Republika Hrvatska
Općinski sud u Kutini
Hrvatskih branitelja 4
44320 Kutina
Poslovni broj: P-317/2019-37
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Kutini, u ime Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Draženku Stanušiću, u pravnoj stvari tužiteljice PRĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici odvjetnici Ani Posavčić iz Kutine, Kolodvorska 3/I, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupanog po punomoćnici odvjetnici Maji Čuljak iz Zagreba, Pavla Hatza 21, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane javne glavne rasprave 20. listopada 2025. godine u nazočnosti punomoćnika stranaka, te objave presude, temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, dalje: ZPP), 28. studenog 2025.,
r i j e š i o j e
Odbacuje se prigovor radi prijeboja tuženika iz podneska od 11. svibnja 2020. godine.
p r e s u d i o j e
Usvaja se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
" I. Utvrđuje se da je tuženica PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732 , u razdoblju od 08. 11. 2006. g. do 23. 12. 2015. povrijedila interese i prava tužiteljice PRĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, tako što je u Ugovoru o kreditu br. 9012079019 od 08. 11. 2006. u čl. 4. koristila nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa, koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom Banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.
II. Nalaže se tuženici PRIVREDNOJ BANCI ZAGREB d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732, isplatiti tužiteljici PRĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 6.526,75 EUR zajedno sa pripadajućim zateznima kamatama računajući ove na iznos od:
58,80 EUR od 01.09.2007.,
57,72 EUR od 01.10.2007.,
57,59 EUR od 01.11.2007.,
58,34 EUR od 01.12.2007.,
57,85 EUR od 01.01.2008.,
58,80 EUR od 01.02.2008.,
103,85 EUR od 01.03.2008.,
105,55 EUR od 01.04.2008.,
102,50 EUR od 01.05.2008.,
101,76 EUR od 01.06.2008.,
102,62 EUR od 01.07.2008.,
100,61 EUR od 01.08.2008.,
100,62 EUR od 01.09.2008.,
101,65 EUR od 01.10.2008.,
110,95 EUR od 01.11.2008.,
104,50 EUR od 01.12.2008.,
111,14 EUR od 01.01.2009.,
115,20 EUR od 01.02.2009.,
115,55 EUR od 01.03.2009.,
113,97 EUR od 01.04.2009.,
114,07 EUR od 01.05.2009.,
112,05 EUR od 01.06.2009.,
110,32 EUR od 01.07.2009.,
119,55 EUR od 01.08.2009.,
120,42 EUR od 01.09.2009.,
120,17 EUR od 01.10.2009.,
119,08 EUR od 01.11.2009.,
120,73 EUR od 01.12.2009.,
121,89 EUR od 01.01.2010.,
114,57 EUR od 01.02.2010.,
113,92 EUR od 01.03.2010.,
116,27 EUR od 01.04.2010.,
115,58 EUR od 01.05.2010.,
116,56 EUR od 01.06.2010.,
123,92 EUR od 01.07.2010.,
122,15 EUR od 01.08.2010.,
126,31 EUR od 01.09.2010.,
124,74 EUR od 01.10.2010.,
121,64 EUR od 01.11.2010.,
103,41 EUR od 01.12.2010.,
108,99 EUR od 01.01.2011.,
108,31 EUR od 01.02.2011.,
109,61 EUR od 01.03.2011.,
107,46 EUR od 01.04.2011.,
107,59 EUR od 01.05.2011.,
97,11 EUR od 01.06.2011.,
97,38 EUR od 01.07.2011.,
102,90 EUR od 01.08.2011.,
81,35 EUR od 01.09.2011.,
78,73 EUR od 01.10.2011.,
78,28 EUR od 01.11.2011.,
77,91 EUR od 01.12.2011.,
78,84 EUR od 01.01.2012.,
79,82 EUR od 01.02.2012.,
79,74 EUR od 01.03.2012.,
78,83 EUR od 01.04.2012.,
79,05 EUR od 01.05.2012.,
79,24 EUR od 01.06.2012.,
78,52 EUR od 01.07.2012.,
78,54 EUR od 01.08.2012.,
78,06 EUR od 01.09.2012.,
77,10 EUR od 01.10.2012.,
77,77 EUR od 01.11.2012.,
78,07 EUR od 01.12.2012.,
77,73 EUR od 01.01.2013.,
75,78 EUR od 01.02.2013.,
77,12 EUR od 01.03.2013. do 31.12.2007. prema čl. 1. Uredbe o visini stope zateznih kamata, od 01.01.2008. do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, od 01.01.2023. pa do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana."
