Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, Tomaša Masaryka 8

Poslovni broj: P-62/2025-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, po sucu pojedincu Siniši Rajnoviću, u pravnoj tužitelja LK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Predrag Kralik, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik u Bjelovaru, Ferde Rusana 4, protiv tuženika B2 Kapital d.o.o., OIB: 57509775367, Zagreb, Radnička cesta 41, kojeg zastupa punomoćnica Tatjana Ostović, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnica u Odvjetničkom društvu Ostović & Rakušić d.o.o., OIB: 50863153335, Osijek, Reisnerova 34, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon glavne javne rasprave zaključene na ročištu od 15. listopada 2025., u prisutnosti tužiteljevog punomoćnika, 28. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Proglašava se nedopuštenom ovrha prema zahtjevu za naplatu koji postupak se vodi kod Financijske agencije na temelju rješenja o ovrsi javnog bilježnika Zorke Čavajda, Zagreb, poslovni broj Ovrv-687/10 od 15. lipnja 2010."

II. Nalaže se tužitelju LK, [adresa], u roku od 15 dana tuženiku B2 Kapital d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 41, naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 250,00 EUR-a (slovima: dvjestopedeseteura).

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

1.1. U tužbi je naveo da je zaključkom Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Ovr-3051/24 od 20. prosinca 2024., tužitelj kao ovršenik upućen da u roku od 15 dana od dana dostave navedenog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom u postupku izravne naplate koji se vodi kod Financijske agencije na temelju rješenja o ovrsi javnog bilježnika Zorke Čavajda u Zagrebu, poslovni broj Ovrv- 687/10 od 15. lipnja 2010. Tuženik kao ovrhovoditelj je 19. studenog 2024., Financijskoj agenciji dostavio na provedbu osnovu za plaćanje - rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-687/10 od 15. lipnja 2010. Prema priloženoj specifikaciji tuženikova tražbina iznosi 1.466,53 EUR-a glavnice te 226,92 EUR-a troškova postupka (na koje iznose i nadalje teče zakonska zatezna kamata). Na zahtjev za izravnu naplatu tuženika od 19. studenog 2024., tužitelj je 26. studenog 2024., podnio prijedlog za odgodu izdavanja naloga za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava ovršenika i prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim. Iz navedenog zahtjeva za izravnu naplatu tuženika nedvojbeno proizlazi kako je predmetna tražbina u zastari, slijedom čega ne postoji mogućnost prisilne naplate duga prema tužitelju. Osim toga, iz zahtjeva za izravnu naplatu te priložene isprave nije moguće ispitati na koji način je tuženik uglavničio iznos koji zahtjeva, što prijenos zaplijenjenih sredstava čini nezakonitim. Tužitelj je istakao prigovor zastare i pozvao se na odredbu čl. 233. Zakona o obveznim odnosima, jer je od pravomoćnosti rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-687/10 protekao zastarni rok od deset godina. Člankom 242. stavkom 1. istog Zakona propisano je da prekid zastare izvršen podnošenjem tužbe ili kojom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, smatra se da nije nastupio ako vjerovnik odustane od tužbe ili radnje koju je poduzeo. S obzirom da je tuženikov prednik 23. travnja 2018., povukao rješenje o ovrsi, smatra se da prekid zastare nije nastupio pa je tako u potpunosti jasno kako je tuženikova tražbina u zastari s obzirom da je od dana donošenja rješenja o ovrsi (15. lipnja 2010.,) do dana podnošenja zahtjeva za naplatu ovrhovoditelja (19. studenog 2024.,) prošlo više od 14 godina. Osim toga, tužitelj je osporio tuženikovu legitimaciju za naplatu navodne tražbine prema tužitelju kao i osnovu i visinu tražbine jer tužitelj nije obaviješten o ustupu tražbine te o istome nije imao nikakvih saznanja sve do podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu.

