Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: P Ob-29/2025-25

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

i

RJEŠENJE

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Ana-Mariji Murić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŽE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćnici Ivani Moravec, odvjetnici iz Varaždina, protiv tuženika UE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici Spomenki Subašić, odvjetnici iz Zagreba, uz sudjelovanje mlt. PE, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po posebnom skrbniku ŽEK, zaposlenici Centra za posebno skrbništvo u Zagrebu, radi izmjene odluke o roditeljskoj skrbi, nakon zaključene glavne rasprave s koje je isključena javnost , 22. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, stranaka osobno i posebne skrbnice, 28. studenog 2025., kao dana objave

presudio je

I. Mijenja se plan o zajedničkog roditeljskoj skrbi sklopljen između tužiteljice ŽE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tuženika UE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], sklopljen 24. studenog 2022., a odobren rješenjem Općinskog suda u Varaždinu, br. R1 Ob-1325/2022 od 9. veljače 2023. i to na slijedeći način:

- mlt. PE, OIB: [osobni identifikacijski broj], stanovati će s majkom ŽE, OIB: [osobni identifikacijski broj], na adresi [adresa]

- osobni odnosi mlt. PE s ocem UE, odvijati na način da će mlt. PE boraviti kod oca svaki drugi vikend počevši od petka nakon škole pa do nedjelje u 20,00 sati kada ju otac vraća majci, s time da dijete s ocem provodi u onom tjednu kada je kroz vikend kod majke, svaki utorak i četvrtak i to nakon škole pa do 20,00 sati kada ju otac vraća majci, a u onom tjednu kada je kroz vikend kod oca ponedjeljkom i srijedom i to nakon škole pa do 20,00 sati kada ju otac vraća majci, svaki drugi državni praznik i blagdan te rođendane, dva tjedna ljetnih i tjedan dana zimskih praznika.

II. Tuženik UE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], dužan je za mjesečno uzdržavanje mlt. PE, OIB: [osobni identifikacijski broj], doprinositi s iznosom od 240,00 EUR (dvijestočetrdeset eura) mjesečno, počevši od 28. studenog 2025. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti za to, najkasnije do 15. -og u mjesecu za tekući mjesec, sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za var ijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske sred išnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u skladu sa čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

III. Tužiteljica ŽE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] će ostvarivati samostalnu roditeljsku skrb u pogledu mlt. PE, OIB [osobni identifikacijski broj], i to u svezi prava na odgoj i obrazovanje iz čl. 94. Obiteljskog zakona.

IV. Nalaže se tuženiku UE da tužiteljici ŽE preda osobnu dokumentaciju mlt. PE i to zdravstvenu i osobnu iskaznicu, u roku od 8 dana.

V. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu zahtjeva za ostvarivanjem samostalne roditeljske skrbi u odnosu na mlt. PE, a tiče se prava vezanih uz zdravlje, razvoj, njegu i zaštitu djeteta iz čl. 93. Obiteljskog zakona te u pogledu izrade i preuzimanja djetetovih osobnih dokumenata.

VI. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika kojim traži da otac UE ima samostalnu roditeljsku skrb u odnosu na mlt. PE pa i u pogledu bitnih osobnih prava djeteta iz čl. 100 Obiteljskog zakona, da majka ostvaruje osobne odnose sa djetetom svaki drugi vikend od petka nakon škole do nedjelje do 20,00 sati, a u tjednu u kojem dijete ne bi bilo kroz vikend s majkom svaki utorak i četvrtak nakon škole pa do 20,00 sati, a u onom tjednu kada je kroz vikend s majkom ponedjeljkom i srijedom nakon škole pa do 20,00 sati, svaki drugi blagdan i državni praznik, dva tjedna ljetnih i tjedan dana zimskih školskih praznika, a ujedno da majka doprinosi za uzdržavanje djeteta s iznosom od 240,00 EUR-a počevši od dana podnošenja protutužbe do svakog 15.-og u mjesecu za tekući mjesec na tekući račun oca broj [broj bankovnog računa] kod Privredne banke Zagreb, s time da dospjele obroke plati odjednom i to u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate po stopi određenoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima.

R i j e š i o  j e

I. Tužba tužiteljice kojim traži da joj se omogući samostalna roditeljska skrb u pogledu zastupanja djeteta kod upisa u osnovnu školu u gradu Varaždinu, protiv tuženika, podnijeta sudu 15. siječnja 2025., smatra se povučenom.

