Republika Hrvatska

Općinski sud u Makarskoj

Makarska

Kralja Petra Krešimira IV 2

P-1299/2023-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj, po sucu Veroniki Aračić, u pravnoj stvari tužitelja pod 1/ NĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 2/ MĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Bojan Žarnić, odvjetnik u Makarskoj, protiv tuženika IĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zoran Antunović, odvjetnik u Makarskoj, radi utvrđenja, nakon zaključenja glavne rasprave, održane dana 28.listopada 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 28.studenog 2025., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se uređeni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„1.Utvrđuje se da u sastav ostavinske mase iza pok.FĆ pok.N rođ. **.**.1908., a umrlog **.**.1977., spada pravo korištenja grobnog mjesta na gradskom groblju Sv.Križ Grad Makarska, oznake NG-H- 4.

1. Utvrđuje se da su tužitelji NĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i MĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženik ZĆ OIB: [osobni identifikacijski broj], kao nasljednici pok.FĆ, korisnici grobnog mjesta na gradskom groblju Sv.Križ Grad Makarska, oznake NG-H-4, pa se nalaže poduzeću Makarski komunalac d.o.o., upis evidencije prava korištenja toga grobnog mjesta, i to na ime NĆ OIB: [osobni identifikacijski broj], za ¼ dijela, MĆ OIB: [osobni identifikacijski broj], za ¼ dijela i ZĆ OIB: [osobni identifikacijski broj], za ½ dijela.

2. Dužan je tuženik tužitelju naknaditi trošak parničnog postupka, uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od pravomoćnosti ove presude pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri % poena, a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

II. Dužni su tužitelji tuženiku naknaditi troškove postupka u iznosu od 1.812,50 eura, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 28.studenog 2025. kao dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Prednik sadašnjih tužitelja, sad pok. HĆ, je protiv prednika sadašnjeg tuženika sad pok. ZĆ, dana 04.studenog 2021. podnio tužbu u kojoj je navelo da je pravni prednik stranaka, njihov pok.otac FĆ, stekao pravo korištenja grobnog mjesta na gradskom groblju Sv.Križ Grad Makarska, oznake NG-H-4, Ugovorom o kupnji grobnice od 16.10.1972., da je ŽĆ umro 1977.godine, te da je iza njega vođen ostavinski postupak kod Općinskog suda u Splitu pod posl.br.O-759/77, i da je u tom ostavinskom postupku jdana 16.09.1977. doneseno Rješenje o nasljeđivanju, u kojem je ispušteno rasporediti navedenu imovinu ostavitelja, da je zakonska nasljednica ŠĆ ud.FĆ (majka stranka) u međuvremenu umrla, i da su istu Rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu posl.br.O-803/92, naslijedile tadašnje stanke tj. HĆ i ZĆ, da iako predmetno pravo korištenja grobnog mjesta nije bilo formalno navedeno u rješenju o nasljeđivanju iza pok. ŽĆ, su stranke, kao njegovi jedini nasljednici, od njegove smrti, pa do podnošenja tužbe u svojim sporazumima o diobi zajedničke imovine, uvijek navodile i predmetnu obiteljsku grobnicu, da se između stranaka vodio i parnični postupak pred ovim sudom pod posl.br.P-170/96, u kojem je ovdašnji tuženik ZĆ potraživao od ovdašnjeg tužitelja HĆ iznos od 2.500,00 DEM na ime «uređenja obiteljskog groba», da je također u kasnijem parničnom postupku pred ovim sudom posl.br.P-167/19, ovdašnji tuženik u svome iskazu pred sudom navodio «zajedničku obiteljsku grobnicu», da je tuženik, na tužitelju nepoznat način, izvršio kod poduzeća Makarski komunalac d.o.o. [adresa], upis u evidenciju prema kojoj je on isključivi i jedini korisnik grobnog mjesta na gradskom groblju Sv. križ Grad Makarska, oznake NG-H-4, te da je 2021., bez suglasnosti tužitelja, promijenio nadgrobni spomenik na istom, da je HĆ kod nadležnog Općinskog suda u Splitu pokrenuo postupak radi raspoređivanja naknadno pronađene imovine iza pok. HĆ FĆ, a u odnosu na predmetno pravo korištenja grobnog mjesta, koji postupak se vodio pod posl.br.O-3409/2021, i da je u tom postupku sud Rješenjem od 15.10.2021.godine uputio stranke da svoj zahtjev ostvare u parnici, pa da stoga tužitelj ima pravni interes pokrenuti i voditi ovaj parnični postupak.

2. U tužbi je tadašnji tužitelj HĆ predložio donošenje presude kojom će se utvrditi da u sastav ostavinske mase iza pok. HĆ FĆ, umrlog **.**.1977. spada pravo korištenja grobnog mjesta na gradskom groblju Sv. križ Makarska, oznake NG-H-4 i da se nalaže poduzeću Makarski komunalac d.o.o. upis evidencije prava korištenja tog grobnog mjesta na jednake dijelove svako za po ½ dijela te da je tuženik dužan tužitelju naknaditi trošak parničnog postupka s zakonski zateznim kamatama koje teku od pravomoćnosti presude pa do isplate.

3. Kao što je već rečeno tijekom ovog postupka preminuli su i raniji tužitelj i raniji tuženik, te su njihovi nasljednici, a sadašnji tuženici pozvani na preuzimanje postupka, te su sadašnji tužitelji podneskom od 11.svibnja 2023. uredili točku II. tužbenog zahtjeva, te predložili donošenje presude, da su sadašnji tužitelji NĆ i MĆ i tuženik ZĆ, kao nasljednici pok. FĆ korisnici grobnog mjesta, na gradskom groblju Sv. križ Makarska, oznake NG-H-4 i da se nalaže poduzeću Makarski komunalac d.o.o. upis evidencije prava korištenja tog grobnog mjesta na imena: NĆ za ¼ dijela, MĆ za ¼ dijela i ZĆ za ½ dijela.

