Poslovni broj: Us I-3359/2025-10

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Željki Babarović, uz sudjelovanje Anite Ćavar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja KS, državljanina Ruske Federacije, kojeg zastupa opunomoćenica Irena Glogovšek Strahovnik, odvjetnica u Zagrebu, Antuna Kuzmanića 35, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova RH, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, Zagreb, Ilica 335, radi ograničenja slobode kretanja, nakon održane usmene rasprave, dana 28. studenoga 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova RH, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, Klasa: UP/I-216- 03/22-06/7729, Urbroj: 511-01-213-25-21 od 01. rujna 2025. godine.

II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku da isplati odvjetnici Ireni Glogovšek Strahovnik, pružateljici pravne pomoći, za sastav tužbe iznos od 500,00 EUR, za pristup na ročište 24. studenoga 2025. godine iznos od 500,00 EUR sa uračunatih 25% PDVa što iznosi 250,00 EUR, te sveukupno 1.250,00 EUR u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

IV) Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška besplatne pravne pomoći u preostalom iznosu od 625,00 EUR.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova RH, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, Klasa: PU/I-216-03/22-06/7729, Urbroj: 511-01-213-25-21 od 01. rujna 2025. godine pod točkom 1.) tužitelju, ĐS tražitelju međunarodne zaštite, rođenom **.**.1993., u mjestu Grozni, Ruska Federacija, državljaninu Ruske Federacije, se određuje ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance Ministarstva unutarnjih poslova i pod točkom 2. se smještaj određuje na vrijeme od 3 (tri) mjeseca, a teče od dan uručenja rješenja.

2. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost tuženikovog rješenja navodeći da je predmetnim rješenjem predmetnim rješenjem u pobijanom rješenju nisu pravilno primijenjene odredbe Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, u postupku koji je prethodio donošenju rješenja nije se postupilo prema pravilima postupka, a niti činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno. Pobijano rješenje u bitnome se temelji na utvrđenju da je temeljem odredbe čl. 54. st. 2. točka 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti određeno da je tužitelju potrebno ograničiti slobodu kretanja radi zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka RH jer je dana 29.08.2025. zaprimljen dopis Sigurnosno- obavještajne agencije Klasa: 216-01/25- 01/54, Urbroj: 539-1603/577-25-1 od 29.08.2025. kojim je zatraženo ograničenje kretanja iz razloga nacionalne sigurnosti zbog saznanja da je sljedbenik radikalnog poimanja islama i za kojega je utvrđeno da je bio dio distribucije medijskih sadržaja u kojima se promiču islamistički teroristi i džihadisti, te je povezan s drugim sljedbenicima radikalnog poimanja islamizma.

Prije donošenja pobijanog rješenja tužitelj uopće nije saslušan u odnosu na sve okolnosti na kojima se temelji navedeno rješenje. Tužitelj je u Republici Hrvatskoj od 28. travnja 2023. godine, bio je smješten u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, a prije toga je bio u Austriji četiri mjeseca otkuda je sukladno Dublinskom postupku vraćen u Hrvatsku. Dakle, tužitelj je od ulaska u Republiku Hrvatsku boravio u prihvatilištu, nije stvarao nikakve probleme niti predstavljao opasnost za nacionalnu sigurnost i javni poredak Republike Hrvatske, da bi sada nakon dvije godine i četiri mjeseca odjednom predstavljao opasnost za nacionalnu sigurnost. Štoviše, tužitelj je bio u Austriji, a niti u Austriji nadležna tijela nisu smatrala da tužitelj predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost i javni poredak. Tužitelj nije sljedbenik radikalnog poimanja islama niti simpatizer islamističkih terorista, niti džihadističke ideologije, a niti je povezan sa drugim sljedbenicima radikalnog poimanja islama. To se ne postaje naknadno prilikom mirnog boravka u stranoj zemlji nakon dvije godine i četiri mjeseca. Okolnost što je tužitelj po religijskoj pripadnosti musliman ne može automatski značiti da bi bio povezan sa islamskim radikalizmom. Nadalje, ograničenje kretanja za razdoblje do 3 mjeseca znači ozbiljno ograničenje slobode kretanja, jednako pritvoru koje se određuje u kaznenom postupku, ali u ovom slučaju ograničenja kretanja, tužitelj nije odmah imao pravnu pomoć (kao što se u slučaju pritvora pritvoreniku dodjeljuje branitelj po službenoj dužnosti) te mu nije omogućeno sudjelovati u postupku u cilju iznošenja okolnosti za koje smatra da bi mu mogle pomoći. O potrebi restriktivnosti i zakonitosti u ograničenju kretanja u postupcima azila stajalište je zauzeo i Ustavni sud Republike Hrvatske (Odluka U- III/1844/2011 od 25.05.2011, objavljena u NN 67/11).

