REPUBLIKA HRVATSKA

Pn-111/2024-37

Općinski sud u Osijeku

Stalna služba u Belom Manastiru

Kralja Tomislava 53

31300 Beli Manastir

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, po sucu Robertu Gojeviću, na prijedlog više sudske savjetnice - specijalistice Mirjane Salaj, u pravnoj stvari tužiteljice ZĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , koju zastupa punomoćnik Marijan Belčić, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika Sava osiguranje d.d. – Podružnica Hrvatska, R. Frangeša Mihanovića 9, OIB: 45237012600, kojeg zastupa punomoćnik Marina Konrad, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Rački i kolege u Zagrebu, radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 21. listopada 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika ĆĐ, odvjetnički vježbenik u Odvjetničkom društvu Rački i kolege u Zagrebu, objavljene 28. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Sava osiguranje d.d. – Podružnica Hrvatska, R. Frangeša Mihanovića 9, OIB: 45237012600, isplatiti tužiteljici ZĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti iznos od 2.500,00 eura (dvijetisućepetstoeura) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 10. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Sava osiguranje d.d. – Podružnica Hrvatska, R. Frangeša Mihanovića 9, OIB: 45237012600, isplatiti tužiteljici ZĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege iznos od 238,80 eura (dvjestotridesetosameuraiosamdesetcenti) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 28. studenog 2025. do isplate po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

III. Odbija se tužiteljica sa preostalim zahtjevom radi naknade imovinske štete kao neosnovanim.

IV. Nalaže se tuženiku Sava osiguranje d.d. – Podružnica Hrvatska, R. Frangeša Mihanovića 9, OIB: 45237012600, naknaditi tužiteljici ZĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.803,95 eura (dvijetisućeosamstotrieuraidevedesetpetcenti) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 28. studenog 2025. do isplate po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

V. Odbija se tužiteljica sa preostalim zahtjevom za naknadu troškova postupka kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 27. travnja 2023. oko 15,00 sati u mjestu [adresa] bila suputnik u autobusu marke Neoplan, reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao DĐ. Navodi da je u jednom trenutku vozač zaustavio autobus na autobusnoj stanici kako bi putnici izašli, a tužiteljica je izlazila na stražnja autobusna vrata, a u trenutku kada je već gotovo zakoračila na asfaltnu površinu vozač je preuranjeno počeo zatvarati vrata, čiji mehanizam je udario tužiteljicu uslijed čega je pala i zadobila ozljede. Navodi i da je u trenutku pada na ramenu imala radni ruksak težine cca 15 kg.