II. Svaka stranka snosi svoje troškove ovog postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je, po punomoćnici, podnijela tužbu protiv tuženika radi izmjene odluke o roditeljskoj skrbi, mjestu stanovanja djeteta, načinu ostvarivanja osobnih odnosa oca i djeteta te uzdržavanju. U tužbi navodi da je rješenjem ovog suda br. R1 Ob-1325/2022 od 9. veljače 2023. razveden brak stanaka te je odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi kojim Planom je određeno da dijete ima prebivalište kod oca, no da podjednako vremena provodi sa svakim roditeljem tj. tjedan dana s ocem, a tjedan dana s majkom. Ujedno ističe kako su se roditelji usuglasili da dijete bude upisano u školu na području grada Varaždina. Ističe kako usprkos dogovoru stranaka, tuženik u tjednu kada je dijete kod njega ne odvodi istu u predškolu, niti je je prije toga vodio u vrtić, već je dijete ostavljao s bakom. Navodi kako tuženik smatra da bi mlt. PE trebala ići u predškolu u Knegincu, kao i u školu, a što je suprotno suglasnosti koju je dao u Planu. Stoga smatra kako je u interesu mlt. djeteta da stanuje s majkom, tim više što je komunikacija roditelja otežana te je i održavanje osobnih odnosa po sistemu pola-pola neodrživo jer takav opseg podrazumijeva suradnju i komunikaciju. Što se tiče ostvarivanja osobnih odnosa oca i djeteta smatra kako bi se isti trebali održavati svaki drugi vikend, zatim dva dana u tjednu kada dijete ne provodi vikend s ocem, svaki drugi državni praznik i blagdan te dva tjedna ljetnih i jedan tjedan zimskih praznika. Ujedno predlaže da tuženik doprinosi za uzdržavanje s iznosom od 240,00 EUR te da majka samostalno obavlja roditeljsku skrb u pogledu obrazovanja na način da samostalno zastupa dijete kod upisa u osnovnu školu.

2. Kako su interesi stranaka suprotstavljeni u odnosu na mlt. dijete to je sud sukladno čl. 240. Obiteljskog zakona (dalje ObZ-a, NN br. 103/15, 98/19, 156/23), mlt. djetetu postavio posebnog skrbnika u osobi ŽEK, zaposlene u Centru za posebno skrbništvo, Zagreb.

3. U odgovoru na tužbu tuženik ističe kako u Planu nije bilo dogovoreno u koji vrtić bi mlt. dijete trebalo ići, već je tužiteljica, bez suglasnosti tuženika, dijete upisala u vrtić Zečić u Varaždinu i to u vrijeme kada su isti još uvijek bili u braku iako tuženik s izborom navedenog vrtića nije bio zadovoljan. Ističe kako se taj vrtić u 2024. ukazao opasnim po zdravlje djeteta zbog čega je i predložio tužiteljici da se dijete upiše u vrtić u [adresa] koji je veći i ima više zaposlenih. Pojašnjava kako je dijete za vrijeme boravka u vrtiću Zečić zadobilo ubod bumbara zbog čega mu je noga otekla te je preporuka liječnika bila da dijete miruje, no usprkos tome tužiteljica je istu već slijedeći dan odvezla u vrtić gdje ista nije imala adekvatnu skrb zbog čega joj se zdravstveno stanje pogoršalo. Tuženik je procijenio da nakon stradavanja djeteta u vrtiću i neadekvatne skrbi o njegovom zdravlju taj vrtić nije siguran po zdravlje i sigurnost mlt. ŽEK. Da je tome tako vidljivo je i iz činjenice da je Zavod Varaždin 27. lipnja 2024. podnio prijavu PU Varaždinskoj zbog neadekvatnog postupanja i zdravstvenog zanemarivanja mlt. ŽEK od strane vrtića Zečić. Dok se ne okonča taj postupak tuženik je smatrao kako isti nije siguran za dijete zbog čega ju nije odvodio, ali je dijete kod tuženika ispunjavalo sve zadatke iz predškolskog programa koje mu je donosila tužiteljica u tjednu kad se dijete nalazilo kod njega. Smatra kako je tužiteljica u više navrata ozbiljno zanemarivala zdravlje djeteta, pa je tako često dovodila dijete k tuženiku bolesno, pa mu je tako dovela dijete s ušima i na to ga nije upozorila. Ujedno dijete ne oblači adekvatno već joj u prosincu obuva tenisice. Također je zanemarivala zdravlje djeteta budući da je isto početkom 2024. izlagala povrjeđivanju od strane mačke koju je držala u svom domu zbog čega je dijete učestalo bilo ogrebeno po rukama i licu. Također je mlt. dijete boraveći kod tužiteljice dobilo gliste. Stoga se protivi da mlt. dijete s njom stanuje. Što se tiče odabira škole, navodi kako se tuženik usuglasio da mlt. dijete pohađa 2. osnovnu školu u Varaždinu, sukladno čemu se i taj dio zahtjeva ukazuje neosnovanim. Smatra kako ne treba mijenjati odluku o održavanju osobnih odnosa budući da se dijete u potpunosti adaptiralo na takav način ostvarivanja osobnih odnosa. Predlaže stoga tužbeni zahtjev odbiti.

4. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid dokumentaciju u spisu te je saslušao stranke u svrhu dokazivanja. Sud je odbio prijedlog tuženika da se pribavi spis Hrvatskog zavoda za socijalni rad - Područni ured Varaždin u pogledu izvršenog nadzora kao i za pribavom spisa nadležnog ministarstva po prijavi tuženika, obzirom da je upravo Zavod savjetodavno tijelo suda te je isto kao takvo dalo mišljenje u ovom predmetu očito nakon provedenog nadzora.

5. Tijekom postupka, a u skladu s odredbom čl. 357. ObZ-a sud je zatražio od nadležnog Zavoda mišljenje u svezi tužbenog zahtjeva tj. zahtjeva za promjenom mjesta stanovanja djeteta, samostalnim ostvarivanjem roditeljske skrbi te održavanju osobnih odnosa s drugim roditeljem.