4. U odgovoru na tužbu od 01.travnja 2022., tadašnji tuženik ZĆ, je naveo da osporava tužbu i tužbene zahtjeve tadašnjeg tužitelja u cijelosti, da je netočno da bi pravo korištenja grobnog mjesta na gradskom groblju [adresa] u [adresa] oznake NG-H-4, predstavljalo imovinu ostavitelja ŽĆ, odnosno prednika stranaka, kao i da je isto ispušteno kao imovina tog ostavitelja u Rješenju o nasljeđivanju donesenog od strane Općinskog suda u Splitu, broj O-759/77, da ŽĆ nikada nije bio ovlaštenik tog prava, jer nije u određenim rokovima platio ugovoreni iznos naknade iz članka 3. Ugovora o kupnji grobnice broj 829/72 od 16.10.1972., već da je to učinio upravo tuženik ZĆ, u svoje ime i za svoj račun, koji da je time u cijelosti i preuzeo taj ugovor, nakon čega da ga je Komunalno poduzeće upisalo u Očevidnik vođenja grobnih mjesta, kao korisnika grobnog mjesta interni broj NG-H-4, a što da je i vidljivo iz Potvrde izdane od strane Makarskog komunalca d.o.o. broj 231/05 od 11. svibnja 2021., da je, točno kako je u Sporazumu o imovinsko – pravnim odnosima, kojeg su stranke sklopile 19. lipnja 1994. i parnici koja se vodila kod ovog suda, pod poslovnim brojem P-170/96, predmetna grobnica spomenuta kao obiteljska, ali ne iz razloga da bi to značilo priznanje da je to pravo predstavljalo ostavinu njihovog pok. oca ŽĆ, kako to neistinito tvrdi tužitelj, jer da se to pravo, sukladno Zakonu o grobljima („Narodne novine" br. 32/65) nije moglo steći na taj način, već iz želje tuženog da na taj način pokuša potaknuti tužitelja da to grobno mjesto uistinu učine mjestom obiteljskog pijeteta i da mu tuženi u tu svrhu i ustupi ½ dijela prava sukorištenja tog grobnog mjesta, naravno uz uvjet da isti prihvati obvezu participacije u plaćanju naknade za održavanje grobnog mjesta kao i njegova uređenja, što je isti otklonio jer mu je, kako je jedne prigode izrijekom i kazao, „svejedno gdje će ležati u zagrobnom životu“, da zbog svega navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, uz obvezu tužitelja na naknadu parničnog troška tuženiku.

5. Sadašnji tuženik, kao pravni slijednik ZĆ se usprotivio i uređenom tužbenom zahtjevu, predložio je odbiti ga uz obvezu tužitelja na snašanje troškova postupka tužitelju zajedno s zakonskim zateznim kamatama počev od presuđenja pa do isplate.

6. U predmetnoj pravnoj stvari sud je proveo dokazni postupak uvidom u: Ugovor o kupnji grobnice 829/72 od 16.10.1972., Rješenje o nasljeđivanju OS Split broj O- 759/1977 od 16.09.1977., Rješenje istog suda O-803/1992 od 17.06.1992., Rješenje istog suda O-3409/2021 od 15.10.2021., Potvrdu Makarski komunalac 231/05 od 11.05.2021., Sporazum o imovinsko pravnim odnosima od 19.06.1994., uvid u spise P-788/2000 (ranije P-170/1996) i P-167/2019, tužbu iz predmeta P-170/1996 priloženu uz ovu tužbu, saslušanjem parničnih stranaka, od tvrtke Makarski komunalac zatražiti podatke na temelju kojih isprava je izvršen upisa prava korištenja na groblju [adresa] NG-H-4 , Potvrdu Makarski komunalac od 11.09.2002., iskaze svjedoka, te uvidom u dopise Makarski komunalac d.o.o. 4661/2011 od 29.11.2021. naslovljen na ime ZĆ, broj 451/2011 od 11.11.2021. i dopis Makarskog komunalca od 19.06.2024., pa je cijeneći rezultate provedenog dokaznog postupka odlučio kao u izreci iz sljedećih razloga:

7. Uvidom u spis ovog suda broj P-788/2000 (ranije P-170/1996) utvrđeno je da se radilo o tužbi tužitelja ZĆ, protiv tuženika HĆ radi isplate. U tužbi je navedeno da su te stranke zaključile Sporazum o imovinskopravnim odnosima 19.lipnja 1994. i da je tuženik HĆ u tom Sporazumu, između ostalog, preuzeo obvezu da će isplatiti tužitelju 2.500,00 DEM za uređenje obiteljskog groba, da tuženik nije izvršio tu obvezu i da mu se tužitelj pismeno obratio 08.siječnja 1996. i tražio da izvrši tu i druge obveze iz Sporazuma, te je predložio da se tuženiku naloži da mu isplati (po tom osnovu) 2.500,00 DEM, te još. 1.500,00 DEM na ime naknade za korištenje stana u [adresa]. Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu, te u odgovoru na tužbu, na ročištu održanom 24.travnja 1997., naveo da stoji iza te obveze , ali da je riječ o obiteljskoj grobnici i da je potrebna suglasnost obje stranke vezano za način uređenja grobnice, da bi inzistiranjem na isplati iznosa od 2.500,00 DEM značilo da ta grobnica neće biti uređena. Presudom ovog suda broj P-170/1996 od 03.ožujka 1998. dijelom je prihvaćen tužbeni zahtjev, te je tuženiku naloženo tužitelju isplatiti 4.000,00 DEM, u kunskoj protuvrijednosti s kamatama od podnošenja tužbe, te je tuženik obvezan tužitelju naknaditi trošak postupka, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbijen. Iz te Presude proizlazi da je sud, između ostalog, proveo dokaze uvidom u pismo tužitelja tuženiku od 31.siječnja 1994., u kojem je tužitelj naveo da je tuženik od pok. majke uzeo 5.000,00 DEM u ožujku 1990., i da ga je obećao vratiti do kraja te sezone, što da je izostalo, da je tužitelj, kada je trebao na operaciju, tražio od tuženika 2.500,00 DEM od ušteđevine njihove majke, ali da je tuženik rekao da ga nema, a da je kasnije taj novac ulagao u poslovni prostor. Izvršen je uvid i u odgovor tuženika na to pismo, naveden u njegovom pismu od 04.veljače 1994., u kojem je tuženik naveo da ne osporava da su oni, kao braća suvlasnici ostavine po pola, da priznaje da pola novca pripada tužitelju, a da će se s novcem njihove majke urediti grob, kada ih tuženik bude imao, da potvrđuje da je rekao da grob ne treba preuređivati, jer mu je svejedno „di će ležati u zagrobnom životu“ ali da je obećanje dao svojoj majci pa da će tako i učiniti. Odlučujući po žalbi tuženika protiv te presude ŽS u Splitu je pod brojem Gž- 1360/1998 od 29.rujna 2000. donio Presudu, kojom je djelomično odbio žalbu tuženika i potvrdio I.st. presudu u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke Presude kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev, a Rješenjem ukinuo samo odluku o troškovima i u tom dijelu predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, te je predmet u tom dijelu dobio novi poslovni broj P-788/2000 pod kojim je dana 01.prosinca 2000.doneseno pravomoćno Rješenje o troškovima postupka. Iz obrazloženja Presude ŽS u Splitu, proizlazi da je u provedenom postupku utvrđeno da je majka tih stranaka, sad pok. ŠĆ imala ušteđevinu od 5.000,00 DEM, namijenjenu za rekonstrukciju grobnice i da je tu svotu još 1990. pozajmila tuženiku HĆ, da je tuženik Sporazumom od 19.lipnja 1994. priznao da će tužitelju dati 2.500,00 DEM za uređenje zajedničke grobnice, da su stranke osobno potpisale Sporazum i ovjerile potpise 04.srpnja 1994., da i nakon proteka toliko vremena tuženik svotu od 5.000,00 DEM nije potrošio za uređenje obiteljske grobnice, niti prema njegovom ponašanju postoji nakana da to učini, da nisu osnovani žalbeni navodi tuženika glede pravne valjanosti navedenog Sporazuma, niti ostali žalbeni prigovori tuženika, pa da je stoga u pobijanom dijelu pod točkom I. žalba tuženika odbijena.