Neovisno o naprijed navedenom, pobijano rješenje nije zakonito jer ne sadrži sve razloge za donošenje odluke kao u izreci pobijanog rješenja. Naime, jedini razlozi koji su navedeni u pobijanom rješenju su strateški ciljevi Sigurnosno- obavještajne agencije, te masovna migracijska kretanja kao sigurnosni izazov.T očno je da se prema odredbi čl. 54. st. 6. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti mjera smještaja u prihvatni centar može izreći ako se

individualnom procjenom utvrdi da se drugim mjerama ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja. Međutim, radi se o najtežoj mjeri izricanje koje zahtjeva detaljnije obrazloženje razloga, što dovodi do pravne nesigurnosti i nezakonitosti rješenja.

Isto tako, sukladno čl. 54. st. 9. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti mjere ograničavanja kretanja izriču se najduže do tri mjeseca. Nije naveden razlog zašto je tužitelju izrečena mjera u najdužem trajanju, a ne u trajanju od mjesec ili dva. Tužitelj ne posjeduje novčana sredstva niti stvari veće vrijednosti, pa predlaže da Naslovni sud, sukladno odredbama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti i Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite odluči da tužitelj ima pravo na besplatnu pravnu pomoć i da troškove ovog postupka snosi Ministarstvo unutarnjih poslova.

Zaključno predlaže poništiti tuženo rješenje i odmah potom pustiti tužitelja na slobodu.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je tužba neosnovana u cijelosti. Uvidom u službenu bilješku Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, KLASA: UP/l-216-03/22-06/7729, URBROJ: 511-01-213-22-3, od 15. prosinca 2022. godine, utvrđeno je daje imenovani 12. prosinca 2022. godine napustio Prihvatilište, nakon čega se više nije vratio niti je prijavio promjenu boravišta u [adresa] u zakonski predviđenom roku. Dana 28. travnja 2023. godine imenovani je, sukladno Dublinskom postupku, vraćen u Republiku Hrvatsku iz Republike Austrije te je istoga dana smješten u Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, Sarajevska 41. Zahtjev za međunarodnu zaštitu podnio je 10. svibnja 2023. godine. Dana 29. kolovoza 2025. godine zaprimljen je dopis Sigurnosno- obavještajne agencije, KLASA: 216-01/25-01/54; URBROJ: 539-1603/577-25-1, kojim je zatraženo ograničenje kretanja iz razloga nacionalne sigurnosti, temeljem saznanja da jeimenovani sljedbenik radikalnog poimanja islama, da je sudjelovao u distribuciji medijskih sadržaja u kojima se promiču islamistički teroristi i džihadisti te da je povezan s drugim sljedbenicima radikalnog islamizma. Člankom 54. stavkom 2. točkom 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisano je da se tražitelju međunarodne zaštite može ograničiti sloboda kretanja ako se, na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja, procijeni da je to potrebno radi zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka Republike Hrvatske. Člankom 54. stavkom 5. točkom 5. navedenog Zakona propisano je da se sloboda kretanja tražitelja može ograničiti smještajem u Prihvatni centar za strance.

