Republika Hrvatska
Općinski sud u Gospiću
Stalna služba u Otočcu
Bartola Kašića 7
Otočac
Poslovni broj: P-104/2019-28
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Gospiću Stalna služba u Otočcu po sutkinji Slavki Nikšić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja AL, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Gordani Peraković - Turković, odvjetnici u Otočcu, protiv tuženika Privredne banke Zagreb, Radnička cesta 50, zastupana po O.D. Leko i partneri, Zagreb, radi utvrđenja i isplate, VPS: 4.086,83 eura, nakon održane glavne javne rasprave 14. studenoga 2025. u prisutnosti zamjeničkog punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, 28. studenoga 2025., javno objavivši,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ugovor o kreditu zaključen između tužitelja i tuženika, broj 9012005303 od dana 05.10.2006. godine, koji je potvrđen kod javnog bilježnika Vesne Ćuzela iz Rijeke pod posl.br. OU-1567/06 dana 06.10.2006.godine ništetan u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke-tuženika, tj. u dijelu u kojem je određeno da je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci Banke (tuženika) o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila, te u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 4.086,83 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja za razdoblje do 31. prosinca 2007. godine teče po stopi od 15% godišnje, od 01. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine prema prosječno kamatnoj stopi HNB na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za 3 postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećanoj za 3 postotna poena, tekućom na iznos od:
5,82 EUR od dana 31.08.2007 pa do isplate,
5,73 EUR od dana 30.09.2007 pa do isplate,
5,72 EUR od dana 31.10.2007 pa do isplate,
5,79 EUR od dana 30.11.2007 pa do isplate,
5,76 EUR od dana 31.12.2007 pa do isplate,
5,86 EUR od dana 31.01.2008 pa do isplate,
14,09 EUR od dana 29.02.2008 pa do isplate,
14,32 EUR od dana 31.03.2008 pa do isplate,
13,97 EUR od dana 30.04.2008 pa do isplate,
13,83 EUR od dana 31.05.2008 pa do isplate,
14,00 EUR od dana 30.06.2008 pa do isplate,
13,75 EUR od dana 31.07.2008 pa do isplate,
13,76 EUR od dana 31.08.2008 pa do isplate,
13,91 EUR od dana 30.09.2008 pa do isplate,
15,05 EUR od dana 31.10.2008 pa do isplate,
14,29 EUR od dana 30.11.2008 pa do isplate,
15,25 EUR od dana 31.12.2008 pa do isplate,
15,40 EUR od dana 31.01.2009 pa do isplate,
15,02 EUR od dana 28.02.2009 pa do isplate,
29,28 EUR od dana 20.03.2009 pa do isplate,
15,28 EUR od dana 31.03.2009 pa do isplate,
15,06 EUR od dana 30.04.2009 pa do isplate,
15,04 EUR od dana 31.05.2009 pa do isplate,
7,33 EUR od dana 01.06.2009 pa do isplate,
19,09 EUR od dana 30.06.2009 pa do isplate,
19,96 EUR od dana 31.07.2009 pa do isplate,
21,69 EUR od dana 31.08.2009 pa do isplate,
21,54 EUR od dana 30.09.2009 pa do isplate,
14,87 EUR od dana 31.10.2009 pa do isplate,
4,92 EUR od dana 02.11.2009 pa do isplate,
23,07 EUR od dana 30.11.2009 pa do isplate,
25,70 EUR od dana 31.12.2009 pa do isplate,
15,48 EUR od dana 31.01.2010 pa do isplate,
35,20 EUR od dana 01.02.2010 pa do isplate,
15,43 EUR od dana 28.02.2010 pa do isplate,
13,16 EUR od dana 01.03.2010 pa do isplate,
33,67 EUR od dana 31.03.2010 pa do isplate,
32,70 EUR od dana 30.04.2010 pa do isplate,
34,58 EUR od dana 31.05.2010 pa do isplate,
50,84 EUR od dana 30.06.2010 pa do isplate,
16,63 EUR od dana 31.07.2010 pa do isplate,
53,64 EUR od dana 02.08.2010 pa do isplate,
57,72 EUR od dana 31.08.2010 pa do isplate,
54,18 EUR od dana 30.09.2010 pa do isplate,
16,69 EUR od dana 31.10.2010 pa do isplate,
31,81 EUR od dana 02.11.2010 pa do isplate,
60,49 EUR od dana 30.11.2010 pa do isplate,
75,74 EUR od dana 31.12.2010 pa do isplate,
64,94 EUR od dana 31.01.2011 pa do isplate,
68,73 EUR od dana 28.02.2011 pa do isplate,
89,79 EUR od dana 31.03.2011 pa do isplate,
17,72 EUR od dana 30.04.2011 pa do isplate,
47,05 EUR od dana 02.05.2011 pa do isplate,
85,22 EUR od dana 31.05.2011 pa do isplate,
87,21 EUR od dana 30.06.2011 pa do isplate,
20,23 EUR od dana 31.07.2011 pa do isplate,