6. Zavod je u dostavljenom mišljenju naveo kako je obitelj stranaka bila u tretmanu Zavoda od 2022. pa do 2024. te je od početka rada s obitelji uočen konfliktan i nedobronamjeran odnos roditelja te izostanak dogovora o osnovnim sadržajima roditeljske skrbi. Određene mjere iz nadležnosti Zavoda imale su minimalni učinak, a uzimajući prije svega u obzir činjenicu da je otac savjetodavno nedostupan. Kroz provođenje mjera obiteljskopravne zaštite uočeno je da otac ima dvostruke kriterije za ogrebotine koje dijete zadobije kod njega naspram ogrebotina koje dijete zadobije kod majke (npr. pad s romobila kod oca kada je dijete zadobilo ogrebotine po nogama te ogrebotine zadobivene od mačke kod majke). Što se tiče uboda bumbara, ističu da je otac o tome obavijestio Zavod te je Zavod očeve navode proslijedio PU Varaždinskoj budući da postupanje vrtića i odgojitelja u vrtiću nije u nadležnosti Zavoda niti je isti ovlašten procjenjivati vrstu zdravstvene ugroze za dijete, predmetno se nalazi u domeni liječnika, time da otac tijekom tog postupka nije dostavio nikakvu medicinsku dokumentaciju koja bi potvrdila da je zdravlje djeteta bilo ozbiljno ugroženo niti je zaprimljeno izvješće liječnika. Pohađanje vrtića bilo je jedno od spornih pitanja između roditelja, time da su isti još za vrijeme trajanja braka zajednički i suglasno dijete upisali u dječji vrtić Zečić, zbog čega se predmetno nije niti problematiziralo kod sklapanja Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi. Otac se tek nakon razvoda braka počeo protiviti predmetnom vrtiću inzistirajući da se dijete upiše u vrtić u njegovom mjestu stanovanja. Od listopada 2024. tuženik odbija mlt. dijete odvoditi u predškolu, iako je taj program obvezan, a također majci odbija predati i osobne dokumente djeteta, kada se dijete nalazi kod majke. Stoga je i Zavod obavijestio ODO u Varaždinu 13. ožujka 2025. o ne odvođenju mlt. ŽEK u predškolu od strane oca u onom tjednu kada dijete boravi kod njega. Dana 16. svibnja 2025. zaprimljeno je izvješće PU Varaždin u kojem stoji kako su policijski službenici temeljem zahtjeva ODO u Varaždinu proveli izvide te je po njihovom završetku ODO za mladež u Varaždinu dostavljeno opće posebno izvješće. Uvidom u izvješće liječnice DE nisu evidentirani propusti roditelja vezani uz izvršavanje roditeljske skrbi. U razgovoru s mlt. djetetom uočeno je da je isti privržena i majci i ocu te obiteljima s obje strane, no ista je opterećena konfliktnom obiteljskom dinamikom između roditelja. Nema razvijenu preferenciju u pogledu života i stanovanja bilo s majkom bilo s ocem. Ako se uzme u obzir cjelokupna situacija, Zavod smatra kako se prijedlog majke može prihvatiti.

7. Podneskom od 25. svibnja 2025. tužiteljica navodi kako je nakon podnošenja tužbe se tuženik usuglasio da se dijete upiše u školu na području grada Varaždina te stoga u tom dijelu povlači tužbu. No, ističe zahtjev da joj se omogući samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi ne samo u pogledu obrazovanja, već i o svim važnijim pitanjima koja se tiču osobnih prava djeteta, a obzirom na dosadašnje ponašanje tuženika koji tužiteljici odbija predati osobne dokumente djeteta, a uz to isti ne daje niti potrebne suglasnosti vezano uz osobna pitanja mlt. ŽEK pravovremeno. Stoga predlaže da joj se odobri samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi u pogledu svih prava vezanih za zdravlje, razvoj, njegu i zaštitu iz čl. 93. ObZ-a kao i u pogledu prava na odgoj i obrazovanje iz čl. 94. ObZ-a te u pogledu izrade i preuzimanja svih djetetovih osobnih dokumenata.

8. Predmetnom povlačenju tužbe u dijelu koji se odnosi na samostalno zastupanje djeteta kod upisa u školu u Varaždinu tuženik se nije protivio te je sud sukladno odredbi čl.193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91,91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- Odluka USRH, 84/08, 96/08- Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 u daljnjem tekstu ZPP) u svezi čl. 346. ObZ-a, donio rješenje kao u točki I. izreke rješenja.

9. Iz dopunskog mišljenja Zavoda od 30. lipnja 2025. proizlazi, a što se tiče zahtjeva majke za ostvarivanjem samostalne roditeljske skrbi u pogledu prava na odgoj i obrazovanje iz čl. 94. ObZ-a, kako Zavod predmetni prijedlog podržava, dok što se tiče roditeljske skrbi vezane uz ostvarivanje prava na zdravlje, razvoj, njegu, zaštitu iz čl. 93. ObZ-a, roditeljska skrb treba ostati zajednička. U pogledu izrade osobnih dokumenata prijedlog majke se ne može podržati budući da su osobna iskaznica i zdravstvena iskaznica djeteta već izrađene, a što se tiče predavanja dokumenata roditelju s kojim dijete boravi, ističu kako je roditelj dužan predati dokumente s djetetom te se to može urediti na način da se naloži strankama da to čine prilikom preuzimanja djeteta, no kako to stranke nisu tražile, to se niti Zavod o tome nije mogao očitovati.

10. Podneskom od 27. kolovoza 2025. tužiteljica je specificirala zahtjev na način da predlaže da mlt. dijete stanuje s njom, da s ocem ostvaruje osobne odnose svaki drugi vikend počevši od petka nakon predškole/škole pa do nedjelje u 20,00 sati kada ju otac vraća majci, s time da dijete s ocem provodi u onom tjednu kada je kroz vikend kod majke, svaki utorak i četvrtak i to nakon predškole/škole pa do 20,00 sati kada ju otac vraća majci, a u onom tjednu kada je kroz vikend kod oca ponedjeljkom i srijedom i to nakon predškole/škole pa do 20,00 sati kada ju otac vraća majci, da blagdane i rođendane provodi naizmjenično kod roditelja te dva tjedna ljetnih i tjedan dana zimskih praznika da provodi s ocem. Ujedno da majka ostvaruje samostalnu roditeljsku skrb u pogledu svih prava vezanih uz zdravlje, razvoj, njegu i zaštitu djeteta iz čl. 93. ObZ-a kao i u pogledu prava na odgoj i obrazovanje iz čl. 94. ObZ -a te u pogledu izrade i preuzimanja svih djetetovih dokumenata. Ujedno traži da se naloži tuženiku da preda osobnu dokumentaciju djeteta i to zdravstvenu i osobnu iskaznicu majci djeteta.

11. Što se tiče zahtjeva za promjenom mjesta stanovanja djeteta tužiteljica je u svom iskazu navela kako je točno da su ona i tuženik sklopili Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi u kojem su se sporazumjeli da dijete ima prijavljeno prebivalište kod oca, ali ne iz razloga jer je ona to htjela, već zato što je to bio uvjet tuženika da joj da razvod.

12. Kako su roditelji podjednako vremena provodili s djetetom, to je i upisano mjesto stanovanja djeteta predstavljalo formalizam koji je morao biti ispunjen, obzirom da je dijete moralo imati prijavljeno prebivalište na jednoj od adresa (bilo jednog ili drugog roditelja) iako načelno tako određeno mjesto stanovanja nije za dijete imalo nikakvu funkciju budući da nije niti pohađalo vrtić prema mjestu stanovanja niti je upisalo školu prema mjestu stanovanja, već upravo suprotno, dijete je pohađalo vrtić u Varaždinu, kao i sada osnovnu školu. No, u situaciji kada bi se promijenio opseg održavanja osobnih odnosa pojedinog roditelja s djetetom, na način da se taj opseg smanji, tada i mjesto stanovanja djeteta dobiva drugi značaj odnosno ta adresa počinje predstavljati mjesto koje dijete može zvati svojim domom.

13. Stoga, prije nego što sud obrazloži odluku glede mjesta stanovanja djeteta (postoji li potreba njegove promjene ili ne), valja obrazložiti zahtjev tužiteljice za smanjivanjem opsega održavanja osobnih odnosa djeteta i oca.

14. O tom zahtjevu Zavod je dao mišljenje kojim podržava prijedlog majke da se ti osobni odnosi odvijaju svaki drugi vikend počevši od petka nakon predškole/škole pa do nedjelje u 20,00 sati kada ju otac vraća majci, s time da dijete s ocem provodi u onom tjednu kada je kroz vikend kod majke, svaki utorak i četvrtak i to nakon predškole/škole pa do 20,00 sati kada ju otac vraća majci, a u onom tjednu kada je kroz vikend kod oca ponedjeljkom i srijedom i to nakon predškole/škole pa do 20,00 sati kada ju otac vraća majci, da blagdane i rođendane provodi naizmjenično kod roditelja te dva tjedna ljetnih i tjedan dana zimskih praznika da provodi s ocem, smatrajući kako dijete opterećuje konfliktan odnos između roditelja, ali isto tako iz razloga jer otac je smatrao kako ima pravo onemogućiti djetetu pohađanje predškole u tjednu kada je dijete kod njega.

15. Sud primjećuje da je tuženik zanemario činjenicu da pohađanje predškole ne predstavlja samo pravo djeteta na obrazovanje, već i obvezu roditelja , a koja obveza je propisana Pravilnikom o sadržaju i trajanju programa predškole (NN br. 10/1997., 107/2007. i 94/2013., dalje Pravilnik) i to čl. 1. st. 2. tog Pravilnika koji propisuje da je program predškole obvezni program odgojno-obrazovnoga rada s djecom u godini dana prije polaska u osnovnu školu i dio je sustava odgoja i obrazovanja u Republici Hrvatskoj. Tvrdnje tuženika da dijete nije vodio u vrtić (time i predškolu) zbog straha za njezino zdravlje i sigurnost isti ničime ne potkrjepljuje budući da nije priložio nikakvu medicinsku dokumentaciju iz koje bi bilo vidljivo da je djetetov život ili zdravlje bilo ugroženo za vrijeme boravka u vrtiću (npr. ubodom bumbara na koji tuženik upućuje) te da su odgojitelji u vrtiću na bilo koji način zanemarili djetetovu sigurnost te samoinicijativno prekidanje predškolskog programa bez da je prethodno pokrenuo sudski postupak radi samostalnog zastupanja djeteta kod ispisa djeteta iz tog vrtića i upisa u drugi vrtić, sud ne može prihvatiti kao relevantan razlog.