Uvidom u dopis Sigurnosno-obavještajne agencije, u kojem se navodi da je imenovani sljedbenik radikalnog poimanja islama, simpatizer islamističkih terorista te džihadističke ideologije, povezan s drugim sljedbenicima radikalnog islamizma, a pritom osposobljen za rukovanje vatrenim oružjem i borilačkim vještinama, utvrđeno je da je ograničenje slobode kretanja potrebno radi zaštite nacionalne sigurnosti i javnog poretka Republike Hrvatske, sukladno članku 54. stavku 2. točki 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Tom se odredbom štite nacionalna sigurnost i javni poredak kao najviše društvene vrijednosti, pri čemu su sigurnost stanovništva, teritorijalni integritet i suverenitet te dobrobit i prosperitet građana preduvjeti opstojnosti države u svim njezinim funkcijama. Ograničenje kretanja određeno je u trajanju od tri mjeseca, sukladno članku 54. stavku 9. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Uzevši u obzir strateške ciljeve Sigurnosno- obavještajne agencije, njezino proaktivno djelovanje i rano prepoznavanje prijetnji i rizika za nacionalnu sigurnost, kao i činjenicu da masovna migracijska kretanja predstavljaju značajan sigurnosni izazov za europska društva, utvrđeno je da je ograničenje kretanja na rok od tri mjeseca u konkretnom slučaju primjereno i opravdano te da se blažim mjerama ne bi ostvarila svrha ograničenja slobode kretanja. Prilikom procjene osobnih okolnosti tražitelja međunarodne zaštite GS utvrđeno je da imenovani nije pripadnik ranjive skupine te je, kao punoljetna osoba, upoznat sa svim pravima i obvezama tražitelja u postupku odobrenja međunarodne zaštite. Budući da su ispunjeni uvjeti za ograničenje slobode kretanja iz članka 54. stavka 2. točke 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, sukladno stavku 5. točki 3. istoga članka, odlučeno je kao u izreci rješenja. Slijedom navedenog, razvidno je da su sve pojedinačne okolnosti predmeta ispitane i obrazložene, da je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno te da je cjelokupno službeno postupanje zakonito i pravilno rezultiralo ograničenjem slobode kretanja tužitelja. Opunomoćenica tužitelja navodi da se rješenje o ograničenju kretanja temelji na dopisu Sigurnosno- obavještajne agencije, KLASA: 216-01/25-01/54; URBROJ: 539-1603/577-25-1 od 29. kolovoza 2025. godine, kojim je zatraženo ograničenje kretanja iz razloga nacionalne sigurnosti zbog saznanja da je tužitelj sljedbenik radikalnog poimanja islama i da je sudjelovao u distribuciji medijskih sadržaja u kojima se promiču islamistički teroristi i džihadisti. Nadalje, tvrdi da iz osporavanog rješenja ne proizlaze nove činjenice i okolnosti koje bi opravdale mjeru ograničenja kretanja, ističući da je tužitelj četiri mjeseca boravio u [adresa] te je, sukladno Dublinskom postupku, vraćen u [adresa], gdje boravi dvije godine i četiri mjeseca, pri čemu navodno nije predstavljao problem niti prijetnju nacionalnoj sigurnosti. Vezano uz navedenu primjedbu, ističemo da je u „Strategiji nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske“ („Narodne novine“, broj: 70/15, 127/17) navedeno kako su ključni preduvjeti ostvarivanja javne sigurnosti preventivno djelovanje, stalna razmjena informacija, koordinacija i suradnja tijela i organizacija javne sigurnosti, gospodarskih subjekata te svakog građanina. Potiče se uključivanje javnosti u ostvarivanje sigurnosti te razvijanje sigurnosne kulture i svijesti o važnosti brige o sebi, najbližima, društvu i radnom okruženju, kao i stvaranje sigurne okoline u materijalnom i duhovnom smislu. Djelovanje Sigurnosno-obavještajne agencije te Uprave kriminalističke policije, Službe za terorizam, usklađeno je s pozitivnim zakonskim propisima. SOA postupke provodi sukladno Zakonu o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske („Narodne