Vozilo kojim je prouzročena prometna nezgoda je u vrijeme nastanka štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika policom osiguranja od automobilske odgovornosti. Smatra da je krivnjom vozača (štetnika) koji je upravljao vozilom osiguranika tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti (pravo na tjelesno i duševno zdravlje) pa ista potražuje pravičnu novčanu naknadu na ime neimovinske štete nastale kao posljedice predmetnog štetnog događaja, odnosno za povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, zahtijeva isplatu pravične novčane naknade u iznosu od 4.000,00 eura, a na ime tuđe pomoći i njege, koja joj je bila potrebna od ukućana za vrijeme dok ista nije mogla samostalno obavljati higijenu, oblačiti se, itd. zahtijeva isplatu imovinske štete u iznosu od 500,00 eura. Dalje navodi da se 9. siječnja 2024. obratila tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora, a na koji zahtjev se tuženik oglušio. Budući da tuženik nije voljan tužiteljici naknaditi štetu u gore navedenom iznosu to tužiteljica predlaže sudu donijeti presudu kojom će naložiti tuženiku isplatu neimovinske štete po osnovu povrede prava osobnosti u iznosu od 4.000,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 10. siječnja 2024. do isplate, te na ime imovinske štete po osnovu tuđe pomoći i njege u iznosu od 500,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate. Tužiteljica zahtijeva i naknadu prouzročenih parničnih troškova zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava pravnu osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Naime, tuženik osporava činjenicu da bi se dana 27. travnja 2023. u mjestu [adresa] dogodio štetni događaj u kojem bi tužiteljica zadobila tjelesne ozljede, a ne spori da je vozilo reg. oznake [registarska oznaka] bilo osigurano kod tuženika policom osiguranja do automobilske odgovornosti br. 4709135923. Tuženik smatra da je potraživanje tužiteljice po osnovu pretrpljene neimovinske i imovinske štete u ukupnom iznosu od 4.500,00 eura neosnovano, budući da tuženik osporava nastanak štetnog događaja te postojanje uzročno-posljedične veze između štetnog događaja i ozljeda tužiteljice. Navodi da iz dokumentacije u spisu ne postoje materijalni dokazi o nastupu osiguranog slučaja, odnosno o postojanju okolnosti iz kojih bi proizlazila odgovornost osiguranika tuženika, jer je nadležna policijska postaja izvijestila tuženika kako nemaju evidentiran predmetni štetni događaj, odnosno nemaju evidentiranu prometnu nezgodu za vozilo osiguranika tuženika, uz sudjelovanje DĐ ili na navedeni datum, a i osiguranik tuženika otklanja svoju odgovornost. Tuženik osporava i visinu tužbenog zahtjeva smatrajući da je tužiteljica visinu tužbenog zahtjeva postavila paušalno te nije priložila dokaze koji bi potvrdili da je takva šteta nastala. Dalje navodi da svaka povreda prava osobnosti ne znači istovremeno i pravo oštećenika na pravičnu novčanu naknadu pozivajući se na odredbu članka 1100. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima, navodeći da u predmetnom postupku jasno je izražen nizak intenzitet povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje, pa osporava pravo na naknadu štete za povredu ovog intenziteta. Slijedom navedenog, tuženik predlaže sudu da se tužbeni zahtjev odbije uz istodobnu obvezu tužitelja da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim kamatama.

3. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u prijavu o ozljedi na radu na listu 5-8 spisa, medicinsku dokumentaciju za tužiteljicu na listu 9-18 spisa, izvješće o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad na listu 19-22 spisa, odštetni zahtjev od 9. siječnja 2024. na listu 23-25 spisa, dopis SLAVEN EXPRESS d.o.o. od 19. veljače 2024. na listu 32 spisa, obavijest Policijske postaje Beli Manastir PU Osječko-baranjske od 6. veljače 2024. na listu 33 spisa, zdravstveni karton za tužiteljicu na listu 51-88 spisa, nalaz i mišljenje sudskog vještaka doc.dr.sc. Ivana Koprivčić, dr.med. na listu 109-110 spisa, te je proveden dokaz saslušanjem tužiteljice i svjedoka LĐ na listu 46 spisa i listu 93-94 spisa.

4. Tužiteljica je na ročištu za glavnu raspravu od 21. listopada 2025. odustala od dokaznog prijedloga radi saslušanja svjedokinje BĐ.

5. Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete koja joj je nastala u štetnom događaju 27. travnja 2023. u kojoj je sudjelovao osiguranik tuženika.

6. Među strankama nije sporno da je vozilo reg. oznake [registarska oznaka] u vrijeme štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika policom osiguranja od automobilske odgovornosti, a sporan je nastanak štetnog događaja, odgovornost tuženika za naknadu štete, kao i visina tužbenog zahtjeva.

7. U dokaznom dijelu postupka, a prije provođenja medicinskog vještačenja, po prijedlogu tužiteljice, saslušana je tužiteljica kao stranka i to na okolnost nastanka štetnog događaja, pretrpljenih ozljeda, kao i na okolnost potrebe za tuđom pomoći i njegom, te svjedok DĐ na okolnost nastanka štetnog događaja.