16. Takvo postupanje oca, kao i odbijanje oca da majci preda dokumente djeteta (osobnu i zdravstvenu iskaznicu) iako su to djetetovi dokumenti, a ne majčini te je djetetovo pravo da može koristiti te dokumente kada se za to ukaže potreba (u slučaju posjeta liječniku, putovanja i sl.), a odbijanjem predati djetetu te dokumente otac je povrijedio djetetovo pravo na zdravstvenu zaštitu, a koja zaštita je zajamčena čl. 24., čl. 7. i čl. 26. Konvencije o pravima djeteta te iako sama Konvencija direktno ne spominje zdravstvenu iskaznicu, ista obvezuje države da djeci omogući pristup zdravstvenim uslugama, pri čemu je zdravstvena iskaznica instrument kojim države ispunjavaju svoje obveze iz te Konvencije, sud ocjenjuje štetnim po prava i interese mlt. djeteta te se i otac ukazuje roditeljem čije roditeljske kompetencije su kompromitirane netrpeljivošću prema tužiteljici kao bivšoj partnerici te želji da se istu predstavi kao lošijeg roditelja (ogrebotine od mačke, ubod bumbara, epilepsija), pri čemu isti evidentno zanemaruje svoje neprihvatljivo ponašanje u roditeljskoj skrbi (ne vođenjem djeteta u predškolu, ne davanjem djetetu njegovih osobnih dokumenata i sl.).

17. Stoga je i sud u cijelosti prihvatio mišljenje i zaključak Zavoda prema kojem se treba izmijeniti način ostvarivanja osobnih odnosa oca i djeteta, kako je to predložila i tužiteljica, ocjenjujući takav prijedlog u najboljem interesu djeteta, a sukladno tome i mišljenje i zaključak Zavoda prema kojem dijete treba stanovati s majkom, tim više što i samo dijete ne iskazuje posebne preferencije niti prema jednom roditelju, već ima dobar odnos s oba roditelja pri čemu određivanje drugačijeg, smanjenog, opsega ostvarivanja osobnih odnosa oca i djeteta iz razloga zaštite najboljeg interesa mlt. ŽEK, povlači za sobom i potrebu promjene mjesta stanovanja mlt. djeteta, a iz identičnih razloga koji su navedeni za ostvarivanje osobnih odnosa oca i djeteta.

18. Što se tiče zahtjeva tužiteljice da joj se omogući samostalna roditeljska skrb i to u pogledu prava djeteta iz čl. 93. i 94. ObZ-a, kao i u pogledu ishođenja i podizanja osobnih dokumenata, valja navesti slijedeće:

19. Odredbom čl. 92. ObZ propisano je da u sadržaj roditeljske skrbi ulazi pravo i dužnost zaštite osobnih prava djeteta na: 1) zdravlje, razvoj, njegu i zaštitu, 2) odgoj i obrazovanje, 3) ostvarivanje osobnih odnosa i 4) određivanje mjesta stanovanja. U sadržaj roditeljske skrbi ulazi i pravo i dužnost upravljanja djetetovom imovinom (st. 2. istog čl. ObZ) te pravo i dužnost zastupanja djetetovih osobnih i imovinskih prava i interesa.

20. Prema odredbi čl. 104. st. 1. ObZ roditelji imaju pravo i dužnost ravnopravno, zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb, a prema st. 2. istog Zakona kada roditelji trajno ne žive zajedno dužni su ostvarivanje roditeljske skrbi sporazumno urediti Planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi kako je to određeno čl. 106. ObZ.

21. Odredbom čl. 105. st. 1. ObZ propisano je da jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb potpuno, djelomice ili u odnosu na odlučivanje o određenom bitnom pitanju u vezi s djetetom uz istodobno ograničavanje drugog roditelja na ostvarivanje roditeljske skrbi u tom dijelu samo na temelju sudske oduke u skladu s djetetovom dobrobiti. Prema st. 3 istog članka jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb na temelju sudske odluke, ako roditelji nisu postigli Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sporazum tijekom sudskog postupka, pri čemu je sud dužan voditi računa koji je od roditelja spreman na suradnju i sporazum o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, dok je prema st. 4. istog čl. ObZ roditelj koji se protivi zajedničkom ostvarivanju roditeljske skrbi odnosno sklapanju Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi dužan dokazati da zajednička roditeljska skrb nije za dobrobit djeteta, a u protivnom sud može samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi povjeriti drugom roditelju, ako je to u skladu s dobrobiti djeteta.

22. Kod donošenja odluke o predmetnom zahtjevu, valja prije svega reći kako je Zavod dao mišljenje da majka ostvaruje samostalnu roditeljsku skrb u pogledu prava na odgoj i obrazovanje iz čl. 94. ObZ-a, a obzirom na odbijanje oca da dijete vodi u predškolu koja je obvezna no ne i u pogledu prava na zdravlje, razvoj, njegu i zaštitu iz čl. 93. ObZ-a, u kojem dijelu smatraju da roditeljska skrb treba biti zajednička.

