje pravo (pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela VSRH od 22.02.2018.).

25. U skladu sa čl. 166. st. 1. ZVDSP predmnijevani vlasnik je onaj tko ima valjani pravni temelj i istinit način stjecanja stvari.

26. Tužitelj je u kolovozu 2006. ušao u samostalan, zakonit, istinit i pošten posjed predmetnog stana, odnosno imao je valjani pravni temelj i istinit način stjecanja stana (točka 18. obrazloženja) – što znači da je u trenutku određivanja sporne ovrhe 15.03.2011. i njene zabilježbe u zemljišnoj knjizi 04.04.2011. tužitelj imao status predmnijevanog vlasnika predmetnog stana.

26.1. Stoga bi tužitelj u pogledu predmetnog stana imao pravo koje sprječava ovrhu, i to ukoliko je I. tuženik kao ovrhovoditelj bio nesavjestan, nepošten ili je zloupotrijebio svoje pravo.

27. Iz stranačkog iskaza I. tuženika (str. 82-83 spisa) proizlazi da je on imao potraživanje prema Industrogradnji d.d. na temelju ovršne isprave te je pokrenuo ovršni postupak na onim stanovima koji nisu bili prodani, a što je utvrdio uvidom u zemljišne knjige, s time da je ovrhu pokrenuo na cca 12 stanova, a u odnosu na neke od njih je povukao prijedlog za ovrhu jer se dogovorio sa Industrogradnjom, dok su se za neke stanove 2018. godine počele javljati treće osobe i tvrditi da su to njihovi stanovi, čini mu se da se samo za jedan stan nije podnio prigovor treće osobe. Po njegovom iskazu on je bio u poslovnom odnosu sa Industrogradnjom na način da ju je kao odvjetnik zastupao u nekim postupcima, između ostaloga je radio i na skidanju zabilježbe ovrhe koju je Medika upisala na predmetnoj zgradi, a na taj način je imao uvid u to koji stanovi nisu prodani, što je kasnije povjerio u zemljišnim knjigama, s time da ne zna zbog čega je Industrogradnja imala neprodane stanove te pretpostavlja da je to možda bilo upravo zbog ovrhe od Medike. Za tužitelja je saznao tek tijekom ovršnog postupka, a nije mu poznata firma KGH-Inženjering.

28. Dovodeći u međusobnu vezu iskaz tužitelja i I. tuženika sud utvrđuje da se u 2006. ili 2007. godini na zgradi u kojoj se nalazi predmetni stan upisala zabilježba ovrhe za korist ovrhovoditelja Medika te je ta zabilježba ovrhe bila upisana nekoliko godina, a potom se izbrisala.

29. Na temelju stranačkog iskaza I. tuženika sud utvrđuje da je on odvjetnik koji je radio za Industrogradnju d.d. te da je između ostaloga bio angažiran upravo u pogledu predmetne zgrade, radi uklanjanja zabilježbe ovrhe koju je upisala Medika.

30. I. tuženik je najprije iskazao da je stanove koje Industrogradnja nije prodala utvrdio uvidom u zemljišne knjige i da je za njih onda pokrenuo ovršni postupak, dok je kasnije iskazao da je zbog angažmana na skidanju zabilježbe ovrhe od Medike imao uvid u to koji stanovi nisu prodani, što je onda provjerio u zemljišnim knjigama.

31. Budući da je I. tuženik kao odvjetnik bio angažiran od strane Industrogradnje upravo zbog problematike oko zabilježbe ovrhe ovrhovoditelja Medika na predmetnoj zgradi te da je prema vlastitom iskazu imao uvid u to koji su stanovi prodani, a koji nisu, sud smatra kako mu nije moglo ostati nepoznato da je Industrogradnja predmetni stan otuđila. Pritom valja istaknuti kako iz provedenih dokaza proizlazi da se ta zabilježba ovrhe upisala 2006. ili 2007. godine, bila je upisana nekoliko godina te je I- tuženik kao odvjetnik radio na njenom uklanjanju, što znači da je I. tuženik sa stanjem predmetne zgrade bio upoznat svakako tek nakon što je tužitelj kupio predmetni stan u srpnju 2006. Potpuno je neživotno, nelogično i neuvjerljivo da u podacima Industrogradnje o prodanim stanovima – čemu je I. tuženik prema vlastitom iskazu imao pristup – ne bi bilo evidentirano da je predmetni stan otuđen, pogotovo kada se ima u vidu da je upravo Industrogradnja izravno izvršila predaju tog stana u posjed tužitelju (prema ispravama u spisu KGH-Inženjering je obavijestio upravo Industrogradnju o tome da je tužitelj platio kupoprodajnu cijenu i da mu se može izvršiti predaja posjeda, dok su zapisnici o primopredaji napravljeni upravo na memorandumu Industrogradnje te je primopredaju tužitelju izvršila zaposlenica Industrogradnje JB). I. tuženik je u svojem stranačkom iskazu sam potvrdio kako je imao uvid u to koji stanovi nisu prodani, što je onda provjerio u zemljišnim knjigama i pokrenuo ovršni postupak, pa iz prethodno izloženih razloga nije moglo ostati nepoznato da je predmetni stan otuđen.