8. Uvidom u spis ovog suda broj P-167/2019 utvrđeno je da se radi o predmetu koji je Rješenjem broj P-561/2008 od 17.kolovoza 2008. razdvojen i dobio novi poslovni broj P-167/2019. Iz tog predmeta po ranijoj protutužbi a sada tužbi, protutužitelja (sada tužitelja) ZĆ protiv ranijeg protutuženika (sada tuženika) HĆ radi činidbe. U tom predmetu se odlučivalo o nekretninama stranaka - č. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] u KO [katastarska općina], na kojima su kuće stranaka. U tom predmetu je, na ročištu održanom dana 26.travnja 2018., proveden dokazni postupak saslušanjem tužitelja ZĆ kao parnične stranke, (na koji iskaz se tužitelji pozivaju u svojoj tužbi u ovom postupku). Međutim u tom iskazu ZĆ se ne spominje grobnica na groblju [adresa] u [adresa], a spominje li se, moguće, u nekom drugom dijelu tog predmeta sud u ovom postupku nije mogao utvrditi, jer bi trebalo pročitati cijeli spis koji ima ukupno 257 stranica, a na tužitelju je teret dokaza pa je ako se to doista spominje u nekom dijelu tog spisa trebao precizno navesti u kojem je to dijelu. Presudom ovog suda broj P-167/2019 od 24.siječnja 2019. odbijen je preinačeni tužbeni zahtjev tužitelja ZĆ, kojim je tražio da se utvrdi da ga je tuženik HĆ uznemirio u vlasništvu nekretnine u KO [katastarska općina], koja se sastoji od k. č. [katastarska čestica], izgrađeno zemljište površine 264 m2, i dvorište površine 357 m2, na više u toj Presudi navedenih načina, te je tužitelj obvezan tuženiku naknaditi troškove postupka. I u toj Presudi se spominje Sporazum o imovinsko pravnim odnosima kojeg su stranke sklopile 19.lipnja 1994. Izvršen je uvid i u oporuku ŽĆ od 16.rujna 1976., kojom je isti ženi ŠĆ ostavio svu nepokretnu imovinu u Podgori, a da poslije njene smrti ta imovina pripada sinovima ZĆ i HĆ u jednakim dijelovima, da polovicu građevinske čestice, koja se odnosi na zemljište na kojem je izgrađena obiteljska kuća u [adresa], ostavlja sinu ZĆ, da obiteljsku kuću sagrađenu na tom zemljištu ostavlja sinovima u jednakim dijelovima, i to ZĆ:zapadna garaža zapadni dio podruma, te kompletni kat iznad prizemlja, a HĆ: istočna garaža, istočni dio podruma i kompletno prizemlje. U toj oporuci se ne spominje pravo korištenja grobnice u [adresa]. Odlučujući po žalbi tužitelja, Županijski sud u Zadru je Presudom od 09.travnja 2019. žalbu tužitelja ZĆ odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu ovog suda broj P-167/2019 od 24.siječnja 2019.

9. Uvidom u Ugovor o kupnji grobnice broj 829/72 od 16.listopada 1972. utvrđeno je da je sklopljen između Komunalne ustanove Makarska, kao prodavatelja i ŽĆ pok.N, kao kupca. U Ugovoru se navodi da prodavatelj kupcu prodaje grobnicu na novom dijelu groblja u [adresa], označenu kao parcelu XIV u trajnu vlasnost, dok samu parcelu, korištenje u trajanju od 50 godina, da je grobnica izvedena u grubim građevinskim radovima, da je ugovorena cijena koju će kupac isplatiti u tri rate, najkasnije do 31.ožujka 1972.

10. Uvidom u Rješenje o nasljeđivanju OS Split broj O-759/ 1977 od 16.rujna 1977. utvrđeno je da se radi o rješenju donesenom iza smrti ŽĆ pok. N, umrlog **.**.1977., da njegovu ostavinsku imovinu čine nekretnine u više ZU u KO [katastarska općina] te u ZU 1849 KO [katastarska općina]. Njegovim nasljednicima su, temeljem oporuke, proglašeni supruga ŠĆ za nekretnine u Podgori za cijelo te sinovi HĆ i ZĆ za kuću KO [katastarska općina], svaki za po ½ dijela.

11. Uvidom u Rješenje o nasljeđivanju OS Split, broj O-803/1992 od 17.lipnja 1992. utvrđeno je da se radi o rješenju doneseno iza smrti ŠĆ ud. Mate, umrle **.**.1992. i da njenu imovinu čine nekretnine u KO [katastarska općina] kao zemljišnoknjižno i izvanknjižno vlasništvo. Njenim nasljednicima su na nekretninama, temeljem oporuke, proglašeni sinovi ZĆ i HĆ svaki za po ½ dijela.

12. Uvidom u Rješenje OS u Splitu broj O-3409/2021 od 15.listopada 2021. utvrđeno je da je istim odbijen, kao neosnovan, prijedlog HĆ od 09.srpnja 2021. za raspoređivanje naknadno pronađene imovine iza ostavitelja ŽĆ pok. N, te su stranke upućene da svoj zahtjev mogu ostvariti u parnici. U obrazloženju tog Rješenja je navedeno da se nasljednik ZĆ usprotivio tom prijedlogu te naveo da pok. ŽĆ nikada nije bio ovlaštenik prava korištenja predmetnog grobnog mjesta, jer nije u ugovorenim rokovima platio ugovoreni iznos iz Ugovora o kupoprodaji grobnice, već da je to učinio on – ZĆ, u svoje ime i za svoj račun i na taj način preuzeo taj ugovor, te ga je stoga komunalno poduzeće upisalo u očevidnik vođenja grobnih mjesta kao korisnika grobnog mjesta oznake NG- H-4 , te da je sud, budući je među nasljednicima sporan sastav naknadno pronađene imovine, odbio kao neosnovan prijedlog nasljednika HĆ, te stranke uputio da svoj zahtjev mogu ostvariti u parnici.