23. Prema čl. 93. ObZ-a roditelji su dužni i odgovorni skrbiti se o zdravlju djeteta te mu omogućiti korištenje mjera za očuvanje te unaprjeđenje zdravlja i ozdravljenje u slučaju bolesti, sukladno propisima kojima se uređuje zdravstvo i zahtjevima medicinske znanosti. Roditelji su dužni i odgovorni čuvati i njegovati dijete te se skrbiti o njegovim potrebama. Roditelji su dužni štititi dijete od ponižavajućih postupaka i tjelesnoga kažnjavanja drugih osoba. Roditelji ne smiju dijete predškolske dobi ostaviti bez nadzora osobe starije od šesnaest godina. Roditelji su dužni i odgovorni djetetu mlađem od šesnaest godina zabraniti noćne izlaske bez svoje pratnje ili pratnje druge odrasle osobe u koju imaju povjerenje. Noćnim izlaskom iz stavka 5. ovoga članka smatra se vrijeme od dvadeset tri do pet sati.

24. Ako se uzme u obzir činjenica da nije utvrđeno da bi otac, za vrijeme boravka djeteta kod njega, ugrožavao zdravlje djeteta ili njegovu sigurnost niti to tužiteljica tvrdi (ista ističe kao razlog za ograničavanjem roditeljske skrbi oca u tom segmentu samo činjenicu da joj otac nije htio predati osobne dokumente djeteta i to osobnu iskaznicu i zdravstvenu iskaznicu, što prema mišljenju suda predstavlja razlog za izmjenu odluke s kojim će roditeljem dijete stanovati i ograničavanje ostvarivanja osobnih odnosa, no ne i automatski zaključak da bi očeva skrb o djetetu, za vrijeme kada je dijete bilo kod njega, bilo u pogledu zdravlja ili sigurnosti, na bilo koji način bilo manjkavo) to i sud, uvažavajući mišljenje Zavoda, smatra kako ne postoje razlozi da se oca ograniči u ostvarivanju roditeljske skrbi u pogledu prava djeteta iz čl. 93. ObZ-a te je u tom dijelu zahtjev tužiteljice valjalo odbiti.

25. Nadalje, prema čl. 94. ObZ-a odgoj djeteta mora biti u skladu s njegovom dobi i zrelošću te s pravom djeteta na slobodu savjesti, vjerskog i drugog uvjerenja. Roditelji ne smiju tjelesno kažnjavati dijete, postupati ponižavajuće prema njemu niti primjenjivati psihičku prisilu te su ga dužni štititi od takvog postupanja drugih osoba. Roditelji imaju dužnost brinuti se o svestranom, redovitom, a prema svojim mogućnostima i daljnjem obrazovanju svojeg djeteta i poticati njegove umjetničke, tehničke, sportske i druge interese. Roditelji su dužni i odgovorni odzivati se sastancima ili pozivu odgojno-obrazovne ustanove u vezi s odgojem i obrazovanjem djeteta. Roditelji ne smiju prisiljavati dijete na obrazovanje koje nije u skladu s njegovim sposobnostima i sklonostima. U slučaju spora između djeteta i roditelja vezanog za obrazovanje djeteta, sud će u izvanparničnom postupku na prijedlog djeteta ili roditelja donijeti rješenje radi zaštite dobrobiti djeteta.

26. Kako je tuženik evidentno naštetio pravu djeteta na obrazovanje onemogućivši djetetu da pohađa obvezni program predškole smatrajući kako i on sam ima dostatne kompetencije da djetetu prenese sadržaj tog programa kod kuće pa tako u svom iskazu navodi: "za vrijeme dok je dijete bilo sa mnom nije zanemarivalo nikakve zadatke iz predškole, sve smo obavljali uredno niti je stagnirala u bilo kojem smislu", a što prema mišljenju suda čini osnovanim zahtjev tužiteljice za ostvarivanjem samostalne roditeljske skrbi u svezi prava djeteta na odgoj i obrazovanje, a u svijetlu činjenice da je tuženik, ne samo direktno povrijedio djetetovo pravo na obrazovanje, već se isti i tek nakon podnošenja tužbe usuglasio s upisom djeteta u osnovnu školu u Varaždinu (a u svezi čega su već prethodno postigli suglasnost Planom), kao i obzirom na konfliktan odnos roditelja te u tom smislu otežano postizanje dogovora u pogledu bitnih pitanja za dijete, a dijete je krenulo u osnovnu školu koja činjenica će iziskivati donošenje različitih odluka bitnih za dijete, što je prepoznao i sam Zavod te je podržao prijedlog majke da joj se omogući samostalna roditeljska skrb u pogledu prava djeteta iz čl. 94. ObZ-a, a što se tiče odgoja i obrazovanja djeteta.

27. U odnosu na zahtjev tužiteljice da joj se omogući samostalna roditeljska skrb kod zastupanja djeteta prilikom izrade i preuzimanja svih djetetovih osobnih dokumenata, valja navesti kako je Zavod u svom mišljenju se tome usprotivio, a obzirom da dijete već ima potrebne dokumente, s čime je suglasan i ovaj sud. Naime, činjenica je da dijete ima osobne dokumente te trenutno ne postoji potreba da se isti zatraže, a kada će se ukazati za to potreba (kada će isteći rok važenja osobne iskaznice), tada će majka samostalno, kao zakonski zastupnik djeteta, moći podnijeti zahtjev i podići osobnu iskaznicu, a sukladno čl. 10. Zakona o osobnoj iskaznici (Narodne novine br. 62/2015, 42/2020, 144/2020, 114/2022, 18/2024), sukladno čemu se i taj zahtjev ukazuje neosnovanim. No, što se tiče zahtjeva majke da joj se preda osobna i zdravstvena iskaznica djeteta, a koje se nalaze kod oca te koje isti odbija predati majci, valja ponovo naglasiti kako su to dokumenti djeteta, a ne roditelja te se djetetu treba omogućiti pristup dokumentima u svakom trenutku. Stoga su i oba roditelja dužna djetetove osobne dokumente predati drugom roditelju za vrijeme kada se dijete nalazi kod tog roditelja tim više što te dokumente može koristiti jedino dijete na kojeg se i ti dokumenti odnose (putem svog zakonskog zastupnika). Stoga i sud može prihvatiti zahtjev tužiteljice, kao roditelja s kojim je određeno da dijete stanuje, da joj tuženik preda osobne dokumente djeteta i to osobnu i zdravstvenu iskaznicu, time da se i tužiteljicu upućuje da je dužna prilikom odlaska djeteta kod oca sa istom poslati i njene osobne dokumente.

28. Što se tiče zahtjeva za određivanjem uzdržavanja, valja navesti kako su se stranke Planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 24. studenog 2022. koji Plan je odobren rješenjem Općinskog suda u Varaždinu br. R1 Ob-1325/2022 od 9. veljače 2023., sporazumjele da uzdržavanje bude zajedničko sukladno čl. 310. ObZ-a, odnosno drugim riječima svaki roditelj je snosio troškove uzdržavanja djeteta kada je dijete bilo kod njega, a obzirom na podjednako provođenje vremena djeteta sa svakim roditeljem.

29. Prema odredbi čl. 281. OBZ-a uzdržavanje je između ostalog dužnost i pravo roditelja, dok prema odredbi čl. 288. OBZ-a su roditelji dužni uzdržavati svoju maloljetnu djecu. Prema ocjeni ovoga suda upravo je cilj citiranih zakonskih odredbi da uzdržavanje kao dužnost i pravo roditelja, prema zajedničkoj maloljetnoj djeci, oni izvršavaju prema svojoj maloljetnoj djeci kada ista nisu njima povjerena na zajednički život, slijedom čega se i roditelj u odnosu na kojega je odlučeno da s njime maloljetno dijete ne živi, a u cilju izvršavanja svoje obveze uzdržavanja prema maloljetnom djetetu, obvezuje doprinositi njegovom uzdržavanju.

30. Tužiteljica je u pogledu predmetnog u svom iskazu navela kako je mlt. ŽEK u dobi od sedam godina te ide u prvi razred osnovne škole. Na početku godine kupljene su joj bilježnice i ostali školski pribor što je koštalo oko 100,00 EUR, obzirom da dijete ide u boravak za istog se izdvaja 80,00 EUR mjesečno. Za hranu za dijete mjesečno izdvaja oko 150,00 EUR, a za odjeću i obuću godišnje oko 1.000,00 EUR, dok za higijenske potrepštine mjesečno izdvaja oko 20,00 EUR. Dodala je kako dijete stanuje s njom i njenim partnerom u kući za koju ne plaćaju najamninu, a režije su im oko 160,00 EUR mjesečno. Također da dijete odlazi na rođendane prijateljima i to godišnje na nekih 6 rođendana te po svakom rođendanu se za poklon izdvoji oko 30,00 EUR.

31. Tuženik je naveo da su njegovi prihodi oko 1.500,00 EUR mjesečno time da živi u kući sa svojim roditeljima. Režije su im oko 300,00 EUR za cijelu kuću, za sebe i dijete za hranu izdvaja oko 300,00 EUR mjesečno, dok za odjeću za dijete izdvaja oko 1.200,00 EUR obzirom da dijete ima sve duplo kod njega i kod majke. Za higijenske potrepštine za sebe izdvaja oko 20,00 EUR mjesečno.

32. Obzirom na navod tuženika glede njegovih mjesečnih primanja od 1.500,00 EUR mjesečno, a koji navod tužiteljica nije osporila, sud isti prihvaća time da i prema Odluci o prosječnim potrebama mlt. djeteta (NN br. 49/2024) za dijete u dobi od 0 -6 godina (mlt. dijete je rođeno **.**.2018.), a prema plaći tuženika prosječne potrebe djeteta iznose 246,50 EUR, a prema Odluci o prosječnim potrebama mlt. djeteta (NN br. 75/2025) prosječne potrebe za dijete od 7-12 godina iznose 290,00 EUR, a koji iznosi su očito viši od zatraženog tužbenim zahtjevom.