1.2. Radi dokazivanja iznesenih tvrdnji tužitelj je priložio zaključak Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Ovr-3051/2024 od 20. prosinca 2024., tuženikov zahtjev za naplatu od 19. studenog 2024., pravomoćno i ovršno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-687/2010 koje je 15. lipnja 2010., donio javni bilježnik Zorka Čavajda, Zagreb, Radnička cesta 48, a koje je postalo pravomoćno i ovršno 30. srpnja 2010., zahtjev za povlačenje s provedbe navedenog rješenja o ovrsi od 23. travnja 2018., prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i očitovanje tuženikovog prednika od 23. travnja 2018.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporio osnovanost tužiteljevog prigovora zastare. Rješenje o ovrsi javnog bilježnika Zorke Čavajde, broj Ovrv-687/2010 od 15. lipnja 2010., steklo je svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti 30. srpnja 2010., na koje se ima primjenjivati desetogodišnji zastarni rok. Međutim, zastarni rok je prekinut kada je raniji vjerovnik PBZ Card d.o.o., Zagreb, 31. kolovoza 2010., podnio zahtjev za provedbu predmetnog rješenja o ovrsi tužiteljevom poslodavcu, Gradu Bjelovaru. Grad Bjelovar je ranijeg vjerovnika dopisom od 6. rujna 2010., izvijestio kako je tužiteljeva plaća u cijelosti zaplijenjena te da je predmetnu ovršnu ispravu uvrstio u redoslijed naplate. Kako je navedena osnova i dalje na postupanju kod poslodavca, to nema mjesta istaknutom prigovoru zastare. Nadalje, promašen je istaknuti prigovor nedostatka aktivne i promašene pasivne legitimacije, kao i prigovor glede neizvješćivanja o ustupu tražbine. Naime, tuženik je prije podnošenja zahtjeva za naplatu Financijskoj agenciji dostavio ugovor o prijenosu prava i tražbina iz ovršnih isprava iz kojeg je razvidno da je raniji vjerovnik PBZ CARD d.o.o., Zagreb, predmetnu tražbinu prenio na tuženika. Uz sam zahtjev Agenciji tuženik se pozvao na činjenicu da je ista isprava deponirana u Centru za prisilnu naplatu i predstečajne nagodbe FINA-e u Zagrebu 3. srpnja 2018., a kako je po predmetnom zahtjevu za naplatu od dana 19. studenog 2024., Agencija uredno postupila, jasno je da je tužiteljev prigovor neosnovan. Tuženik je u više navrata, i to dopisima od 12. travnja 2017., 17. studenog 2017., te 17. srpnja 2018., pozvao tužitelja na plaćanje ustupljenog duga, zbog čega nema mjesta tužiteljevoj tvrdnji da nije bio upoznat o prijenosu tražbine. Čak i neovisno o tome, tuženik ukazuje kako samo zaprimanje obavijesti o ustupu ne utječe na valjanost cesije. Naime, za ustup tražbine nije potreban dužnikov pristanak niti je dužnik ugovorna strana u navedenom odnosu. Cesija je ugovor između postojećeg vjerovnika (cedent) i novog vjerovnika (cesionar) kojim postojeći vjerovnik ustupa tražbinu koju ima prema svom dužniku (cesusu) novom vjerovniku (cesionaru). Stoga, evidentno je kako postoji poslovni odnos između tužitelja i tuženika te s tim u vezi i tražbina koju tuženik ima prema tužitelju. Osim toga, za valjanost ugovora o cesiji nije nužno da je dužnik obaviješten o tom prijenosu tražbine.

2.1. Radi dokazivanja iznesenih tvrdnji tuženik je priložio zahtjev za provedbu rješenja o ovrsi od 31. kolovoza 2010., koji je upućen tužiteljevom poslodavcu Gradu Bjelovaru od 31. kolovoza 2010., i dopis tuženikovog poslodavca od 6. rujna 2010., kao i dopise upućene tužitelju o prijenosu tražbine od 12. travnja 2017., 17. studenog 2017., i 17. srpnja 2018. Tuženik je dostavio Ugovor o kupoprodaji plasmana broj 2015-162 od 26. listopada 2015., sa specifikacijom i obavijesti ranijeg vjerovnika PBZ Card d.o.o., Zagreb od 16. studenog 2015., upućenu tužitelju u cilju obavijesti o prenesenoj tražbini na tuženika.

