Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

P-953/2023-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Davoru Liščiću, u pravnoj stvari tužiteljice ZN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Jadranki Čuljak-Duvnjak, odvjetnici iz Osijeka, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupan po punomoćniku Josipu Mađariću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui, iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 28. studenog 2025., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i zamjenika punomoćnika tuženika, odvjetnika Davora Petrovića, u Osijeku uz javnu objavu od 28. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe Ugovora o kreditu broj: 528- 50-4776048, koji potvrđen po javnoj bilježnici Mirjani Borić u Osijeku, pod brojem: OV- 8847/08, dana 21.03.2008. zaključenog između tužiteljice ZN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d, Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB:53056966535 u dijelu u kojem je u toč. 1. ugovoreno da kredit glasi na iznos kunske protuvrijednosti CHF 19.850,00 po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita, u dijelu u kojem je u toč.7. ugovoreno da se kredit otplaćuje u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika važećem na dan dospijeća, te u dijelu toč.3. u kojem je ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje platiti naknadu od 1 % od iznosa kredita, jednokratna.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d, Magazinska cesta 69, Zagreb OIB:53056966535 da tužiteljici ZN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati:

- preplaćeni, a nepriznati iznos s osnova pretplate u CHF valuti od 1.543,51 (tisućupesto-četrdesettri) eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31.07.2015. godine u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. god. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, od 01.01.2023. god. pa do 31. prosinca 2023. po stopi zakonske zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili graničnoj kamatnoj stopi proizašloj iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, tekućom na iznose kako slijedi:

- 4,30 Eur od 01.11.2008.

- 5,44 Eur od 01.01.2029.

- 6,28 Eur od 01.02.2009.

- 6,67 Eur od 01.03.2009.

- 5,61 Eur od 01.04.2009.

- 5,81 Eur od 01.05.2009.

- 4,20 Eur od 01.06.2009.

- 3,02 Eur od 01.07.2009.

- 3,33 Eur od 01.08.2009.

- 3,96 Eur od 01.09.2009.

- 3,90 Eur od 01.10.2009.

- 3,27 Eur od 01.11.2009.

- 4,46 Eur od 01.12.2009.

- 5,41 Eur od 01.01.2010.

- 6,76 Eur od 01.02.2010.

- 6,45 Eur od 01.03.2010.

- 8,28 Eur od 01.04.2010.

- 7.94 Eur od 01.05.2010.

- 8,61 Eur od 01.06.2010.

-14,49 Eur od 01.07.2010.

-13,28 Eur od 01.08.2010.

-14.90 Eur od 01.09.2010.

-13,78 Eur od 01.10.2010.

-11,98 Eur od 01.11.2010.

-15,78 Eur od 01.12.2010.

-20,62 Eur od 01.01.2011.

-17,20 Eur od 01.02.2011.

-18,40 Eur od 01.03.2011.

-16,87 Eur od 01.04.2011.

-17,14 Eur od 01.05.2011.

-23,63 Eur od 01.06.2011.

-23,72 Eur od 01.07.2011.

-29,01 Eur od 01.08.2011.

-26,29 Eur od 01.09.2011.

-23,31 Eur od 01.10.2011.

-22,99 Eur od 01.11.2011.

-22,76 Eur od 01.12.2011.

-24,19 Eur od 01.01.2012.

-25,42 Eur od 01.02.2012.

-25,59 Eur od 01.03.2012.

-24,73 Eur od 01.04.2012.

-25,31 Eur od 01.05.2012.

-25,71 Eur od 01.06.2012.

-25,04 Eur od 01.07.2012.

-25,22 Eur od 01.08.2012.

-24,72 Eur od 01.09.2012.

-23,64 Eur od 01.10.2012.

-24,79 Eur od 01.11.2012.

-25,34 Eur od 01.12.2012.

-24,95 Eur od 01.01.2013.

-22,78 Eur od 01.02.2013.

-24,63 Eur od 01.03.2013.

-24,95 Eur od 01.01.2013.

-22,78 Eur od 01.02.2013.

-24,63 Eur od 01.03.2013

-24,79 Eur od 01.04.2013.

-24,07 Eur od 01.05.2013.

-21,82 Eur od 01.06.2013.

-22,78 Eur od 01.02.2013.

-24,63 Eur od 01.03.2013.

-24,95 Eur od 01.01.2013.

-22,78 Eur od 01.02.2013.