33. Roditelji su dužni u uzdržavanju djeteta doprinositi kako prema svojim mogućnostima, tako i prema potrebama uzdržavane osobe, to znači da bi prilikom određivanja visine obveze uzdržavanja maloljetne djece trebalo u skladu s čl. 307. st. 3. ObZ-a uzeti u obzir imovno stanje roditelja, sva primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja, a imajući u vidu da su mjesečne potrebe mlt. ŽEK, prema zaključku suda (a temeljeno na iskazu tužiteljice), oko 400,00 EUR. Kako je tužiteljica, s kojom je odlučeno da dijete stanuje, tražila iznos uzdržavanja za mlt. ŽEK od 240,00 EUR mjesečno, a koji iznos je niži od utvrđenog, proizlazi kako je majka kao roditelj s kojim će dijete stanovati procijenila, a vodeći računa i o vlastitim prihodima, kako je predmetni iznos primjereni iznos koji bi bio dužan plaćati tuženik. Stoga je valjalo ocijeniti je li otac u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje djeteta sa zatraženim iznosom. Kod određivanja visine uzdržavanja u obzir je valjalo uzeti i imovno stanje i mjesečna primanja roditelja, kao i predmetne Odluke.

34. Sud smatra da je zatraženi iznos dužan podmirivati upravo tuženik budući isti obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljenjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja, dok roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu sukladno čl. 310. st. 1. ObZ- a. Iz st. 2. istog članka proizlazi da se svakodnevna skrb o djeci smatra jednakovrijednom zadovoljenju materijalnih potreba djece u obliku novčanog uzdržavanja.

35. Prema tome, sud je vodeći se kriterijem da mjesečne potrebe djeteta se kreću u okviru materijalnih mogućnosti roditelja kao obveznika uzdržavanja sukladno čl. 311. OBZ-a, a isto proizlazi i iz čl. 27. Konvencije o pravima djeteta (Narodne novine – Međunarodni ugovori broj 12/1993), obvezao tuženika na plaćanje uzdržavanja za mlt. ŽEK s iznosom od 240,00 EUR mjesečno, a kako je i traženo (tim više što se radi o iznosu nižem i od minimalnog iznosa predviđenog Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta – NN br. 75/2025, a koji za dijete dobi mlt. ŽEK iznosi 264,00 EUR mjesečno), pri čemu tuženiku nakon isplate predmetnog iznosa uzdržavanja preostaje iznos od oko 1.260,00 EUR, a koji iznos bi trebao biti dostatan za njegovo uzdržavanje budući da njegovi troškovi , kako ih je isti prikazao, iznose mjesečno oko 500,00 EUR (sud je pridodao navedenim iznosima istaknutim po tuženiku dodatnih 200,00 EUR mjesečno, a koji bi se odnosili na njegove ostale troškove (automobil, odjeća, obuća i sl.)), što znači da mu preostaje dovoljan iznos i za ostale, ne nužne, troškove, tim više što tuženik, osim mlt. djeteta, nema trećih osoba na uzdržavanju.

36. Obvezu plaćanja uzdržavanja sud je odredio od donošenja presude, obzirom da je tek ovom presudom određeno da dijete stanuje s majkom, sukladno odredbi čl. 306. ObZ.

37. Sud je obvezao tuženika na isplatu zatezne kamate od dospijeća svakog mjesečnog iznosa temeljem odredbe čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje ZOO), dok je stopa zakonske zatezne kama te određena sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

38. Ovdje valja navesti kako obzirom da je predmetni parnični postupak pokrenut po tužbi tužiteljice te su tom njenom tužbom u osnovi "obuhvaćena" i prava na koje "pretendira" i tuženik – protutužitelj u podnijetoj protutužbi, uz uvažavanje činjenice da su, nesporno, obje stranke sudjelovale u predmetnom parničnom postupku i da ih odluke suda po tužbenom zahtjevu odnosno protutužbenom zahtjevu tuženika obvezuju (čl. 333. ZPP-a) to onda nije od odlučne važnosti za pravilnost i zakonitost presude odlučiti posebnom odlukom u presudi o odbijanju takvog zahtjeva tuženika – protutužitelja, međutim, radi jasnoće i cjelovitog rješenja spora sud je takvu protutužbu odbio.

39. Odluka o troškovima temelji se na čl. 366. ObZ prema kojem u statusnim stvarima, stvarima u kojima se odlučuje o roditeljskoj skrbi, osobnim odnosima i mjerama za zaštitu prava i dobrobiti djeteta te u stvarima uzdržavanja djeteta sud će o troškovima postupka odlučiti slobodno, vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka.

40. Sukladno navedenom, a obzirom da se ovdje radi o odlučivanju o roditeljskoj skrbi i o osobnim odnosima između mlt. djeteta i tuženika, kao oca, kao i o uzdržavanju mlt. djeteta, a cijeneći okolnosti konkretnog slučaja u kojem niti jedna stranka svojim postupanjem nije utjecala na trajanje ovog postupka, niti je svojom krivnjom ili slučajem koji se njoj dogodio uzrokovala dodatne troškove protivnoj stranci, a glede roditeljske skrbi i visine uzdržavanja se moglo odlučiti samo u sudskom postupku, valjalo je odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

U Varaždinu 28. studenog 2025.

Sutkinja

Ana-Marija Murić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove odluke stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi u pisanom obliku, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u postupku, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Ivana Moravec, odvjetnica iz Varaždina

2. Spomenka Subašić, odvjetnica iz Zagreba

3. Centar za posebno skrbništvo Zagreb, n/r ŽEK

4. Hrvatski zavod za socijalni rad – Područni ured Varaždin, nakon pravomoćnosti