8. Saslušana na ročištu održanom 7. studenog 2024. tužiteljica je opisala nastanak štetnog događaja navodeći da radi u poljoprivredi, uglavnom u beljskim vinogradima, svaki dan se vozi autobusom sa ostalim beljskim radnicima na posao u vinograde i sa posla kući, a da je dana 27. travnja 2023. vraćala se autobusom sa posla u mjesto stanovanja [adresa], gdje je ispred trgovine autobus stao kako bi izašla iz autobusa. Izlazila je na zadnja vrata, imala na leđima ruksak pun odjeće i stvari, a u trenutku izlaska iz autobusa vrata su se naglo zatvorila, udarila u ruksak na njezinim leđima i srušila ju na cestu. Navodi da je prilikom pada nabila lijevu ruku jer je na nju pala, strašno se potresla, u jednom trenutku joj je došla nesvijest, a budući da je dijelom tijela bila ispod autobusa između prednjih i zadnjih kotača, bojala se da autobus ne krene i ne pregazi ju, pa je brzo ustala. Krenula je prema prednjim vratima, lupala na njih, nakon čega je vozač iznenađen otvorio vrata, nakon čega mu je ona objasnila što se dogodilo. Nije čula što je vozač na to rekao jer se osjećala loše i odmah je krenula kući, a kada je došla kući nije joj bilo dobro, boljela ju je ruka kao i leđa. Na dan štetnog događaja iz autobusa je osim nje na istoj autobusnoj stanici u [adresa] izlazio i jedan gospodin, a budući da je vozač zatvorio vrata za njom, navedeni gospodin je izašao tek nakon što je vozač ponovno otvorio vrata.

Navodi da se štetni događaj dogodio u petak, a po naputku šefa kod liječnika je otišla u ponedjeljak, gdje je dobila uputnicu za RTG snimanje koje je obavila u KBC Osijek gdje su joj snimili lijevu ruku i leđa, a pregledao ju je i ortoped. Dobila je gips na ruku koji je nosila tri tjedna, a nakon kontrole, ponovno je dobila gips ili longetu. Po preporuci ortopeda pila je lijekove za bolove jer su je jako boljela leđa. Nakon ponovne kontrole kod ortopeda, skinuli su joj gips i preporučili poštedu barem tri tjedna, a ona je i dalje osjećala bolove u leđima i ruci zbog čega je pila analgetike. Liječenje je završila u mjesecu listopadu, odnosno studenom 2023.

9. Sud je prihvatio iskaz tužiteljice kao uvjerljiv i istinit, ali je pri tome imao u vidu činjenicu da je tužiteljica posljedice pretrpljenih ozljeda doživjela i opisala subjektivno, a zbog čega je u daljnjem tijeku postupka bilo potrebno provesti medicinsko vještačenje radi objektivnog utvrđivanja svih posljedica pretrpljenih ozljeda.

10. Saslušan kao svjedok, vozač autobusa osiguranika tuženika DĐ iskazao je da je vozač u tvrtki SLAVEN EXPRESS, na dan štetnog događaja vozio je predmetni autobus, stao na stanici u [adresa], a kada je otvorio zadnja vrata čuo je da su putnici vikali "pala je žena", nakon čega je vidio u retrovizoru da je žena pala i diže se. Nakon toga je otvorio prednja vrata autobusa da vidi što se dogodilo i pitao ju što je bilo, a ona je rekla da je pala i da je dobro te nakon toga otišla, a on nastavio vožnju. Navodi da pad točno nije vidio, da se tužiteljica sama ustala nakon pada, kao i da tužiteljica nije od njega tražila da pozove policiju ili hitnu pomoć. Sud prihvaća iskaz ovog svjedoka, ali je pri tome imao u vidu činjenicu da je svjedok kao zaposlenik osiguranika tuženika osobno sudjelovao u nastanku štetnog događaja.

11. Iz izvršenog uvida u prijavu o ozljedi na radu (list 5-8 spisa) poslodavca tužiteljice Belje plus d.o.o. Vina Belje razvidno je da je ozljeda tužiteljice od dana 27. travnja 2023. od strane njezina poslodavca definirana kao ozljeda na radu u mjestu [adresa]

– izlazak iz autobusa koji prevozi radnike kući, a vrsta ozljede definirana je kao zatvoreni lom zapešća.

