Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Hrvatskih branitelja 4

44320 Kutina

Poslovni broj: Pn-29/2023-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Kutini, u ime Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Draženku Stanušiću, u pravnoj stvari tužitelja AK, nositelja obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva Dejan Tomašević, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz ZOU Marković, Grbavac & Gliha iz Zagreba, Ulica kneza Mutimira 1, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Sisku, građansko upravni odjel, Sisak, Ferde Hefelea 57, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave 16. listopada 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, te objave presude, temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, dalje: ZPP), 28. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Nalaže se tuženoj, Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Sisku, Rimska ulica 28, 44 000 Sisak da tužitelju AK, nositelju obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva AK, [adresa], 44 440 Dvor, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 21.687,21 eura (163.402,29 kuna) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim 20. rujna 2018. do isplate, po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, koje se određuju za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunat za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana od donošenja presude, pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju AK, nositelju obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva Dejan Tomašević, [adresa], 44 440 Dvor, OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Sisku, Rimska ulica 28, 44 000 Sisak nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 4.500,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, koje se određuju za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunat za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana od donošenja presude, pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 14. siječnja 2022. godine podnio tužbu protiv tuženika radi naknade štete. Tužitelj tvrdi da mu je šteta nastala zbog nezakonitog i nepravilnog rada Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, a za čije obveze solidarno neograničeno odgovara Republika Hrvatska, to jest tužena. Šteta se sastoji u umanjenju tužiteljeve imovine zbog isplata obračunatih sankcija te njihovih prijeboja dodijeljenim potporama kao i dodatnom uplatom iznosa sankcija (povrat sredstava). Ukupan iznos štete je 163.402,29 kuna i odnosi se na povrat iz potpora za 2015. i 2016. godinu. Tužitelj tvrdi da Agencija nije pravilno utvrdila odustanak tužitelja od dijela zahtjeva te mu je neosnovano izrekla sankcije.

2. U odgovoru na tužbu tužena je osporila osnovanost tužbenog zahtjeva navodeći da nije bilo nepravilnosti i nezakonitosti u radu Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju. Tužena navodi da je točno da je tužitelj izvršio brisanje dijela svojih parcela iz ARKOD-a, ali je osim toga bio dužan ispraviti svoj jedinstveni zahtjev za isplatu potpora u skladu s time, a što je propustio učiniti. Agencija za plaćanja provela je kontrolu na terenu kod tužitelja radi prihvatljivosti jedinstvenog zahtjeva za 2016. godinu i to 2. ožujka 2017. godine. Tom prilikom su utvrđene nepravilnosti o čemu je sačinjen izvještaj o kontroli na terenu za 2016. godinu koji je dostavljen tužitelju. Tijekom te kontrole Agencija za plaćanja je kod tužitelja utvrdila i nepravilnosti za 2015. godinu.

3. Nije sporno da je tužitelj podnio jedinstveni zahtjev za 2015. godinu te su mu za tu godinu odobrene i isplaćene potpore i to:

1. osnovno plaćanje isplaćeno u iznosu od 39.020,59 kuna

2. zeleno plaćanje isplaćeno u iznosu od 27.775,22 kune

3. preraspodijeljeno plaćanje isplaćeno u iznosu od 9.555,62 kune

4. M11 plaćanje za održavanje ekoloških poljoprivrednih praksa i metoda isplaćeno u iznosu od 120.597,05 kuna

5. M11 plaćanje za prijelaz na ekološke poljoprivredne prakse i metode isplaćeno u iznosu d 8.156,33 kune

6. M13 plaćanja u područjima sa značajnim prirodnim ograničenjima isplaćeno u iznosu od 46.711,80 kuna.

Tužitelj je podnio jedinstveni zahtjev i za 2016. godinu te zatražio sljedeće potpore: osnovno, zeleno i preraspodijeljeno plaćanje za 55,56 ha; plaćanje za mlade poljoprivrednike; M11 plaćanja za održavanje ekoloških poljoprivrednih praksa i metoda; M11 plaćanja za prijelaz na ekološke poljoprivredne prakse i metode; M13 plaćanje u područjima sa značajnim prirodnim ograničenjima i proizvodno vezana plaćanja za voće u površini od 2,19 ha.

Nije sporno da je tužena, nakon što je utvrdila nepravilnosti u radu tužitelja, donijela odluke o povratu isplaćenih potpora (list 31-36 spisa). Na ove odluke tužitelj je uložio prigovore (list 37, 55, 67, 73, 77 i 82 spisa). Navedeni prigovori tužitelja su odbijeni kao neosnovani odlukama Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju.