84,07 EUR od dana 01.08.2011 pa do isplate,
95,52 EUR od dana 31.08.2011 pa do isplate,
85,91 EUR od dana 30.09.2011 pa do isplate,
84,88 EUR od dana 31.10.2011 pa do isplate,
108,30 EUR od dana 30.11.2011 pa do isplate,
19,24 EUR od dana 31.12.2011 pa do isplate,
69,49 EUR od dana 02.01.2012 pa do isplate,
92,72 EUR od dana 31.01.2012 pa do isplate,
73,95 EUR od dana 28.02.2012 pa do isplate,
19,54 EUR od dana 29.02.2012 pa do isplate,
19,35 EUR od dana 31.03.2012 pa do isplate,
71,14 EUR od dana 02.04.2012 pa do isplate,
92,36 EUR od dana 30.04.2012 pa do isplate,
93,63 EUR od dana 31.05.2012 pa do isplate,
19,41 EUR od dana 30.06.2012 pa do isplate,
sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.244,13 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate prema kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili graničnoj kamatnoj stopi proizašloj iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koja se određuje za svako polugodište, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, uvećanoj za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.
IV. Odbija se tužitelj sa preostalim zahtjevom za naknadom parničnog troška u iznosu od 100,00 eura, kao neosnovanim.
Obrazloženje
1. Tužitelj je ustao tužbom protiv tuženika radi djelomične ništetnosti Ugovora o kreditu i isplate više plaćenih kamata i glavnice navodeći da je tužitelj 5.10.2006. godine sklopio sa tuženikom Ugovor o kreditu broj: 9012005303 na iznos kredita od 23.042,07 CHF u kunskoj protuvrijednosti sa rokom otplate od 84 mjeseca. Ugovorena je kamata od 4,99% te je određeno da je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci banke te je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Navodi se da su navedene odredbe ništetne jer da su njima povrijeđena prava i interesi tužitelja kao potrošača – korisnika kredita, a da su navedene odredbe utvrđene nepoštenima i to Presudom Visokog trgovačkog suda RH posl. broj: Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. te Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine. Budući je tuženik tijekom otplate kredita jednostrano donosio odluke o promjeni odnosno o povećanju kamatne stope na štetu tužitelja, a tužitelj je vršio otplatu kredita u valuti uz koju je vezana glavnica švicarski franak, da je tuženik od tužitelja bez valjane pravne osnove u periodu vraćanja kredita neosnovano naplatio iznose slijedom čega je po provedenom vještačenju, tužitelj zatražio isplatu u iznosu od 4.086,83 eura.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti navodeći prije svega da je tužitelj cijelu tužbu pogrešno koncipirao na način kao da je predmetni Ugovor i dalje na snazi iako je isti u cijelosti prestao isplatom kredita. Također se navodi kako se Presuda u tužbi Potrošač odnosi na stambene kredite pa nije primjenjiva u konkretnom slučaju budući je ovdje riječ o auto kreditu koji je uz to u cijelosti isplaćen. Isto tako, navodi da se sukladno odredbi čl. 139.a Zakona o zaštiti potrošača i čl. 502. Zakona o parničnom postupku kao temelj po kojom bi navedena presuda obvezivala sudove povodom zahtjeva potrošača fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje iz presude donesene u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača u posebnim parnicama za naknadu štete, a da je u konkretnom slučaju riječ o parnici radi stjecanja bez osnove, a ne radi naknade štete. Nadalje se navodi da je tužitelj izričito pristao na klauzulu o promjeni kamatne stope te slijedom toga takva ugovorna odredba nije sama po sebi nepoštena, a osim toga da tuženik ne ugovara promjenjivu kamatnu stopu niti mijenja kamatne stope u potpunosti samostalno i bez adekvatnih kriterija. Naposljetku, tuženik ističe i prigovor zastare jer da na konkretni slučaj valja primijeniti odredbe o zastari uređene općim normama obveznog prava te se predlaže odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti.
3. Tijekom provedbe dokaza izvršen je uvid u ugovor o kreditu broj: 9012005303, list 3 – 5 spisa, u plan otplate, list 14 – 18 spisa, u pregled uplata, list 6
– 13 spisa, u nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještakinje mr.sci. TL, dipl.oec, list 81 – 91 spisa.