13. Uvidom u Potvrdu društva Makarski komunalac d.o.o. broj 231/05 od 11.svibnja 2021. utvrđeno je da se u istoj potvrđuje da je ZĆ evidentiran kao jedini korisnik grobnog mjesta na gradskom groblju Sv. Križ Makarska, pod upravom tog društva pod internim brojem NG-H-4 i da su računi za to grobno mjesto izdavani na ime ZĆ, te da su uredno podmireni.

14. Uvidom u Sporazum o imovinskopravnim odnosima od 12.lipnja 1994. utvrđeno je da je sklopljen između ZĆ i HĆ sinova pok. FĆ u nazočnosti prijatelja i rođaka. U svezi grobnog mjesta u tom Sporazumu se navodi da je sad pok. ŠĆ (majka ugovaratelja) uštedila 5.000,00 DEM za rekonstrukciju groba i da je taj novac pozajmila HĆ 1990., i da je još kod njega, da će HĆ dati ZĆ 2.500,00 DEM koje su namijenjene za uređenje obiteljskog groba, kojeg će zajednički urediti u roku 1 do 2 godine. Taj ugovor je potpisan, a i u potpisima ugovaratelja ovjeren kod tada nadležnog tijela 04.srpnja 1994.

15. Uvidom u dopis društva Makarski komunalac d.o.o. Makarska broj 466 od 29.studenog 2021., naslovljen na ZĆ, utvrđeno je da u istom navedeno društvo poziva ZĆ da dostavi podatak od kada se vodi kao nositelj prava korištenja i, ukoliko o istom postoji dokument, taj dokument dostavi Društvu, da se početkom te godine ZĆ obratio Upravi groblja za renoviranje grobnice i da mu je Uprava kada je vidjela da je upisan kao jedini korisnik, odobrila te radove, a da se nakon obavljenih radova tom Društvu obratio HĆ iznenađen radovima i podatkom da nije upisan kao nositelj prava korištenja predmetne grobnice za ½, da je putem odvjetnika podnio i zahtjev da se izvrši promjena nositelja prava korištenja, da su mu odgovorili da nitko od postojećih zaposlenika nije izvršio nikakvu radnju kojom bi se mijenjali podaci o nositelju prava korištenja nad predmetnom grobnicom, niti postoji bilo kakav trag, da su uputili prijedlog zainteresiranim stranama da se dogovore u javnobilježničkoj formi ili, ako nema dogovora, da to riješe u sudskom postupku. Dalje su navedene osobe iz tog Društva koje su radile i , u vrijeme pisanja tog dopisa, rade na poslovima nadzora, kontrole, evidencije i zakonitosti rada grobljanskih poslova u zadnjih deset godina, da je osnovni princip rada da se bilo kakva statusna promjena nositelja prava korištenja obavlja samo na temelju javnobilježničkog ili sudskog dokumenta gdje je točno navedeno tko su nositelji prava korištenja i u kojem omjeru, da su temeljem tog principa riješili sve do sada uočene greške bez ijedne primjedbe na rad, te da se taj dopis dostavlja na znanje i HĆ.

16. Uvidom u dopis istog Društva broj 451/11 od 11.studenog 2021. naslovljen na HĆ utvrđeno je da se u njemu navodi da se radi o odgovoru na Svemirov zahtjev za pristup informacijama vezano za status nositelja prava korištenja grobnog mjesta NG-H-4 na gradskom groblju Sveti Križ u Gradu Makarska, kojim da upravlja društvo Makarski komunalac d.o.o., da su upis ZĆ kao nositelja prava korištenja zatekli, da su HĆ i ZĆ uputili da sporazumno ili u sudskom postupku riješe status nositelja prava korištenja, da nitko od zatečenih zaposlenika Društva ne zna gdje je dokument na temelju kojeg je upisan nositelj prava korištenja, već da se radi o zatečenoj evidenciji, da su računi za grobljansku naknadu izdavani na ime upisanog nositelja prava korištenja i da su uredno podmirivani.

17. Uvidom u pravomoćno Rješenje o nasljeđivanju j.b. Anje Pejković Vujčić iz [adresa] broj O-461/2023, UPP/OS-92/2023 od 29.rujna 2023. utvrđeno je da se radi o rješenju donesenom iza smrti ZĆ, umrlog **.**.2023. i da njegovu ostavinsku imovinu, između ostalog pod točkom F) 3. čini i pravo korištenja grobnog mjesta broj NG-H-4 na groblju [adresa] u [adresa] i da je njegovom jedinom nasljednicom proglašena supruga IĆtužena.

18. Uvidom u dopis Makarski Komunalac d.o.o. broj 255/04 od 04.travnja 2024. koji je dostavljen na upit suda utvrđeno je da se u istom navodi da se kao nositelj prava korištenja grobnog mjesta broj NG-H-4 vodi ZĆ, da je riječ o već zatečenoj evidenciji i da su računi za to grobno mjesto izdavani na ime korisnika grobnog mjesta i da su uredno podmirivani. Od istog društva je sud na prijedlog tužitelja ponovno zatražio dopunu ranijeg dopisa, tj. da navedu od kada je „zatečena evidencija“ prema kojoj je ZĆ bio upisan kao korisnik predmetnog grobnog mjesta i od kada je on plaćao to korištenje. Isto Društvo je odgovorilo dopisom broj 456/06 od 14.lipnja 2024.i u njemu navelo da se radi o starim očevidnicima, pa da sada nemaju podataka niti o osnovi upisa, niti o početku upisa.

19. Na ročištu održanom dana 24.ožujka 2024. proveden je dokazni postupak saslušanjem tužitelja pod 1 i 2 i tužene, kao parničnih stranaka:

20. Tužitelj pod 1/ NĆ, rođen 1967., je u svom iskazu naveo da smatra kako i korištenje grobnog mjesta na groblju u [adresa] spada u ostavinsku imovinu iza smrti njegovog djeda ŽĆ, jer je to navedeno i u Ugovoru iz 1972., koji je sklopljen između djeda FĆ i tadašnjeg direktora groblja u [adresa], da je koliko on zna njegov otac HĆ davao naknadu za korištenje, odnosno svoj dio ZĆ, da on to rješava, jer je otac bio gluh, pa je zbog toga malo hodao po institucijama, da su i ranije između oca i ZĆ vođeni sporovi, između ostalog i u svezi grobnog mjesta, pa da je tako ZĆ tužio njegovog oca radi vraćanja ½ novaca koje je baka ŠĆ ostavila za uređenje grobnice, a uređena je 1970-ih i nije dugo obnavljana, da je godinu dana prije smrti otac bio na groblju i šokirao se kada je vidio da je to grobno mjesto obnovljeno i da je na novopostavljenom spomeniku upisano: "Obiteljska grobnica ZĆ i IĆ" i to je bi razlog podnošenja ove tužbe, želi dodati da su ga na groblju u [adresa] kada je njegov otac umro upozorili da je tužena IĆ zabranila da se njegov otac pokopan u tu grobnicu, pa da je pokopan u zajedničku gradsku grobnicu, da njegov otac nikada nije spomenuo da bi ZĆ dao suglasnost da se grobno mjesto upiše na ZĆ, da su ZĆ i HĆ dijelili neke zajedničke troškove oko kuće, da je njegov otac saznao da je korištenje grobnog mjesta upisano na ZĆ, neposredno nakon što je vidio da je grob uređen, da su otišli u komunalno društvo i zatražili dokumentaciju te da su im dali potvrdu da se to grobno mjesto vodi na ZĆ, a da nikada nisu rekli na temelju čega, da je to bila potvrda da je uplaćivana grobarina, da ne može točno reći kada su vidjeli da je grobnica obnovljena, da je moguće na dan godišnjice smrti djeda FĆ, da zna da je njegov otac pokrenuo postupak o donošenju rješenja o naknadno pronađenoj imovini a li da ne može reći je li podnio i zahtjev za obnovu upravno postupka za korištenje grobnog mjesta jer ne zna pravnički jezik, da je iza djeda FĆ ostala oporuka, da se u njoj, koliko on zna, nije spominjalo grobno mjesto, jer da to tada nije bio običaj, da nije siguran je li iza ŠĆ ostala oporuka, i da je djed umro sredinom 1970.-ih, jer se sjeća da je on tužitelj pod 1 bio mali, da njegov otac nije ranije od djedove smrti, pa do podnošenja predmetne tužbe podnosio zahtjev za korištenja grobnog mjesta, jer im nije padalo na pamet da bi se netko uknjižio na obiteljsku grobnicu.

21. Iskazu ovog tužitelja sud djelomično nije poklonio vjeru i to u dijelu da bi njegov otac HĆ davao naknadu za korištenje grobnog mjesta ZĆ jer o tome nema nikakvih materijalnih dokaza, a iz rezultata provedenog dokaznog postupka, posebno iz priloženih parničnih spisa ovog suda proizlazi da su HĆ i ZĆ, najkasnije od 1996., bili u sudskim sporovima i da su njihovi međusobni odnosi bili poremećeni, pa nije logično da bi, pored takvih loših odnosa između njih, jedan drugome davali novac bez priznanica.

22. Tužiteljica pod 2/ MĆ rođ.ZĆ, rođena 1971., je u svom iskazu navela da je čula iskaz tužitelja pod 1, svog brata i da se istom pridružuje, te dodaje da im nije palo na pamet nešto raspravljati o obiteljskoj grobnici, jer je do 2021.na spomeniku pisalo "Obiteljska grobnica ŽĆ", da je u svibnju 2021. bila godišnjica smrti djeda FĆ, i da su njeni roditelji otišli na grob i vidjeli da je sve preuređeno i da je na novopostavljenom spomeniku napisano "Obiteljska grobnica ZĆ i IĆ",da je njenog oca to veoma pogodilo i da je to bio razloga njegove iznenadne smrti jer on inače nije bio bolestan, da su u Komunalnom društvu rekli da se grobno mjesto vodi na ZĆ, ali da nemaju nikakav papir na temelju kojeg se to tako vodi, da je ono, što je njima bilo suludo, to što se u postupcima koji su se više puta vodili između njenog oca i brata mu ZĆ puno puta spominjala zajednička grobnica u [adresa], da su čak njih dvojica 1994. potpisali Sporazum u kojem se spominje da je grobnica zajednička i da se, zbog te grobnice, od HĆ potražuju neki novci, da je JĆ, na temelju toga Sporazuma 1996. tužio i da je uspio u sporu, te je njen otac ovršen za iznos za zajedničku grobnicu, tadašnjih 2.500 DEM, da joj je poznato da se grobno mjesto uređivalo u razdoblju od 1972. do 1975. i da je to uređenje većinski platio njen otac, jer je djed već bio star i bolestan, da zna i da je otac JĆ davao neke novce, ali da ne može točno reći na što su se odnosili, da posjeduje fotografiju kada je grobnica uređena i da je ta fotografija napravljena da bi njen otac svom ocu FĆ pokazao kako grobnica izgleda nakon uređenja. Na pitanje kako su joj poznati podaci i činjenične tvrdnje o uređenju grobnog mjesta iz 1970., s obzirom na godinu njenog rođenja, odgovorila je da joj je to bilo fascinantno, jer je grobnica bila vrlo skromna bez ikakvih ukrasa, jer je djed tako želio, a da je o plaćanju uređenja grobnice čula od svoje bake, koja je umrla 1992., i od svojih roditelja, da je redovito išla na bakin i djedov grob i redovito nosila cvijeće, a da sada ne može nositi cvijeće ni njima, ni svom ocu.

23. Iz iskaza ove tužiteljice je razvidno da ona, s obzirom na godinu rođenja, o uređivanju grobnog mjesta ne može imati osobnih saznanja već da su to saznanja koja je stekla posredno, iz razgovora sa drugim osobama.

24. Tužena IĆ, rođena 1949. je u svom iskazu navela da je njen suprug JĆ tražio grobno mjesto na groblju u [adresa], pa da je , iako je ugovor glasio na njegovog oca ŽĆ, već tada kao nositelj prava korištenja upisan ZĆ, da je ZĆ platio grobno mjesto jer je njegov otac FĆ tada imao veliki kredit od tadašnjih 1.200.000,00 dinara i nije mogao platiti to grobno mjesto, da je gospodin UĆ, koji je tada bio direktor Komunalnog poduzeća, na svoju ruku, u ugovoru, upisao ŽĆ, jer ga je poznavao, da za sve te godine, od 1972. pa do smrti, HĆ za održavanje grobnice nije dao ni kunu, ni dinar, ni lipu, a kada bi ga ZĆ zvao rekao bi: "Baš me briga gdje ću ležati", da je Ugovor o grobnom mjestu prvi put vidjela kada je pokrenut ovaj postupak, da je njena svekrva uštedila 5.000,00 DEM i da ih je htjela uložiti u obnovu grobnice, jer je kamen pocrnio, da je HĆ tražio taj novac kao pozajmicu dok ne prođe sezona, a kada je prošla sezona da je rekao kako nije dovoljno zaradio, da je ubrzo nakon toga ŠĆ umrla i da je M tražio da vrati pola iznosa, tj. 2.500,00 DEM, što da je HĆ odbio rekavši: „Nemam taj novac a i da imam ne bi ti dao.“,da je stoga M pokrenuo postupak radi vraćanja 2.500,00 DEM i da je M taj novac dobio nakon ovrhe, da se sjeća da je M rekao HĆ da je on plaćao to grobno mjesto i da nadalje to treba plaćati HĆ, da su nakon tri godine M pozvali iz Komunalnog poduzeća i da je tada saznao da nitko tri godine nije plaćao održavanje grobnog mjesta, pa da je M platio i za te tri godine i nastavio plaćati, da je u drugom mjesecu 2021., nakon što je M ishodio odobrenje za obnovu grobnice, to je i urađeno, da Svemir nije nikada M davao naknadu za korištenje grobnog mjesta, da je Borben svom ocu FĆ predlagao da se korištenje s Borbena prenese na FĆ, ali da je FĆ to odbio, da je poslije isto pokušao dogovoriti sa Svemirom, ali da ni s njim nije uspio, da je na prvom, starom spomeniku pisalo da je to grobnica ŽĆ iz poštovanja prema FĆ, iako je to bila Borbenova grobnica, da je Komunalno poduzeće pisalo M kao nositelja korištenja grobnog mjesta nakon što ga je on platio, da je u sporu iz 1994. navedeno uređenje obiteljske grobnice, a ne I jer je M pokušavao uključiti i HĆ u to, ali da je nailazio na zid, te da je HĆ govorio da ga je baš briga gdje će ležati u zagrobnom životu i da je, osim što je to rekao, isto i napisao.

25. Iskazu tužene sud djelomično nije poklonio vjeru i to u dijelu iskaza da je tadašnji direktor Komunalne ustanove Makarska UĆ kao kupca u Ugovoru od 16.listopada 1972. „na svoju ruku“ upisao ŽĆ, iako je stvarni kupac bio ZĆ, jer tužena, na te okolnosti, nije predložila nikakve dokaze. Netočnost tih njenih tvrdnji proizlazi i iz dijela ostatka njenog iskaza, u kojem je navela da je ZĆ rekao HĆ da, nakon što je ZĆ godinama sam plaćao korištenje grobnog mjesta, to u idućim godinama treba podmirivati Svemir. Da je samo ZĆ od sklapanja ugovora iz 1972. bio jedini nositelj korištenja grobnog mjesta, onda ZĆ zasigurno ne bi pozivao brata HĆ da i on u tome sudjeluje.

26. Na ročištu održanom dana 09.svibnja 2025. proveden je dokazni postupak saslušanjem svjedoka GĆ i ČĆ.

27. Svjedok GĆ, rođena 1947., majka tužitelja, je u svom iskazu navela da se za supruga HĆ udala 27.lipnja 1966. i da su od tada zajedno, sa svekrom i svekrvom, a poslije i sinom, živjeli 4 godine u Splitu, u stanu od 34 m2, da je njen svekar FĆ prodao u Kozici jedan veći objekt, koji da se nalazi i danas uz Napoleonovu cestu i dio tog novca da je uložio u gradnju kuće u [adresa], a već tada da je dio namijenio za kupnju grobnog mjesta i izgradnju grobnice u [adresa], da tada nije bilo mjesta na starom groblju, da je grobno mjesto svekar kupio 1972. a 1974. da je uređeno i da je stavljen spomenik, a to je radio kamenoklesar TĆ s [adresa], da je na spomeniku pisalo „Obiteljska grobnica ŽĆ“, da je, kada je grobnica uređena svekar tražio od njenog muža da mu je slika, a svekar da je umro 1977., i da je pokopan u tu grobnicu, da je svekrva umrla 1992. ili 1993., da je svekrva, na Borbenovo inzistiranje, htjela da se grobnica uredi, da je novac za uređenje dala svekrva i da je to bio novac kojeg je dobivala za iznajmljivanje stana u [adresa], da je nakon smrti svekrve ZĆ tražio da mu Svemir da novac za uređenje grobnice, a suprug i ona da su u to vrijeme bili bez ikakvih prihoda, jer su ostali bez posla, a da im je još i sin bio ranjen Domovinskom ratu, da je taj novac ZĆ isplaćen ovrhom, da je naknadu za korištenje Svemir davao ZĆ, da mu je davao i novac za vještaka Matijaševića, jer je imao povjerenje u ZĆ kao brata, da je Svemir od 1982. bio 98% gluh pa da se zbog toga „povlačio“, da je brat ZĆ radio za njega, plaćao i Svemirove dijelove računa, da je takvo stanje bilo sve do 2018., ili 2019., da je tada IĆ, u drugom sudskom postupku, pitala zašto oni ne plaćaju grobarinu, da je tada HĆ rekao da mu konačno daju račun pa da će on tako plaćati svoj dio, jer da njemu račun nikada nije dostavljen, da su **.**.2021. HĆ i ona otišli na groblje njegovom ocu i majci, i tada da je HĆ doživio šok jer više nije bilo spomenika na kojem je pisalo da je to grobnica ŽĆ, već da je stavljen novi spomenik i nova ploča, te da je na spomeniku pisalo da je to obiteljska grobnica ZĆ i IĆ, da se Svemir nakon toga više nikada nije vratio u normalno stanje i da je stalno je ponavljao: „On je ukrao grob ocu i materi.“ , da je u zadnje vrijeme godišnji iznos grobarine nešto manje od 50,00 eura, a ranije da se radilo o minimalnom iznosu, da to zna jer joj je rekla prijateljica koja u blizini njihove ima tri grobnice, a da je o visini sadašnje naknade pitala u Komunalnom poduzeću, da joj nikada nije rečeno kada, ni koliko ni tko je plaćao grobarinu, da su dali podatke od 2015., da su njoj i sinu nakon što je grobnica promijenjena u tom poduzeću i to zaposlenik F rekao: „Što hoćete, sve je napravljeno kako ste htjeli.“, i da mu je ona, nakon toga, rekla da nije ni bila tu ranije i da se on onda sjetio da je tu bila IĆ, da u ugovoru piše da je njen sad pok. svekar platio naknadu za korištenje grobnog mjesta, da je on platio i prvu ratu te naknade, a da ona to zna jer su živjeli u zajedničkom domaćinstvu, da su njen suprug i njegov brat sklopili Sporazum o diobi zajedničke imovine i da je u tom Sporazumu navedeno da je to obiteljska grobnica, da od trenutka smrti njenog svekra, pa do izmjene grobnice iz 2021., nikada nije imala u ruci račun koji se odnosi na naknadu za korištenje grobnog mjesta, da u tom razdoblju nikada nije išla u Komunalno poduzeće provjeriti na koga je glasilo grobno mjesto sve do 2021., a da o tome kako je ZĆ došao do nekog prava nema podataka.

28. Iskazu ove svjedokinje sud djelomično nije poklonio vjeri u to u dijelu da je njen suprug HĆ imao povjerenje u ZĆ kao brata i da je ZĆ radio za njega, te plaćao i Svemirove dijelove računa, jer su, kao što je utvrđeno u ovom postupku braća HĆ i ZĆ najkasnije od 1996., tj. od pokretanja sudskog postupka pod P-170/1996, pa do svoje smrti (o čemu svjedoči i ovaj postupak koji je pokrenut 2021. kada su obojica još bila živa) bila u lošim odnosima, te su jedan protiv drugoga pokretali sudske postupke između ostalih i radi isplata, pa nije ni logično ni vjerojatno da bi kod takvih teško poremećenih odnosa „imali povjerenja“ jedan u drugoga i davali novac uopće a kamoli bez priznanica.

29. Svjedok ČĆ, rođen 1973., sin tužene je u svom iskazu naveo da u svezi grobnice u [adresa] zna samo ono što mu je rekao pok. otac ZĆ, tj. da je on-otac kupio grobnicu i platio je i da je samo on plaćao grobarinu, da postoje zapisnici i pisma u kojima je njegov otac pozivao HĆ da sudjeluje u plaćanju grobarine, a da je stric HĆ odgovorio da ga ne zanima zagrobni život, da ne zna što je pisalo prije uređenja iz 2021. na grobu, a da sada piše: „Obitelj ZĆ i IĆ“, da na toj grobnoj ploči pišu i imena očevih roditelja FĆ i ŠĆ i da su i oni tu pokopani, te da ne zna kada je ta prva grobnica pravljena, da mu je poznato da se otac opetovano žalio kako stric ili netko drugi iz njegove obitelji nije plaćao naknadu za korištenje grobnog mjesta, iako je otac to nudio stricu, a da je već rekao što mu je stric odgovorio i da je nemoguće da bi stric nešto plaćao bez potvrde, obzirom na loše međuobiteljske odnose unazad 30 godina, a možda i više, da mu je poznato da je postojala obiteljska imovina u mjestu Kozica, a da ne zna je li djed nešto od te imovine prodavao, a ako jeste da ne zna kada, da je i prije uređenja iz 2021. bio na tom grobu, da je godišnja grobarina možda 20,00 do 30,00 eura, da njegov otac i stric nisu sklapali ugovore u kojima se spominje grobnica, već da postoji sporazum u kojem se spominje novac kojeg je baka pozajmila Svemiru, a koji je bio namijenjen za uređenje grobnice.

30. Ovaj svjedok s obzirom na godinu rođenja, kao što je i sam naveo, u svezi grobnice u [adresa], zna samo ono što mu je rekao sad pok. otac ZĆ.

31. U vrijeme smrti sad pok. ŽĆ (umro **.**.1977.) na snazi je bio Zakon o grobljima (NN NRH 26/60, 46/61 i 15/65 dalje ZG)).

32. Temeljem čl. 9.st.1. ZG-a prostor za grob (grobno mjesto) dodjeljuje na korištenje organ koji uprava grobljem, a temeljem st.3. istog čl. Savjet općinskog odbora nadležan za komunalne poslove propisuje visinu naknade za grobno mjesto.

33. Temeljem čl. 12. tog Zakona pravo na korištenje groba može se ustupiti samo besplatno i u pismenom obliku.

34. U vrijeme smrti ŽĆ na snazi je bio Zakon o nasljeđivanju (Službeni list 42/65, 44/65, 43/82, 72/82 i NN 47/78 i 53/91 dalje ZN).

35. Temeljem čl. 2. ZN-a nasljeđivati se mogu stvari i prava koja pripadaju pojedincima, pa po mišljenju suda i pravo korištenja grobnog mjesta može biti predmet nasljeđivanja.

36. Naime, temeljem ranije navedenog čl. 12. ZG-a pravo korištenja grobnog mjesta može se prenijeti na drugu osobu samo besplatno. Kako je i nasljeđivanje, u osnovi besplatni pravni posao, to bi se i to pravo temeljem navedene odredbe ZG-a i čl. 2. ZN-a moglo naslijediti.

37. U trenutku podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari, tj. 04.studenog 2021., na snazi je bio Zakon o grobljima (NN 19/98, 50/12, 89/17 dalje ZG/98).

38. Temeljem čl. 2. st.1. ZG/98-a groblja su komunalni objekti u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem području se nalaze.

39. Temeljem čl. 10.st. 1. istog Zakona grobljem upravlja pravna osoba i drugi subjekt osnovan prema uvjetima i na način propisan posebnim propisom (dalje: Uprava groblja).

40. Temeljem čl. 13. st. 3. ZG/98-a za korištenje grobnog mjesta korisnik plaća godišnju grobnu naknadu, a temeljem čl.14.st.1. tog ZG/98-a grobno mjesto, za koje grobna naknada nije plaćena deset godina, smatra se napuštenim i može se ponovno dodijeliti na korištenje.

41. U predmetnoj pravnoj stvari nema dokaza da bi prednik tužitelja, sad pok. HĆ ,od smrti svog oca tj. od 02.svibnja 1977. pa do podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari, ikada plaćao naknadu za korištenje grobnog mjesta na gradskom groblju Sv. Križ Grada Makarska, oznake NG-H-4, niti je to HĆ u predmetnoj tužbi tvrdio.

42. Uvidom u spis ovog suda poslovni broj P-788/2000, (ranije P-170/1996) sud je utvrdio da se iznos od 2.500,00 DEM, kojeg je ZĆ potraživao od HĆ ne odnosi na uređenje obiteljske grobnice, već se odnosi na ½ pozajmice iznosa od 5.000,00 DEM, koju je HĆ pozajmila majka stranaka ŠĆ, i koji joj iznos HĆ nije vratio do njene smrti, a ni do sklapanja Sporazuma iz 1994., a ni do podnošenja tužbe u tom postupku dana 13.ožujka 1996., pa je u tom postupku ZĆ potraživao ½ tog pozajmljenog iznosa, a od kojeg novca, dakle pozajmljenih 5.000,00 DEM ŠĆ planirala urediti grobnicu, ali joj HĆ do njene smrti nije vratio pozajmljeni iznos.

