Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Biogradu na Moru

Trg kralja Tomislava 2 A

Poslovni broj: P-986/2024-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sutkinji Seniji Bušljeti, u pravnoj stvari tužiteljice ČT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom uredu Luke Mrkića u Zadru, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa zastupnik po zakonu Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 21. listopada 2025. u prisutnosti tužiteljice osobno, zamjenice punomoćnika tužiteljice Anđele Žunić, odvjetnice u Odvjetničkom uredu Luke Mrkića u Zadru i zz tuženice ČTO, državnoodvjetničke savjetnice u Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravni odjel, na ročištu za objavu presude 28. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je tužiteljica ČT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], stekla vlasništvo nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi likova, šuma, sveukupne površine 7088 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi likova, šuma, seljački stan, sveukupne površine 4495 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što je tužena Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, dužna priznati i trpjeti da tužiteljica temeljem ove pravomoćne presude izvrši uknjižbu prava vlasništva na predmetnim nekretninama uz istovremeno brisanje toga prava sa imena tužene.

II Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, isplatiti tužiteljici ČT, OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak postupka u iznosu od 3.379,64 EUR (tritisućetristosedamdesetdevet eura i šezdesetčetiri centi) u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu preko dosuđenog odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj 6. svibnja 2024. navodi da je stvarni vlasnik i posjednik nekretnina oznaka 1660 k. o. [katastarska općina] upisane u zk. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i 1662 k. o. [katastarska općina] upisane u zk. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. U zemljišnim knjigama kao vlasnik nekretnine je upisana Republika Hrvatska koji upis ne odgovara stvarnom stanju. U odnosu na navedene nekretnine da je podnesen prigovor od strane podnositelja ČT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] pod poslovnim brojevima Z-22266/2020 i Z- 22269/2020. Prigovori tužitelja da su odbijeni na ročištima održanim povodom prigovora 5. travnja 2024. pod posl.br. Z-10745/2024 i Z-10746/2024. Tužiteljica da je predmetne nekretnine stekla ugovorom o darovanju sklopljenim dana 19. veljače 2020. kod Javnog bilježnika Zorane Brčić u Biogradu na Moru pod brojem ovjere OV- 1094/2020 sa suprugom AT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. AT da je predmetne nekretnine stekao dijelom rješenjem o nasljeđivanju iza pok. DT ud. ĐT, te dijelom ugovorom o doživotnom uzdržavanju sklopljenim sa ocem GT pok. GT. Dakle, tužiteljica da se u posjedu predmetne nekretnine putem svojih pravnih prednika nalazi preko četrdeset godina. Posebno se ističe kako tužiteljicu ni njene prednike u vršenju vlasničkih prava na predmetnoj nekretnini nitko nikada na bilo koji način nije uznemiravao niti im je to pravo osporavao. Predmetna nekretnina da je sa svih strana ograđena suhozidima koje je postavila sama tužiteljica kao i njezini pravni prednici. Predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev.

2. Na ročištu za glavnu raspravu od 21. listopada 2025., tužiteljica je uredila glavni tužbeni zahtjev precizirajući isti u pogledu površina i kultura utuženih nekretnina sukladno zemljišnoknjižnom stanju, a ujedno je postavila eventualno kumulirani tužbeni zahtjev usmjeren na ispravak upisa u zemljišnu knjigu za utužene nekretnine na način da se vlasnicom predmetnih nekretnina upiše tužiteljica, uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženice kao upisanog zemljišnoknjižnog vlasnika. Međutim, tuženica se nije usprotivila preinaci tužbenog zahtjeva, već je osporila osnovanost uređenog tužbenog zahtjeva, kao i eventualnog kumuliranog tužbenog zahtjeva. Slijedom čega se u skladu s odredbom članka 190. stavak 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje u tekstu: ZPP), smatra da postoji pristanak tuženice na preinaku tužbe.

