REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: K-896/2025-41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Mirku Aužini, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Eme Sremić, kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv optuženog NJ, zbog kaznenog djela iz članka 140. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KO-DO-611/25 od 17. travnja 2025., izmijenjene 28. studenog 2025., nakon održane javne rasprave 12. rujna 2025. i 28. studenog 2025., u prisutnosti državnoodvjetničke savjetnice OKDO-a u Zagrebu LJ i optuženog NJ, dana 3. prosinca 2025. objavio je, a 28. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Optuženi NJ, OIB [osobni identifikacijski broj], sin N i TJ, rođene L, rođen **.**.1981. u [adresa], s prebivalištem u [adresa] – Hrvatski zavod za socijalni rad, s adresom stanovanja [adresa] (kod VJ) državljanin Republike Hrvatske, SSS, nezaposlen, neoženjen, otac jednog djeteta, osuđivan,

k r i v  j e

što je:

-12. ožujka 2025., u vremenu od 00,54 do 20,46 sati, u Zagrebu, uslijed nerazriješenih imovinskih odnosa sa svojim bratom, oštećenim AJ, u nakani da ga ustraši i u nakani uspostavljanja neželjenog kontakta, u više navrata mu sa svog broja telefona [broj telefona] na njegov broj telefona [broj telefona] poslao najmanje dvadesetak poruka, na koje oštećeni nije odgovarao i jasno mu dao do znanja da ne želi daljnji kontakt, u kojim porukama je pisao da će kad – tad pred T, da pravda mora biti zadovoljena, da su mu uništili život i da nema više što za izgubiti, da V da mu djeca ostala bez ikoga i ičega i dr., a koje riječi i ponašanje su kod oštećenog izazvale osjećaj tjeskobe i straha za vlastitu sigurnosti i sigurnost njemu bliskih osoba,

- dakle, s drugom osobom uspostavljao neželjeni kontakt i time kod nje izazvao tjeskobu i strah za njezinu sigurnost i sigurnost njoj bliskih osoba, a kazneno djelo je počinio prema bliskoj osobi,

- čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – nametljivim ponašanjem – opisano po članku 140. stavak 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 140. stavku 2. KZ/11.

II. Na temelju članka 140. stavak 2. KZ/11 optuženi NJ se

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 5 (PET) MJESECI

III. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom NJ se u kaznu zatvora na koju je osuđen uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 14. ožujka 2025. do 14. lipnja 2025.

IV. Na temelju članka 68. KZ/11 optuženom NJ se izriče sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja koja može trajati do prestanka razloga zbog kojih je izrečena, a najdulje do prestanka izvršenja kazne zatvora.

V. Na temelju članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25; dalje: ZKP/08) optuženi NJ se u cijelosti oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 6. ZKP/08, te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja po službenoj dužnosti.

Obrazloženje

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu podiglo je uvodno citiranu optužnicu protiv optuženog NJ, zbog kaznenog djela iz članka 140. stavak 1. i 2. KZ/11.

2. Optuženi NJ pozvan da se očituje o optužbi je izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret.

3.Tijekom dokaznog postupka pročitano je Izvješće o uhićenju i dovođenju u pritvorsku policijsku jedinicu Policijske uprave zagrebačke, I. Policijske postaje Zagreb (list 3 – 6 spisa), preslika SMS poruka upućenih od strane optuženika oštećeniku (list 11 – 23 spisa), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta PU Zagrebačke I. PP. Zagreb zajedno sa zapisnikom o privremenom oduzimanju predmeta od 14. ožujka 2025. (list 28-30 spisa), medicinska dokumentacija Klinike za psihijatriju Vrapče na ime NJ (list 34, 60 – 77 spisa), promet po računu za optuženog (list 223 - 227 spisa), potvrda o podnošenju zahtjeva za utvrđivanje prebivališta beskućniku od 26. ožujka 2024. (list 228 spisa), potvrde Hrvatskog zavoda za socijalni rad (list 229-233 spisa), promet po računu za DJ (list 234 spisa), presuda ovog suda broj K-1944/21 od 26. studenog 2021. (list 237-240 spisa), uz suglasnost stranaka pročitani su iskazi oštećenika AJ od 10. travnja 2025. list (81-82 spisa) i 09. lipnja 2025. (list 170-174 spisa) te nalazi i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. Darka Marčinka od 15. travnja 2025. (list 95- 98 spisa) i 04. lipnja 2025. (list 167 spisa), u svojstvu svjedoka je ispitana DJ (list 206-207 spisa), a na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženog (list 156 i 235-236 spisa).

4. U svojoj obrani, iznesenoj na kraju dokaznog postupka optuženi je naveo da ne osporava da je 12. ožujka 2025. sa svog broja telefona 091-988-9963 svom bratu slao poruke koje se nalaze u spisu, međutim te poruke su poslane u razdoblju od 01,00 sat u noći do nekih 19,00-20,00 sati popodne istog tog dana, koliko se sjeća misli da mu je poslao nekih 20-ak poruka te da su sve bile putem WhatsApp. Razlog slanja ovakvih poruka je u prvom redu nepravda iz razloga što mu je sve prekipjelo, međutim nije postojala nikakva namjera da napada svog brata ili njegovu obitelj na bilo kakav način obzirom da su on i njegova zaručnica povučeni, žive svoj život, ne žele nikakve probleme, međutim prekipjelo mu je jer su mu brat i majka pokrali sve što ima. Imao je obiteljsku kuću od 120 kvadrata koju su oni prodali. Želio je pojasniti da je 23. ožujka 2024. izašao sa izdržavanja kazne zatvora, a nekih mjesec dana prije toga je njegov brat zvao tretman u zatvoru te kazao da želi s njim razgovarati te je ostavio svoj broj telefona, a u to vrijeme su bile na snazi mjere opreza zabrane svih kontakata prema njegovoj majci i bratu koje su mu određene i to u trajanju od 5 godina, ali ne zna od kada su iste tekle te je njemu bilo čudno što je s obzirom na takvu situaciju zatvor uopće omogućio da komunicira s bratom. Nakon što su on i brat stupili u kontakt isti mu je priopćio da nema ništa, da su oni prodali sve, s time da je u kontaktu sa bratom pokušao doći do informacija o svom sinu A koji živi sa svojom majkom koja je promijenila broj mobitela međutim brat mu ništa nije htio kazati vezano za sina, a isto tako pitao ga je informacije o svojoj zaručnici koje također nije htio dati te smatra da je to učinio namjerno samo iz razloga da mu napakosti jer on, majka i nevjenčana supruga od brata, njega i njegovu zaručnicu mrze. Kada je izašao iz zatvora ova obiteljska kuća je već bila prodana, a raniji prijedlog je bio da će mu majka po izlasku iz zatvora plaćati stan nekih 2-3 mjeseca. Točno je da je njegov brat za nekih 50 eura platio hostel 2 dana kako je naveo u svom iskazu međutim u taj hostel nije mogao doći jer je imao ozlijeđene noge te je morao ići na previjanje u Dom zdravlja u Sesvete te je spavao na Jarunu na otoku veslača. Također, s obzirom na sve ono što su mu majka i brat napravili uopće ne želi da mu isti plaćaju stan 2-3 mjeseca već je odlučio da će radije biti na ulici, međutim ipak je gledao neke stanove koji su bili jeftiniji, a svaki put kada bi bratu kazao gdje je pronašao taj stan on bi kazao da je to preblizu njegovog stana nakon čega je od svega toga odustao, a ova situacija oko plaćanja stana je trajala nekih par mjeseci te pretpostavlja da se on na takav način želio odužiti iako to nema nikakvog smisla ni računice jer sama kuća vrijedi 300.000,00 eura. Danas ne zna da li je u razdoblju nakon razgovora o plaćanju najamnine pa do dana kada je poslao poruke odnosno do 12. ožujka 2025. imao ikakvu komunikaciju sa svojim bratom. Želio je dodati da s njim (bratom) uopće ne želi komunicirati već isključivo putem suda kada budu rješavali imovinskopravne sporove. Nije točno da je njemu brat kazao da ne želi da mu se javlja. Također, isti je u svom iskazu opisao slučajan susret u restoranu pa je pojasnio da je to bilo u restoranu "Kod Mimice", kada su došli on i zaručnica, u isti su došli sa koferima kako bi uzeli lignje te je njegova zaručnica prva primijetila njegovog brata, međutim nakon što su shvatili da se stvarno radi o njegovom bratu pobjegli su "glavom bez obzira", a on je na sudu svjedočio da je on (optuženi) stajao na prozoru kao neki D i promatrao ga zlonamjerno, međutim radi se o čistoj laži. Njemu brat na ove poruke koje mu je slao 12. ožujka 2025. nije odgovarao, međutim isti je otišao na policiju i policijskim službenicima dao mobitel tako da vjeruje da su oni čitali poruke koje mu je slao. Još jednom je ponovio da je njemu tu večer odnosno 12. ožujka 2025. zbog nepravde sve prekipjelo, međutim nije mogao spavati, nije osoba koja će istjerivati pravdu na način da bi tukao svog brata ili njegovu obitelji ili da bi napravio nešto nažao. Dodao je da se njegov brat na raspravi osvrnuo na njegovo zdravstveno stanje te o njemu govori kao da je njegov doktor međutim također se radi o lažima. Cilj ovih poruka je kako je već naprijed naveo da svom bratu ukaže na nepravdu koju čine non-stop on i majka te da mu vrati ono što je njegovo. Na posebno pitanje zastupnice optužbe je odgovorio da ova obiteljska kuća koja se spominje je bila u vlasništvu njegovog oca međutim na ostavinskoj raspravi su se on i braća simbolično odrekli nasljedstva u korist majke tako da je kuća u cijelosti bila u trenutku prodaje majčina. Prije prodaje u prizemlju je stanovala njegova majka te SJ, a radi se o majci od Danijelove nevjenčane supruge a ista je stanovala sa njegovom majkom jer je izgubila svoj stan na Trešnjevci, a na gornjem katu je stanovao on zajedno sa svojom zaručnicom DJ dok AJ nije stanovao na toj adresi. Njemu brat nikada niti putem poruke niti usmeno nije kazao da ne želi da ga kontaktira. Po njegovom mišljenju brat ga je prijavio policiji iz razloga što se on boji odnosno on je njega pokrao pa misli da će se on njemu osvećivati međutim on ne mrzi nikoga, a isto tako niti njegova zaručnica te nema namjeru se nikome osvećivati, on je religiozna osoba, a pogotovo se nema namjeru osvećivati ženi i djeci. Na posebno pitanje suda je odgovorio da je bio osuđen zbog kaznenog djela tjelesne ozljede na štetu majke te zbog prijetnje na štetu brata AJ te su u tom postupku bile izrečene mjere zabrane kontakata u trajanju 5 godina.

5. S obzirom na ovakvu obranu optuženog nije bilo sporno da je isti 12. ožujka 2025., u vremenu od 00,54 do 20,46 sati, u Zagrebu, uslijed nerazriješenih imovinskih odnosa sa svojim bratom, oštećenim AJ, istom u više navrata sa svog broja telefona [broj telefona] na njegov broj telefona [broj telefona] poslao najmanje dvadesetak poruka, na koje oštećeni nije odgovarao u kojim porukama je pisao da će kad – tad pred T, da pravda mora biti zadovoljena, da su mu uništili život i da nema više što za izgubiti, da V da mu djeca ostala bez ikoga i ičega i dr.

6. Sporno je da li se u konkretnom slučaju radilo o neželjenom kontaktu, kao i namjera optuženog, odnosno da li su riječi i ponašanje optuženog kod oštećenika izazvale osjećaj tjeskobe i straha za vlastitu sigurnosti i sigurnost njemu bliskih osoba.

7. Naime, između optuženog i oštećenika su u vrijeme inkriminacije postojali narušeni odnosi imovinskopravne prirode koji su posljedica prodaje obiteljske kuće u kojoj je u prizemlju stanovala optuženikova majka, a na katu kuće optuženi zajedno sa svojom zaručnicom, a do čije prodaje je došlo za vrijeme dok se optuženi nalazio na izdržavanju kazne zatvora. Međutim, unatoč narušenim odnosima imovinskopravne prirode koji svoju podlogu imaju u prodaji obiteljske kuće, između optuženog i oštećenika, te optuženog i njegove majke su postojali teško poremećeni međuljudski odnosi koji su svoj epilog imali donošenjem pravomoćne sudske presude kojom je optuženi proglašen krivim zbog kaznenog djela tjelesne ozljede i prijetnje na štetu majke te kaznenog djela prijetnje na štetu ovdje oštećenog, kojom presudom mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 godine i 3 mjeseca te sigurnosna mjera zabrane približavanja i uznemiravanja majke i ovdje oštećenog AJ.

8. Oštećenik AJ je u svom iskazu naveo da ga je majka zamolila da kontaktira sa optuženim za vrijeme dok se isti nalazio u zatvoru kako bi mu priopćio da po izlasku iz zatvora nema gdje stanovati jer upravo ova kuća koju je majka prodala je kuća u kojoj je optuženi stanovao ranije. Majka mu je kazala da to prenese optuženom jer nije dolazilo u obzir da on po izlasku sa izdržavanja kazne zatvora živi s majkom jer ga se ona boji i to prvenstveno iz razloga što je istu ubo sa nožem i te prigode je isti kazao majci da ide ubit AJ i obitelj a majka ga je u tome pokušala spriječiti pa ju je cijelu noć tukao i ubo sa nožem. Unatoč svemu tome majka mu je kazala da optuženom ponudi alternativni smještaj kako ne bi bio na cesti kada izađe iz zatvora i to na način da bi mu se određeni period plaćao najam stana. Znao je da optuženi kada izađe sa izdržavanja kazne zatvora nije u mogućnosti odmah naći neki smještaj te je ponuda bila da mu se par dana plati hostel, a potom da nađe stan koji bi mu se platio, međutim uvjet je bio da taj stan bude na njegovo ime i da ugovor o najmu stana bude ovjeren kod javnog bilježnika, a novac bi se direktno plaćano najmodavcu sa njegovog računa. Optuženi je prvotno odbio tu ponudu od majke, a nakon što je to prenio majci ona mu je kazala da mu još jednom to ponudi te je optuženi pristao da bude smješten u hostelu, nakon njegovog izlaska iz zatvora taj hostel je bio plaćen 3 dana međutim optuženi u njega nikad nije došao, njemu je kazao da je spavao na Jarunu, a da nije mogao doći u hostel jer je ozlijedio nogu.

9. Ovakvu dinamiku događaja vezano za prodaju kuće, plaćanje hostela, ponudu da mu se plaća najam stana nakon izlaska sa izdržavanja kazne zatvora te okolnost da optuženi nikada nije došao u hostel koji mu je bio plaćen u svojoj obrani ne osporava niti sam optuženi.

10. Oštećenik AJ je vezano za daljnju dinamiku zbivanja naveo da je optuženom napisao u poruci da i dalje vrijedi ponuda za najam stana samo da mora poslati sliku ugovora o najmu koji je ovjeren kod javnog bilježnika. Nakon toga je optuženi govorio da ne može naći stan pa je potom kazao da je našao stan u ulici gdje on (oštećenik) stanuje, međutim nije dolazilo u obzir da isti stanuje u njegovoj ulici, a potom je optuženi počeo zahtijevati novac od prodaje kuće, govoreći da mu od te prodaje pripada 150.000,00 eura te da su mu on i majka ukrali novce. Nakon što je optuženi to počeo govoriti rekao mu je da ga više ne kontaktira, da ga ne zove, da s njim ne želi nikakvu komunikaciju, a pored toga da je na snazi i zabrana kontakta sa njim, jedino mu je kazao da i dalje stoji ponuda vezano za najam ali da mora poslati ugovor o najmu koji je ovjeren kod javnog bilježnika, a nakon što mu je kazao da ne želi nikakvu daljnju komunikaciju blokirao je njegov broj.

11. Optuženi je u svojoj obrani naveo da s obzirom na sve ono što su mu majka i brat napravili uopće ne želi da mu isti plaćaju stan 2-3 mjeseca već je odlučio da će radije biti na ulici, međutim ipak je gledao neke stanove koji su bili jeftiniji, a svaki put kada bi bratu kazao gdje je pronašao taj stan on bi kazao da je to preblizu njegovog stana nakon čega je od svega toga odustao, a ova situacija oko plaćanja stana je trajala nekih par mjeseci te pretpostavlja da se on na takav način želio odužiti iako to nema nikakvog smisla ni računice jer sama kuća vrijedi 300.000,00 eura. Danas ne zna da li je u razdoblju nakon razgovora o plaćanju najamnine pa do dana kada je poslao poruke odnosno do 12. ožujka 2025. imao ikakvu komunikaciju sa svojim bratom. Želio je dodati da s njim (bratom) uopće ne želi komunicirati već isključivo putem suda kada budu rješavali imovinskopravne sporove. Nije točno da je njemu brat kazao da ne želi da mu se javlja.

12. Optuženi u svojoj obrani ne osporava da je gledao neke stanove za najam, kao i da isti zbog lokacije nisu odgovarali njegovom bratu, ovdje oštećenom iz razloga što su bili preblizu mjesta gdje on stanuje, međutim u pogledu daljnje dinamike zbivanja, nakon što nije došlo do pronalaženja stana u kojem bi optuženi stanovao, a koji bi se plaćao s računa oštećenika, sud je u cijelosti prihvatio iskaz oštećenika kao istinit i vjerodostojan obzirom da je na životan i logičan način, iskazujući detaljno, okolnosno i sigurno opisao cjelokupno ponašanje optuženog, a iskaz oštećenika je potkrijepljen materijalnom dokumentacijom u spisu sa kojom čini zaokruženu cjelinu na temelju čega je sud utvrdio sve okolnosti samog događaja.

13. Naime, iz iskaza oštećenika proizlazi da je unatoč poremećenim obiteljskim odnosima, isključivo zbog prodaje kuće i traženja alternativnog smještaja optuženika po izlasku sa izdržavanja kazne zatvora došlo do kontakata između njega i optuženog, kao i da su isti isključivo razgovarali o smještaju optuženika, međutim, po ocjeni suda očigledno zbog prethodnog nasilnog ponašanja optuženog prema njemu i majci koje je rezultiralo pravomoćnom sudskom presudom oštećenik nije htio da optuženi stanuje u istoj ulici kao i on. Nadalje, oštećenik je naveo u svom iskazu da je nakon toga optuženi počeo govoriti da su ga on i majka pokrali, da mu pripada 150.000,00 eura od prodaje kuće te da je upravo u tom trenutku kazao optuženom da ga više ne kontaktira, da ga ne zove, da s njim ne želi nikakvu komunikaciju, da su na snazi mjere opreza, nakon čega je blokirao njegov broj, ali mu je kazao da i dalje stoji ponuda za stan, ali da mora poslati ugovor o najmu koji je ovjeren od javnog bilježnika. Ovakav iskaz oštećenika kojeg je sud prihvatio kao istinit i vjerodostojan je životan i logičan kada se pogledaju sve okolnosti događaja, te je po ocjeni suda nakon što je razgovor sa optuženim otišao u drugom smjeru, kada se više nije razgovaralo o smještaju optuženika, što je bio jedini i isključivi razlog da ga oštećenik kontaktira, već je optuženik počeo spominjati da su ga on i majka pokrali, da mu pripada 150.000,00 eura od prodaje obiteljske kuće, oštećenik je imajući u vidu ranije nasilno ponašanje optuženog, u korelaciji sa njegovom liječničkom dijagnozom sa kojom je bio dobro upoznat i činjenicom da je razgovor izašao izvan okvira onoga što je bio primarni razlog za stupanjem u kontakt sa optuženim, istom, kako bi očigledno izbjegao daljnju eskalaciju sukoba kazao da ga više ne kontaktira, da ga ne zove, osim da i dalje ostaje ponuda za stan, a da sa optuženim nije želio imati nikakvu daljnju komunikaciju potvrđuje i činjenica da je blokirao njegov broj.

14. Sud obranu optuženog da mu oštećenik nikada nije kazao da ga više ne kontaktira nije prihvatio jer je takva obrana suprotna iskazu oštećenika kojeg je sud prihvatio kao istinit i vjerodostojan, te se na životan i logičan način uklapa u cjelokupnu dinamiku zbivanja u okviru koje je isključivi razlog stupanja u kontakt sa optuženim koji se nalazio na izdržavanju kazne zatvora zbog kaznenih djela počinjenih na štetu oštećenika AJ i njegove majke bilo pronalaženje alternativnog smještaja optuženika, a nakon što je oštećenik, očigledno zbog straha izazvanog ranijim nasilnim ponašanjem optuženika odbio plaćati mu najam stana koji se nalazi u istoj ulici u kojoj on (oštećenik) stanuje sa obitelji, optuženik mu je počeo govoriti da su ga on i majka pokrali te je zahtijevao novac od prodaje kuće, što je bio razlog da oštećenik, potaknut spoznajom o dijagnozi optuženog i njegovim ranijim nasilnim postupanjem odlučio s njim prekinuti svaku daljnju komunikaciju te mu to u razgovoru jasno dao do znanja navodeći da ga više ne kontaktira, ostavljajući mu jedino mogućnost da i dalje vrijedi ponuda za stan. Ovakva obrana optuženika je usmjerena na izbjegavanje kaznenopravne odgovornosti samo kako bi isti prikazao da daljnji kontakt sa oštećenikom u vidu inkriminiranih poruka koje mu je poslao ne predstavlja neželjeni kontakt.

15. Optuženi u svojoj obrani ne spori da je oštećeniku poslao inkriminirane poruke kao niti njihovu brojnost, te je isti naveo da je cilj tih poruka bio da ukaže na nepravdu, da su mu on i majka pokrali sve što je imao, a što se odnosi na prodaju obiteljske kuće. Imajući u vidu sadržaj poruka koje optuženi poslao oštećeniku, u kojima vrijeđa oštećenika, spominje njegovu djecu, da dao V da mu djeca ostala bez ikoga i ičega, da će proći zabrana prilaska, da će kad tad pred T, da nema što izgubiti, da su mu uništili život i druge poruke na listovima 11-23 spisa, onda je razvidno da se optuženi ponovno obraća oštećeniku iskazujući svoje nezadovoljstvo prodajom obiteljske kuće te da sadržaj poruka ukazuje na to da je njemu od strane oštećenika i majke nanesena nepravda te da mu očigledno pripada dio novca od prodaje kuće, a upravo zbog takvog ponašanja optuženog i traženja novca od prodaje kuće optužujući oštećenika i majku da su ga pokrali je oštećenik jasno dao do znanja optuženom da ga ne kontaktira i da ga više ne zove. Stavljajući navedenu okolnost u korelaciju sa sadržajem i brojnošću poruka koje su upućene oštećeniku u jednom danu, a na koje oštećenik nije odgovarao (što je nespornim učinio i sam optuženi) te mu na takav način uz prethodno upozorenje da ga ne kontaktira i da mu se ne javlja nakon što je počeo spominjati novac od prodaje kuće i da su ga on i majka pokrali, a na što upućuje i sadržaj inkriminiranih poruka, dodatno jasno dao do znanja da s njim ne želi nikakav kontakt, onda je razvidno da ponašanje optuženog prema oštećeniku u vidu slanja poruka inkriminiranog sadržaja predstavlja za oštećenika neželjeni kontakt, a što je u svom iskazu naveo i sam oštećenik, pojašnjavajući pri tome da je u međuvremenu promijenio mobitel pa da je to očigledno razlog što je došlo do deblokade broja optuženog.

17. Tijekom postupka je ispitana svjedokinja DJ, izvanbračna supruga optuženika koja je jednako kao i optuženi opisala događaje vezano za prodaju stana za vrijeme dok se optuženi nalazio na izdržavanju kazne zatvora te traženja alternativnog smještaja za optuženika, koju dinamiku događaja nitko tijekom postupka nije niti osporavao, međutim sud nije prihvatio njezin iskaz vezano za brojnost poruka koje je inkriminirane prigode optuženi poslao oštećeniku, obzirom da ista navodi da se radilo o dvije SMS poruke, a njezin iskaz ne samo da je u suprotnosti sa iskazom oštećenika, već je suprotan materijalnoj dokumentaciji u spisu iz koje je razvidno da se radilo od najmanje dvadesetak poruka, te u konačnici obrani samog optuženog koji ne osporava brojnost i sadržaj poruka koje su predmet inkriminacije. Imenovana svjedokinja, jednako kao i optuženi prilikom davanja iskaza izražava nezadovoljstvo prodajom obiteljske kuće što je očigledno imalo utjecaj i na nju obzirom da je i sama zajedno sa optuženim stanovala u toj obiteljskoj kući prije njezine prodaje te je u svom iskazu navela da su oštećenik i njegova majka nju i optuženog materijalno uništili te se po ocjeni suda radi o pristranom svjedoku zainteresiranom za ishod postupka koja otvoreno izražava animozitet prema oštećeniku, a njezin iskaz u kojem aktivitet optuženika u vidu brojnosti poruka upućenih oštećeniku pokušava svesti na minimum navodeći da mu je poslao dvije sms poruke je usmjeren na otklanjanje kaznenopravne odgovornosti optuženika, međutim takav iskaz kojim pokušava od optuženog otkloniti kaznenopravnu odgovornost je suprotan čak i obrani optuženog, dok dio iskaza da od strane oštećenika nikada nije rečeno da ga optuženi ne smije kontaktirati je također usmjeren na poboljšanje pozicije optuženog u ovog kaznenom postupku, međutim njezin iskaz u tom dijelu, jednako kao i obranu optuženog sud nije prihvatio obzirom da je suprotna jasnom, detaljnom, životnom i logičnom iskazu oštećenika, što je već naprijed obrazloženo.

18. Imajući u vidu sve naprijed navedeno sud je utvrdio da se radilo o neželjenom kontaktu optuženog prema oštećeniku, i to prema bliskoj osobi kako to definira članak 87. stavak 9. KZ/11 obzirom da se radi o bratu optuženika, a da je ponašanje optuženog kod oštećenika izazvalo osjećaj tjeskobe i straha za vlastitu sigurnost i sigurnost njemu bliskih osoba, proizlazi iz iskaza oštećenika koji je naveo da su inkriminirane poruke imajući u vidu njihov cjelokupni sadržaj te kada se stave u korelaciju sa ranijim nasilnim ponašanjem optuženika i psihičkom bolesti bile zabrinjavajuće. Dodao je da ima svoju obitelj, suprugu te 2 malodobne djece od 5 i 7 godina te se boji da bi optuženi njemu i obitelji mogao nešto napraviti te je upravo zbog tih poruka koje mu je poslao inkriminirane prigode osjetio strah za sebe i svoju obitelj, one su kod njega izazvale zabrinutost i tjeskobu. Kako bi slikovito opisao svoju zabrinutost želio je kazati da primjerice prilikom ulaska u zgradu nikada ne pušta djecu da prva uđu u zgradu jer se boji da bi se tu mogao nalaziti optuženi, a u prilog tim izazvanim osjećajima govori i činjenica da je isti podnio kaznenu prijavu protiv optuženika te tako na određeni način zbog njegovog ponašanja zatražio zaštitu.

19. Proanaliziravši i ocijenivši sve provedene dokaze, svaki pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, ovaj sud je našao nesporno utvrđenim da su se u radnjama optuženog stekla sva objektivna obilježja kaznenog djela nametljivog ponašanja upravo na način kako mu je to činjeničnim opisom i stavljeno na teret, zbog čega ga je ovaj sud i oglasio krivim, a optuženi je postupao s oblikom krivnje koji se u pravu naziva izravna namjera, što znači da je bio svjestan svoga djela, te da je htio radnju počinjenja istog, vršeći i želeći predmetno djelo kao takvo i kao svoje. Naime, sam optuženi je obzirom na životnu dob i iskustvo bio svjestan da poruke koje kontinuirano šalje oštećeniku tokom jednog dana za istog predstavljaju neželjeni kontakt, pogotovo imajući u vidu njihov sadržaj i brojnost, činjenicu da mu je oštećenik nakon što mu je ranije počeo govoriti da su ga on i majka pokrali i nakon što je počeo tražiti novac od obiteljske kuće jasno kazao da ne želi da ga više kontaktira, pri čemu mu niti inkriminiranog dana unatoč brojnim porukama na niti jednu nije odgovorio čime mu je dodatno dao do znanja da s njim ne želi nikakav kontakt, međutim unatoč tome optuženi je tokom jednog dana oštećeniku uputio najmanje dvadesetak poruka referirajući se na iste one razloge zbog kojih mu je oštećenik ranije kazao da s njim ne želi imati nikakav kontakt te je bio svjestan da takvo postupanje kod oštećenika, imajući u vidu sadržaj poruka mora izazvati osjećaj tjeskobe i straha za vlastitu sigurnost i sigurnost njemu bliskih osoba, te njegovo postupanje upućuje na zaključak da je isto bilo usmjereno upravo ka izazivanju tjeskobe i straha za vlastitu sigurnost oštećenika i njegove obitelji.