III. Nalaže se tuženici PRIVREDNOJ BANCI ZAGREB d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732 naknaditi tužiteljici PRĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] parnični trošak u iznosu od 1.791,99 eura sa zateznim kamatama računajući ove od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je 7. lipnja 2019. godine podnijela tužbu ovom sudu protiv tuženika radi isplate preplaćenog iznosa koji je nastao kao posljedica ugovaranja ništetnih odredbi promjenjive kamatne stope, a imajući u vidu da u provedenoj konverziji tuženik nije u cijelosti priznao tužiteljici preplaćeni iznos.
Tužiteljica u tužbi navodi da su ona kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili 8. studenog 2006. godine Ugovor o kreditu, a na temelju kog ugovora je tužiteljici odobren kredit u iznosu od 121.225,74 CHF.
Odredbom članka 4. Ugovora propisana je kamata na kredit, te se tužiteljica obvezuje platiti tuženiku kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenljiva sukladno odluci tuženika o kreditiranju građana, a koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,15 % godišnje.
Isto tako su stranke 23. prosinca 2015. godine sklopili Dodatak Ugovora o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju
– Konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR.
Tužiteljica navodi da je u razdoblju od sklapanja ugovora tuženik jednostranom i samovoljnom odlukom u više navrata mijenjao kamatnu stopu.
Tužiteljica također ističe da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž.7129/13 od 13.6.2014. pravomoćno odlučeno o kolektivnoj tužbi Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv između ostalih 2. tuženika Privredne banke Zagreb d.d., ovdje tuženika, a podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača.
Navedenom presudom je između ostalog utvrđeno da je Privredna banka Zagreb d.d. u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koriste nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.
Tužiteljica se poziva na presude Trgovačkog suda u kojima je pravomoćno utvrđena ništetnost promjenljive kamatne stope, kao i ugovaranje valutne klauzule vezivanjem glavnice kredita uz valutu CHF i navodi da činjenica da su stranke sklopile Dodatak ugovora o kreditu temeljem odredbi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju i da je provedena konverzija CHF kredita u kredit uz valutnu klauzulu EUR ne znači da je time tužitelj kao potrošač izgubio pravo za utvrđenje da su pojedine odredbe Ugovora ništetne, kao i pravo na povrat pretplaćenog iznosa. Tužiteljica predlaže da se tuženiku naloži da joj isplati iznos preplate zbog promjene kamatne stope, a sve na temelju toga što su ništetne odredbe ugovora o kreditu od 8. studenog 2006. godine u dijelu u kojem je tužiteljica obvezna platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika, a preko ugovorene kamatne stope od 4,15 % godišnje.
Tužiteljica je konačno uredila tužbeni zahtjev u svom podnesku od 11. listopada 2024. godine (list 407 spisa), a nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja.
2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovanost tužbenog zahtjeva kao i visinu. Tuženik smatra da tužiteljica nema pravni interes za podnošenje ovakve tužbe jer je restituiran nakon što je sklopio Dodatak Ugovora o kreditu 23. prosinca 2015. godine. Tuženik navodi da je Dodatak Ugovoru o kreditu zaključen između stranaka temeljem odredbi Zakona o zaštiti potrošača. Tuženik je uložio i prigovor zastare te naknadno i prigovor radi prijeboja.
3. Nesporno je da su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor-banka sklopili 8. studenog 2006. godine Ugovor o kreditu kojim se tuženik obvezuje tužiteljici staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 121.225,74 CHF po srednjem tečaju na dan korištenja kredita.
Odredbom članka 4. predmetnog Ugovora propisana je kamata na kredit, te se tužiteljica obvezuje platiti banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenljiva sukladno odluci banke i koja na dan sklapanja Ugovora iznosi 4,15 % godišnje.
Prema odredbi članka 96. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 78/12. i 56/13. - dalje: ZZP) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
Odredbom članka 84. ZZP je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.
Odredbom članka 3. Zakona o obveznim odnosima ''(Narodne novine'' broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. - dalje: ZOO) je propisano kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom članka 4. ZOO propisano kao su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.
Prema odredbi članka 7. ZOO sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom članka 8. ZOO propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.
Ovaj sud je mišljenja da postupanje tuženika u odnosu na promjenljivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu nije bilo nužno potrebno i dopušteno i da se radi o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i iste suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao ugovorne strane.