novine", broj: 79/06 i 105/06), pri čemu je člankom 23. stavkom 1. određeno da je djelovanje SOA-e na području Republike Hrvatske usmjereno na sprječavanje aktivnosti i radnji koje ugrožavaju ustavni poredak, sigurnost državnih tijela, građana i nacionalnih interesa putem, među ostalim, terorizma i drugih oblika organiziranog nasilja. Člankom 41. Zakona o sigurnosnim provjerama („Narodne novine“, broj: 85/08, 86/12) propisano je da u sigurnosnim provjerama za strance nadležna sigurnosno-obavještajna agencija podnositelju dostavlja mišljenje o postojanju ili nepostojanju sigurnosne zapreke. Uprava kriminalističke policije, Služba za terorizam, u okviru svoje nadležnosti prati i proučava kaznena djela povezana s terorizmom i ekstremnim nasiljem te sigurnosno značajne događaje i pojave; utvrđuje načine sprječavanja i otkrivanja navedenih djela; nadzire rad policijskih uprava i pruža stručnu pomoć; uključuje se u najzahtjevnija kriminalistička istraživanja; sudjeluje u normativnim i stručnim poslovima te ostvaruje suradnju s domaćim i međunarodnim tijelima nadležnim za prevenciju i suzbijanje terorizma. Opunomoćenica tužitelja nadalje navodi da je tužitelju u konkretnom slučaju oduzeta sloboda, odnosno ograničena sloboda kretanja, pozivajući se na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske (U-lll/1844/2011 od 25. svibnja 2011., „Narodne novine“, 67/11). Tvrdi daje rješenje o ograničenju kretanja nezakonito jer je tuženo tijelo postupilo protivno načelu materijalne istine te pogrešno primijenilo materijalno pravo, kao i da je odluka o smještaju u zatvoreni centar arbitrarna te nije provedena individualna procjena u skladu sa Zakonom o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Vezano uz tu primjedbu, potrebno je naglasiti da zakonitost osporavane odluke, odnosno rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, KLASA: UP/l-216-03/22-06/7729, URBROJ: 511-01- 213-25-21, od 1. rujna 2025. godine, nije sporna, što proizlazi i iz tužbe tužitelja u kojoj se ne iznosi nijedan utemeljen navod koji bi upućivao na nezakonitost osporavanog rješenja. Usto, u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske (U-lll/1844/2011 od 25. svibnja 2011., „Narodne novine“, 67/11) Upravni sud ocijenio je zakonitim rješenje od 22. prosinca 2010. godine protiv kojeg je podnositelj pokrenuo upravni spor. Također naglašavaju da tužitelj nije okrivljenik niti počinitelj kaznenog djela. Ograničenje kretanja predviđeno je člankom 54. stavkom 9. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Nadalje, člankom 54. stavkom 2. točkom 3. istog Zakona („Narodne novine“, broj: 70/15, 127/17, 33/23 i 17/25) propisano je da se tražitelju međunarodne zaštite može ograničiti sloboda kretanja ako se, na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja, procijeni da je to potrebno radi zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka Republike Hrvatske. Tužitelju je u Republici Hrvatskoj omogućeno, u skladu s pravnom stečevinom Europske unije koja je dio pravnog poretka Republike Hrvatske, iznijeti sve činjenice i okolnosti bitne za postupak odobrenja međunarodne zaštite te priložiti sve dostupne dokaze kojima potkrepljuje svoj zahtjev. Dana 24. prosinca 2024. godine, rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/l-216-03/22-06/7729, URBROJ: 511-01- 213-24-11, odbijen je zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj. Iz obrazloženja tužbe proizlazi da je tužitelj zapravo nezadovoljan utvrđenim činjeničnim stanjem, lako tuženik razumije tužiteljevo nezadovoljstvo, ističe da subjektivno nezadovoljstvo osporavanim rješenjem ne znači i objektivnu nezakonitost istoga. Predmet upravnog spora jest ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo, ovdje tuženik, odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari.