20. Tijekom postupka provedeno je psihijatrijsko vještačenje na okolnost ubrojivosti optuženika u vrijeme počinjenja kaznenog djela po stalnom sudskom vještaku dr. Darku Marčinku, a iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da su kod optuženika utvrđene dijagnoze i to shizofrenija, ovisnost o opijatima, ovisnost o kokainu i ovisnost o kanabinoidima. Nadalje, navodi da je u više navrata bolnički psihijatrijski liječen u Klinici za psihijatriju Vrapče kao i ambulantno psihijatrijski. U trenutku počinjenja djela optuženik je imao pogoršanje psihičkog stanja te je bio smanjeno ubrojiv u bitnoj mjeri, odnosno njegova sposobnost za rasuđivanje i shvaćanje tempore criminis je bilo u kategoriji smanjene ubrojivosti u bitnoj mjeri. Navedeno da je direktna posljedica određene razine disfunkcionalnog funkcioniranja i izvjesnih distorzija u doživljaju realnosti, a sve temeljem deficita više dimenzija ličnosti kao posljedice psihotičnog poremećaja (uz ovisnosti). Nesporazum i sukob njega s bratom eskalirao je u predmetnom periodu, a u periodu kada je počinio djelo kod njega je postojao distres akutiziranog stanja psihičkog distresa, te je stoga postojao poremećaj afektivno kognitivnog procesuiranja. Navedeno da je u konačnici stvorilo model disfunkcionalnog te malo adoptivnog ponašanja te kompromitiranih funkcija psihičkog uvida te kritičnosti što je dovelo do počinjenja djela. Ovakav nalaz i mišljenje sudskog vještaka sud u cijelosti prihvaća jer je dan jasno i koncizno, u skladu s pravilima struke i iskustva te od strane osobe nezainteresirane za ishod kaznenog postupka. Svijest o protupravnosti u vrijeme počinjenja djela nije dovedena u pitanje, a na temelju spomenutog nalaza i mišljenja sud je utvrdio da je optuženi, iako bitno smanjeno ubrojiv, upravo svojim ponašanjem ostvario sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela nametljivog ponašanja iz članka 140. stavka 1. i 2. KZ/11 počinjenog na štetu brata AJ, odnosno bliske osobe kako to definira članak 87. stavak 9. KZ/11.

21. Prilikom odluke o kazni sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne, te je u odnosu na optuženog ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti.

22. Kao olakotne okolnosti na strani optuženog sud je cijenio da je otac malodobnog djeteta o kojem je dužan skrbiti, njegovo korektno držanje pred sudom, da je prekršajno neosuđivan, da je kazneno djelo počinio u stanju bitno smanjene ubrojivosti, te da se nakon ukidanja istražnog zatvora uredno pridržavao samostalnih mjera opreza, dok je otegotno cijenio kaznenu osuđivanost u šest navrata zbog kaznenih djela pomaganja u silovanju, prijetnje, povrede djetetovih prava, krađe, tjelesne ozljede i teške tjelesne ozljede, pri čemu su optuženom u dva navrata izrečene uvjetne osude, dok je u četiri navrata osuđen na bezuvjetne kazne zatvora. Odlučujući o vrsti i visini kazne, sud je uzeo u obzir i zapriječenu kaznu za kazneno djelo iz članka 140. stavak 1. i 2. KZ/11, pri čemu je posebno cijenjeno postupanje optuženog, odnosno da je isti kazneno djelo počinio s najtežim stupnjem krivnje – izravnom namjerom, koja iako je sastavni element kaznenog djela ima biti uzeta u obzir prilikom odluke suda o kazni. Isto tako sud je cijenio brojnost poruka koje je uputio oštećeniku, kao i činjenicu da su sve poslane u jednom danu. Konačno, sud je uzeo u obzir i pobude zbog kojih je kazneno djelo počinjeno, a to je nezadovoljstvo ponašanjem oštećenika i njegove majke nakon prodaje obiteljske kuće obzirom da je smatrao da je time njemu nanesena nepravda i da je oštećen, što ga nikako ne opravdava u počinjenju djela, ali ima biti cijenjeno prilikom odluke o kazni.