4. Nije sporno da je u tijeku 2016. godine došlo do izmjene kod isplate potpora na način da se potpore za pašnjake više nisu isplaćivale poljoprivrednicima koji nisu imali stoku. O tome je Agencija obavijestila poljoprivrednike pa tako i tužitelja kao vlasnika OPG-a. Stoga je tužitelj zajedno sa svojim ocem FK pristupio u podružnicu Agencije za plaćanja u Sisačko-moslavačkoj županiji i ispisao površine iz ARKOD sustava koje se odnose na pašnjake i to 19. prosinca 2016. godine. To su potvrdili i saslušani svjedoci FK i PK, djelatnica Agencije, koja je i izvršila navedeno brisanje nekretnina iz ARKOD-a sukladno navodima tužitelja i svjedoka FK. O tome je sačinjen i zapisnik koji je priložen u spisu (list 69 spisa), a koji su potpisali djelatnica Agencije i predstavnik OPG- a tužitelj. Na kraju zapisnika je navedeno da se radi o ispisu pašnjaka jer OPG ne posjeduje stoku te je naznačeno i o kojim ARKOD parcelama se radi.

Nije sporno da tužitelj nije izmijenio jedinstveni zahtjev za 2016. godinu na način da je u istome odustao od brisanih ARKOD parcela te dijela traženih potpora.

5. Sporno je pitanje je li tužitelj bio dužan izmijeniti svoj jedinstveni zahtjev za 2016. godinu te u istome odustati od brisanih ARKOD parcela.

Svjedokinja PK je u svom iskazu navela da je pojasnila tužitelju na sastanku 19. prosinca 2016. godine kada je isti iskazao da pristaje na brisanje pašnjaka iz ARKOD evidencije, da je isti dužan osim navedenog brisanja parcela iz ARKOD evidencije također i izmijeniti svoj zahtjev za potporu za tu godinu na način da iz tog zahtjeva izbaci sada već izbrisane pašnjake. Svjedokinja je pojasnila i to da djelatnici Agencije nemaju ovlasti da sami mijenjaju jedinstvene zahtjeve bez odobrenja nositelja OPG-a. Djelatnici Agencije mogu ući u ARKOD, ali nemaju ovlasti ulaziti u drugu dokumentaciju OPG-ova, to jest u Agronet i nešto tu mijenjati jer je to aplikacija nositelja OPG-a.

Sud je u cijelosti prihvatio iskaz ovog svjedoka jer je isti dan na jasan, uvjerljiv i objektivan način.

Navode ovog svjedoka je potvrdio i svjedok MK, također djelatnik Agencije. Navedeni svjedok je iskazao da je vlasnicima OPG-a rečeno da trebaju odustati od zahtjeva za potporu u dijelu koji se odnosi na pašnjake kako ne bi snosili sankcije. Sve to piše i u Pravilniku koji su vlasnici OPG-a dužni pročitati i poznavati. Svjedok je izjavio i to da su ove upute poslušali vlasnici OPG-ova na ovom području tako da se ovaj problem pojavio samo kod tužitelja jer isti nije ispravio svoj jedinstveni zahtjev. Sud je prihvatio i iskaz ovog svjedoka s obzirom da je isti zaposlenik Agencije od 2010. godine te je dobro upoznat sa svim propisima i problemima koji se javljaju u praksi, a vezano za zahtjeve i isplatu potpora u poljoprivredi.

Imajući i vidu gore navedeno sud je utvrdio da je tužitelj kao nositelj OPG-a u konkretnom slučaju bio dužan ne samo izbrisati dio nekretnina iz ARKOD evidencije za koje ne traži potporu, nego također ispraviti i svoj jedinstveni zahtjev za isplatu potpora i uskladiti isti sa stanjem u ARKOD evidenciji, a sve sukladno uputama službenika Agencije za plaćanja. S obzirom da su na jedinstvenom zahtjevu za 2016. godinu i dalje bile predmetne ARKOD parcele, kontrolom na terenu prihvatljivosti jedinstvenog zahtjeva za 2016. godinu su kontrolirane i te parcele za koje se tada utvrdilo da nisu korištene. Kontrola je provedena u ožujku 2017. godine u roku propisanom člankom 118. stavkom 10. Pravilnika za 2016. godinu. U članku 5. stavak 1. Pravilnika propisano je da je tužitelj bio dužan unijeti u jedinstveni zahtjev podatak o odustajanju od dijela zahtjeva te ispisani jedinstveni zahtjev potpisati i dostaviti nadležnom regionalnom uredu Agencije za plaćanja. Kako Agencija za plaćanja nije zaprimila izmijenjeni jedinstveni zahtjev tužitelja za 2016. godinu, tužitelj nije odustao od dijela jedinstvenog zahtjeva za 2016. godinu. Tužitelj je kao vlasnik OPG-a bio dužan pročitati Pravilnik Agencije za plaćanja te postupati u skladu s odredbama istog.