4. Tužbeni zahtjev je osnovan.
5. Na temelju izvedenih predloženih dokaza nedvojbeno je da je između stranaka i to tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao banke, zaključen ugovor o kreditu i to Ugovor o kreditu broj: 9012005303 od 5.10.2006. na iznos od 23.042,07 CHF u kunskoj protuvrijednosti sa rokom otplate od 7 godina ili 84 mjeseca. U navedenom ugovoru člankom 4 ugovorena je promjenjivost kamatne stope na način da je ugovoreno da "na kredit u otplati korisnik kredita obvezuje se platiti Banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila i koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,99% godišnje". U članku 1 navedenog Ugovora ugovoreno je da se Banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 23.042,07 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita.
6. Tužitelj se u tužbi pozvao na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. kojom je i u odnosu na tuženika utvrđeno da je u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom Banke i drugim internim aktima tuženika, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije sa korisnicima kreditnih usluga pojedinačno pregovaralo i ugovorom utvrdilo egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.
7. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. potvrđena je gore navedena presuda, a koju odluku je u cijelosti prihvatio i Vrhovni sud svojom odlukom pod brojem Revt-249/14 od 9. travnja 2015.
8. S druge, pak, strane Vrhovni sud RH svojom odlukom pod posl.br. Rev- 2221/18 u cijelosti je prihvatio odluku Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, posl.br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. i u dijelu kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev radi utvrđenja nedopuštenosti valutne klauzule u ugovorima o kreditu. Proistječe stoga da je pravomoćno utvrđeno da su ništetne odredbe u ugovorima u kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, kao u konkretnom slučaju, te se stoga ima smatrati da takve odredbe nikada nisu ni postojale.
9. Odredba članka 502c Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19) propisuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502a st. 1 toga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi te da je u tom slučaju sud vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
10. Proistječe da navedena odredba doista govori o postupku naknade štete, na što upire tuženik, međutim, u smislu čl. 1046 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 78/15) šteta je i umanjenje nečije imovine kao u konkretnom slučaju s obzirom da je tužitelju plaćanjem anuiteta obračunatog prema promjenjivoj kamatnoj stopi koju je jednostrano odredila Banka, ovdje tuženik, nastala šteta, odnosno tuženik je stekao nepripadnu korist na temelju takve ništetne odredbe.
11. S obzirom na izneseno, sud je prihvatio pozivanje tužitelja na pravna utvrđenja iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 i presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 i Pž-6632/17 koje su potvrđene i odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Osim toga, i odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 14/14, 110/15 i 14/19) određeno je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. toga Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
12. S druge pak strane, Sud nije prihvatio prigovor zastare tražbine istaknut od strane tuženika, s obzirom da je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim presudama br. Rev-2245/2017, Rev-3142/2018 i Rev-1404/2018 izrazio shvaćanje da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. Zakona o obveznim odnosima, te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Dapače, proistječe da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na ime ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.
13. Budući se tužitelj poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, posl.br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je postala pravomoćna 13. lipnja 2014. u pogledu ništetnosti promjenjive kamatne stope, a 14. lipnja 2018. u pogledu ništetnosti valutne klauzule u ugovorima o kreditu, proistječe da je tužitelj pravomoćnošću istih saznao za utvrđenje – povredu prava potrošača iz ugovora o kreditu, slijedom čega rok zastare teče tek od 13. lipnja 2014., odnosno od 14. lipnja 2018.
14. S obzirom da je tužitelj ustao sa tužbom 28. svibnja 2019., to je nedvojbeno da nije nastupila zastara potraživanja vezana uz promjenu kamatne stope, niti za ugovaranje valutne klauzule, slijedom čega takav prigovor tuženika nije osnovan.
15. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača regulirano je, između ostalog, Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a koje odredbe su implementirane i u naše zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača (NN 78/12) i sada važećim Zakonom o zaštiti potrošača, time da postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine.
16. Temeljem navedenog proistječe da su nepoštene odredbe predmetnog ugovora kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa tijekom otplate kredita prema odluci tuženika, kao i što je ugovorena valutna klauzula, imajući u vidu i nespornu činjenicu da je tuženik sastavljač predmetnog ugovora o kreditu. Isto tako valja kazati da tuženik nije dokazao da se o spornim ugovornim odredbama pojedinačno pregovaralo između stranaka na način da bi tuženik objasnio tužitelju i predočio mu sve parametre koji utječu na promjenu ugovorne kamatne stope i rizike vezane za ugovorenu valutnu klauzulu, pri čemu bi teret dokaza takvih tvrdnji bio upravo na tuženiku u smislu odredaba o teretu dokazivanja iz čl. 7. i čl. 219. st. 1. ZPP-a.
17. Ovaj Sud je punu vjeru poklonio nalazu i mišljenju knjigovodstveno- financijske vještakinje koja je na temelju relevantne dokumentacije dala prikaz razlika kamata radi promjene kamatne stope tijekom otplate, kao i preplatu tužitelja s osnova valutne klauzule, te je tako utvrdio da je tužitelj preplatio kredit, a zbog promjene kamatnih stopa u iznosu od 1.219,19 EURA (9.186,02 HRK), a sve prema fiksnom tečaju konverzije 7,5345. Naime, tužitelj je, dakle, platio viši iznos kredita no što bi ga platio da se kamatna stopa nije mijenjala. Isto tako, vještakinja navodi da razlika zbog ugovorene valutne klauzule koja je nastala zbog promjene tečaja u razdoblju otplate kredita po kojem je kredit bio obračunavan i plaćan i početnog tečaja po kojem je kredit iskorišten iznosi ukupno 21.606,35 HRK, odnosno 2.867,66 EUR-a prema fiksnom tečaju konverzije, a što je sve prikazano u svakomjesečnim iznosima u tablicama koje su dostavljene u prilogu nalaza i mišljenja.
18. Vezano za dati zadatak kojeg je predložio tuženik u smislu da se vještakinja očituje koliko je kretanje parametara, a uzimajući u obzir objektivne kriterije, utjecalo na promjenu visine kamatne stope u periodu otplate, vještakinja se očitovala da se radi o ekonomskom i monetarnom pitanju koje se odnosi na utvrđivanje uzročnosti između promjene kamatne stope i kretanja objektivnih tržišnih parametara kao što su kretanje EURIBOR-a, LIBOR-a, Nacionalne stope, troškove izvora sredstava Banke i sl.. Naime, da vještak financijske i knjigovodstvene struke ne može utvrđivati objektivne parametre koje je Banka koristila pri promjeni kamatne stope jer da se radi o internim modelima banke i makro ekonomskim pokazateljima koji nisu sastavni dio financijske dokumentacije kredita, a koje očitovanje i objašnjenje prihvaća i ovaj Sud.
19. Stoga je valjalo usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, a budući je tuženik sastavljač predmetnog ugovora o kreditu, proizilazi da je isti nepošten stjecatelj zbog čega temeljem čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima mora platiti i zateznu kamatu od dana stjecanja, odnosno od dana kada je tužitelju nastala šteta temeljem čl. 1086. citiranog Zakona.
20. Budući je tužitelj uspio u postupku to mu je tuženik dužan naknaditi prouzročeni parnični trošak temeljem čl. 154. t. 1. ZPP-a, a koji trošak je odmjeren prema dostavljenom troškovniku te je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura, nadalje, za sastav podneska od 17.3.2020. kojim se tužitelj očitovao na navode odgovora na tužbu, u iznosu od 200,00 eura, nadalje, za zastupanje na ročištima od 27.10.2020., 19.11.2025. u iznosu od po 200,00 eura za svako ročište, nadalje za sastav obrazloženog podneska kojim je uređen tužbeni zahtjev od 12.11.2025., u iznosu od 200,00 eura kao i za sastav žalbe od 25.9.2019. na Rješenje o mjesnoj nenadležnosti (sa kojom žalbom je tužitelj uspio) u iznosu od 100,00 eura, što daje ukupan iznos od 1.100,00 eura, a što sa pripadajućim PDV-om 275,00 eura daje iznos od 1.375,00 eura, a sve prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Također je priznat i trošak uplaćenog predujma za provedeno financijsko-knjigovodstveno vještačenje u iznosu od 700,00 eura, kao i trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 81,81 eura, pristojbe na presudu u iznosu od 87,32 eura, pa proistječe da je ukupni trošak kojeg je tuženik dužan platiti tužitelju iznos od 2.244,13 eura.
20.1. Sud nije priznao zatraženi trošak u iznosu od 100,00 eura na ime zastupanja na ročištu za objavu presude budući prisustvovanje tom ročištu nije nužno za vođenje parnice te je stoga za taj iznos valjalo odbiti tužitelja.
21. Zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice, kao i na parnični trošak presuđene su temeljem čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 78/15).
22. Temeljem iznesenog, presuđeno je kao u izreci.
U Otočcu 28. studenoga 2025.
Sutkinja
Slavka Nikšić
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju istovjetnih primjerka za sud i protivnu stranu, u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje Županijski sud.
O tom obavijest
1. Gordana Peraković-Turković, odvjetnica u Otočcu
2. Miroslav Leko, odvjetnik u Zagrebu