Temeljem svega navedenog smatra se da je tužba opunomoćenice neosnovana te se predlaže Upravnom sudu potvrditi rješenje ovog Ministarstva, odnosno odbiti tužbu iz razloga navedenih u obrazloženju pobijanog rješenja i odgovoru na tužbu.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Sud je održao usmenu raspravu dana 24. studenoga 2025. g. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, tužitelja osobno, opunomoćenika tuženika i sudskog tumača za ruski jezik.

Na raspravi je proveden dokaz saslušanjem tužitelja na okolnost iz tužbe te je isti na poseban upit opunomoćenice tužitelja da li je upoznat s rješenjem o ograničenju kretanja, tj. zašto je u Ježevu, odgovara da jest i da, koliko zna, da je ekstremist i terorist te da je to razlog smještaja u Ježevo. Na poseban upit opunomoćenice tužitelja da li je povezan sa takvim skupom, odgovara da nikada nije bio, niti jest. Na poseban upit opunomoćenice tužitelja gdje se osposobio za rukovanje vatrenim oružjem i da li je osposobljen za rukovanje vatrenim oružjem, a ako jest gdje je to naučio, odgovara da jest nekom vrstom oružja, a to je naučio u Ukrajini i nekoliko dana prije nego je poslan tamo. Doma je u Čečeniji naučio tamo gdje se obučavaju djelatnici MUP-a. Na poseban upit opunomoćenice tužitelja da li je to bilo dobrovoljno ili je morao naučiti, odgovara da naravno da nije bilo dobrovoljno, bio je prisiljen. Na poseban upit opunomoćenice tužitelja da li smatra još nešto potrebnim vezano uz te navode da je terorist, navodi da ne zna što bi mogao dodati. Ako mu se postavi pitanje ima puno toga za reći. Na poseban upit Suda što misli odakle našim Službama podaci da je on terorist, odgovara da oni to ne znaju, niti mogu znati. Dok je bio u otvorenom centru i razgovarao s njima rekli su mu da znaju da nije terorist i to su rekli i ljudima s kojima su razgovarali prije njega i da znaju da ljudi s kojima će razgovarati nakon njega isto nisu teroristi, ali da je Hrvatska mala zemlja i da ne žele da ovdje ostane. Rekli su mu: "Ti si pametan čovjek. Nisi otišao kada smo ti rekli i sada te zatvaramo." Na poseban upit Suda da li je on iz Rusije da ne bi opet otišao na ratište u Ukrajinu, odgovara da je to točno, da je to zato napravio. Na poseban upit Suda da s obzirom da mu 01. prosinca 2025. ističe smještaj u Obedišću Ježevskom da li zna što će tada biti, odgovara da pretpostavlja da država zna bolje. Ako mu dadnu još 3 mjeseca onda će biti tako kako država odluči.