-24,63 Eur od 01.03.2013

-24,79 Eur od 01.04.2013.

-24,07 Eur od 01.05.2013.

-21,82 Eur od 01.06.2013.

-21,76 Eur od 01.07.2013.

-22,31 Eur od 01.08.2013.

-23,20 Eur od 01.09.2013.

-24,42 Eur od 01.10.2013.

-23,79 Eur od 01.11.2013

-24,24 Eur od 01.12.2013.

-24,75 Eur od 01.01.2014.

-22,05 Eur od 01.02.2014.

-22,64 Eur od 01.03.2014.

-22,45 Eur od 01.04.2014.

-21,80 Eur od 01.05.2014.

-21,59 Eur od 01.06.2014.

-21,68 Eur od 01.07.2014.

-22,42 Eur od 01.08.2014.

-23,04 Eur od 01.09.2014.

-22,91 Eur od 01.10.2014.

-23,45 Eur od 01.11.2014.

-23,81 Eur od 01.12.2014.

-23,60 Eur od 01.01.2015.

-23,89 Eur od 01.02.2015.

-23,89 Eur od 01.03.2015.

-23,89 Eur od 01.04.2015.

-23,89 Eur od 01.05.2015.

-23,89 Eur od 01.06.2015.

-23,89 Eur od 01.07.2015.

-23,89 Eur od 01.08.2015.

-23,89 Eur od 01.09.2015.

-23,89 Eur od 01.10.2015.

u roku 15 dana;

- zatezne kamate na priznati preplaćeni iznos u konverziji u iznosu od 500,44 Eur (pestoeuraičetrdesetčetiricenti) zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, računajući od podnošenja tužbe tj.13.06.2023. pa do 31. prosinca 2023. po stopi zakonske zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili graničnoj kamatnoj stopi proizašloj iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana;

iznos razlike nedospjele glavnice u iznosu od 976,14 Eur (devestosedamdesetšesteura ičetrnaestcenti) zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, računajući od 01.10.2015. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, od 01.01.2023. god. pa do 31. prosinca 2023. po stopi zakonske zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2024.pa do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili graničnoj kamatnoj stopi proizašloj iz natječajnih postu- paka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d, Magazinska cesta 69, Zagreb OIB:53056966535 da tužiteljici ZN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati na ime plaćene jednokratne naknade iznos od 121,30 eura (stodvadesetjedaneuri 30centi) sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 27.03.2008. pa do 31.07.2008. po stopi od 15%, od 01.08.2008. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31.7.2015 a od 01.08.2015. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 % poena, a od 01.01.2023. pa do 31. prosinca 2023. po stopi zakonske zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili graničnoj kamatnoj stopi proizašloj iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljici plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.102,50 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja presude, odnosno od 28. studenog 2025., do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili graničnoj kamatnoj stopi proizašloj iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

V. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika prema tužiteljici u iznosu od 167,26 eura na ime iznosa priznatog dodatkom o konverziji te iznosa od 14,62 eura na ime iznosa negativnih tečajnih razlika, te se tuženikov prigovor radi prebijanja navedene tražbine odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je s tuženikom 20. ožujka 2008. godine sklopila Ugovor o kreditu broj 528-50-4776048, kojim ugovorom je ugovorena kamatna stopa od 6,45 % godišnje, određena kao promjenjiva, s tim da je ostavljeno u cijelosti tuženiku da kamatnu stopu mijenja svojim jednostranim odlukama na koje tužitelj nije mogao utjecati, a promjenjiva kamatna stopa vezana je uz određenu valutnu klauzulu, te na ovaj način tužitelj nije mogao utjecati na vrijeme i način promjene kamate, nije mogla provjeriti pravilnost i uzrok njezine promjene, jer za to nije imao nikakvih egzaktnih kriterija, budući da je sama promjena ugovorne kamate učinjena ovisnom isključivo o odluci tuženika, te je na taj način uzrokovan nepovoljan položaj tužitelja i neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Tužiteljica navodi da je s tuženikom sklopila i dodatak ugovora o kreditu broj KONV-01/2016 od 17. veljače 2016. godine broj 218-50-3946945 kojim je dodatkom provedena konverzija kredita ugovorenog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, u kunski kredit s valutnom klauzulom u EUR. Tužiteljica predlaže donošenje presude kao u izreci, uz nadoknadu prouzročenog joj parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te navodi da nije sporno kako je s tužiteljem dana 20. ožujka 2008. godine sklopio Ugovor o kreditu broj: 528-50-4776048, kao i da je s tuženikom sklopio i dodatak ugovora o kreditu broj KONV-01/2016 od 17. veljače 2016. godine broj 218-50-3946945, međutim tuženik tvrdi da su ugovorene odredbe glede promjenjive kamatne stope jasne, lako razumljive i lako uočljive te njezinu nedopuštenost odnosno ništetnost nije ni moguće utvrđivati. Tuženik ističe da su sklopljenim dodatkom ugovora s tužiteljicom od 17. veljače 2016. godine otklonjene sve možebitne nepoštene i ništetne odredbe ranijeg ugovora o kreditu s valutnom klauzulom CHF, a zamijenjene su novim i zakonitim odredbama, pa stoga tuženik drži da tužiteljica više ne može imati nikakvog potraživanja prema tuženiku. Tuženik ističe i prigovor zastare, te predlaže odbiti tužiteljicu s tužbenim zahtjevom u cijelosti uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška.

3. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u kompletnu priloženu dokumentaciju ovome spisu, te proveo dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku financijsko knjigovodstvene struke Lidija Balog, te saslušao tužitelja.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja osnovan je u potpunosti.

5. Saslušanjem tužiteljice, ovaj sud utvrđuje da je ista realizirala kredit kod tuženika za renovaciju obiteljske kuće, da tu kuću nije nikad iznajmljivala nikakvim podstanarima a u to vrijeme nije imala niti OPG niti trgovačku firmu u svome vlasništvu kao niti poslovne udjele u trgovačkom društvu. Realizirani kredit bio je na 19.500,00 CHF s rokom otplate od 300 mjeseci te ga tužiteljica i dalje otplaćuje. Tužiteljica iskazuje kako ju je osobni bankar informirao da je kredit u valuti CHF najpovoljniji kredit s najpovoljnijom stopom te da će vezano uz isti sve biti u redu a tužiteljica je kasnije saznala da joj osobni bankar nikada nije pojasnio kakav rizik ustvari preuzima time što diže kredit u valuti CHF. Početna rata tužiteljice bila je oko 630,00 kn a tijekom otplate narasla je na oko 1.300,00 kn mjesečno dok se njezina plaća čak i smanjivala. Ugovor o kreditu bio je tipski ugovor koji je sastavio tuženik i tužiteljici nije bilo ponuđeno pregovarati o ugovornim odredbama. Konverziju kredita je zatražila sama tužiteljica kako bi se olakšala otplata kredita što je i postignuto provedenom konverzijom jer rate kredita više nisu rasle. Tužiteljica iskazuje kako je pročitala ugovor o kreditu no ne sjeća se da li je tada razumjela pojam valutne klauzule. Tužiteljica je tražila od tuženika da joj je pojasni kako bi izgledao kredit u nekoj drugoj valuti međutim tuženik ju je uvjerio da joj je najpovoljnije uzeti kredit u CHF.

6. Uvidom u nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka Lidija Balog sud utvrđuje da je provedena konverzija u skladu je sa odredbama ZID ZPK. Tuženik je izračunom konverzije utvrdio da je tužitelj do 30.09.2015. godine preplatio kredit u iznosu od 1.276,55 HRK, odnosno 167,26 EUR. Isti iznos preplate naveden je i u čl. 4. Dodatka ugovoru kojim je regulirana konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR (list 36 spisa). Međutim u čl. 10. Dodatka ugovoru navedeno je da se utvrđena visina preplate na dan 30.09.2015. godine može promijeniti u prijelaznom razdoblju do provođenja konverzije, radi razlike plaćanja anuiteta prema CHF otplatnom planu i iznosa anuiteta prema EUR otplatnom planu. Nakon provedenog obračuna konverzije koji uključuje i plaćanja u prijelazom razdoblju do provedene konverzije dana 27.02.2016. godine, preplata je utvrđena u iznosu od 1.470,88 HRK, odnosno . Utvrđeni iznos preplate iz konverzije iskorišten je za namirenje budućih anuiteta i to 50% dospjelog anuiteta, sve dok se preplata nije iskoristila u cijelosti. Provedenim vještačenjem sud utvrđuje kako je tužiteljica dana 26. ožujka 2008. godine platila tuženiku naknadu u visini od 1,00% od iznosa odobrenog kredita odnosno 913,90 HRK što prema fiksnom tečaju za EUR od 7,53450 iznosi 121,30 eura. Provedenim vještačenjem sud utvrđuje i to da je razlika između nove nedospjele EUR glavnice kredita nakon konverzije, u odnosu na iznos nedospjele CHF glavnice iz realiziranog otplatnog plana, primjenom početnog tečaja odnosno tečaja CHF važećeg na dan isplate kredita, iznosi:

- nova nedospjela EUR glavnica kredita nakon konverzije 10.707,21 EUR = 81.718,26 HRK

- nedospjela CHF glavnica kredita po tečaju na dan isplate 16.151,84 CHF = 74.363,52 HRK

razlika nedospjele glavnice 7.354,74 HRK

Razlika nedospjele EUR glavnice, u odnosu na CHF glavnicu iz realiziranog otplatnog plana po tečaju za CHF na dan isplate kredita iznosi 7.354,74 HRK, a što prema fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 HRK za 1 EUR, iznosi 976,14 EUR.

7. Nalaz financijsko-knjigovodstvenog vještaka, ovaj sud u cijelosti prihvaća jer je isti jasan i određen, dan u skladu s pravilima struke i vještine.

8. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. između ostalog utvrđeno je da je tužena od 1. rujna 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu na način da nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravu i obvezama ugovornih strana pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 1. rujna 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i čl. 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima te da je u razdoblju od 1. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tužena promjeni ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

9. Citiranom presudom utvrđeno je i to da je tužena povrijedila kolektivne interesa i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebitim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio protivno tada važećim odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.

10. Navedena prvostupanjska presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-7129/2013-4 od dana 13. lipnja 2014. i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine.

11. Čl. 138.a. ZZP-a propisan je obvezujući učinak te presude za sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene potrošač.

12. Vrhovni sud Republike Hrvatske je po podnesenim revizijama na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske donio odluku broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. godine kojom je u bitnome odbio revizije, te na taj način potvrdio utvrđenje Visokog trgovačkog suda RH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

13. Obzirom da su označenim presudama utvrđeni ništetnim elementi koji su utjecali na promjenu prvobitnog mjesečnog anuiteta (valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa), to se učinak tog utvrđenja ogleda u činjenici da tijekom cijelog trajanja kredita nije bilo mjesta promjenama ni inicijalnog tečaja na dan isplate kredita ni inicijalne kamatne stope od 6,45 % godišnje, dakle ni inicijalnog anuiteta koji u kunskoj protuvrijednosti trebao iznositi 614,22 kn.

14. Dakle, novčane iznose koje je tužitelj tuženiku svakomjesečno uplaćivao iznad 614,22 kn obuhvaćeni su ništetnošću, te ih je tuženik dužan zajedno s kamatama na te iznose vratiti tužitelju.

15. Dužnost povrata plaćenog temeljem ništetne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, proizlazi iz članka 323., članka 1011., članka 1015., te članka 1046. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18).

16. Prema odredbi 93/13/EEZ čl. 5. u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određeno odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene, jasne i razumljive. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje se navodi kako pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmjene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge bez obavijesti u slučaju valjanog razloga pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor.

17. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je čl. 502. c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

18. Nadalje, polazeći od toga da je dio koji se odnosi na ugovaranje valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak ništetno, jer je isto nerazumljivo, proizlazi kako tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora u ovom slučaju primio, a što je sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 48/08, 125/11 i 78/15- dalje ZOO).

19. U konkretnom slučaju stranke su dana sklopile dodatak ugovora o kreditu broj KONV-01/2016 od 17. veljače 2016. godine broj 218-50-3946945.

20. U odnosu na provedenu konverziju i način izračuna konverzije kredita čl. 19.c. ZID ZPK propisuje: "(1) Konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i izračunava se na način da se: 1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita, 2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, 3. početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s točkama 1. i 2. ovoga stavka, i na temelju kojeg se izračunavaju novi obroci odnosno anuiteti u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice te iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta, 4. iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu klauzulu u EUR predstavljaju osnovu za namirenje obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR iz točke 3. ovoga stavka, pri čemu se poštuje redoslijed namirenja dospjelih obveza sukladno općim uvjetima vjerovnika, ali ne obračunavaju zatezne kamate,

5. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovoga stavka veći od ukupnog iznosa obroka ili anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka smatra preplatom koja se:

– ako iznos preplate ne prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, koristi za namirenje budućih obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR koji će dospjeti na način da se sukcesivno kod plaćanja budućeg obroka odnosno anuiteta koji će dospjeti iznos do najviše 50% dospjelog obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR namiri preplatom, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi, pri čemu ako iznos preplate prelazi više od 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vjerovnik i potrošač sporazumom definiraju način iskorištavanja iznosa preplate iznad 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, – ako iznos preplate prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vraća potrošaču od strane vjerovnika u roku od 60 dana od datuma prihvata konverzije od strane potrošača,

Iznos preplate iz ove točke preračunava se u kune po tečaju na dan 30. rujna 2015. i na njega vjerovnik nije dužan obračunati kamatu niti tečajnu razliku, već njih snosi potrošač.

6. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovoga stavka manji od ukupnog iznosa obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka, namiri vjerovniku od strane potrošača sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača, a obveze po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR nastave ispunjavati od strane potrošača, 7. iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR utvrđuje na dan 30. rujna 2015., kao razlika novog otplatnog plana utvrđenog sukladno točki 3. ovoga stavka i uplaćenih iznosa utvrđenih sukladno točki 4. ovoga stavka, pri čemu iznos preplate utvrđen u točki 5. ovoga stavka ne umanjuje iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR, a manje uplaćeni iznos utvrđen u točki 6. ovoga stavka namiruje se sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača,

8. učinak konverzije utvrdi kao razlika:

– stanja neotplaćene glavnice u CHF i valutnoj klauzuli u CHF evidentirane u poslovnim knjigama vjerovnika na dan 30. rujna 2015. izračunata u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na dan 30. rujna 2015., a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se ograničenje tečaja iz članka 11.d ovoga Zakona odnosi na obroke odnosno anuitete u CHF i valutnoj klauzuli u CHF koji dospijevaju do isteka roka ograničenja iz članka 11.d ovoga Zakona i

– iznosa neotplaćene glavnice iz točke 7. ovoga stavka.

(2) Stavak 1. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuje se i na izračun obveze vraćanja primljenog nastale zbog prestanka ugovora o kreditu pri čemu se konverzija provodi na dan 30. rujna 2015. odnosno na dan prestanka ugovora o kreditu."

21. Sud smatra da je konverzija u cijelosti provedena sukladno Zakonu i izračunata sukladno Zakonu.

22. Citirani Zakon ne provodi Konverziju na način da utvrđuje ništetnom odredbu o promijeni visine kamatne stope. Stoga je sud tražio izračun na način da se kamatna stopa kroz razdoblje otplate ne mijenja, odnosno da se primjenjuje tečaj koji je važio na dan korištenja kredita.

23. Provedenim vještačenjem po vještaku financijsko knjigovodstvene struke Lidija Balog utvrđeno je i to da je konverzijom priznata preplata na dan 30. rujna 2015. u iznosu od 1.470,88 HRK.

24. Obzirom na prednje utvrđeno, sud utvrđuje kako priznatim iznosom preplate u konverziji, nije namirena razlika koja je nastala primjenom metodologije o ništetnosti odredbi o promjeni visine kamatne stope i primjeni valutne klauzule. Dodatak Ugovoru je sačinjen isključivo po uvjetima koje je odredio tuženik, a tužitelj nije imao mogućnosti nego uvjete prihvatiti ili plaćati povećanu ratu kredita.

25. Osim toga, iako su stranke zaključile Dodatak ugovoru, sud smatra da se ne radi o novacijskom ugovoru.

26. Kako je dakle uslijed ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu tužitelj po stavu ovoga suda nedvojbeno oštećen iz prednje obrazloženog, to mu pripada pravo na povrat onoga što je na temelju takvog ugovora tuženik primio, a sve sukladno odredbi članka 323. stavak 1. u svezi s člankom 1011. ZOO-a, pa je sud u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev opisan kao u izreci ove presude.

27. Provedenim saslušanjem tužiteljice sud utvrđuje da tužiteljica kao korisnica kredita s tuženikom kao kreditorom nije posebno pojedinačno pregovarala o ugovornoj odredbi iz čl. 3. Ugovora o kreditu broj 528-50-4776048, sklopljenog dana 20. 3. 2008. godine budući je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane tuženika, a tužitelj kao korisnik kredita nije imao utjecaja na njezin sadržaj što je prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Naknada koju je banka ovlaštena zaračunati korisniku kredita sukladno Odluci o naknadama za usluge tuženika u slučaju prijevremene, konačne ili djelomične otplate kredita nije bila određena te je po navedenoj ugovornoj odredbi tuženik bio ovlašten sam donijeti odluku o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga, pa je ista nepoštena jer se o njoj nije posebno unaprijed pregovaralo, a tužiteljica kao korisnica kredita nije mogla utjecati na sadržaj te ugovorne odredbe što je prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača pa je kao takva ništetna u smislu odredbi čl. 102. u svezi s čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača, stoga odluka kao pod I/ izreke presude.

28. Sud je rješenjem od 28. studenog 2025. godine dopustio preinaku tužbe tužitelju uređenu podneskom od 10. lipnja 2025. godine obzirom da je zaključkom na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog dana 26. studenoga 2021. godine zauzet stav da je u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem, kao što je to u ovome slučaju riječ. Osim toga, pravnim shvaćanjem zauzetim na drugoj sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. svibnja 2024. godine zauzet je stav da kada je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (ne prava preinaka), moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP-a), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva, pa stoga dakle potraživanje tužitelja uređenog podneskom od 20. kolovoza 2025. godine evidentno nije u zastari.

29. Glede istaknutog prigovora radi prebijanja ovaj sud zauzima stav da tuženikov prigovor radi prebijanja nije osnovan iz toga razloga što manje plaćeni anuiteti zbog tečajne razlike u CHF nisu posljedica skrivljenog ponašanja tužiteljice već se radi o kretanju tečaja CHF a koje odredbe prilikom sklapanja ugovora o kreditu tužiteljici nisu niti bile jasno predočene i rastumačene, pa tužena ne može crpiti koristi iz svog nezakonitog postupanja. Osim navedenog, plaćanjem anuiteta tužiteljica nije ništa primila pa stoga ne postoji niti obveza vraćanja nečeg što nije primila. Konačno, za istaći je i to da tuženu ne štiti kolektivna tužba za zaštitu potrošača, stoga kao pod točkom V. izreke presude.

30. Sud nije prihvatio istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, jer isti drži neosnovanim. Zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. U konkretnom slučaju Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je pravomoćno odlučio u postupku po žalbi, između ostalog i o dijelu vezanom za ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli na način da je presudom broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine pravomoćno okončan predmet po kolektivnoj tužbi u predmetu "Franak" glede ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli za svih osam tuženih banaka i o promjenjivoj kamatnoj stopi u odnosu na Sberbank d.d. pa rok zastare ponovno teče za podnošenje zahtjeva radi isplate svih onih potraživanja dospjelih od 4. travnja 2007. godine odnosno primjenjuje se novi zastarni rok od 5 godina počevši od 15. lipnja 2018. godine do 15. lipnja 2023. godine. Obzirom na prednje izloženo evidentno je da prigovor zastare u smislu odredbe članka 225. Zakona o obveznim odnosima nije osnovan.

31. Glede istaknutog prigovora zastare za istaći je i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. godine zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91.), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

32. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a.

33. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03.,88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.), a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, a čine ju izdaci koje je tužiteljica imala za sastav tužbe 200,00 eura (Tbr. 7. t. 1. OT-a), zastupanje na ročištima od 16. prosinca 2024., 4. studenoga 2025. i 28. studenoga 2025. svako po 200,00 eura (Tbr. 9. t. 1. OT-a), sastav obrazloženog podneska od 10. lipnja 2025. 200,00 eura (Tbr. 8. t. 1. OT-a), sastav podnesaka od 2. siječnja 2025. i 13. svibnja 2025. svaki po 50,00 eura (Tbr. 8. t. 4. OT-a), pristup ročištu za objavu presude od 20. studenog 2025. godine odgođeno, 50,00 eura (Tbr. 9. t. 5. OT-a), pristup ročištu za objavu presude 28. studenog 2025. godine 100,00 eura (Tbr. 9. t. 3. OT-a), što uz PDV na odvjetničke usluge od 25%, te trošak financijsko knjigovodstvenog vještačenja od 540,00 eura, daje konačni iznos troška od 2.102,50 eura.

Osijek, 28. studenog 2025.

Sudac

Davor Liščić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, nadležnom Županijskom sudu. Stranci koja nije uredno obaviještena o datumu objave presude rok za izjavljivanje žalbe teče od dana primitka presude.

Dostaviti

1. punomoćniku tužiteljice

2. punomoćniku tuženika