23. Stoga je sud, odlučujući o vrsti i visini kazne, a cijeneći sve prethodno izložene okolnosti, kako one koje se tiču osobe počinitelja, tako i one koje se tiču počinjenja djela i okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, optuženog osudio na kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci, a za koju kaznu sud smatra da će ostvariti svoju svrhu u vidu opće i specijalne prevencije, odnosno da će izrečenom kaznom zatvora utjecati na optuženog, ali i na sve ostale potencijalne počinitelje kaznenih djela da ista ne čine, odnosno da usklade svoje ponašanje sa društveno priznatim normama, da će ovakvom kaznom biti zapravo posebno izražena društvena osuda optuženom za počinjeno djelo i jačat će se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te će se i jačati svijest optuženog, ali i ostalih potencijalnih počinitelja da ne čine nova kaznena djela jer će ovakvom kaznom biti ojačana svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, ali i o pravednosti kažnjavanja. Naime, prema izvatku iz kaznene evidencije optuženi je osuđivan u šest navrata i to zbog kaznenih djela pomaganja u silovanju, prijetnje, povrede djetetovih prava, krađe, tjelesne ozljede i teške tjelesne ozljede, pri čemu su optuženom u dva navrata izrečene uvjetne osude, dok je u četiri navrata osuđen na bezuvjetne kazne zatvora, s time da je već osuđivan zbog kaznenog djela počinjenog na štetu istog oštećenika, što sve zajedno upućuje na zaključak kako se radi o specijalnom povratniku na kojeg dosadašnja višestruka osuđivanost u kaznenim postupcima kao i boravak na izdržavanju kazne zatvora nije utjecala na način da svoje ponašanje uskladi s općeprihvaćenim društvenim normama i suzdrži se od daljnjeg počinjenja kaznenih djela. Obzirom da dosadašnja osuđivanost na uvjetne osude te bezuvjetne kazne zatvora nije imala specijalno preventivni učinak, razvidno je da se bilo kojom drugom kaznenopravnom sankcijom, osim bezuvjetne kazne zatvora u odnosu na optuženog ne bi mogla postići svrha kažnjavanja, slijedom čega je isti osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci, koja kazna je po ocjeni suda primjerena i dostatna za ispunjenje svoje svrhe. Ovako izrečenom kaznom zatvora će optuženom biti omogućeno ponovno uključivanje u društvo, odnosno društveno prihvatljivo ponašanje te će doći u priliku pokazati je li se sada, s obzirom na životnu dob u kojoj se nalazi, odlučio kloniti činjenja kaznenih djela i drugih oblika protupravnog postupanja te da li je spreman uključiti se u redovne životne tokove u kojima nema mjesta činjenju kaznenih djela, kao i što će mu biti omogućeno da pokaže da je shvatio ozbiljnost i nedopuštenost ovakvog načina postupanja te da svoje nezadovoljstvo nepovoljnim životnim situacijama u kojima se nađe, koliko god ga iste teško pogađale, pa makar za njih smatrao odgovornim i druge osobe, ne može rješavati na protupravan način prema tim osobama, te da će sada konačno shvatiti da nema smisla ostatak života potratiti po zatvorima i kaznionicama.

24.Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom NJ se u kaznu zatvora na koju je osuđen uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 14. ožujka 2025. do 14. lipnja 2025.

25. Nadalje, iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra dr. Darka Marčinka proizlazi da je optuženi u vrijeme počinjenja djela bio bitno smanjeno ubrojiv što je već obrazloženo u točki 20. presude, s time da je vještak naveo kako su u točki 1. završnog mišljenja navedene 4 psihijatrijske dijagnoze temeljem kojih je kao vještak preporučio obvezno psihijatrijsko liječenje (shizofrenija, ovisnost o opijatima, ovisnost o kokainu i ovisnost o kanabinoidima). Rizik od počinjenja težih kaznenih djela moguće je smanjiti na minimum upravo uz provedbu metoda psihijatrijskog liječenja za optuženog. Upravo radi smetnji iz kruga 4 psihijatrijske dijagnoze bio je smanjeno ubrojiv u bitnoj mjeri. Imajući u vidu nalaz i mišljenje vještaka optuženom je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja iz članka 68. KZ/11 koja može trajati do prestanka razloga zbog kojih je izrečena, a najdulje do prestanka izvršenja kazne zatvora.

26. Sud je primijenio Kazneni zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela, obzirom da kasnije izmjene i dopune Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 136/25) nisu blaže za optuženog.

27. Iako je optuženi oglašen krivim za učin kaznenog djela, sud ga je temeljem zakonske odredbe članka 148. stavak 6. ZKP/08 u cijelosti oslobodio dužnosti naknade troškova ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08 te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja po službenoj dužnosti obzirom da je isti nezaposlen, bez imovine, primatelj je socijalne pomoći te je otac malodobnog djeteta, tako da je ocjena suda da nije u mogućnosti podmiriti trošak postupka bez opasnosti po svoje uzdržavanje i osoba koje je dužan uzdržavati.

U Zagrebu, 28. studenog 2025.

S u d a c:

Mirko Aužina

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud.

DNA:

1. OKDO ZG na broj KO-DO-611/25

2. optuženi NJ, [adresa] (kod VJ)

3. oštećenik AJ, [adresa] – nakon pravomoćnosti.