3. Tužitelj je u cijelosti osporio navode iz odgovora na tužbu navodeći da tuženik nije dostavio za koje je to točno plasmane sklopio ugovor o cesiji s ranijim vjerovnikom PBZ Card d.o.o., Zagreb, tj. je li se isto odnosi i na navodnu tražbinu prema tužitelju. Osporio je da bi ga tužitelj ili njegov prednik obavijestio o ustupu tražbine jer tuženik uz priložene dopise kojima je tužitelj navodno obaviješten o ustupu tražbine nije priložen nikakav dokaz o dostavljenim obavijestima (povratnice i slično). Tužitelj smatra neosnovanim tuženikove navode o prekidu zastare te je osporio visinu tražbine jer iz sadržaja tuženikovih isprava nije jasno na koji način je tuženik uglavničio iznos koji je predmet ovršnog postupka ni kako se mijenja iznos glavnice, odnosno kamata. Osim toga, tražbine s osnove obračunatih zateznih kamata predstavljaju povremene tražbine koje zastarijevaju u roku od tri godine. Tužitelj je osporio da se osnova za plaćanje još uvijek nalazi kod poslodavca u redoslijedu naplate i predložio je da sud od tužiteljevog poslodavca o tome pribavi podatak.

4. Radi utvrđivanja spornih pravno odlučnih činjenica pročitan je sadržaj zahtjeva za povlačenje rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrv-687/2010 (stranica 4),

Zahtjeva za naplatu od 19. studenog 2024., (6-9), tuženikovog dopisa od 14. studenog 2024., (10, 49), zaključka Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Ovr-3051/2024-5 od 20. prosinca 2024., (11-13), Potvrde o preuzimanju elektroničkog sudskog pismena (14), rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Zorke Čavajda, Zagreb, Radnička cesta 48, poslovni broj Ovrv-687/2010 od 15. lipnja 2010., (15-18), prijedloga za odgodu izdavanja naloga za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava ovršenika i prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz predmeta Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Ovr-3051/24 (19-21), Zahtjeva za provedbu rješenja o ovrsi od 31. kolovoza 2010., (40), dopisa Grada Bjelovara, Upravnog odjela za financije i javne prihode (41), tuženikovih poziva na plaćanje (50-51, 71), Ugovora o kupoprodaji plasmana broj 2015-162 od 26. listopada 2015., sa specifikacijom u odnosu na tužitelja (57-69) i sadržaj dopisa Upravnog odjela za financije i javne prihode Grada Bjelovara (102).

5. Izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

5.1. Ocjenom izvedenih dokaza sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev neosnovan.

6. Predmet spora tužiteljev je zahtjev za proglašenje nedopuštenom izvansudske ovrhe koju je tuženik pokrenuo 19. studenog 2024., dostavljajući Financijskoj agenciji zahtjev za naplatu na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-687/10 koji je 15. lipnja 2010., donio javni bilježnik Zorka Čavajda iz Zagreba. Navedeno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave postalo je pravomoćno i ovršno 30. srpnja 2010. Prema specifikaciji, tuženikova tražbina s osnove glavnice iznosi 1.466,53 EUR-a, s troškovima postupka u iznosu od 226,92 EUR-a, na koje iznose i nadalje teku zakonske zatezne kamate.

7. Tužitelj je u parnicu upućen zaključkom Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Ovr-3051/2024-5 od 20. prosinca 2024., koji je tužiteljevom punomoćniku dostavljen 30. siječnja 2025., a tužitelj je tužbu podnio 9. siječnja 2025. Tužitelj je u parnicu upućen zbog razloga koje je naveo u pravnim sredstvima ovršenika - da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno da nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika te da je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom, odnosno upućen je u parnicu zbog žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. točka 7. i 11. Ovršnog zakona.

7.1. U pravnim sredstvima ovršenika tužitelj je istakao prigovor zastare navodeći da je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-687/2010 od 15. lipnja 2010., postalo pravomoćno 30. srpnja 2010. Na temelju te ovršne isprave tuženikov prednik PBZ Card d.o.o., Zagreb, kao ovrhovoditelj, podnio je Agenciji zahtjev za izravnu naplatu, koji je zahtjev povučen, što proizlazi iz sadržaja dopisa od 23. travnja 2018., na taj način nije došlo do prekida tijeka zastare. Osim toga, tužitelj je kao ovršenik osporio tuženikovu legitimaciju kao ovrhovoditelja za naplatu tražbine te osnovu i visinu tražbine budući da tužitelj kao ovršenik nije obaviješten o ustupu tražbine i o tome nije imao nikakvih saznanja do podnošenja zahtjeva za naplatu od 19. studenog 2024.

8. Nije sporno da je javni bilježnik Zorka Čavajda, Zagreb, Radnička cesta 48, donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-687/2010 od 15. lipnja 2010., koje je postalo pravomoćno i ovršno 30. srpnja 2010. Tim je rješenjem naloženo tužitelju kao ovršeniku u roku od 8 dana platiti tuženikovom predniku PBZ Card d.o.o., Zagreb, kao ovrhovoditelju, iznos od 1.466,53 EUR-a (11.049,54 HRK) sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka u iznosu od 226,92 EUR-a (1.709,70 HRK) sa zakonskim zateznim kamatama.

8.1. Ugovorom o kupoprodaji plasmana broj 2015-162 od 26. listopada 2015., kojega su sklopili PBZ Card d.o.o., Zagreb i tuženik kao stjecatelj, na tuženika kao novog vjerovnika prenesena je tražbina koja je predmet ovog postupka, što proizlazi iz specifikacije sadržane u prilogu navedenog Ugovora.

9. Sporno je je li nastupila zastara tražbine iz navedene ovršne isprave te je li tuženik kao ovrhovoditelj ovlašten tražiti ovrhu na temelju navedene ovršne isprave, odnosno je li ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv tužitelja kao ovršenika na temelju zahtjeva za naplatu koji je Agencija primila 19. studenog 2024. , budući da je tužitelj osporio tuženikovu legitimaciju za naplatu tražbine prema tužitelju, kao i osnovu i visinu tražbine, jer tužitelj nije obaviješten o ustupu tražbine.

10. Osporavajući osnovanost tužiteljevog prigovora zastare, tuženik je tijekom postupka dostavio dopis od 31. kolovoza 2010., upućen tuženikovom poslodavcu Gradu Bjelovaru sa zahtjevom da se provede ovrha na tužiteljevoj plaći, na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrv-687/10 od 15. lipnja 2010., koje je izdao javni bilježnik Zorka Čavajda, Zagreb, Radnička cesta 48, a koje je postalo pravomoćno i ovršno 30. srpnja 2010. Zahtjev za provedbu rješenja o ovrsi uputio je tuženikov prednik PBZ Card d.o.o., Zagreb, kojega je zastupala odvjetnica kao punomoćnica iz Odvjetničkog društva Župić & Partneri d.o.o., Zagreb. Tužiteljev poslodavac Grad Bjelovar odgovorio je navedenom Odvjetničkom društvu dopisom od 6. rujna 2010., u kojemu je navedeno da je tužiteljeva plaća u cijelosti zaplijenjena te da je osnova za plaćanje stavljena u red prednosnih založnih prava.

10.1. Tuženik je tijekom postupka tvrdio da je ovrha na plaći kod tužiteljevog poslodavca još uvijek u redoslijedu naplate, dok je tužitelj osporio navedenu tvrdnju. Sud je na tuženikov prijedlog od tužiteljevog poslodavca Grada Bjelovara zatražio obavijest o tome nalaze li se osnova za plaćanje – rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Zorke Čavajda, Zagreb, Radnička cesta 48, poslovni broj Ovrv-687/2010 od 15. lipnja 2010., još uvijek na naplati, odnosno u redoslijedu naplate u postupku ovrhe na plaći tužitelja kao ovršenika. Grad Bjelovar dostavio je sudu očitovanje od 30. rujna 2025., iz čijeg sadržaja proizlazi da rješenje o ovrsi pod brojem Ovrv-687/2010 od 15. lipnja 2010., nije zaprimljeno u Gradu Bjelovaru i da se ne nalazi u redoslijedu naplate na plaći. S obzirom na sadržaj očitovanja tužiteljevog poslodavca od 30. rujna 2025., postoji nesklad između sadržaja tog očitovanja i sadržaja isprava koje se nalaze u spisu jer je sud nedvojbeno utvrdio da je tuženikov prednik PBZ Card d.o.o., Zagreb dopisom od 31. kolovoza 2010., dostavio tužiteljevom poslodavcu Gradu Bjelovar pravomoćno i ovršno rješenje na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Zorke Čavajda, poslovni broj Ovrv-687/10 od 15. lipnja 2010., Grad Bjelovar je potvrdio primitak osnove za plaćanje te je PBZ Card d.o.o., Zagreb obaviješten da je tužiteljeva plaća u cijelosti zaplijenjena i da je osnova za plaćanje uvrštena u redoslijed naplate. Tužitelj tijekom postupka nije dostavio dokaz o tome da bi ovrha na plaći tužitelja kao ovršenika ikada bila obustavljena zbog tuženikovog odustanka od ovrhe na plaći ili radnjom koju bi tuženik poduzeo.

11. Odredbom čl. 242. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj:

35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023 i 155/2023 - dalje: ZOO) propisano je da prekid zastare izvršen podnošenjem tužbe ili kojom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, smatra se da nije nastupio, ako vjerovnik odustane od tužbe ili radnje koju je poduzeo. Isto tako, smatra se da nije bilo prekida ako vjerovnikova tužba ili zahtjev bude odbačen ili odbijen, ili ako određena mjera osiguranja bude stavljena izvan snage.

11.1. Kada je tuženikov prednik PBZ Card d.o.o., Zagreb 31. kolovoza 2010., tužiteljevom poslodavcu Gradu Bjelovaru dostavio zahtjev za provedbu pravomoćno i ovršno rješenje na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Zorke Čavajda, poslovni broj Ovrv-687/10 od 15. lipnja 2010., koje je postalo pravomoćno 30. srpnja 2010., radi provedbe ovrhe na tužiteljevoj plaći, time je došlo do prekida zastare u smislu odredbe čl. 241. ZOO jer je time poduzeta vjerovnikova radnja protiv dužnika pred dužnikovim poslodavcem radi ostvarenja tražbine. Tužitelj nije dokazao da bi taj postupak ikada bio obustavljen zbog tuženikovog odustanka od ovrhe na plaći ili radnjom koju bi tuženik poduzeo. Sud na temelju toga utvrđuje da je ovrha na tužiteljevoj plaći još uvijek u tijeku, jer ovrha na plaći nije dovršena ili obustavljena, tako da navedena izvansudska ovrha još uvijek traje. Stoga za ostvarenje tuženikove tražbine rok zastare još uvijek nije počeo teći nakon što je prekinut podnošenjem zahtjeva za provedbu ovrhe na tužiteljevoj plaći te je tužiteljev prigovor zastare neosnovan.

12. Vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga (čl. 80. st. 1. ZOO).

12.1. S tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl. (čl. 81. st. 1. ZOO).

12.2. Za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali ustupitelj je dužan obavijestiti dužnika o ustupanju (čl. 82. ZOO).

12.3. Iz navedenih odredbi ZOO-a proizlazi da je ugovor o ustupu tražbine (cesija) dvostrani ugovor sklopljen između dotadašnjeg vjerovnika i novog vjerovnika. Za valjanost ugovora o cesiji nije nužno da je dužnik obaviješten o prijenosu tražbine jer u konkretnom slučaju tužitelj kao dužnik nije ispunio obvezu ni ranijem vjerovniku (PBZ Card d.o.o., Zagreb), a nit tuženiku pa propuštanje obavješćivanja dužnika o prijenosu tražbine nema nikakvog utjecaja na njegova prava i obveze te ne obavješćivanje dužnika o ustupljenoj tražbini ne utječe na pravnu valjanost ugovora o cesiji. Iz navedenih je razloga neosnovana tužiteljeva tvrdnja da tuženik u konkretnom slučaju ne bi bio ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno da tuženik nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv tužitelja kao ovršenika. Tuženikova legitimacija za provedbu ovrhe na temelju zahtjeva za naplatu od 19. studenog 2024., je za ovaj sud nesporna jer je tuženik dokazao da je tražbina na njega prenesena, a osnova i visina tražbine utvrđena je pravomoćnim i ovršnim rješenjem javnog bilježnika poslovni broj Ovrv-687/10, pri čemu činjenica da tužitelj kako dužnik nije obaviješten o ustupu tražbine ne utječe na valjanost ugovora o cesiji, i na tuženikovu legitimaciju da pravomoćno utvrđenu osnovu i visinu tražbine ostvaruje provedbom izvansudske ovrhe radi namirenja novčane tražbine.

13. Tužitelj je u ovom postupku osporio visinu tražbine navodeći da je tuženik u ispravama uz odgovor na tužbu dostavio različite podatke o navodnom dugu koji proizlaze iz sadržaja poslovnih knjiga ranijeg vjerovnika PBZ Card d.o.o., Zagreb te navoda iz tuženikovog podneska.

13.1. Kada je tuženik kao vjerovnik visinu tražbine dokazao pravomoćnim i ovršnim rješenjem o ovsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Zorke Čavajda, poslovni broj Ovrv-687/10 od 15. lipnja 2010., tužitelj kao dužnik bio je ovlašten u pravnim sredstvima ovršenika istaknuti prigovor da je tražbina iz ovršne isprave prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je tužitelj kao ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz koje potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, odnosno mogao je istaknuti prigovor iz odredbe čl. 50. st. 1. točka 9. OZ-a. Tužitelj kao ovršenik u pravnim sredstvima ovršenika nije niti isticao da bi makar i djelomično platio dug iz ovršne isprave, a u ovom postupku nije predložio izvođenje bilo kojih drugih dokaza na temelju kojih bi sud mogao utvrditi da je tužiteljev dug prema tuženiku niži od onoga što je utvrđeno ovršnom ispravom.

13.2. Kao nepotreban, sud nije izvodio dokaz saslušanjem tužitelja u svojstvu stranke jer je o osnovanosti prigovora zastare, tuženikove aktivne legitimacije da kao ovrhovoditelj prisilnim putem naplaćuje tražbinu koja je utvrđena ovršnom ispravom te osnovu i visinu tražbine utvrdio na temelju sadržaja isprava koje se nalaze u spisu.

14. Na temelju dokaza izvedenih tijekom postupka sud je nedvojbeno utvrdio da nije nastupila zastara tražbine koja je predmet izvansudske ovrhe po tuženikovom zahtjevu za naplatu od 19. studenog 2024., niti je tužitelj dokazao postojanje bilo kojeg drugog razloga zbog kojega tuženik kao ovrhovoditelj ne bi bio ovlašten tražiti ovrhu na temelju predmetne ovršne isprave, odnosno da ne bi bio ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv tužitelja kao ovršenika. Iz navedenih je razloga tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan i odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

15. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, jer je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu i dužan je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

16. Visina tuženikovih parničnih troškova odmjerena je prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 – dalje: OT), vrijednosti predmeta spora u iznosu od 1.466,53 EUR-a i tuženikovom zahtjevu iz odgovora na tužbu.

16.1. Tuženikovi parnični troškovi sastoje se od troška sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR-a (Tbr. 8.1. OT) i troška PDV-a u iznosu od 50,00 EUR- a (Tbr. 46 OT), što ukupno iznosi 250,00 EUR-a te je odlučeno kao u točki II. izreke presude, a tuženik nije zahtijevao zakonske zatezne kamate na troškove parničnog postupka.

U Virovitici 28. studenog 2025.

Sudac

Siniša Rajnović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi ovome suda, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

1. Odvjetnik Predrag Kralik,

2. Odvjetnica Tatjana Ostović.