6. Uvidom u osporavano rješenje Ministarstva unutarnjih poslova RH, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, Klasa: PU/I-216-03/22-06/7729, Urbroj: 511-01-213-25-21 od 01. rujna 2025. godine Sud je utvrdio da je istimpod točkom 1.) tužitelju, ĐS tražitelju međunarodne zaštite, rođenom **.**.1993., u mjestu Grozni, Ruska Federacija, državljaninu Ruske Federacije, se određuje ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance Ministarstva unutarnjih poslova i pod točkom 2. se smještaj određuje na vrijeme od 3 (tri) mjeseca, a teče od dan uručenja rješenja, s obrazloženjem kako KS dana 11. prosinca 2022. godine u Policijskoj upravi karlovačkoj, Postaji granične policije Cetingrad izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj te jje e istog dana smješten u Prihvatilište za tražitelje međunarodnu zaštitu u Zagrebu, Sarajevska 41. Uvidom u službenu bilješku Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu KLASA: UP/l-216-03/22- 06/7729, URBROJ: 511-01-213-22-3, od 15. prosinca 2022. godine utvrđeno je daje imenovani 12. prosinca 2022. godine napustio Prihvatilište nakon čega se više nije vratio u Prihvatilište, niti je javio promjenu boravišta u [adresa] u zakonski predviđenom roku. Dana 28. travnja 2023. godine, imenovani je, sukladno Dublinskom postupku, vraćen u Republiku Hrvatsku iz Republike Austrije te je istog dana smješten u Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, Sarajevska 41, te je dana 10. svibanja 2024. godine podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu. Dana 29. kolovoza 2025. godine zaprimljen je dopis Sigurnosno-obavještajne agencije, KLASA: 216-01/25-01/54; URBROJ: 539-1603/577-25-1 od 29. kolovoza 2025. godine kojim je zatraženo ograničenje kretanja iz razloga nacionalne sigurnosti zbog saznanja da je sljedbenik radikalnog poimanja islama i za kojega je utvrđeno da je bio dio distribucije medijskih sadržaja u kojima se promiču islamistički teroristi i džihadisti, te je u povezanosti s drugim sljedbenicima radikalnog poimanja islamizma. Člankom 54. stavkom 2. točkom 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisano je da se tražitelju međunarodne zaštite sloboda kretanja može ograničiti ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procjeni da je to potrebno radi zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka Republike Hrvatske. Člankom 54. stavkom 5. točkom 5. navedenog Zakona propisano je da se sloboda kretanja tražitelja može ograničiti smještajem u prihvatni centar za strance. Uvidom u dopis Sigurnosno-obavještajne agencije u kojem se navodi da su došli do podatka daje imenovani sljedbenik radikalnog poimanja islama i simpatizer islamističkih terorista koji je povezan s drugim sljedbenicima radikalnog poimanja islamizma i simpatizer džihadističke ideologije, a osposobljen je za rukovanje vatrenim oružjem te borilačkim vještinama, utvrđeno je da je ograničenje slobode kretanja potrebno radi zaštite nacionalne sigurnosti i javnog poretka Republike Hrvatske, sukladno članku 54. stavku 2. točki 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti.

Navedenim člankom štiti se nacionalna sigurnost i javni poredak kao najviše vrijednosti društva u kojem su sigurnost stanovništva, teritorijalni integritet i suverenitet te dobrobit i prosperitet građana preduvjeti opstojnosti države u svim njezinim funkcijama.

Ograničenje kretanja određuje se u trajanju od tri mjeseca, sukladno članku 54. stavku. 9. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Obzirom na strateške ciljeve Sigurnosno- obavještajne agencije i njenom proaktivnom djelovanju i ranom prepoznavanju prijetnji i rizika za nacionalnu sigurnost, a masovna migracijska kretanja predstavljaju značajan sigurnosni izazov za sva europska društva, utvrđeno je da je ograničenje kretanja na rok od tri mjeseca prikladno i opravdano u konkretnom slučaju te se drugim blažim mjerama ne bi ostvarila svrha ograničenja slobode kretanja.

7. Odredbom članka 54. stavka 2. točke 4. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, određeno je da će se tražitelju međunarodne zaštite ograničiti sloboda kretanja radi sprečavanja zloupotrebe postupka ako se na temelju objektivnih kriterija, koji uključuju i mogućnost pristupa postupku odobrenja međunarodne zaštite, osnovano sumnja da je namjera izražena tijekom postupka prisilnog udaljenja, u cilju onemogućavanja daljnjeg postupka.

8. Stavkom 6. članka 54. navedenog Zakona određeno je da će se mjera smještaja u Prihvatni centar za strance izreći ako se individualnom procjenom utvrdi da se drugim mjerama iz članka 54. stavka 5. ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja.