12. Iz izvršenog uvida u medicinsku dokumentaciju tužiteljice (list 9-18 spisa), razvidno je da je tužiteljica u razdoblju od 2. svibnja 2023. do 16. studenog 2023. bila liječena u KBC Osijek, Objedinjeni hitni bolnički prijem i Klinika za ortopediju i traumatologiju po liječniku specijalisti kirurgije, ortopedije i traumatologije, te u Domu zdravlja Osječko- baranjske županije Beli Manastir po liječniku specijalisti fizikalne medicine i rehabilitacije.

13. Iz izvršenog uvida u odštetni zahtjev od 9. siječnja 2024. (list 23-25 spisa) razvidno je da se tužiteljica obratila tuženiku sa zahtjevom za naknadom štete nastale u predmetnom štetnom događaju.

14. Iz izvršenog uvida u dopis osiguranika tuženika SLAVEN EXPRESS d.o.o. Beli Manastir od 19. veljače 2024. (list 32 spisa) proizlazi da osiguranik tuženika negira nastanak bilo kakve nezgode dana 27. travnja 2023. u kojem bi sudjelovalo vozilo [registarska oznaka], negira postojanje navedene reg. oznake u firmi SLAVEN EXPRESS d.o.o. i ne priznaje štetu u bilo kojoj varijanti. Osiguranik tuženika potvrđuje da je vozilo bus [registarska oznaka] bilo osigurano policom tuženika broj 4709135923 kojoj je istekao rok 2. srpnja 2023., a da je nakon toga navedenom vozilu produžena registracija drugom policom bez "penala".

15. Iz izvršenog uvida u dopis Policijske postaje Beli Manastir PU Osječko-baranjske od 6. veljače 2024. (list 33 spisa) proizlazi da navedena policijska postaja nema evidentiranu prometnu nesreću za vozilo reg. oznake [registarska oznaka] sudionika LĐ dana 27. travnja 2023. u [adresa].

16. Iz izvršenog uvida u zdravstveni karton tužiteljice (list 51-88 spisa) proizlazi da je tužiteljica prilikom posjeta svom obiteljskom liječniku 2. svibnja 2023. poslana na obradu na Objedinjeni hitni bolnički prijam s obzirom da joj je ruka jače bolna i blaže oteknuta, nakon čega je u daljnjem razdoblju do zaključno 12. listopada 2023. posjećivala svog obiteljskog liječnika zbog ozljede nastale 27. travnja 2023.

17. S obzirom da je među strankama tijekom postupka bila sporna i visina tužbenog zahtjeva, a radi utvrđenja iste, u nastavku postupka provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku doc.dr.sc. Ivanu Koprivčić, dr.med. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi da je tužiteljica nakon štetnog događaja 27. travnja 2023. pregledana i ambulantno liječena u Centru objedinjenog hitnog bolničkog prijema KBC Osijek, te je upućena na daljnje ambulantno liječenje po traumatologu od kojeg je upućena na liječenje fizijatru, zbog lake tjelesne ozljede udarca u lijevi lakat i mogući prijelom lijeve palčane kosti na tipičnom mjestu. Temeljem medicinske dokumentacije u spisu i nakon osobnog pregleda tužiteljice vještak je utvrdio da je pregledom tužiteljice utvrđen uredan motilitet svih zglobnih etaža, da su prisutni povremeni bolovi kralješnice i lijevog ručnog zgloba kao i da je gruba motorna snaga lijeve šake diskretno slabija u odnosu na desnu šaku. Vještak je mišljenja da je kod tužiteljice došlo do umanjenja životne i radne sposobnosti kod ovakve povrede sa posljedicama od 2%. Tužiteljica je trpila bolove jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta trpila je 14 dana, a bolove blagog intenziteta ukupno još 30 dana. Povremeni zaostali bolovi blagog intenziteta, a koji će trajati doživotno, vještak je uvrstio u postotak umanjenja životne i radne sposobnosti. Prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka kod tužiteljice je primarni strah jakog intenziteta trajao vrlo kratko za vrijeme nezgode i neposredno nakon nje, sekundarni strah srednje jakog intenziteta trajao je 1 dan, a strah blagog intenziteta trajao je još 14 dana. Strah nije ostavio trajne posljedice kod tužiteljice. Vještak je ocijenio da je tužiteljica potrebu za tuđom njegom i pomoći imala tijekom nošenja imobilizacije na lijevoj ruci u trajanju od 2 sata dnevno kroz 30 dana i to nekvalificirane osobe, kao i da kod tužiteljice ne postoji naruženost. Vještak je u nalazu i mišljenju napomenuo da tužiteljica nije učinila traženu kompjutoriziranu tomografiju (CT) koja je jedina sigurna metoda za dokazivanje prijeloma lijeve palčane kosti, te je liječenje završeno bez dokaza da je riječ o lomu.