Ovaj sud također smatra da je ovdje od utjecaja i činjenica da je udruga Potrošač- Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača pokrenula pred Trgovačkim sudom u Zagrebu parnični postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka, između kojih i ovdje tuženika, a radi zaštite potrošača glede nepoštenih ugovornih odredbi samih ugovora i nepoštene prakse banaka, sve u odnosu na dva osnovna elementa i to ugovaranje same valutne klauzule i ugovaranje odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi.
Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4.7.2013. utvrđeno je da je 2. tuženik (ovdje tuženik) u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.
Ovdje se ukazuje na odredbe ZZP i na zakonsku presumciju prema kojoj se smatra da se pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, osobito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
Tuženik kao banka je odredbu o promjenljivoj kamatnoj stopi sadržao u članku 4. ugovora, koji je tužiteljici predočen i dan na potpis na unaprijed formuliranom standardnom ugovoru, a tužiteljica tom prilikom nije mogla niti imala mogućnost utjecati na tako unaprijed formuliranu odredbu.
Sam položaj tužiteljice prilikom sklapanja ugovora o kreditu je u tom smislu bio ''slabiji'' i to obzirom da je ona pristupila sklapanju pravnog posla bez potrebnog znanja o samom financijsko bankarskom aspektu ugovornih odredbi u odnosu na promjenljivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu.
Tuženik je raspolagao stručnim znanjem koje tužiteljici u odnosu na promjenljivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu nije bilo prezentirano, te je iskoristio nestručnost i nizak stupanj nužno potrebnog osnovnog znanja tužiteljice na način da je u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru stavio navedene odredbe, a na koje tužiteljica nije mogla utjecati.
Na ove okolnosti saslušana je tužiteljica koja je u svom iskazu pojasnila da je banka sačinila ugovor u cijelosti te da osobno nije sudjelovala u kreiranju ugovora o kreditu, nego je samo imala mogućnost izbora da potpiše ugovor o kreditu ili ne. Tužiteljica je po struci magistar farmacije te nije stručnjak za kreditna i financijska pitanja. Kredit je iskoristila isključivo u svrhu rješenja stambenog pitanja, a ne u neke poslovne svrhe tako da ista ima status potrošača. Stoga nije osnovan prigovor tuženika da tužiteljica nema status potrošača, a ovu svoju tvrdnju tuženik nije dokazao u tijeku postupka.
Treba napomenuti da je tuženik odustao od prijedloga za saslušanje svjedoka PR, djelatnice banke i javnog bilježnika Mire Malačić.
Odredbom članka 322. ZOO je propisano kako je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
Kako su odredbe članka 4. predmetnog Ugovora o kreditu protivne prisilnim propisima i moralu društva iste su i ništetne.
4. Činjenica da je u konkretnom slučaju sklopljen Dodatak Ugovoru o kreditiranju nije od utjecaja na pravo tužiteljice da traži utvrđenje ništetnosti ugovorne obveze i isplatu razlike budući da su predmetni Dodatak ugovora i konverzija kredita iz CHF u EUR izvršeni na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (dalje: ZID ZPK) s time da se niti odredbama ZID ZPK, a niti aneksima izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenljiva kamatna stopa niti se ne spominje ni na koji način bi se trebalo riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenljive kamatne stope.
Konverzija se odnosi isključivo na ugovorne obveze proizašle iz osnovnog Ugovora o kreditu, a niti jedna odredba ZID ZPK ne širi primjenu konverzije na druge izvanugovorne odnose među strankama, te se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz utuženi period.
Odredbom članka 323. stavak 1. ZOO je propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora te stoga ovdje treba primijeniti institut stjecanja bez osnove iz članka 1111. stavak 1. ZOO.
Ne može se pravo potrošača na potpunu restituciju u slučaju ništetnosti odredaba potrošačkog ugovora ukidati i ograničavati posredno kroz parcijalno i ekstenzivno tumačenje propisa kako to navodi tuženik.
5. U svom pismenom nalazu i mišljenju (list 345 spisa) financijski vještak Jasmina Fijačko je utvrdila da preplata temeljem ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi iznosi 49.175,86 kuna.
Tuženik je prigovorio nalazu vještaka te se vještak očitovao na ove prigovore tuženika na ročištu 20. listopada 2025. godine na način da je u cijelosti ostao kod svog pismenog nalaza i mišljenja. Vještak je pojasnio da je svoj nalaz izradio za razdoblje do konverzije pa nisu primijenjene odredbe zakona o potrošačkom kreditiranju. Vještak nije imao u vidu odluku banke o kreditiranju građana prilikom izračuna jer smatra da to nije bitno s obzirom da se vodio prvotnim ugovorom o kreditu i svim promjenama po ugovoru. Vještak nije izračunavao kamatnu stopu, već se koristio dokumentacijom banke na temelju prikupljene dokumentacije. Na upit jesu li fiksne kamatne stope u pravilu veće od promjenjivih kamatnih stopa za dugoročne kredite vještak je naveo da ne može konkretno odgovoriti jer se ne može generalizirati.
Sud je u cijelosti prihvatio nalaz financijskog vještaka s obzirom da je isti utemeljen na relevantnim podacima koje je vještak prikupio od stranaka.
6. Tužiteljica je konačno odredila tužbeni zahtjev u svom podnesku od 11. listopada 2024. godine (list 407 spisa), a kako je to navedeno u izreci ove presude. Na temelju svega navedenog, valjalo je donijeti odluku kao u izreci i usvojiti precizirani tužbeni zahtjev tužiteljice.
7. Prigovor zastare potraživanja je po ocjeni suda neosnovan u cijelosti iz razloga što je pokretanjem parničnog postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pod poslovnim brojem P-1401/12 protiv 8 banaka od 4.7.2013., Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž- 7129/13 i potvrđene presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Revt-249/14 pravomoćno je utvrđeno da je kamatne stope tuženik mijenjao bez ugovorenih parametara i jednostranom odlukom banke samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni se nije pojedinačno pregovaralo čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača i korisnika kredita što je imalo za posljedicu nepoštenost odnosno ništetnost navedene ugovorne obveze, te je došlo do prekida zastare na temelju odredbe članka 241. ZOO i da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (13.6.2014.), a budući da je tužba u ovom postupku podnesena 7. lipnja 2019. godine, nije nastupio zastarni rok od pet godina.
8. U tijeku postupka tuženik je uložio prigovor radi prijeboja i to prvi put u svom podnesku od 11. svibnja 2020. godine s tim da ovaj prigovor nije bio jasno određen u matematičkom smislu. Kasnije je u više navrata tuženik isticao prigovor radi prijeboja, a zadnji put u podnesku od 30. travnja 2025. godine na iznos od 3.079,04 eura s pripadajućim kamatama.
Tužiteljica je osporila ovakav prigovor radi prijeboja tuženika navodeći da isti treba odbaciti jer je podnesen tek nakon zaključenja prethodnog postupka. Navodi tužiteljice su osnovani s obzirom da je pripremno ročište održano 10. listopada 2019. godine na kojem je zaključen prethodni postupak, a tuženik je prvi put prigovor radi prijeboja, i to neodređen, uložio u svom podnesku od 11. svibnja 2020. godine, dakle nakon zaključenja prethodnog postupka.
Stoga je valjalo prigovor radi prijeboja tuženika odbaciti kao nedopušten kako je to naznačeno u izreci.
Osim toga, osnovan je navod tužiteljice da je prigovor radi prijeboja u zastari jer je protekao petogodišnji rok zastare imajući u vidu da je prigovor radi prijeboja podnesen 11. svibnja 2020. godine, a petogodišnji rok za zastaru teče od 13. lipnja 2014. godine. Ove prigovore tužiteljica je navela na ročištu 11. ožujka 2025. godine.
9. Tužiteljici je dosuđena naknada parničnih troškova sukladno uspjehu u parnici temeljem odredbi članka 154. ZPP-a, a troškovi se odnose na: sastav tužbe, sastav podnesaka od 2. listopada 2019., 9. listopada 2020. i 11. listopada 2024. godine, zastupanja na ročištima od 10. listopada 2019., 11. ožujka 2025. i 20. listopada 2025. godine, sve po 200,00 eura, te trošak pristupa na ročište za objavu presude 100,00 eura, što sveukupno iznosi 1.500,00 eura. Tužiteljica je imala i troškove financijskog vještačenja u iznosu od 199,08 eura i sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 92,91 eura.
Stoga ukupni parnični troškovi tužiteljice iznose 1.791,99 eura.
U Kutini 28. studenog 2025.
S u d a c
Draženko Stanušić
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ove presude stranka koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste, a stranka koja nije uredno obaviještena o danu održavanja ročišta za objavu presude od dana dostave. Žalba se predaje putem ovog suda na županijski sud pismenim podneskom u 3 primjerka.
O tom obavijest:
1. Odvjetnica Ana Posavčić, Kutina, Kolodvorska 3/I
2. Odvjetnica Maja Čuljak, Zagreb, Pavla Hatza 21