9. Iz spisa predmeta proizlazi da je dana 10. svibnja 2024. godine tužitelj podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj. Dana 29. kolovoza 2025. godine zaprimljen je dopis Sigurnosno-obavještajne agencije, KLASA: 216-01/25- 01/54; URBROJ: 539-1603/577-25-1 od 29. kolovoza 2025. godine kojim je zatraženo ograničenje kretanja iz razloga nacionalne sigurnosti zbog saznanja da je tužitelj sljedbenik radikalnog poimanja islama i za kojega je utvrđeno da je bio dio distribucije medijskih sadržaja u kojima se promiču islamistički teroristi i džihadisti, te je povezanosti s drugim sljedbenicima radikalnog poimanja islamizma.

10. Člankom 54. stavkom 2. točkom 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisano je da se tražitelju međunarodne zaštite sloboda kretanja može ograničiti ako se, na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja, procijeni da je to potrebno radi zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka Republike Hrvatske. Člankom 54. stavkom 5. točkom 5. navedenog Zakona propisano je da se sloboda kretanja tražitelja može ograničiti smještajem u Prihvatni centar za strance.

11. Uvidom u dopis Sigurnosno-obavještajne agencije utvrđeno je da je ograničenje slobode kretanja potrebno radi zaštite nacionalne sigurnosti i javnog poretka Republike Hrvatske, sukladno članku 54. stavku 2. točki 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Navedenom odredbom štiti se nacionalna sigurnost i javni poredak kao najviše vrijednosti društva, pri čemu su sigurnost stanovništva, teritorijalni integritet i suverenitet te dobrobit i prosperitet građana preduvjeti opstojnosti države u svim njezinim funkcijama.

12. Ograničenje kretanja određeno je u trajanju od tri mjeseca, jer je i po mišljenju suda, osnovano i utemeljeno utvrđeno da je ograničenje kretanja na rok od tri mjeseca prikladno i opravdano u konkretnom slučaju te da se drugim, blažim mjerama ne bi ostvarila svrha ograničenja slobode kretanja.

13. Dakle, prema ocjeni suda, tuženik je opravdano zaključio da postoje razlozi za ograničenje kretanja tužitelju za razdoblje od 3 mjeseca, jer je u postupku iz dopisa Sigurnosno-obavještajne agencije, utvrđeno da postoji sumnja da bi imenovani mogao predstavljati prijetnju nacionalnoj sigurnosti Republike Hrvatske, budući da iz istog dopisa proizlazi da je isti sljedbenik radikalnog poimanja islama i za kojega je utvrđeno da je bio dio distribucije medijskih sadržaja u kojima se promiču islamistički teroristi i džihadisti, te je povezanosti s drugim sljedbenicima radikalnog poimanja islamizma.

14. Stoga je sud na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/2024.) odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

15. U pogledu visine troškova besplatne pravne pomoći opunomoćeniku tužitelja, a koji se nalazi na listi pružatelja pravne pomoći tuženika, priznat je trošak na temelju odredbe članka 11. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku azila, a vezano uz trošak sastava tužbe u neprocjenjivim predmetima od 500,00 EUR (Tbr. 27. t.1.) i zastupanje na ročištu dana 24. studenoga 2025. g. od 248,86 EUR (Tbr. 27. t.2.), sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/2023 i 107/2025.) umanjenoj za 50% sukladno navedenoj točci Pravilnika, plus 25% iznosa PDV-a - 250,00 EUR, što onda sveukupno iznosi 1.250,00 EUR.

16. Slijedom gore navedenom tužitelj je odbijen s preostalim dijelom troška od 625,00 EUR.

U Zagrebu, 28. studenoga 2025.

Sutkinja:

Željka Babarović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. i čl. 131. ZUS-a).

Dna:

1. Odvjetnica Irena Glogovšek Strahovnik, [adresa] Zagreb, Antuna Kuzmanića 35, 2. Ministarstvo unutarnjih poslova RH, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u

Zagrebu, [adresa] Zagreb, Ilica 335,

3. U spis