18. Tuženik se podneskom od 14. svibnja 2025. očitovao na nalaz i mišljenje sudskog vještaka na način da je prihvatio nalaz i mišljenje u dijelu u kojem je vještak utvrdio trajanje straha te potrebe za tuđom pomoći i njegom, kao i da kod tužiteljice ne postoji naruženost. Tuženik je istakao primjedbu i ne prihvaća nalaz i mišljenje sudskog vještaka u dijelu u kojem vještak ocjenjuje trajanje fizičkih bolova te da kod tužiteljice postoji smanjenje životne aktivnosti od 2%, slijedom čega je predložio da se vještak o navedenim primjedbama očituje.

19. Na ročištu koje je održano 23. rujna 2025. vještak se u svom iskazu očitovao na primjedbe tuženika navodeći da je prilikom izrade pisanog nalaza i mišljenja imao na uvid cjelokupni liječnički karton tužiteljice, a izvršio je i uvid u bolnički sustav u kojem postoje svi nalazi koje je tužiteljica imala u bolnici u odnosu na predmetnu ozljedu. Dalje navodi da tužiteljica pri pregledu nije imala smanjen opseg pokreta šake, ali je imala diskretno slabiju snagu stiska šake i to u odnosu na desnu, lijeva je bilo nešto slabija. Vještak se očitovao i da tužiteljicin ne odlazak na traženi CT nije utjecao na adekvatnost zbrinjavanja ozljeda i tijek liječenja, a posljedično i na trajanje fizičkih bolova i smanjenja životne aktivnosti, jer CT pretraga nije oblik liječenja, kao i da bi ishod liječenja bio isti da je tužiteljica učinila navedenu pretragu. Pojašnjava da je tužiteljici preporučena pretraga CT kako bi se eventualno utvrdila moguća fraktura palčane kosti, međutim isto kod tužiteljice nije bilo odlučno za daljnji tijek liječenja već eventualno provjera moguće frakture, a što se nije vidjelo iz urađenog RTG-a. Vještak se očitovao i da jači stisak desne ruke tužiteljice nije posljedica njezina rada u beljskim vinogradima, te da je smanjenje životne aktivnosti utvrdio u odnosu na obje ozljede tužiteljice, odnosno više u odnosu na ručni zglob jer je ta ozljeda bila teža u odnosu na ozljedu lakta.

20. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka doc.dr.sc. Ivana Koprivčić, dr.med., budući je isti sačinjen objektivno i sukladno pravilima struke, te ga ovaj sud ocjenjuje obrazloženim, stručnim, jasnim i argumentiranim. Osim toga, sudski vještak je argumentirano odgovorio na sve istaknute primjedbe tuženika tako da sud nije imao razloga sumnjati u pravilnost danog nalaza i mišljenja, a osim toga tuženik nije niti predlagao provođenje drugog vještačenja.

21. Nakon provedenog vještačenja tužiteljica je specificirala tužbeni zahtjev tako da ista na ime neimovinske štete potražuje iznos od 2.500,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 10. siječnja 2024. do isplate, te na ime imovinske štete iznos od 300,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama od 28. studenog 2025. do isplate.

22. Na temelju rezultata provedenog medicinskog vještačenja, kao i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sud je utvrdio da tužiteljici pripada pravo na naknadu štete proizašle iz štetnog događaja od 27. travnja 2023.