Kako tužitelj nije postupio po odredbama Pravilnika i izmijenio svoj jedinstveni zahtjev za 2016. godinu, Agencija mu je sukladno tome izrekla sankcije sukladno navedenom Pravilniku pa se ne može govoriti o propustima u radu Agencije.

6. Prilikom navedene kontrole od 2. ožujka 2017. godine Agencija za plaćanja je kod tužitelja utvrdila i nepravilnosti za 2015. godinu. Navedenoj kontroli na terenu bio je prisutan i član OPG-a tužitelja FK koji je tom prilikom izjavio da 12 ARKOD parcela ne koristi 3 godine i da su te parcele ispisane iz ARKOD-a 19. prosinca 2016. godine. Ovaj zapisnik je priložen u spisu (list 151 spisa). Uvidom u isti zapisnik utvrđeno je da je zapisnik potpisao FK. Na ove okolnosti saslušan je kao svjedok FK, otac tužitelja. Svjedok je potvrdio da je on osobno potpisao taj zapisnik o kontroli od 2. ožujka 2017. godine, ali je napomenuo da zapisnik nije prethodno pročitao. Sud nije prihvatio ovakve navode svjedoka FK, da nije pročitao zapisnik o kontroli niti da mu je isti pročitan jer su ovakvi navodi neživotni i neuvjerljivi. Na ove okolnosti saslušan je i HK koji je obavio kontrolu nekretnina tužitelja na terenu 2. ožujka 2017. godine. Svjedok je pojasnio da je u ovom slučaju kontrola na terenu provedena za prihvatljivost površina za proizvodnu godinu 2016., te da su tom prilikom utvrđene i određene nepravilnosti na dijelu površina i za ranije godine prije 2016. godine.

Na navedeni zapisnik o kontroli od 2. ožujka 2017. godine tužitelj, odnosno njegov otac FK, nisu imali nikakvih primjedbi ili prigovora. Točno je da je u rubrici zapisnika za primjedbe stranke naznačeno da je otac tužitelja napomenuo da je određene nekretnine ispisao iz ARKOD-a što je uredno i konstatirano u zapisniku, dok nije bilo nikakvih primjedbi na sam zapisnik. Na temelju ove kontrole donesene su odluke o povratu već isplaćenih potpora te su izrečene i određene sankcije. Dakle, tužitelj nije provodio minimalnu poljoprivrednu aktivnost na tim površinama za koje je dobio sredstva državne potpore. Time je postupio suprotno odredbama članka 30. Zakona o poljoprivredi iz 2015. godine i članaka 14. i 15. Pravilnika o provedbi izravne potpore u poljoprivredi.

Člankom 139. Pravilnika za 2015. godinu i člankom 135. Pravilnika za 2016. godinu određeno je da su povrat sredstava i poravnavanje računa propisani člancima 142. i 143. Zakona o osnivanju Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju (Narodne novine broj 30/2009 i 56/2013). Člankom 12. Zakona Ministarstvo i Agencija za plaćanja odlučuju o oduzimanju prava, povratu sredstava ili upravnim sankcijama u skladu s propisima Europske unije i propisima za njihovo provođenje. Ako se nakon izvršene isplate potpore korisnicima na temelju naknadne administrativne kontrole i kontrole na terenu utvrdi nepravilnost učinjena od strane korisnika, Agencija za plaćanja donosi odluku o povratu sredstava kojom od korisnika zahtijeva povrat isplaćenih sredstava. Agencija za plaćanja izdaje odluku o povratu sredstava na temelju izvješća o kontroli na terenu ili zapisnika nadležne inspekcije. Člankom 143. Zakona propisano je da sredstva koja stranka mora vratiti na temelju odluke o povratu sredstava, Agencija za plaćanja može poravnati sa sredstvima koja stranci još nisu isplaćena za bilo koju od mjera poljoprivredne politike ako propisi Europske unije ne određuju drukčije pri čemu Agencija za plaćanja mora zatražiti povrat sredstava u državni proračun Republike Hrvatske.

7. Tužitelj smatra da su odluke o povratu nezakonite jer su donesene protivno članku 54. stavak 1. Uredbe (EU) broj 1306/2013. Smatra da odluke o povratu Agencija za plaćanja može donijeti samo unutar propisanog roka od 18 mjeseci od dana kad je izvještaj o kontroli odobren. Kako je izvješće o kontroli odobreno 3. ožujka 2017. godine, rok od 18 mjeseci je istekao 3. rujna 2018. godine. Kako su odluke o povratu donesene u razdoblju od studenog 2018. pa do rujna 2019. godine tužitelj navodi da su predmetne odluke donesene izvan propisanog roka od 18 mjeseci.

Ovakvo tumačenje tužitelja je pogrešno.

Navedeni rok od 18 mjeseci propisan člankom 54. stavkom 1. Uredbe (EU) 1306/2013 predstavlja rok u kojem se dodijeljena potpora može potraživati kao prihvatljiv izdatak od Europske komisije. Navedeni rok propisan je u svrhu prihvatljivosti potraživanja potpora od strane države članice prema Europskoj komisiji, a ne u svrhu propisivanja krajnjeg roka za zahtijevanje povrata od korisnika kod kojih su utvrđene nepravilnosti. Istekom navedenog roka samo je propuštena mogućnost potraživanja iznosa potpore od Europske komisije kao prihvatljivog izdatka. U konkretnom slučaju je utvrđeno da je tužitelj zaprimio potporu za koju je naknadno, kontrolom na terenu utvrđeno da je ostvarena na temelju netočnih podataka, što je protivno uvjetima i odredbama Zakona o poljoprivredi i Pravilnika. Rok za pokretanje postupka povrata prema korisnicima neopravdano isplaćene potpore nije propisan navedenim člankom 54. Uredbe, već je isti propisan člankom 3. Uredbe 2988/95 kojim je propisano da je rok zastare za pokretanje postupka 4 godine od dana kada je počinjena nepravilnost, stoga u konkretnom slučaju rok zastare nije protekao.

Agencija za plaćanja i nakon isplaćenog predujma može provesti kontrolu na terenu kod korisnika budući da uvijek postoji mogućnost postupanja po prijavi drugih korisnika ili kao u slučaju tužitelja ako se u tijeku analize podataka utvrde potencijalne nepravilnosti koje treba provjeriti kontrolom na terenu.

8. Nisu osnovani niti prigovori tužitelja da bi administrativna provjera bila primarni način provjere jedinstvenog zahtjeva budući da su kontrole na terenu integrirani dio administrativnih provjera te se provode obavezno na gospodarstvima odabranim putem u kontrolnom uzorku.

9. Nije osnovan niti navod tužitelja da je navedenom kontrolom od 2. ožujka 2017. godine provjeravano ispunjenje višestruke sukladnosti. Naime, u tom izvještaju nije označena rubrika provođenja kontrole višestruke sukladnosti. To je potvrdio u svom iskazu i kontrolor HK koji je naveo da je u konkretnom slučaju provedena kontrola na terenu za prihvatljivost površina. Dokaz da se radilo o kontroli prihvatljivosti jedinstvenog zahtjeva, a ne o kontroli višestruke sukladnosti proizlazi i iz izvještaja o kontroli na terenu od 2. ožujka 2017. godine na kojem je na prvoj stranici izvještaja vidljivo pod stavkom "kontrolom je obuhvaćeno" da su u konkretnom slučaju kod tužitelja kontrolom obuhvaćene mjere: osnovno plaćanje, zeleno plaćanje, proizvodno vezana plaćanja po površini te IAKS mjere ruralnog razvoja, ali ne i ispunjavanje uvjeta višestruke sukladnosti (tu je ostavljen prazan kvadratić).

10. Imajući u vidu ovako utvrđeno činjenično stanje sud je mišljenja da u konkretnom slučaju u postupanju Agencije za plaćanja nije bilo nepravilnosti i nezakonitosti kako prilikom provođenja kontrole na terenu 2. ožujka 2017. godine tako niti prilikom donošenja odluka o povratu isplaćenih potpora i o izricanju sankcija tužitelju. Agencija za plaćanja nije postupala nezakonito ili diskriminirajuće u odnosu na tužitelja kako prilikom obrade jedinstvenog zahtjeva, tako i prilikom provođenja kontrole na terenu te donošenja odluke o povratu. U postupanju Agencije za plaćanja nije bilo postupanja suprotnog uobičajenom i propisanom načinu obavljanja djelatnosti i sve radnje i odluke bile su u skladu sa zakonom i drugim propisima.

Stoga je valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

11. Tuženoj je dosuđena naknada parničnih troškova sukladno uspjehu u parnici temeljem odredbi članka 154. Zakona o parničnom postupku, a troškovi se odnose na: sastav odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora, sastav odgovora na tužbu, sastav podnesaka od 28. ožujka 2024., 30. travnja 2024., 26. srpnja 2024. i 7. svibnja 2025. godine, pristup na ročišta 12. studenog 2024., 8. svibnja 2025. i 16. listopada 2025. godine, sve po 500,00 eura, što sveukupno iznosi 4.500,00 eura.

U Kutini 28. studenog 2025.

S u d a c

Draženko Stanušić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa ove presude. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

O tom obavijest:

1. ZOU Marković, Grbavac & Gliha, Zagreb, Ulica kneza Mutimira 1

2. Općinsko državno odvjetništvo u Sisku, Sisak, Ferde Hefelea 57