3. Tuženica se u odgovoru na tužbu od 3. srpnja 2024. usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da uz tužbu nisu dostavljeni nikakvi dokaz koji bi potvrdili dugotrajni posjed tužiteljice i njezinih prednika na predmetnim nekretninama niti iz iste proizlazi da bi tužiteljica ispunila pretpostavke koje se po zakonu traže za stjecanje prava vlasništva na državnoj imovini. U tom smislu se navodi kako iz priloženog ugovora o doživotnom uzdržavanju između GT i JT od 29. prosinca 1989. kao i priloženog rješenja o nasljeđivanju iza pok. DT ud. ĐT (a na koji se tužiteljica poziva kao pravni osnov stjecanja prava vlasništva) proizlazi kako predmetne nekretnine odnosno nekretnina oznake čest. br. 1144/4 k. o. [katastarska općina] stare izmjere (koja odgovara predmetnim nekretninama čest. 1660 i 1662 k. o. [katastarska općina] izmjere) nisu obuhvaćene rješenjem o nasljeđivanju, kao ni sadržane u ugovoru o doživotnom uzdržavanju. Osim toga, iz zapisnika u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] pod br. Z-3445/2011/828 (koji se odnosi na čest. br. 1660) i Z- 3445/2011/3118 (koji se odnosi na čest. br. 1662) proizlazi kako je prednik tužiteljice sudjelovao u postupku obnove zemljišnih knjiga, te se isti pozvao na prethodno navedene isprave, gdje je sud također utvrdio da se čest. br. 1144/4 k. o. [katastarska općina] stare izmjere ne nalazi u istima, a posljedično time da ne raspolaže ispravama podobnim za upis prava vlasništva u svoju korist. Također, ističe se kako tužiteljica ničim nije dokazala, odnosno ista nije dostavila niti jedan dokaz iz kojega bi slijedilo da je njezin pravni prednik AT darovnim ugovorom od 21. prosinca 2019. bio ovlašten raspolagati predmetnim nekretninama, pri čemu se dugogodišnji posjed ne može izjednačivati s pravom vlasništva. Budući da je tuženica Republika Hrvatska sudjelovala u postupku obnove zemljišne knjige, te usprotivila se prigovoru tužiteljice u ispravnom postupku i uknjižila svoje pravo vlasništva, što znači da je prestalo poštenje posjeda tužiteljice i njezine obitelji (ako ga je ikad i bilo), budući da je ista saznala da njoj ni njezinoj obitelji ne pripada pravo na posjed u dovršenom postupku obnove zemljišne knjige. Zaključno, predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti kao neosnovan.

4. U dokazne svrhe sud je pročitao cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu i to: zapisnik sastavljen u ispravnom postupku za k. o. [katastarska općina], poslovni broj: Z-10745/2024 ( Z-22266/2020) ( list spisa 4-5), zapisnik sastavljen u ispravnom postupku za k. o. [katastarska općina], poslovni broj: Z-10744/2024 ( Z-22266/2020) ( list spisa 6-7), ugovor o darovanju nekretnina zaključen 2. prosinca 2019. između AT, kao darovatelja i ČT, kao obdarenika, ovjerenog od strane javnog bilježnika Zorane Brčić, vršiteljice dužnosti javnog bilježnika u Biogradu na Moru, broj: OV-1095/2020 ( list spisa ( 8-9), ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključenog između ŽT, kao primatelja uzdržavanja i AT, kao davatelja uzdržavanja, s druge strane dana 29. prosinca 1989. ( list spisa 10-11), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru, poslovni broj O-301/67 od 21. lipnja 1967. ( list spisa 11), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za geodeziju Frane Vlatkovića, dipl.ing.geod. od 24. veljače 2025. (list spisa 41-43), nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje Marije Jurić, dipl.ing.agr. od 24. ožujka 2025. (list spisa 50-67), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjene nekretnina Ante Vukovića, ing.građ. od 1. kolovoza 2025. (list spisa 76-88), izveden je dokaz uviđajem na licu mjesta (list spisa 35-37), saslušani su svjedoci: KT (list spisa 99), TT (list spisa 100), AT (list spisa 100-101) te je izveden dokaz saslušanjem tužiteljice u svojstvu stranke (list spisa 101-102). Izvršen je uvid u spis ovog suda posl. br. Z- 22269/20 (Z-10746/24) i Z-22266/20 (Z-10745/24)23559/20 (Z-7767/24) i Z-23560/20 (Z-7769/24).

4.1. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da je stekla pravo vlasništva nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina] za cijelo, te upis tog prava u zemljišnoj knjizi, uz istodobno brisanje prava vlasništva s imena tuženice. Ujedno postavljen je eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za ispravkom upisa u zemljišnu knjigu za utužene nekretnine u postupku preoblikovanja zemljišne knjige.

6.1. Dakle, u konkretnom slučaju iz stanja spisa proizlazi da tužiteljica glavni tužbeni zahtjev nije postavila na ispravak upisa, već na utvrđenje prava vlasništva spornih nekretnina i na trpljenje upisa prava vlasništva u zemljišnim knjigama, stoga za navesti je da nema svrhe podnošenja zahtjeva za mirno rješenja spora jer je svrha tog zahtjeva već ispunjena u prethodnom postupku u nesporno vođenom izvanparničnom postupku na raspravi pred zemljišnoknjižnim sudom, u postupcima pod posl.br. Z-22269/20 ( Z- 10746/24) i Z- 22266/20 ( Z-10745/24) kad su stranke bile u mogućnosti mirno riješiti spor oko vlasništva nagodbom o ispravku upisa. U svakom slučaju, tuženica navedeno nije niti učinila spornim tijekom postupka.

7. Između stranaka nije sporno da je u zemljišnim knjigama tuženica upisana vlasnicom predmetnih nekretnina za cijelo.

8. Među strankama je sporno je li tužiteljica ispunila uvjete za stjecanje prava vlasništva na predmetnim nekretninama dosjelošću.

9. Uvidom u zapisnik sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] broj Z-3445/2011/828 razvidno je da kat. čest. [katastarska čestica], u naravi šuma površine 7088 m[2] odgovara dijelu kat. čest. [katastarska čestica], u naravi pašnjak, površine 145 4103 m2 uknjiženog prava vlasništva Republike Hrvatske.

10. Uvidom u zapisnik sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] broj Z-3445/2011/3118 razvidno je da kat. čest. [katastarska čestica], u naravi izgrađeno zemljište, šuma, površine 4495m[2] odgovara dijelu kat. čest. [katastarska čestica], u naravi pašnjak uknjiženog prava vlasništva Republike Hrvatske.

11. Uvidom u Ugovor o darovanju zaključenog između AT, kao darovatelja i ČT, kao obdarenika dana 2. prosinca 2019., ovjerenog od strane vršitelja dužnosti Zorane Brčić u Biogradu na Moru, broj: OV- 1095/2020 ( list spisa 8-9) proizlazi da su predmet citiranog Ugovora činile i ovdje utužene nekretnine.

12. Uvidom u Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključenog između ŽT pok. ĐT kao primatelja uzdržavanja i AT, kao davatelja uzdržavanja od 29. prosinca 1989. ( list spisa 10) razvidno je da primatelj uzdržavanja ostavlja AT sve svoje nekretnine i pokretnine, osim nekretnine koja se opisno navodi kao nekretnina "preko puta kuće LT žene Č".

13. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru, posl. br. O-301/1967. (list spisa 11) proizlazi da je pok. MT, ud.ĐT, rođene 1874., a umrle 1967. na temelju oporuke naslijedio unuk mld. AT, sin GT. Iz citiranog rješenja o nasljeđivanju nije razvidno da bi predmetne nekretnine ( odnosno nekretnina kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere) činile ostavinsku masu pok. ostaviteljice.

14. Uviđajem na licu mjesta vještak mjernik je predmetne nekretnine identificirao kao kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina]. Ujedno neposrednim opažanjem suda utvrđeno je da su obje nekretnine ograđene suhozidima, a na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalaze se zidine odnosno seljački stan. Ujedno utvrđeno je da se na predmetnim nekretninama nalaze stabla maslina.

14.1. Iz sačinjene skice sudskog očevida od strane vještaka Frane Vlatkovića, dipl. ing. geod. ( list spisa 42) razvidno je da je na skici zelenom bojom označena nekretnina oznake 1662 u površini od 4495 m[2] , a dio obojan žutom bojom nosi oznaku 1660 k. o. [katastarska općina] u površini od 1387 m[2] . Ujedno je vještak na skici naznačio suhozide koji egzistiraju i omeđuju predmetne nekretnine. Ujedno kao prilog skici sudskog očevida vještak je izradio preklop predmeta spora sa HOK-om i sa digitalnim orto-fotom iz 1968.

15. Iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje Marije Jurić, dipl. ing. agr. od 24. ožujka 2025. (list spisa 50-67) proizlazi da nekretnina kat. čest. [katastarska čestica] u naravi predstavlja obraslo zemljište prekriveno niskim raslinjem, grmljem te stablima crnike i alepskog bora, na kojoj se nalazi pet stabala maslina. Nekretnina kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predstavlja obraslo zemljište s biljnim sastojinama istovjetnim onima na prethodnoj susjednoj nekretnini te se na njoj nalaze dva stabala maslina. U odnosu na stabla maslina zatečena na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] označenih brojevima 1., 2., 3. i 4. vještakinja je utvrdila da su ta stabla starija od osamdeset godina, dok stablo masline broj 5. odnosno izdanci iz starog panja (korijena) da su stari približno deset godina. U odnosu na dva stabla maslina koja su zatečena na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a za koja je vještakinja zaključila da su razvila izdanke iz starih panjeva odnosno korijena starih maslina, a koji izdaci su približne starosti deset godina. U sačinjenom nalazu i mišljenju stalna sudska vještakinja je navela da procjena starosti nasada može varirati ovisno o sorti, geografskom položaju, klimatskim uvjetima, reljefu, tlu, uvjetima uzgoja i ostalim čimbenicima koji utječu na rast i razvoj biljaka. Navedene godine starosti mogu odstupati iz spomenutih razloga pa da zbog tog razloga sačinjeni nalaz i mišljenje obuhvaća približnu procjenu. Ujedno nalazu i mišljenju prileže fotografije zatečenog stanja na licu mjesta.

16. Stalni sudski vještak Ante Vuković, ing. građ. je u svom nalazu i mišljenju od 1. kolovoza 2025. (list spisa 76-88) naveo da su na predmetnim česticama na snimci iz 1959. godine vidljivi kameni suhozidi, kao i na dan održavanja očevida. U svom nalazu i mišljenju vještak je naveo da na temelju očevida i službenih zračnih snimki iz 1959. godine dobivene od DGU, da su zatečeni suhozidi izgrađeni prije 1959. godine.

17. Sud je u cijelosti prihvatio nalaze i mišljenja stalnih sudskih vještaka kao stručnim i objektivnim, izrađenih u skladu s nalogom suda. Ujedno niti stranke nisu imale primjedbe na naprijed citirane nalaze stalnih sudskih vještaka.

18. Svjedok KT je u iskazu (list spisa 99) naveo da su mu poznate obje predmetne parcele koje se nalaze u [adresa]. Jedna se nalazi uz put jugozapadno od Čokovca, a druga se nalazi odmah malo poviše, povezane suhozidom. Što se tiče ovog terena uz put navodi da se sjeća da je na tom terenu bila šuma, trava, da su se nalazila stabla borova, planike, brijesta i sl. Otkad pamti ovaj teren da je u posjedu obitelji AT. Svjedok je nadalje naveo da se sjeća još ŽT i njegovog oca ĐT, koji je umro kada je imao sedam do osam godina. GT i njegov otac ĐT su na ovom terenu čuvali ovce, gulili su "muravinu" (travu) s kojom su hranili blago. Ovaj teren je ograđen sa svih strana suhozidom, otkad pamti. Lugari su u to vrijeme nadzirali ovo područje, ali oni nisu ulazili u privatni posjed već su nadzirali državna zemljišta. U to vrijeme šuma je služila ljudima za sječu drva za ogrjev. Granje se nosilo blagu u sl. Pretpostavlja da se dalje teren nasljeđivao, koliko zna prešao je na Franinog sina AT. AT nitko nikada nije branio ovaj posjed i u selu se znalo da je to od AT. Istaknuo je da njegova obitelj ima terene isto u brdu, tako da je još kao dijete goneći blago prolazio pored ovih terena. Naveo je da se druga parcela nalazi odmah pored ove, da je ograđena isto sa svih strana suhozidom od kada pamti. Na njoj su se oduvijek nalazile masline, možda četiri do pet stabala. Danas ne zna jesu li posađene neke nove, ali ono što zna da su masline oduvijek postojale i da su ih obrađivali GT i ĆT. Doduše da je ĐT već tada bio stari čovjek, kad je on imao sedam godina ĐT da je imao preko devedeset godina života. Istaknuo je da su utužene nekretnine oduvijek vlasništvo obitelji ĆT, a danas bi vlasnik trebao biti AT, jer je KT njegov otac, a ĐT djed. Nije čuo da bilo bilo sporova. Na poseban upit je naveo da je DT, bila Radoslavova baka, tj. Lovrina žena. Sjeća se kao dijete da je njegova majka znala spominjati MT.

19. Svjedok TT je u iskazu (list spisa 100) naveo da su poznate parcele koje se nalaze u [adresa] u brdu, a ti tereni su čak i spojeni suhozidom. Što se tiče ovih terena naveo je da su na njima šuma i masline. Oba ova terena su ograđena suhozidom od dva do tri metra. Na ovim terenima i pokojni ĐT i pok. GT su čuvali ovce. U to vrijeme nije bilo šume na terenima jer su ĐT i GT čistili ovaj teren, u mjestu granje nazivaju "kiće", koje su se sjekle od stabla crnike, kidalo se i nosilo doma za blago. Poslije smrti pok. GT, ove terene je naslijedio AT. Nikada nije čuo da bi netko A osporavao vlasništvo ovih terena. AT mu je rekao da je on darovao ove terene svojoj supruzi ČT. Na poseban upit svjedok je naveo da se sjeća pok. ĐT, koji je umro možda 60-ih godina prošlog stoljeća, zna da još nije krenuo u školu. Ove masline koje se nalaze na terenu pamti oduvijek, sjeća se da su ih obrađivali upravo pok. ĐT i njegov sin GT. Poslije je jedno vrijeme i AT nastavio obrađivati te masline i obrađivati teren pretežno dok je bio mlađi. Ističe da nitko nije smio ulaziti u ovako ograđene parcele. Naveo je da je poznavao lugara u ono vrijeme, on se zvao IT, kontrolirao je tko sječe "kiće" tj. granje u brdu. Kada bi netko uhvatio u sječi, kaznio bi ga. Ovakvi tereni poput ovih se nisu kontrolirali jer su bili privatni i ograđeni. Poslije se sjeća da je došao lugar D. Cijeli svoj život živi u [adresa], a njegovi tereni su malo dalje, isto u brdu. Zaključno, na poseban upit je naveo da se Lovrina supruga zvala DT koju je također poznavao.

20. Svjedok AT je u iskazu (list spisa 100-101) naveo da točno zna o kojim parcelama je riječ, zna njihove katastarske oznake i to: 1160 i 1662. Ove terene je darovao svojoj supruzi darovnim ugovorom prije nekih 5 do 6 godina jer su ti tereni bili ranije namijenjeni njezinom sinu koji je preminuo prije 6 godina, bio je u braku bez djece. Sinova supruga nije pokazivala afinitet prema ovome kraju, zbog čega je odlučio darovati ove terene supruzi tj. da ostanu u obitelji AT. Ti tereni se nalaze jedan do drugoga, dijeli ih kameni zid širok 2 metra i visok 3 metra. Na ovim terenima se nalazi šuma, ima stabala borova, crnike. Na gornjem dijelu terena 1660 nalazi otprilike pet starih maslina koje se ondje nalaze oduvijek, a na terenu 1662 ima mladih maslina koja je 61/62 godine sadio sa pok. ocem GT. Tada da su sadili i stabla borova jer je tada bio to trend pošumljavanja. Naveo je da je na ovim trenima s pok. ocem i djedom čuvao ovce te su sjekli šumu. Ovi tereni su ograđeni kamenim suhozidima i niti njegov pok. otac GT, niti djed pok. ĐT nisu u taj zid stavili niti jedan kamen, što znači da ovaj kameni zid postoji barem 200 godina, ali i više. Poznavao je lugare u [adresa] i oni nikada nisu zabranjivali niti njegovom djedu, niti njegovom ocu, a niti njemu sječu drva ili čuvanje ovaca. Danas se na ovim terenima ne sječe šuma tj. ne sječe se od kada je u [adresa] došla struja i plin. Na poseban upit suda je naveo da je pok. otac GT rođen 1910., a preminuo je 1998., djed ĐT je rođen 1867., a umro je 1963. Nitko nikada im nije osporavao vlasništvo ovih terena. Zaključno je naveo da je tek prilikom obnove zemljišnih knjiga saznao da je na ovim terenima upisana država. Međutim on dan danas održava ove terene, čisteći ih, a ovce da je čuvao sve dok nije krenuo u srednju školu.

21. U stranačkom iskazu tužiteljica je navela da se udala za Radoslava Bojmića 1978. i sjeća se kao da je bilo jučer kada ju je za njezin trideseti rođendan vodio da joj pokaže ova dva terena na vrh brda. Te terene je AT prepisao na njezino ime i to tek prije šest godina kada je njihov pokojni sin preminuo. AT je ovo stekao od svog oca pok. GT s kojim je živjela u istom kućanstvu, a u mjestu [adresa] je običaj da se zemlja prenosi na muško koljeno, tako da su ovi tereni pripali njezinom suprugu AT. Pok. svekar GT je ove terene prepisao sinu, ali misli da je njezin suprug morao potpisati ugovor o doživotnom uzdržavanju jer je GT ostao živjeti s njima te se ona o njemu brinula. Nadalje je navela da se udala sa 22 godine i tada pamti da je pok. svekar GT forsirao da se ide na ove terene i ostale. S ovih terena da su se sjekla drva i nosila za grijanje, brala se trava "muravina" s kojom su se hranile ovce. Ti tereni su bili ograđeni. Od pok. GT otac se zvao ĐT i upravo po njemu je jedan od njezinih trojice sinova dobio ime. Djeda ĐT se ne sjeća jer nije bio živ kada se udala u Bojmiće. Nije čula da bi unutar obitelji bilo ikakvih sporova. Napominje da su nakon pok. svekra, suprug i ona nastavili koristiti ove terene, pa čak i za vrijeme Domovinskog rata su dolazili na ove terene radi sječe drva za ogrjev.

22. Prema odredbi članka 114. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., 94/17., dalje u tekstu: ZVDSP), a koja odredba određuje što predstavlja pravni temelj stjecanja vlasništva, proizlazi da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.

23. Stjecanje prava vlasništva dosjelošću predstavlja originarni način stjecanja prava vlasništva na temelju zakona posjedovanjem određene stvari kroz zakonom određeno vrijeme i pod uvjetom da takav posjed ima određenu kakvoću.

24. Odredbom članka 159. stavka 1. ZVDSP propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 2. istog članka određeno je da samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten stječe vlasništvo dosjelošću protekom 10 godina neprekinutog samostalnog posjedovanja, dok je stavkom 3. istog članka određeno je da samostalni posjednik kojemu je posjed barem pošten stječe dosjelošću vlasništvo nekretnine protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

24.1. Vrijeme potrebno da bi se dosjelošću steklo vlasništvo na nekretnini na koju je uknjiženo vlasništvo Republike Hrvatske iznosi dvostruko vrijeme od vremena iz članka 159. stavka 3. ZVDSP-a, odnosno 40 godina.

24.2. Isto tako, sadržajno identičnu odredbu članka 159. stavka 1. i 2. ZVDSP-a, sadržavao je i Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91. - dalje: ZOVO) koji je bio na snazi od 1. rujna 1980. do 1. siječnja 1997., te je odredbom članka 28. određivao identične rokove za stjecanje vlasništva na nekretninama temeljem dosjelosti, a ova materija bila je na jednak način riješena i odredbama OGZ-a.

25. Stupanjem na snagu ZVDSP (1. siječnja 1997.) odredbom članka 388. stavka 4. bilo je izričito propisano da se u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga datuma.

26. Ukidanjem odredbe članka 388. stavka 4. ZVDSP-a odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske navedena odredba je prestala vrijediti 17. prosinca 1999., ali je od dana stupanja na snagu ZVDSP-a, pa do tog datuma Zakonom (čl. 388. st. 4.) bilo omogućeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu posjedovanjem i prije 8. listopada 1991.

27. U odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1480/2016 od 5. studenog 2019., Rev-2771/2013 od 13. kolovoza 2013., Rev-291/2014 od 17. travnja 2018. izraženo je shvaćanje: "kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću, na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni interes drugih osoba."

28. U odnosu na navedene propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi izjasnio se i Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda: Gashi protiv Hrvatske po zahtjevu broj 32457/05, Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu Hrvatske broj 35298/04, Radomilja i dr. protiv Hrvatske po zahtjevu broj 37658/10, u kojim presudama je zauzet pravni stav da sud smatra da podnositelj zahtjeva "koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao, s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba, snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši neustavni propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koja su počinila državna tijela mora snositi država, te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes."

29. Prije svega, za istaknuti je da su u okolnostima ovog predmeta po ocjeni ovog suda tužiteljica i njezini prednici opravdano vjerovali da su vlasnici predmetnih nekretnina jer su posjed vršili samostalno, jer su tim nekretninama gospodarili dugi niz godina i jer im vlasničkopravna ovlaštenja nitko nije osporavao, a upisani vlasnik svo vrijeme, niz godina, bio je potpuno pasivan u iskazivanju bilo kojih vlasničkih ovlasti na nekretninama i svojatanju nekog prava na istoj, pa imaju razloga osnovano vjerovati i (time) vjerovati da posjed vrše kao vlasnici (pa tako ustaljena praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao npr. Rev-1209/2016 od 11. veljače 2020.).

30. Tijekom postupka izveden je dokaz saslušanjem svjedoka i to: KT (rođen 1946)., TT ( rođenog 1954.) i AT ( rođenog 1952.) koji imaju neposredna i potpuna saznanja o svim okolnostima vezanim za način stjecanja i korištenja predmetnih nekretnina koliko je to moguće s obzirom na njihovu starosnu dob, a ujedno cijeneći da su svjedoci mještani male sredine mjesta [adresa], na otoku Pašmanu (gdje se i nalaze predmetne nekretnine) u kojoj su mještani međusobno povezani (svjedok KT je naveo da njegova obitelj posjeduje terene blizini predmetnih nekretnina), da su imajući u obzir navedeno iskazivali iscrpno i suglasno i o odlučnim činjenicama gotovo identično, ujedno po ocjeni ovog suda nemaju nikakvog interesa za ishod ovog postupka, pa je sud iskaze navedenih svjedoka cijenio uvjerljivim i istinitim, a posljedično vjerodostojnim je sud cijenio iskaz i saslušane tužiteljice budući da je iskazivala u suglasnosti sa saslušanim svjedocima i materijalnim dokazima koji su izvedeni tijekom postupka. Pa su svi svjedoci suglasno iskazali da su predmetne nekretnine ranije bile u posjedu pok. ĐT, kojeg su poznavali svi saslušani svjedoci navodeći da je na utuženim nekretninama čuvao ovce, sjekao drva za ogrjev, koji je zajedno sa sinom ( tužiteljičinim svekrom) pok. GT koristio nekretnine na opisani način, a potom na isti način njegov sin AT, da su se na objema utuženim nekretninama nalazila oduvijek stabla maslina, nekretnine da su oduvijek ograđene suhozidom. Svi svjedoci su suglasno iskazali kako vezano za ove parcele nikad nisu čuli za spor unutar obitelji, kao i da bi netko treći pa tako niti iz Šumarije osporavao tužitelju i njegovim prednicima posjedovanje i korištenje ove parcele. Za istaknuti je da je svjedok AT na okolnost posjedovanja utuženih nekretnina iskazivao identično kao ostali saslušani svjedoci te u skladu s materijalnom dokumentacijom koja prileži spisu, slijedom čega je sud i iskaz navedenog svjedoka cijenio vjerodostojnim, neovisno o činjenici što je isti suprug tužiteljice.

31. Nadalje iz izvedenih dokaza, prije svega iz iskaza saslušanih svjedoka, ovaj sud je utvrdio da su predmetne nekretnine od davnina ograđene suhozidom, a što potkrjepljuje i sačinjeni nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke da su zatečeni predmetni suhozidi izgrađeni prije 1959. godine. Navedeno potkrjepljuju i priložene skice sudskog očevida vještaka geodetske struke s uklopom predmeta spora u DOF 1968 koji se koristi za dokazivanje nepromijenjenosti stanja nekretnine tijekom vremena, iz kojih je razvidno da su obje predmetne nekretnine istog oblika odnosno u istim gabaritima, kao i danas.

32. Slijedom svih naprijed izvedenih dokaza, sud je utvrdio da su predmetne nekretnine u cijelosti uživane po prednicima tužiteljice, koju je koristio još pok. ĆT, zajedno sa suprugom MT ( rođenom 1874., a umrlom 1967.), a potom njegov sin pok. GT, na način da su iste koristili za obrađivanje maslina ( koje se i danas nalaze što je sud utvrdio uviđajem na licu mjesta), ispašu blaga i sječu drva za ogrjev, a potom se nekretnina dalje prenosila unutar obitelj i to na AT pok. GT, koju je na isti način posjedovao predmetne nekretnine koje je konačno 2019. darovao supruzi ovdje tužiteljici darovnim ugovorom koji prileži na listu spisa 8-9), a koje nitko nikada nije ometao u posjedovanju odnosno korištenju spornih nekretnina koje su jasno omeđene od susjednih nekretnina i to suhozidom koji je izgrađen sigurno prije 1959.godine, manifestirajući mirni vlasničkopravni zahtjev što je sve utvrđeno uviđajem na licu mjesta, pa su po stavu ovog suda predmetne nekretnine još od najkasnije pedesetih godina prošlog stoljeća, u samostalnom posjedu prednika tužiteljice pa sve do navedene tužiteljice koje nitko nikada niti unutar obitelji niti netko treći nije ometao u posjedovanju odnosno korištenju spornih nekretnina, pa je protekao četrdesetogodišnji rok dosjedanja i to prije 17. studenog 1999., tako da je tužiteljica i po prednicima mogla dosjedati i u vremenu kad je nekretnina bila u režimu društvenog vlasništva.

33. Vezano za navode tuženice iznijetim u odgovoru na tužbu da iz priloženog rješenja o nasljeđivanju iz pok. DT ud.ĐT ne proizlazi da su predmetne nekretnine odnosno kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere koja odgovora predmetnim nekretninama obuhvaćena rješenjem o nasljeđivanju i dostavljenom ugovoru o doživotnom uzdržavanju, po stavu ovog suda nije pravno odlučno da su predmetne nekretnine utvrđene ostavinskom imovinom prednika tužiteljice, budući da je dosjelost ( na koji pravni temelj se poziva tužiteljica) pravni institut koji omogućava stjecanje prava vlasništva na temelju posjeda nekretnine tijekom određenog vremenskog razdoblja, pod uvjetom da posjednik ispunjava sve potrebne pretpostavke, uključujući zakonitost posjeda i savjesnost.

34. Slijedom svega naprijed navedenog, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, u skladu s odredbom članka 8. ZPP, ovaj sud drži osnovanim tužbeni zahtjev, pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

35. Na temelju članka 154. stavka 1. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23.; dalje - Tarifa) tuženica je u obvezi tužiteljici naknaditi troškove postupka jer je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu.

35.1. Tužiteljici je prema vrijednosti predmeta spora (1.400,00 EUR) priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7.t.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima od 11. rujna 2024., 21. veljače 2025. ( pristup uviđaju). i 21. listopada 2025. - 100 bodova za pojedinu radnju (Tbr. 9.t.1 u vezi Tbr. 7.t.1. Tarife). Nadalje, tužiteljici je priznat trošak sastava podneska od 14. ožujka 2024., 7. ožujka 2025. i 28. kolovoza 2025. - od po 100 bodova radnju (Tbr. 8.t.1 u vezi Tbr. 7.t.1. Tarife). Dakle, tužitelju je priznato ukupno 700 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) iznosi 1.400,00 EUR, a uvećano za PDV od 25 % iznosi 1.750,00 EUR. Navedenom iznosu valjalo je pridodati i trošak predujma uviđaja i vještačenja u iznosu 1.550,00 EUR, iznos sudske pristojbe za tužbu u plaćenom iznosu od 26,55 EUR (umjesto zatraženih 53,09 EUR), kao i za sudsku pristojbu na ovu presudu u iznosu od 53,09 EU. Slijedom čega, tužiteljici je priznat ukupni trošak parničnog postupka u iznosu od 3.379,64 EUR, dok je u preostalom dijelu preko dosuđenog odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka.

36. Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci presude

Biograd na Moru, 28. studenog 2025.

Sutkinja

Senia Bušljeta

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana njezine objave (čl. 335. st. 7. do 10. ZPP-a). Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud ( čl. 348. ZPP- a).

Dostavna naredba:

- tužiteljici po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom uredu Luka Mrkić u Zadru

- tuženici po zz Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravni odjel.