23. Temeljem provedenih dokaza nedvojbeno je utvrđeno da se dana 27. travnja 2023. dogodio štetni događaj u [adresa] na autobusnoj postaji na način da je tužiteljica prilikom izlaska iz autobusa osiguranika tuženika mehanizmom izlaznih vrata autobusa gurnuta na tlo prilikom čega je pala ispod autobusa između prednjih i zadnjih kotača, uslijed čega je zadobila ozljede lijevog lakta i lijeve palčane kosti. Nadalje je utvrđeno, provedenim vještačenjem, da je tužiteljici konstatirano udarac u lijevi lakat i mogući prijelom lijeve palčane kosti na tipičnom mjestu, koji prijelom RTG snimanjem nije bio vidljiv. Zbog pretrpljenih ozljeda tužiteljica je imala fizičke bolove različitog intenziteta, pretrpjela je primarni i sekundarni strah određenog trajanja i intenziteta, a kao posljedica ozljede kod tužiteljice je došlo do umanjenja životne i radne sposobnosti sa posljedicama od 2%. Tužiteljica je nakon pretrpljene ozljede imala potrebu za tuđom njegom i pomoći tijekom nošenja imobilizacije na lijevoj ruci u trajanju od 2 sata dnevno kroz 30 dana.

24. U odnosu na tvrdnje tuženika kojima isti osporava navode tužiteljice o nastanku štetnog događaja, sud smatra da tuženik predloženim dokazima dopisom Policijske postaje Beli Manastir od 6. veljače 2024. (list 33 spisa) i dopisom-očitovanjem osiguranika tuženika SLAVEN EXPRESS d.o.o. Beli Manastir od 19. veljače 2024. (list 32 spisa) svoje tvrdnje nije dokazao. Naime, na osnovu članka 7. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 51/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u nastavku: ZPP) stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Iz predloženih dokaza ne proizlazi da se predmetni štetni događaj nije dogodio, već samo činjenica da isti nije evidentiran kod Policijske postaje Beli Manastir, te da osiguranik tuženika SLAVEN EXPRESS d.o.o. Beli Manastir osporava nastanak štetnog događaja i ne priznaje štetu u bilo kojoj varijanti.

25. Odredbom članka 213. stavak 1. ZPP propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelje svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja sukladno članku 221. a ZPP.

26. Osnovanost tužbenog zahtjeva tužiteljice utvrđena je iz svih navedenih i izvedenih dokaza predloženih od strane tužiteljice, kako personalnih tako i materijalnih, a visina naknade štete utvrđena je vještačenjem po stalnom sudskom vještaku doc.dr.sc. Ivanu Koprivčić, dr.med. U tome smislu sud je prihvatio navode tužiteljice da je do štetnog događaja dana 27. travnja 2023. došlo uslijed postupanja vozača autobusa osiguranika tuženika, koji je pokrenuo mehanizam zatvaranja vrata autobusa prije nego što je tužiteljica izašla iz autobusa, da je uslijed takvog postupanja vozača autobusa tužiteljica gurnuta vratima autobusa, te da je prilikom pada iz autobusa zadobila povrede, a što proizlazi iz medicinske dokumentacije u spisu kao i nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka.

Osim toga, iz iskaza svjedoka LĐ, vozača autobusa, proizlazi da je u trenutku nastanka štetnog događaja, od strane ostalih putnika u autobusu, bio upozoren da je tužiteljica pala, da je vidio u retrovizoru da je tužiteljica pala, dok sam pad tužiteljice nije vidio, ali navodi da je tužiteljica sama ustala nakon pada. Stoga sud ocjenjuje da je tužiteljica svoje tvrdnje i činjenične navode iz tužbe i tužbenog zahtjeva, a vezano za pravo na isplatu naknade štete, uspjela dokazati.

27. Prema odredbi članka 1100. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., u nastavku: ZOO) u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kada nje nema. Stavkom 2. istog članka određeno je da će sud pri odlučivanju od visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih duševnih bolova i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Pri utvrđivanju visine sud se rukovodio nalazom i mišljenjem sudskog vještaka i Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete donesene 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. na sjednici građanskog odijela VSRH (Su-IV-47/20). Pri tome sud ističe da Orijentacijski kriteriji ne predstavljaju matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade, već u primjeni istih valja imati na umu sve okolnosti konkretnog slučaja, a o čemu je sud vodio računa prilikom utvrđivanja dosuđenog iznosa.