31.1. Nadalje, iz prihvaćenog iskaza tužitelja proizlazi da je na sastanku suvlasnika bilo rečeno da se upisala zabilježba ovrhe ovrhovoditelja Medika, ali da je to u postupku rješavanja jer da Industrogradnja ima neku zemlju u Istri kojom će podmiriti potraživanja prema Mediki. Dakle, očigledno da je Industrogradnja bila u određenim financijskim problemima, a što posredno proizlazi i iz iskaza I. tuženika jer je on kao odvjetnik bio angažiran od strane Industrogradnje radi uklanjanja te zabilježbe ovrhe. U takvim okolnostima financijskih problema, potpuno je neživotno i nelogično da bi i nekoliko godina nakon dovršetka zgrade postojali neprodani stanovi. U tom kontekstu valja istaknuti da je na temelju prihvaćenog iskaza tužitelja utvrđeno da se on u srpnju 2006. telefonski javio na oglas Industrogradnje o prodaji stanova, no tada mu je bilo rečeno da više nema slobodnih stanova te da se može javiti SB (direktoru KGH-Inženjeringa) koji ima jedan neprodan stan. Iz toga jasno proizlazi da je Industrogradnja vodila evidenciju prodanih stanova te da je imala evidentirano i to da je predmetni stan prenesen na KGH-Inženjering, pa je nelogično i neuvjerljivo da to nije bilo vidljivo među podacima o prodanim stanovima u koje je I. tuženik prema vlastitom iskazu kao odvjetnik Industrogradnje imao uvid.

31.2. Osim toga, bilo je potpuno uobičajeno i u to vrijeme i danas da velike građevinske firme određene stanove daju u vlasništvo svojim kooperantima i podizvođačima kao kompenzaciju za izvršene radove (baš kao u konkretnom slučaju), što prema stavu ovog suda I. tuženiku kao odvjetniku koji je radio baš za Industrogradnju i baš na određenim poslovima vezanima uz predmetnu zgradu nije moglo ostati nepoznato, pa je i u tom kontekstu potpuno neuvjerljivo da je on u ožujku 2011. godine, prilikom pokretanja ovršnog postupa, vjerovao da se radi o neprodanom stanu, čak 5 godina nakon dovršetka i useljenja zgrade.

32. Iz svih prethodno navedenih razloga, s obzirom da je kao odvjetnik radio za Industrogradnju i da je prema vlastitom iskazu imao uvid u podatke o prodanim stanovima, što je imao u vidu prilikom podnošenja prijedloga za ovrhu, sud utvrđuje da I. tuženiku prilikom pokretanja ovršnog postupka u ožujku 2011. nije moglo ostati nepoznato da se radi o stanu kojeg je Industrogradnja već otuđila, bez obzira što je u zemljišnim knjigama ostala upisana kao vlasnik (a na što tužitelj ukazuje u ovopredmetnoj tužbi). Kada je unatoč svim saznanjima koje je imao I. tuženik pokrenuo ovrhu na predmetnom stanu, onda se ima smatrati nesavjesnim ovrhovoditeljem.

33. Dakle, u okolnostima konkretnog slučaja za I. tuženika kao ovrhovoditelja valja smatrati da je prilikom pokretanja ovršnog postupka bio nesavjestan u smislu pravnog shvaćanja Građanskog odjela VSRH od 22.02.2018.

34. Prema tome, u trenutku određivanja sporne ovrhe i njene zabilježbe u zemljišnoj knjizi tužitelj je bio predmnijevani vlasnik predmetnog stana, dok je I. tuženik kao ovrhovoditelj bio nesavjestan, pa tužitelj protiv njega može uspješno štititi svoje predmnijevano pravo vlasništva na predmetnom stanu koje je postojalo u vrijeme određivanja ovrhe, slijedom čega je osnovan zahtjev tužitelja kao treće osobe za proglašenje ovrhe nedopuštenom u smislu čl. 55. st. 1. OZ/96.

35. Zbog navedenog je tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti i odlučiti kao pod točkom I. izreke.

36. Tužitelj je uspio u parnici protiv I-tuženika, pa mu je na temelju čl. 154. st. 1. ZPP dužan naknaditi troškove postupka. Vrijednost predmeta spora iznosi 1.000,00 EUR (naznačena prilikom podnošenja tužbe), a tužitelja je zastupao punomoćnik odvjetnik, pa su mu u skladu sa čl. 155. ZPP i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023) priznati troškovi za:

- sastav tužbe – 187,50 EUR (Tbr. 7/1);

- sastav podneska od 13.06.2025. – 46,86 EUR (Tbr. 8/4);

- zastupanje na ročištima od 06.02.2025., 20.05.2025. i 15.10.2025. – po 187,50 EUR (Tbr. 9/1),

što ukupno iznosi 796,86 EUR (sa uključenim PDV), pa je stoga odlučeno kao pod točkom II. izreke presude (s time da tužitelj ne potražuje troškove postupka u odnosu na IV. tuženika – navod sa pripremnog ročišta od 06.02.2025.)

37. Tužiteljeva tužba je odbačena u odnosu na III. i IV. tuženike pa im je na temelju čl. 154. st. 1. ZPP dužan naknaditi troškove za:

- sastav odgovora na tužbu – 206,25 EUR (Tbr. 8/1);

- sastav podneska od 29.04.2025. – 51,56 EUR (Tbr. 8/1);

- zastupanje na ročištima od 06.02.2025. i 15.10.2025. – po 206,25 EUR (Tbr. 9/1);

što ukupno iznosi 670,31 EUR (sa uključenim PDV i pripadajućim uvećanjem od 10% za zastupanje 2 osobe), dok im na temelju čl. 155. st. 1. ZPP nije priznat trošak sastava podnesaka od 20.05. i 15.07.2025. jer se radilo ponavljanju istih navoda, pa ti podnesci nisu bili potrebni za parnicu. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke rješenja.

U Zagrebu 28. studenoga 2025.

Sudac:

Ivo Đuratović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku 15 dana, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. odvjetnik Marinko Mileta;

2. odvjetnica Vanda Štimac Uravić;

3. odvjetnik Darko Belaić;

4. stečajni upravitelj Stanko Makar.