43. Povrat tog iznosa je reguliran i Sporazumom Svemira i Borbena Sumića od 19.lipnja 1994., koji je u potpisima tih ugovaratelja ovjeren 04.srpnja 1994. i u kojem je navedeno da je ŠĆ HĆ 5.000,00 DEM pozajmila 1990., i da ih on nije vratio ŠĆ za njenog života (umrla **.**.1992.), a niti do dana sklapanja navedenog Sporazuma, pa ni poslije sve dok, po pravomoćnoj sudskoj Presudi broj P-170/1996. od 03.ožujka 1998., taj iznos nije naplaćen u ovršnom postupku.

44. Stoga se dakle iznos od 2.500,00 DEM, kojeg je ZĆ, u ovršnom postupku, naplatio od HĆ, ne odnosi na novac za održavanje grobnice na groblju u [adresa], već na ispunjenje Svemirove obveze iz navedenog Sporazuma sklopljenog između istih.

45. U predmetu nema ni dokaza da bi HĆ nakon sklapanja tog Sporazuma dao bilo koji iznos novca ili na drugi način sudjelovao u uređenju grobnog mjesta, iako su se na to i on i ZĆ obvezali učiniti u roku 1-2 godine od sklapanja Sporazuma.

46. Sud, tijekom ovog postupka, na temelju raspoloživih dokaza, nije mogao utvrditi kada je ZĆ počeo plaćati naknadu za korištenje grobnog mjesta, dalje grobnu naknadu, ali je to zasigurno počeo plaćati najkasnije nakon smrti ŠĆ (umrle **.**.1992.), jer je tijekom ovog postupka utvrđeno da HĆ nije nikada plaćao istu, a postoji mogućnost (iako ni o tome nema dokaza), da je ŠĆ u razdoblju od smrti njenog supruga FĆ, (umro **.**.1977.), pa do svoje smrti plaćala tu naknadu.

47. Od trenutka Anticine smrti do podnošenja ove tužbe (04.studenog 2021.) prošlo je više od 19 godina, pa je ZĆ sigurno u tom razdoblju (a moguće i od smrti ŽĆ), sam plaćao grobnu naknadu, te je u evidenciji društva Makarski komunalac, koje sada upravlja gradskim grobljem u [adresa], od kada to Društvo raspolaže podacima, jedini upisan kao korisnik grobnog mjesta NG-H-4.

48. Da ZĆ tu grobnu naknadu nije plaćao navedeno grobno mjesto bi se, najkasnije deset godina nakon smrti ŠĆ, dakle u ožujku 2002. smatralo napuštenim, te bi se ponovno moglo dodijeliti na korištenje trećim osobama.

49. Po mišljenju suda HĆ i članovi njegove obitelji nisu neuke osobe, te su znali da se za korištenje grobnog mjesta plaća novčana naknada, ali o tome nisu vodili računa, niti su o istome tražili podatke od nadležnih ustanova još od smrti ŽĆ, pa do 2021., kada su ustanovili da je to grobno mjesto preuređeno.

50. Kako do predmetne tužbe, u ostavinskom postupku iza smrti ŽĆ, a poslije ni iza smrti ŠĆ, nitko od nasljednika nije tražio da se u rješenjima o nasljeđivanju iza istih, kao ostavinska imovina, označi i pravo korištenja grobnog mjesta na [adresa] u [adresa], a niti su tužitelji u ovom postupku podnijeli dokaz da je navedeno grobno mjesto upisano na ŽĆ ili ŠĆ, to, po mišljenju suda, nije osnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem su isti tražili da se utvrdi da u sastav ostavinske mase iza pok. ŽĆ pok. N spada pravo korištenja grobnog mjesta na gradskom groblju Sv. Križ Grad Makarska oznake NG- H-4, jer za to nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 232.st.1. ZN-a, odnosno nije pronađena imovina za koju se, u vrijeme donošenja Rješenja o nasljeđivanju iza smrti ŽĆ, nije znalo da pripada njegovoj ostavini.

51. Stoga je u tom dijelu (točka I.1. izreke) tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

52. Budući da tužitelji nisu dokazali kako pravo korištenja navedenog grobnog mjesta ulazi u sastav ostavinske mase pok.ŽĆ, to je neosnovan i njihov zahtjev pod točkom I. 2. izreke da se utvrdi da njima, kao nasljednicima, pripada pod ¼ navedenog prava, pa je stoga i taj zahtjev tužitelja odbijen, kao i zahtjev za naknadu troškova postupka (točka I.3. izreke).

53. Odluku o troškovima parničnog postupka sud je donio temeljem čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08 ,57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu ZPP)

54. te je tužitelje obvezao tuženoj naknaditi troškove postupka i to sastava odgovora na tužbu od 01.04.2022. u visini od 100 bodova ili 200,00 eura, temeljem Tbr.8. t.1., Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023 – dalje OT), troškove zastupanja na ročištima od 08.05.23., 27.02.24., 26.03.24., 09.05.24. i 28.10.25. u visini od po 100,00 bodova ili po 200,00 eura, temeljem Tbr.9.t.1., OT-a, troškove sastava obrazloženog podneska od 28.05.24. u visini od 100 bodova ili 200,00 eura, temeljem Tbr.8. t.1., OT-a i troškove sastava podneska od 18.05.23. u visini od 25 bodova ili 50,00 eura temeljem Tbr. 8.t.4. OT-a, ukupno 1.450,00 eura.

55. Na taj iznos sud je tuženoj priznao trošak PDV-a po stopi od 25%, ili 362,50 eura, što zajedno daje iznos od 1.812,50 eura, koliko troškova je i obistinjeno tuženoj u točki II. izreke ove Presude. Na taj iznos troškova sud je tuženoj priznao pravo na zakonske zatezne kamate, koje teku od 28.studenog 2025., kao dana presuđenja pa do isplate, i to temeljem čl. 151.st.3. ZPP-a, a o visini stope zatezne kamate sud je odlučio temeljem čl. 29.st.1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 dalje ZOO)

U Makarskoj, dana 28.studenog 2025.

SUDAC:

Veronika Aračić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu.

Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude ( članak 348. ZPP-a)

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena ( članak 335. ZPP-a).

Dna:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika

3. U spis