28. Na temelju rezultata provedenog medicinskog vještačenja, te na temelju rezultata provedenog postupka, ovaj sud utvrdio je da je tužiteljici, uslijed pretrpljenih ozljeda, povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u smislu odredbe članka 19. stavak 2. a u vezi sa člankom 1046. ZOO. Utvrđena težina povrede i okolnosti slučaja, po ocjeni ovog suda, opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu, te je stoga sud raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužiteljica navela, odnosno fizičke boli, strah, duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti i naruženosti, a što su u smislu odredbe članka 1100. stavak 2. ZOO kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade.

28.1. Cijeneći nalaz i mišljenje sudskog vještaka te uzimajući u obzir tijek samog liječenja, životnu dob tužiteljice, sam način nastanka štetnog događaja, kao i sve druge okolnosti konkretnog slučaja, sud je utvrdio da tužiteljici po kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova, kriteriju pretrpljenog straha i po kriteriju smanjenja životne aktivnosti, pripada ukupno zatraženi i priznati iznos od 2.500,00 eura na ime neimovinske štete.

29. U odnosu na tuđu pomoć i njegu, sud je prihvaćajući nalaz i mišljenje sudskog vještaka utvrdio da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega druge osobe 30 dana u trajanju od 2 sata dnevno. Obzirom na činjenicu da se visina štete određuje prema cijenama u vrijeme presuđenja, po ocjeni ovog suda, visina sata tuđe pomoći od 3,98 eura primjerena je području na kojem tužiteljica živi.

Naime, prema stajalištu VSRH iz odluke poslovni broj Rev-674/2007 od 5. prosinca 2007., pružanje nemedicinske kućne pomoći je bitno slično uslugama koje pružaju kućne pomoćnice, te se stoga i razina cijene sata rada treba izjednačiti sa cijenom sata rada kućne pomoćnice, na području na kojem se ta pomoć i njega pruža. Stoga sud iznos od 3,98 eura po satu nalazi primjerenim i uobičajenim za pružanje tuđe nestručne pomoći i njege. Budući da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega druge nestručne osobe 30 dana u trajanju od 2 sata dnevno, po cijeni sata od 3,98 eura, sud je utvrdio da tužiteljici po osnovu tuđe pomoći i njege pripada iznos od 238,80 eura, te je odlučeno kao u točki II. izreke presude, dok je tužiteljica sa preostalim zahtjevom odbijena, te je odlučeno kao u točki III. izreke presude.

30. Tužiteljici pripada i pravo na isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđene iznose sukladno odredbi članka 29. ZOO. Tijek zakonskih zateznih kamata na neimovinsku štetu određen je sukladno članku 1103. ZOO od 10. siječnja 2024. kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku, dok je tijek zakonskih zateznih kamata na imovinsku štetu određen sukladno članku 1089. ZOO odnosno od dana presuđenja 28. studenog 2025.

31. S obzirom da je tužiteljica, nakon provedenog medicinskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku doc.dr.sc. Ivanu Koprivčić, dr.med., podneskom od 22. travnja 2025. podnijela konačan tužbeni zahtjev, kojoj se preinaci, odnosno smanjenju tužbenog zahtjeva, tuženik protivio smatrajući da je za povlačenje potreban njegov pristanak, sud nalazi da tužiteljica nije djelomično povukla tužbu već samo specificirala tužbeni zahtjev nakon provedenog vještačenja, jer prije vještačenja nije bilo moguće objektivno utvrditi visinu štete. Stoga je po ocjeni ovog suda provedeno vještačenje bilo nužno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja u ovom predmetu, a kako je već navedeno, tužiteljica je podnesenim tužbenim zahtjevom od 22. travnja 2025. samo specificirala prvobitno podneseni tužbeni zahtjev, tako da se toj preinaci tuženik ne može osnovano protiviti.

32. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 5. ZPP koji propisuje da sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Tužiteljica je po konačno postavljenom tužbenom zahtjevu potraživala iznos od ukupno 2.800,00 eura, a kako joj je dosuđen iznos od ukupno 2.738,80 eura, proizlazio da tužiteljica nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva (61,20 eura).

33. Tužiteljica zastupana po punomoćniku odvjetniku zahtjeva troškove postupka u iznosu od 2.712,50 eura, a koji trošak se odnosi na sastav odštetnog zahtjeva od 9. siječnja 2024. u iznosu od 200,00 eura, sastav tužbe od 22. svibnja 2024. u iznosu od 200,00 eura, sastav podneska od 10. srpnja 2024. u iznosu od 200,00 eura, zastupanja na ročištu od 8. listopada 2024., ročištu od 7. studenog 2024. i ročištu od 18. prosinca 2024. u iznosu od 200,00 eura za svako ročište.

Sastav podneska od 30. prosinca 2024., od 18. veljače 2025. i od 4. ožujka 2025. u iznosu od 50,00 eura za svaki podnesak, sastav podneska od 22. travnja 2025. u iznosu od 200,00 eura, zastupanja na ročištu od 22. travnja 2025. i ročištu od 23. rujna 2025. u iznosu od 200,00 eura za svako ročište, te pristup na ročište za odjavu presude u iznosu od 100,00 eura, uz naknadu 25% PDV-a u iznosu od 462,50 eura. Tužiteljica potražuje i trošak vještačenja u iznosu od 400,00 eura, kao i trošak sudske pristojbe na tužbu od 91,45 eura i sudske pristojbe na presudu od 91,45 eura.

34. Odlučujući o zahtjevu tužiteljice za naknadu troškova postupka, sud je sukladno vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 25/13., u nastavku: Tarifa) tužiteljici dosudio naknadu troškova parničnog postupka za sastav odštetnog zahtjeva od 9. siječnja 2024. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7. toč 1. Tarife), za sastav tužbe od 22. svibnja 2024. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7. toč 1. Tarife), za sastav podneska od 10. srpnja 2024. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. toč 1. Tarife), za zastupanje ročištu od 8. listopada 2024., ročištu od 7. studenog 2024. i ročištu od 18. prosinca 2024. u iznosu od 200,00 eura za svako ročište (Tbr. 9. toč 1. Tarife), za sastav podneska od 30. prosinca 2024. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8. toč 4. Tarife), za sastav podneska od 22. travnja 2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. toč 1. Tarife), te za zastupanja na ročištu od 22. travnja 2025. i ročištu od 23. rujna 2025. u iznosu od 200,00 eura za svako ročište (Tbr. 9. toč 1. Tarife), što ukupno iznosi 1.850,00 eura, uz naknadu 25% PDV-a u iznosu od 462,50 eura, čini iznos od 2.312,50 eura. Tužiteljici je dosuđen i plaćeni trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 400,00 eura kao i trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 91,45 eura, što čini ukupno dosuđeni trošak parničnog postupka u iznosu od 2.803,95 eura. Stoga je odlučeno kao u točki IV. izreke presude.

35. Zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava podneska od 18. veljače 2025. i od 4. ožujka 2025. u iznosu od 50,00 eura za svaki podnesak, neosnovan je u cijelosti budući da je sud ocijenio da navedeni podnesci nisu bili neophodni i tuženik nije dužan naknaditi trošak tužiteljici za iste. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška sudske pristojbe na presudu u iznosu od 91,45 eura, neosnovan je iz razloga što navedeni trošak nije nastao do zaključenja glavne rasprave. Stoga je tužiteljica odbijena sa zahtjevom za naknadu ovih troškova kao pod točkom V. izreke presude.

36. O zahtjevu tužiteljice za naknadu troška za pristup na ročište za objavu presude, sud nije odlučio, budući da ovaj trošak nije izvjestan, a o istome će odlučiti nakon održanog ročišta za objavu presude posebnim pisanim rješenjem.

Beli Manastir, 28. studenog 2025.

Sudac:

Robert Gojević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika