Poslovni broj: 9 Pob-14/2025
REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Dubrovniku
Dr. Ante Starčevića 23
20 000 Dubrovnik
P R E S U D A
U ime Republike Hrvatske, Općinski sud u Dubrovniku, po sucu Željku Soldo, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja, mldb. ĆA, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mldb. NA,OIB; 06024013835, zastupani po majci i zakonskoj zastupnici UA, OIB; 57360459341, svi na adresi [adresa], po punomoćniku Juraj Magud, odvjetnik iz Dubrovnika, protiv tuženika, VA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Hrvoje Mihović, odvjetnik iz Dubrovnika, radi: povećanja obveze uzdržavanja ,temeljem raspravljanja zaključenog na ročištu 6.studenog 2025., donio je i na ročištu za objavu presude 28. studenog 2025. i objavio odluku kojom,
p r e s u d i o j e:
I. Mijenja se pravomoćna presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Pob – 128/2021 , od 06. lipnja 2022., djelomično preinačena presudom Županijskog suda u Osijeku, Gž Ob – 33/2022, od 6. listopada 2022 u – odluka o visini uzdržavanja mldb. djece po ocu, a kojom je naloženo ocu FA plaćanje za uzdržavanje za djecu, mlt. ĆA i mlt. NA, mjesečno 159,27 eura za mlt. ĆA i 132,72 eura za mlt. OA za najkasnije do 15 dana u mjesecu za tekući mjesec, počevši od 02. prosinca 2021, pa ubuduće dok se okolnosti ne promjene;
tako nalaže se ocu, FA, plaćati mjesečno na ime doprinosa za uzdržavanje kćeri, ĆA iznos od 250,00 eura mjesečno i sina, OA iznos od 250,00 eura mjesečno, počevši od dana podnošenja tužbe, tj. 18. veljače 2025, pa nadalje dok se okolnosti ne promjene i to plativo najkasnije do 15 –og dana u mjesecu za tekući mjesec na račun majke djece UA, kod HPB d.d. IBAN: [broj bankovnog računa].
II. Odbija se tužbeni zahtjev preko dosuđenih 250,00 eura za 50,00 eura svakomječno.
III. Nalaže se tuženiku platiti tužiteljima parnični trošak od 483, 34 eura u roku 15 dana od pravomoćnosti ove presude i pod prijetnjom ovrhe uz zatezne kamate tekuće od dana presuđenja, 28. studenog 2025., pa nadalje, do konačne isplate po stopi po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje duže od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje, koje prethodi tekućem polugodištu, uvećano za 3 (slovima 3) postotna poena, čl. 29 Zakon o obveznim odnosima.
Obrazloženje
1.Postupak je pokrenut tužbom podnesenom 18. veljače 2025 u kojoj se navodi, tvrdi i predlaže. Navodi se da je pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku, posl.br.3 R1 Ob-31/2020 od 2.lipnja 2020., razveden je brak između majke i zakonske zastupnice mldb. tužitelja i tuženika. Malodobna djeca stranaka, kćer ĆA i sin NA, povjerena su majci na čuvanje i odgoj, dok je tada naloženo tuženiku da na ime uzdržavanja svoje malodobne djece plaća svakomjesečni iznos od po 645,50 kn po djetetu, dokaz tomu je rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, posl.br.3 R1 Ob-31/2020od 2. lipnja 2020 i po potrebi pribava na uvid spisa. Nadalje, pravomoćnom presudom Općinskog suda u Dubrovniku, posl.br.Pob-128/2021 od 6. lipnja 2022., koja je djelomično preinačena presudom Županijskog suda u Osijeku, posl.br.Gž Ob-33/2022 od 6. listopada 2022., povećan je iznos uzdržavanja tuženiku, tako da tuženik za mldb. ĆA plaća iznos od 159,27 EUR mjesečno dok za mldb. NA plaća iznos od 132,72 EUR mjesečno. Priložena je je uz tužbu i presuda Općinskog suda u Dubrovniku, posl.br.Pob-128/2021 od 6. lipnja 2022. i presuda Županijskog suda u Osijeku, posl.br.Gž Ob-33/2022 od 6. listopada 2022.Tvrdi se da su se međuvremenu prilike na strani samog tuženika i više nego bitno izmijenile. Tuženik je u međuvremenu zaposlen na Zračnoj luci Ruđer Bošković, Čilipi (Zračna luka Dubrovnik d.o.o.) gdje ostvaruje veća mjesečna primanja nego ranije, i to ok1.500,00 EUR. Osim toga, tuženik u slobodno vrijeme, obavlja i razne građevinske poslove, a što je majka mldb. tužitelja UA i osobno vidjela (rad na građevini u [adresa], gdje je tuženik na zgradi u kojoj je trgovina Studenac obavljao zidarske radove). Dakle, tuženik osim redovnih mjesečnih primanja ostvaruje i dodatan prihod, radom na građevini. Materijalno stanje tuženika je itekako poboljšano u odnosu na trenutak donošenja odluke o povećanju uzdržavanja (listopad 2022.) kada je uzdržavanje određeno u visini ispod zakonskog minimuma. Predlaže se pribava ugovora o radu i podataka o plaći tuženika, koju će sud pribaviti od poslodavca tuženika Zračne luke Dubrovnik d.o.o., pribava podataka o plaći tuženika, koju će sud pribaviti od HZMO, Područne službe Dubrovnik i saslušanje parničnih stranaka. Osim toga, bitno su se promijenile i prilike na strani malodobnih tužitelja čije su ukupne materijalne potrebe dodatno i značajno porasle, a porasli su i troškovi života koje snosi njihova majka. Naime, malodobna djeca krenula su u međuvremenu u srednju školu u Dubrovnik (dakle 20 km od mjesta prebivanja) te su samim time i njihove potrebe značajno veće (troškovi udžbenika i školskoga pribora, troškovi odjeće i obuće, troškovi za prehranu, troškovi školskih izleta i slično). Mldb. ĆA će u ožujku 2025. navršiti 17 godina, dok će mldb. NA u kolovozu tekuće godine navršiti 16 godina pa je logično da su i uslijed toga njihove potrebe veće nego ranije. Mldb. tužitelji žive sa majkom u iznajmljenom stanu u mjestu Zvekovica, za koji stan majka i zakonska zastupnica sada plaća najamninu u visini od 500,00 EUR (ranije je najamnina bila 400,00 EUR odnosno 3.000,00 kn), dakle samo na ime najamnine majka sada plaća 100,00 EUR mjesečno veći iznos. Naravno, tu su i troškovi struje, vode, intereneta, komunalni troškovi i sl., kao i rastuća inflacija (što je općepoznata činjenica) i poskupljenje životnih troškova. Majka i zakonska zastupnica mldb. tužitelja ostvaruje plaću u iznosu od oko 940,00 EUR u Ustanovi ljekarne Dubrovnik, kao spremačica. Minimalan novčani iznos koji predstavlja minimum ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje djeteta u RH, koje je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom, iznosi 252,56 EUR za dijete u dobi od 13 do 18 godina. Potkrjepa ovom su predloženi i priloženi dokazi; saslušanje parničnih stranaka, preslik platne liste rujan, za zz. tužitelja UA, uvid u Odluku o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta (Narodne novine br. 49/2024),kao i drugi dokazi, po potrebi. Slijedom ovoga je istaknut tužbeni zahtjev kako glasi: Mijenja se pravomoćna presuda Općinskog suda u Dubrovniku, posl.br. Pob-128/202od 6. lipnja 2022. godine, djelomično preinačena presudom Županijskog suda u Osijeku, posl.br.Gž Ob-33/2022 od 6. listopada 2022.g., te se nalaže tuženiku VA da na ime uzdržavanja svoje malodobne djece ĆA i NA, plaća mjesečno majci i zakonskoj zastupnici UA novčani iznos od po 300,00EUR mjesečno po svakom djetetu i to do 15-og u mjesecu za tekući mjesec, počevši od dana podnošenja ove tužbe, pa nadalje, a koje iznose je dužan plaćati na račun majke djece UA, kod Hrvatske poštanske banke d.d., IBAN: [broj bankovnog računa].Dužan je tuženik naknaditi tužiteljima parnične troškove, sa zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja do isplate, sukladno čl. 29. ZOO-a, sve ovo u roku od 15 dana.
2. Pak, tuženik je odgovorio na tužbu podneskom izjavljenim 07. kolovoza 2025. U kojem se poriče u bitnom istaknuto u tužbi i protivi u cijelosti tužbenom zahtjevu iz činjeničnih i pravnih razloga. Tuženik osporava činjenične navode iz tužbe, te se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Tuženik uredno postupa po pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Dubrovniku posl.br.: Pob-128/2021 od 6. lipnja 2022, koja je djelomično preinačena presudom Županijskog suda u Osijeku, posl.br: Gž Ob- 33/2022 od 6. listopada 2022. godine, te svaki mjesec uredno plaća na ime uzdržavanja svoje malodobne djece iznose koji su utvrđeni tom presudom. Navedeni iznosi su utvrđeni u sudskom postupku sukladno zakonu i financijskim mogućnostima tuženika, a od dana donošenja ove presude, dakle od 6. listopada 2022., okolnosti se nisu promijenile na način da bi bilo opravdano tražiti od suda povišenje iznosa uzdržavanja, stoga je jasno da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za traženje sudske zaštite u ovom postupku te je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti. Naime, potrebe djece se u dvije i pol godine nisu promijenile, kao što se nije promijenila niti teška financijska situacija tuženika. Tuženik je promijenio poslodavca, jer zbog zdravstvenog stanja više nije bio u mogućnosti raditi u kamenorezačkoj djelatnosti, te se zaposlio u Zračnoj luci Dubrovnik na radnom mjestu „Pomoćni djelatnik službe opsluživanja zrakoplova“. Iako je i sadašnje radno mjesto izuzetno fizički teško i iscrpljujuće, ipak je prihvatljivije za tuženikovo narušeno zdravlje. Tuženik ističe da je u zračnoj luci zaposlen na određeno vrijeme od 1. ožujka 2025. do 30. studenog 2025., iz čega jasno proizlazi da su njegova primanja nestalna i neizvjesna. Nadalje, tuženikova plaća za sezonski rad u Zračnoj luci Dubrovnik za niskokvalificirano radno mjesto je tijekom sezone niža od prosječne plaće u Republici Hrvatskoj, dok za vrijeme izvan sezone prima novčanu pomoć od Hrvatskog zavoda za zapošljavanje u iznosu od 803,60 EUR-a. U privitku odgovora na tužbu dostavlja se ugovor o radu na određeno vrijeme za radno mjesto „Pomoćni djelatnik službe opsluživanja zrakoplova“, kojeg je sklopio za sezonski rad u Zračnoj luci Dubrovnik,kao dokaz mjesečnih primanja tijekom sezonskog rada, tuženik prilže isplatne liste, te Rješenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, KLASA: UP/I-102-03/24-03/484, URBROJ: 2117- 21-214/15-24-02, za drugi dio godine izvan turističke sezone. Dokaz ovomu su priloženi; ugovor o radu od 17. veljače 2025. godine ,isplatne liste i rješenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, KLASA: UP/I-102-03/24-03/484, URBROJ: 2117- 21- 214/15-24-02,a predlžae se i saslušanje tuženika Naime, krajem 2022. godine kada su utvrđene činjenice u ovom postupku i donesena pravomoćna presuda vezano za uzdržavanje mldb. djece ĆA i NA, tuženik je bio zaposlen na neodređeno vrijeme, uz sigurna mjesečna primanja tijekom cijele godine, zbog čega je sud u sudskom postupku povećao mjesečne iznose uzdržavanja. Međutim, sada je tuženik sezonski radnik na niskokvalificiranom radnom mjestu, te u razdoblju izvan turističke sezone prima novčanu pomoć od države u iznosu od 803,60 EUR-a. Stoga je jasno da nisu točni navodi iz tužbe o tome da su se poboljšale financijske prilike tuženika. Obiteljski zakon (NN 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023 ) izričito propisuje u članku 285. da osoba koja prima uzdržavanje može tražiti da sud povisi iznos uzdržavanja određen prijašnjom ovršnom ispravom isključivo ako su se okolnosti promijenile. S obzirom da se okolnosti nisu promijenile na način da je tuženikova financijska situacija poboljšana, već je moguće još i gora, to je jasno da tužitelji nemaju pravnog osnova za podnošenje ove tužbe, zbog čega se tužbeni zahtjev predlaže odbiti u cijelosti. Presudom Županijskog suda u Osijeku, posl.br: Gž Ob-33/2022 od 6. listopada 2022. godine, pravomoćno je utvrđeno da su potrebe mlt. djece prosječne i uobičajene kao i kod druge djece tog uzrasta, te da se ukupne materijalne potrebe djece utvrđuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja u smislu članka 311. st. 2. ObZ-a.Nadalje, u navedenom postupku je pravomoćno utvrđeno da se potrebe uzdržavanja mld. djece za tuženika imaju utvrditi u iznosu nižem od zakonskog minimuma, ali ne manje od jedne polovice minimuma, jer je tuženik obvezan uzdržavati dvoje djece. Sukladno članku 282. Obiteljskog zakona tuženik je dužan svoju djecu uzdržavati prema svojim mogućnostima i potrebama djeteta. Nadalje, članak 311. st. 2. Obiteljskog zakona izričito propisuje da se ukupne materijalne potrebe djeteta određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja, a u skladu s čime je sud po provedenom postupku donio presudu sukladno kojom tuženik mjesečno isplaćuje iznos od 291,99 EUR-a na ime zakonskog uzdržavanja, koji iznos je u skladu sa tuženikovim ukupnim mjesečnim primanjima, imovinskim stanjem i vlastitim životnim potrebama. Unatoč navedenim utvrđenjima u ovoj pravnoj stvari, z.z. tužitelja traži plaćanje mjesečnih iznosa koji znatno premašuju zakonom propisane iznose, kao i pravomoćno utvrđene iznose koji su naloženi tuženiku i po kojima isti postupa. Stoga je jasno da u ovom postupku nisu ispunjene zakonske pretpostavke za vođenje ovog postupka, već je riječ isključivo o zlouporabi prava, obijesnom parničenju te nepoštivanju pravomoćnih sudskih odluka. Tuženik se poziva tako na ovu presudu, Županijskog suda u Osijeku, posl.br: Gž Ob-33/2022 od 6. listopada 2022. Tuženik tvrdi da potpuno su neosnovani i paušalni navodi iz tužbe o tome da tuženik u slobodno vrijeme obavlja građevinske radove. Iz dostavljenog ugovora o radu jasno proizlazi da je tuženik zaposlen na puno radno vrijeme od 40 sati tjedno, stoga nije jasno kako bi tuženik uz puno radno vrijeme na teškom i fizički iscrpljujućem poslu mogao obavljati građevinske radove. Posebno uzimajući u obzir tuženikovo zdravstveno stanje. U tužbi se navodi da su se materijalne potrebe djece promijenile i porasle od listopada 2022. godine, a što nije točno, jer su svi troškovi koji se navode u tužbi (troškovi udžbenika i školskog pribora, troškovi odjeće i obuće, troškovi za prehranu, troškovi školskih izleta) postojali i 2022. godine, kada je ova pravna stvar pravomoćno presuđena. Ukoliko sud odluči provesti dokazni postupak, tuženik predlaže radi utvrđivanja spornih činjenica vezano za materijalne potrebe djece saslušati svjedoka GA, koji je živio s majkom mldb. djece u zajedničkom kućanstvu i ima neposredna saznanja o spornim činjenicama u ovom postupku. Nadalje, tuženik ističe da je potrebno je uzeti u obzir i da sukladno rješenju ovog suda od 2. lipnja 2020., roditelji zajednički ostvaruju roditeljsku skrb nad malodobnom djecom. i mldb. NA već mjesecima živi s tuženikom, te tuženik u potpunosti vodi skrb o njemu, te mu zadovoljava sve materijalne potrebe u vidu prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovu zdravlju i druge slične troškove, i to sve izvan iznosa uzdržavanja koje svaki mjesec plaća na račun majke djece. Tuženik je izvan iznosa uzdržavanja plaćao razne troškove i mldb. ĆA, međutim ,nedavno mu je kći tražila da joj kupi u gotovini mobitel od 1.300,00 EUR-a, a kada joj je tuženik rekao da nije u mogućnosti u gotovini platiti tako skup mobitel i kad joj je ponudio da joj kupi jeftiniji i na rate, ona se naljutila i zahladila odnose s tuženikom. Tuženik ističe i činjenicu da mldb. djeca doprinose svom uzdržavanju na način da rade poslove preko učeničkog servisa, a tuženik svaki dan mldb. NA vozi na posao i s posla, a na tu okolnost predlaže saslušanje stranaka i saslušanje svjedoka, AA, na adresi [adresa], sestre tuženika.Tužbeni zahtjev se ne može prihvatiti i iz razloga jer u tom slučaju tuženiku nakon plaćanja traženih iznosa ne bi preostao iznos prihoda najmanje u visini zajamčenog preostalog dijela prihoda propisanog podzakonskim propisima, dok bi se s druge strane neosnovano povećao životni standard drugog roditelja. Naime, ukoliko bi se tužbeni zahtjev prihvatio te tuženiku naložilo plaćanje mjesečnog iznosa na ime uzdržavanja u visini od 600,00 EUR-a mjesečno, za mjesece izvan sezone bi mu ostajalo 203,60 EUR-a, što je doista neprihvatljivo jer u tom slučaju tuženik ne bi mogao podmiriti niti trošak stanovanja, pa se na tu okolnost upire na ovjerenu izjavu AA, Ov-5332/2025. Tuženik ističe da se skrb o djeci smatra jednakovrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja, a tuženik skrbi o mldb. NA koji i živi kod njega, zbog čega se novčano uzdržavanje za djecu može i mora urediti u skladu s obiteljskim okolnostima. Na temelju svega navedenog, tuženik predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti.
3.Stranke su raspravljale kao u zahtjevu i odgovoru na zahtjev u odnosu zahtjev za povećanjem uzdržavanja mldb. djeteta, sve do zaključenja glavne rasprave 6. studenog 2025, a kada je određeno ročište za objavu presude za 28. studenog 2025. Prethodni postupak je zaključen 2. listopada 2025. prethodnim prihvaćanjem dokazanih prijedloga stranka, a na zaključnom ročištu su saslušani roditelji mldb. djece i izveden je dokaza čitanjem i pregledom priloženih isprava i uvid u priklopljeni predmet spisa.
Pored raspravljanja na ročištu za glavnu raspravu i izlaganja na pripremnom ročištu, stranke po punomoćnicima su oprečno tvrdile o odlučnim činjenicma u podnescima.
Podesak tužitelja izjavljen 9. rujna 2025. očitovanje je na navode iz odgovora na tužbu tuženika. Navodi iz odgovora na tužbu su u cijelosti neosnovani. U odnosu na navode da se „teška financijska situacija tuženika“ nije promijenila, ističe se da tuženik na svojem novom radnom mjestu u Zračnoj luci Dubrovnik, ostvaruje plaću od 1.346,10 (ožujak 2025) i 1.577,54 EUR (travanj 2025). Već iz ovih podataka je jasno da je plaća tuženika višestruko veća od one koju je ostvarivao na prethodnom radnom mjestu koja je iznosila 5.000,00 HRK/ 663, 61 EUR-a (navod iz tuženikovog odgovora na tužbu u predmetu ovog suda, posl.br.Pob-128/2021 te odgovor na tužbu koji se prilaže). Dakle tuženikova plaća više nego duplo veća od one koju je ostvarivao tijekom godine 2022. Matematički, ako je tuženik ranije prihodovao 663,61 EUR mjesečno, u 12 mjeseci zaradio bi 7.963,35 EUR.Pak, sada kao zaposlenik Zračne luke Dubrovnik, zarađuje tuženik 1.466,00 EUR (prosjek za ožujak i travanj 2025), i to punih devet mjesec,i dok u ostatku godine (svega tri mjeseca) prima mjesečnu naknadu koja iznosi 803,60 EUR (dakle više nego li iznosi njegova ranija plaća) što znači da godišnje uprihoduje iznos od 15.604,80.To je u godini dana čak više za 7.641,78 eura nego li je to bilo ranije! Tuženik u ljetnim mjesecima rada ostvaruje i puno veća primanja nego li je to u ožujku i travnju pa se svakako predlaže da se od poslodavca tuženika Zračne luke Dubrovnik, pribave platne liste za svibanj, lipanj, srpanj i kolovoz 2025. Potpuno je netočno da je tuženikovo zdravstveno stanje takvo da on nije mogao raditi u kamenorezačkoj djelatnosti pa da je zato prešao na lakši posao. Tuženik je potpuno zdrava osoba i posao koji obavlja na Zračnoj luci je težak fizički posao (transportni radnik koji ubacuje i izbacuje prtljagu iz zrakoplova) tako da ima bilo kakve zdravstvene probleme taj posao ne bi mogao raditi. Tuženik ne nudi nikakve dokaze po pitanju njegovog zdravstvenog stanja, tako da su takvi navodi potpuno neosnovani.Financijske prilike tuženika su se itekako poboljšale štoviše iste su više nego dvostruko bolje nego ranije, dakle njegova financijska situacija je bolja. Što se tiče ukupnih materijalnih potreba malodobnih tužitelja, iste su višestruko povećane. Samo su se troškovi stanovanja povećali za 100,00 EUR mjesečno, a na koju okolnost se prilaže Ugovor o najmu, sklopljen između najmodavca i majke malodobnih tužitelja UA. Sada se za mjesečni najam stana plaća iznos od 500,00 EUR kao i svi troškovi (struja, voda, Internet). Samo za najamninu majka sada izdvaja 1.200,00 EUR godišnje više. Osim toga, potrebe malodobne djece su višestruko veće s obzirom da su krenuli u srednju školu u Dubrovnik. Tako je samo za đačku ekskurziju svoje kćeri, majka morala platiti iznos od preko 1.200,00 EUR dok otac svojoj kćeri za maturalno putovanje nije dao niti 1 euro.. Upravo je nevjerojatna tvrdnja da su troškovi za materijalne potrebe djece ostali isti jer je stopa inflacije od siječnja 2022. pa do siječnja 2025.g., iznosila preko 22 posto! A riječ je o promjeni cijena dobara i usluga upravo za osobnu potrošnju. U prilogu se dostavljaju i računi za školske bilježnice, kozmetiku, odjeću, donje rublje, ruksak, zdravstvene usluge za NA, tenisice, knjige, tako da su mjesečni iznosi samo za dječje marende oko 200,00 EUR, kozmetiku i higijenu 160,00 EUR, odjeću i obuću godišnje oko 2.000,00 EUR, knjige i školski pribor oko 600,00 EUR godišnje, najma stana 1.200,00 EUR godišnje, troškovi za hranu oko 500,00 EUR mjesečno, režije oko 200,00 EUR mjesečno itd. Dakle, materijalne potrebe i troškovi su mnogo veći nego ranije, a potkrjepa tomu su Ugovor o najmu stana, od 20. veljače 2025.kalkulator inflacije, razdoblje siječanj 2022 – 2025,računi, i saslušanje stranaka. Da je materijalno stanje tuženika itekako dobro potvrđuje i činjenica da je stekao i cjelinu prava vlasništva nad nekretninom u k. o. [katastarska općina]. Iz priložene izjave tuženikove sestre AA, proizlazi da tuženik svaki mjesec plaća 570,00 EUR rate kredita za stan, jer sestri plaća pola, a banci također pola. Takvi troškovi koje tuženik izdvaja za kredit za kupnju stana, sigurno nisu nužni troškovi stanovanja, jer je tuženik do tada stanovao kod sestre pa je troškove kredita i kupnje stana svakako mogao izbjeći (nikoga nije prisilio na kupnju stana). Tuženik je mogao kupljenu nekretninu iznajmiti i sebi naći primjereniji i jeftiniji smještaj, što nije učinio. Dakle, tuženik raspolaže značajnim financijskim sredstvima koje ostvaruje i radom na građevini izvan radnog vremena, a čemu je UA i osobno svjedočila., a što je otac govorio i mldb. ĆA. Tužitelji se protive saslušanju kao svjedoka GA, jer on ne stanuje u kućanstvu sa mldb. tužiteljima pa svakako nema nikakvih saznanja po pitanju troškova domaćinstva tužitelja. U cijelosti je netočno da je mldb. NA mjesecima živi sa tuženikom. Mld. NA živi sa majkom koja isključivo skrbi o svim njegovim potrebama, prehrani, higijeni, odijevanju, zdravlju itd. Otac sa te osnove baš ništa ne pridonosi(osim onoga što mora po sudskoj odluci). Mldb. NA je sukladno odluci Općinskog suda u Dubrovniku, R1 Ob- 31/2020 od 2. lipnja 2020.g., u obavezi naizmjenično provoditi praznike sa jednim od roditelja pa je tako bio kod oca za vrijeme ljetnih praznika, dakle sve sukladno odluci suda o ostvarenju osobnih odnosa roditelja i djece. Netočno je da je tuženik bilo što plaćao mldb. ĆA, a ista ga nikada nije tražila kupnju mobitela od 1.300,00 EUR niti je radi toga „zahladila odnose sa ocem“, pa se na te okolnosti predlaže saslušanje mldb. ĆA, [adresa], mldb. OA, [adresa] i saslušanje svjedokinje CA, [adresa]. Tuženik očito gubi iz vida čl.310.st.1. Obz-a, da roditelj s kojim dijete stanuje (a to je majka i zakonska zastupnica) svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, dok roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja time da se svakodnevna skrb o djetetu smatra jednakovrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja. Obzirom na navedeno, predlaže se usvojiti postavljeni tužbeni zahtjev te tuženiku naložiti i plaćanje parničnih troškova tužiteljima.
U predočenju ovog podneska ispravljen je izračun konverzije kuna u eure sa preračunavanjem po fiksnom tečaju konverzije, koji iznosi 7,53450 HRK za 1,00 eura. Radi se o odstupanjima koja u bitnom ne mijenjaju stanje stvari.
Podnesak tuženika izjavljen 1. listopada 2025. je dopušten raspravnim rješenjem od 12. rujna 2025. I tuženiku dana je mogućnost da se očituje na podnesak tužitelja od 9. rujna 2025. Tuženik osporava navode iznesene u navedenom podnesku te ustraje u svim navodima iz odgovora na tužbu. Tužitelji pokušavaju prikazati činjenično stanje na način kako to njima odgovara, međutim, objektivno gledajući financijska situacija tuženika se nije poboljšala u odnosu na razdoblje kada je pravomoćno okončan sudski postupak pokrenut od strane tužitelja radi određivanja iznosa zakonskog uzdržavanja, odnosno od dana od 6. listopada 2022. - već upravo suprotno. Tuženik je u sudski spis dostavio ugovor o radu prema kojem je zaposlen sezonski u zračnoj luci na radnom mjestu „Pomoćni djelatnik službe opsluživanja zrakoplova“, i to na određeno vrijeme do 30. studenog 2025. godine, dakle još 2 mjeseca. Stoga jasno proizlazi da su tuženikova trenutna primanja nestalna i neizvjesna, jer tuženik u ovom trenutku ne zna niti može znati hoće li mu poslodavac produžiti ugovor o radu koji je sklopljen na određeno vrijeme za sljedeća dva mjeseca, niti može znati hoće li mu poslodavac ponuditi novi ugovor za sljedeću turističku sezonu. Tuženik ne osporava činjenicu da mu je u proteklih nekoliko mjeseci isplaćena mjesečna plaća koja je nešto bolje od plaće koja je bila ranije, ali na temelju trenutne sezonske plaće u turističkoj sezoni koju će primati još dva mjeseca se ne mogu mijenjati pravomoćno utvrđeni iznosi uzdržavanja. Tuženik je s ciljem ubrzanja ovog postupka i izbjegavanja nepotrebnih troškova pribavio isplatne liste za preostale mjesece turističke sezone za koju mu je sklopljen ugovor o radu, te iste dostavlja u privitku ovog podneska. Tuženik ističe da su materijalne potrebe djece ostale iste, jer su svi troškovi koji se navode u tužbi (troškovi udžbenika i školskog pribora, troškovi odjeće i obuće, troškovi za prehranu, troškovi školskih izleta) postojali i 2022. godine, kada je ova pravna stvar pravomoćno presuđena. Tužitelji pokušavaju manipulirati s podacima o inflaciji na način da su uzeli kao početak obračunskog razdoblja datum mnogo ranije od datuma pravomoćnog utvrđenja iznosa zakonskog uzdržavanja, te je jasno da inflacija od tada nije iznosila preko 22 %, jer je riječ o razdoblju nešto manjem od 3 godine, a godišnja stopa inflacije je prema službenim statistikama u 2024. godini bila oko 3-4 %, te je u 2025. godini gotovo ista. Nadalje, tuženik ističe da je predloženi svjedok GA živio u zajedničkom kućanstvu sa tužiteljima i njihovom zakonskom zastupnicom, a što je jasno vidljivo iz ugovora o najmu stana kojeg su upravo tužitelji dostavili u sudski spis u prethodnom sudskom postupku. Stoga jasno proizlazi da navedeni svjedok ima neposrednih saznanja o činjenicama koje je potrebno utvrditi u ovom postupku, prije svega o ukupnim troškovima kućanstva i načinu na koji se isti dijele među članovima zajedničkog kućanstva. Stoga tuženik ustraje u saslušanju navedenog svjedoka, a protivljenje tužitelja provođenju navedenog dokaznog prijedloga može govoriti isključivo u prilog neistinitosti navoda iz tužbe. Doista su nevjerojatni navodi tužitelja o tome da tuženiku nisu nužni troškovi stanovanja u vidu plaćanja rate kredita od 570 EUR-a mjesečno. U Dubrovniku i okolici zasigurno nije moguće naći stan za iznos manji od 570 EUR-a mjesečno, stoga je jasno da je tuženik sve napravio da mu troškovi stanovanja budu što niži. Pri tome je vodio računa i o tome da s njim stanuju i malodobna djeca, stoga mu stan mora imati osnovne uvjete za normalan život. S obzirom da tužitelji osporavaju da je tuženiku narušeno zdravstveno stanje, tuženik u privitku dostavlja liječničku potvrdu. Na temelju svega navedenog, tuženik predlaže Naslovnom sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti.
4.U dokaznom postupku je izveden dokaz pregledom i čitanjem isprava pohranjenih tako da ih sudac i protustranka mogu istražiti, nije bilo primjedbi na njihovu vjerodostojnost i ove isprave dokazuju ono što pokazuju. Radi se o rješenju ovog suda R1 Ob-31/20 od 2. lipnja 2020. kojim je odlučeno o sporazumnom razvodu braka sa mal. djecom i između ostalog je određeno da otac doprinosi uzdržavanju mal. djece ukupno 1.219,00 kuna. Ova odluka o visini uzdržavanja izmijenjena je u postupku ovog suda pod posl. br. P Ob-128/21 i priložene su presude ovog suda pod tim poslovnim brojem od 6. lipnja 2022., kao i presuda Županijskog suda u Osijeku, Gž Ob-33/22 od 6. listopada 2022. Kojom se odlučivalo o žalbi tuženika protiv naprijed naznačene pobijane presude ovog suda i žalba tuženika je uvažena kao djelomično osnovana i preinačena je presuda ovog suda od 6. lipnja 2022. P Ob-128/21 i suđeno je naložiti ocu da doprinosti uzdržavanju djece mlt. PA 159,27 eura mjesečno i mlt. NA 132,72 eura. U spisu je i izjava od 29. srpnja 2025. od AA uz ovjeru istinitosti njenog potpisa kod javnog bilježnika Nikše Mozara br. OV-5332/25 u Dubrovniku u kojem ona kao sestra tuženika VA navodi kako je pomogla njemu u realizaciji kredita za stan, tako da mu je bila garant prilikom dizanja kredita i kupnje stana u kojem on trenutno živi, jer on nije kreditno sposoban. Izjavljuje AA da je nositelj kredita i da se knjižila na stan za ½ , dok se kredit ne isplati. Mjesečna rata kredita je 570,00 eura, a VA sestri AA svaki mjesec plaća polovinu tog iznosa. U izjavi se zaključno pojašnjava kako na taj način VA ima "ssigurno stambeno pitanje" , a rata za podstanarstvo bila bi mu ista kao rata kredita. Priložena je i potvrda od 24. srpnja 2025. HZZMO PU Dubrovnik u kojoj se iskazuje mirovina AA za lipanj 2025. u iznosu od 506,61 uuro. Iz obračuna plaće za ožujak i travanj 2025. očito je i nepobitno da je tuženik zaposlen kao pomoćni djelatnik službe opsluživanja zrakoplova u zračnoj luci Dubrovnik d.o.o. Čilipi i da mu je neto plaća za ožujak 1.346,10 eura, a za travanj 1.577,54 eura. Tuženik je priložio i rješenje iz postupka ostvarivanja prava na novčanu pomoć kod ugovora o radu na određeno za stalne sezonske poslove i to rješenje Hravtskgo zavoda za zapošljavanje PU Dubrovnik od 31. prosinca 2024. određuje novčanu pomoć za prvih dana korištenja u iznosu od 803,60 eura mjesečno. Ugovor o radu na određeno vrijeme između iskazanog poslodavca i tuženika na naznačenim poslovima u navedenom razdoblju je od 17. veljače 2025. Radi se u ugovoru na određeno vrijeme od 1. ožujka 2025. do 30. studenog 2025. Odgovor na tužbu od 28. siječnja 2022. iz spisa ovog suda P Ob-128/21 sadrži podatak kako je tuženik u to vrijeme radio kod drugog poslodavca na poslovima kamenog klesara za plaću od 5.000,00 kuna. U spisu je i ugovor o najmu sa slobodno ugovorenom najamninom između Nikše Dragić kao najmodavca i UA kao najmoprimca i odnosi se na najam stana u kojem majka stanuje zajedno sa djecom a najamnina je 500,00 eura mjesečno i ovjerena je istinitost potpisa najmodavca 20. veljače 2025. kod Matee Šagarjelo Brboram, javni bilježnik u Dubrvniku, br. OV-626/25. Priloženi su podaci o ekskurziji za Barcelonu uz cijenu aranžmana za više učenika, cijena s popustom 1.240,00 eura kao potkrjepa tvrdnji đačkoj ekskurziji mlt. PA i trošku tog poutovanja. Tužitelji su po punomoćniku priložili kalkulator inflacije za prosječne godišnje stope inflacije do 2011. do 2024. NA je korisnik usluga poliklinike Cutis i u tu svrhu je priložen račun od 80,00 eura od 13. veljače 2024. Kao i račun od 14. ožujka 2025. na isti iznos. Za pružene usluge tog dana. Priloženi sui računi vezano za kupnju robe za potrebe djece (l.s. 59 do 78). Dr. med. ĆAV liječnica iz [adresa] izdala je 18. rujna 2025. liječničku potvrdu nakon pregleda tuženika FA. PO toj potvrdi nakon pregleda, učinjenih laboratorisjkih pretraga te uvida u medicisnku dokumentaciju i njegov zdravstveni karton ne može se ustanoviti da on boluje niti se liječi u ovoj ambulanti od akutnih ili kroničnih psihičkih bolesti i bolesti koje bi priječile zaposlenje u transportnoj službi u zatvorenom prostoru. Evidentirano je liječenje uzimanjem tablet koje nije od važnosti za ocjenu njegove radne sposobnosti. Priložene su i platne liste za tuženika FA za svibanj, lipanj, srpanj i kolovoz godine 2025. po kojem ukupno za isplatu neto plaće su mjesečni iznosi od eura: 1.588,98, 1.548,38, 1.575,74, 1.557,10. Priložen je ugovor o najmu stana na adresi stanovanja majke i z.z. djece, kao i djece od 25. svibnja 2021. Uz ovjeru istinitosti potpisa najmodavca Nikša Dragić kod javnog bilježnika Anđelko Stanić, OV-3308/21 u kojem je kao član obiteljskog domaćinstva naveden i RA.
Pred sudom je UA, kći Ć i N, rođena 1986. u Imotskom, kemijski tehničar, zaposlena kao spremačica, poučena na dužnost kazivanja istine izjavlila je kako slijedi.Bila je u braku sa tuženikom, brak je razveden 2020. a u tom braku rođena su njihova djeca kći ĆA 2008. i sin NA 2009. Odlučivano je o alimentaciji pred ovim sudom tijekom 2021. i za oboje djece je pravomoćno presuđeno alimentacija u visini do 292,00 eura. Otac uredno i pravodobno plaća uzdržavanje kako je određeno i nema nikakvih zaostataka. NA održava osobne odnose s ocem, a već godinu dana ĆA ne održava. Promijenile su se okolnosti od važnosti za odluku o visini alimentacije u odnosu na vrijeme kada je donesena prijašnja odluka čija se izmjena traži. Povećane su mogućnosti oca da doprinosi uzdržavanju djece. Otac je u vrijeme donošenja prijašnje odluke radio kao kamenorezac i imao plaću u tadašnjoj važećoj valuti od 5.000,00 kuna dok sada je zaposlen u Zračnoj luci Ruđer Bošković i njegova plaća je 1.500,00 eura mjesečno. Otac dodatno zarađuje, radi na građevini tako sam ga ona prošle godine vidjela na [adresa] ([adresa]) da je radio i zidao zid, a i kćerki ĆA je rekao da dodatno zarađuje dopunskim radom u građevini. Nema uvida u stambene i druge prilike tuženika misli da se nisu promijenile u odnosu na vrijeme donošenja prijašnje odluke. Tuženik je sinu NA prije pola godine govorio o kupnji osobnog vozila, a auto koliko znam nije kupio. Prije nekih godinu dana od rodbine iz Hercegovine u Blaževićima čula je da se tuženik hvali - kako njemu super je od kada se razveo, da ima novaca, da je kupio stan dok ovdje na sudu stvari predstavlja drugačije i tvrdi da je socijalni slučaj. U vrijeme donošenja prijašnje odluke djeca su bila učenici Osnovne škole u Cavtatu; ĆA VIII. razreda a NA VI. razreda. Sada su djeca u srednjoškolskom statusu; ĆA je učenica završnog IV. razreda Ekonomske škole u Dubrovniku, a NA pohađa II. razred Dubrovačke Obrtničke škole. Djeca nemaju vannastavne ni sportske aktivnosti. Djeca su tjelesno i duševno zdrava, razvijena sukladno svojoj životnoj dobi, jedino NA ima problema sa aknama zbog čega odlazi povremeno na čišćenje lica i leđa u poliklinika Cuitis (Dubrovnik) i potrebno mu je za održavanje higijena kupovati posebni sapun i dr. Ove dermatološke tretmane kod NA plaća posebno. Nije njoj poznato da bi tuženik imao zdravstvenih problema i time umanjenu radnu sposobnost, naprotiv koliko ona zna on je zdrava osoba. Vezano za njegove tvrdnje da je u teškoj financijskoj situaciji ona je u težoj zajedno s djecom. Njena plaća je oko 1.100,00 eura. Radi kao spremačica u ljekarnama Dubrovnik. Troškovi djece su porasli. U iznajmljenom su stanu na Zvekovici i stanarina je sa 400,00 povećana na 500,00 eura unatrag par mjeseci, plaća režije, struja voda i drugo ovisno o je li ljeto ili zimsko razdoblje oko 200,00 eura mjesečno. Potrebno je kupiti za djecu odjeću i obuću s obzirom na njihovu životnu dob. To je godišnji trošak od 2.000,00 eura. Djeci treba dati novce za marendu i to je trošak od nekih 200,00 eura, platiti higijenske potrepštine koje su za kćerku veće i to je trošak od još 160,00 eura a troškovi knjiga i oprema za školu za sina i kćerku na godišnjoj razini su oko 600,00 eura. Plaća i mobitele za djecu, Internet oko 130,00 mjesečno. Pored ovoga postoje i drugi troškovi koji nisu osnovni - djeca bi trebala sada ići na ekskurziju; ĆA u [adresa], NA u [adresa] i to je trošak od 250,00 eura po djetetu i potrebno je dati i džeparac. U kolovozu ove godine ĆA je išla na ekskurziju u Barcelonu i trošak je 1.270,00 eura i to plaća obročno, a otac u tome uopće nije sudjelovao, niti se interesirao je li se kćerka uredno vratila s ekskurzije. Za ekskurziju je bilo potrebno dati džeparac. Otac je blokirao njen br. mobitela tako da roditelji nemaju nikakav kontakt niti vezano za roditeljski skrb zajedničke djece.Na pitanje svog punomoćnika z.z. tužitelja odgovorila je kako djeca stanuju na njenoj adresi stanovanja i žive s njom/majkom tako i NA. Točno je da je koncem svibnja ove godine NA bio kod oca i sukladno sudskoj odluci boravi kod oca, možda je ove godine bio i dulje nekih mjesec dana, ona se ne protivi nikad želji djeteta da boravi kod oca. Bilo je praktično da NA bude kod oca ljetos kada je radio u zračnoj luci kao zaštitar, jer su ga na posao lakše mogli odvesti otac i/li očeva sestra. Naime, majka radni u Gradu/Dubrovnik i vraća se s posla na Zvekovicu iza 2 sata, pa nije bila u prilici voditi NA na posao. Tuženik je u zračnoj luci zaposlen od 2023. Jedini prihod joj je plaća, a od novaca još pristiže alimentacija dodijeljeno sudskom odlukom i za djecu dječji dodatak. Zbog obveza prema djeci nije u mogućnosti dodatno raditi. Za oboje djece dječji doplatak je 79,46 eura. U iznajmljenom stanu živie samo djeca i ona. RA više ne živi s njim već dvije godine.Na pitanje punomoćnika tuženika, to z.z. tužitelja odgovorila je kako otac povrh alimentacije ne daje novac djeci niti dodatno plaća za njihovo uzdržavanje, tako NA nije dao ništa ni za rođendan. NA je ove godine bio kod oca od 5 do 8 mj. NA kad ide kod oca iz doma nosi što mu je potrebno, a moguće dok je dugo bio kod oca da otac mu je kupio majicu, gaće i sl. Ponavlja se da se ĆA i otac ne viđaju iz razloga koje je već navela, a zadnja situacija je bila vezano za mobitel kojeg je otac obećao kupiti ĆA. Mobitel je 450,00 do 500,00 eura i otac je rekao da ga neće platiti, jer on ne plaća na rate kreditnim karticama. Ne zna zašto je tuženik blokirao njen br. mobitela, smatra da bi se kao roditelji vezano za djecu trebali čuti i komunicirati. Točno je da je prijavljivala tuženika policiji zbog prijetnji i ono što je napravio kćerki ĆA.
Nastavno na tom zaključnom ročištu je tuženik VA, sin U i V, rođen 1974. u Imotskom, bravar, poučen na dužnost kazivanja istine izjavio da točno je da je bio u braku s UA, njihov brak je razveden, a u braku su rođena najihova djeca ĆA i NA. Djeca žive s majkom, određeno je održavanje osobnih odnosa njega s djecom, a on uredno i pravodobno plaća uzdržavanje po sudskoj odluci važećoj - za sina 132,72 eura i za kćer 159,27 eura mjesečno. Zaposlen je u Zračnoj luci Ruđer Bošković i plaća mu je do 1.300,00 do 1.400,00 eura a dobijem i nešto više s uvećanjem po osnovi naknada za topli obrok i prijevoz. Ugovor o radu ističe krajem studenog 2025. i odlazi na "biro" gdje će primati naknadu od 800,00 do 900,00 eura mjesečno. Ne radi dopunski na građevini i ovu situaciju koju navodi majka djece objašnjava time da sam te prilike pomagao prijatelju, ZA na Mečajcu prije godinu dana, jer je prijatelj uređivao apartmane. Vezano za svoje zdravstveno stanje njemu je izvađena slezena prije 30 godina, a ima povišeni srčani pritisak zbog čega uzimam lijekove. U doba korone je bio primoran prihvatiti posao kamenoklesara i plaća mi je bila u tadašnjoj valuti 5.000,00 kuna. Vezano za plaćanje uzdržavanja on ne može plaćati više od dosuđenog, odnosno, za oboje djece ukupno 300,00 eura mjesečno, a zatraženo je 300,00 eura po djetetu. U zračnoj luci radi na iskrcaju prtljage i to je težak posao I kaže da je on vrijedan čovjek i hoće raditi i želi danjegova djeca imaju što im je potrebno. Kod mnjega se nisu promijenila druge okolnosti i dalje stanuje u istom stanu, plaća stambeni kredit 300,00 eura mjesečno, alimentaciju 300,00 eura i ostatkom od plaće zadovolji svoje troškove. U vrijeme donošenja prijašnje odluke djeca su bila u školskom statusu s tim da je sin bio VI razred O.Š. a kćerka završni razred O.Š. Djeca su zdrava i razvijena sukladno svojoj životnoj dobi. Sada kćerka je učenica završnog IV. razreda Ekonomske škole a sin pohađa II. razred Obrtničke škole za električara. Ovo ljeto djeca su radila kroz učeničku praksu; kćerka u trgovini kod Mulerra, a sin je kao zaštitar radio u zračnoj luci gdje zaposlen i on/otac. Djeci je rekao da im neće davati novac sada kada rade, a kada nisu na učeničkoj praksi on im daje po 10 do 20 eura , nikada on neće napustiti svoju djecu, pa je tako prilikom posljednjeg susreta dao kćeri 20,00 eura. Kćerku je vidio na autobusnoj stanici i pitao je - zašto ne dođe kod njega, a kći je rekla: „doću čača“.On se ne čuje sa kćerkom preko mobitela. Prije godinu dana tražila je kupnju mobitela od 1.200,00 eura, a on je ponudio kupnju za nekih 600,00 eura i nastala je „afera“ i od tada se ne čujemo. On je sam kćerki obećao kupiti mobitel, propao mu je posao od koje zarade je mislio kupiti mobitel. Radi se o poslu, ponovo je nešto kod ZA trebalo pomagati, ali se nisu dogovorili. Sin dolazi njega, boravi i imamju dobar odnos. Sa bivšom suprugom je u lošim odnosima, smatra da je krivnja na njenoj strani. Točno je da je blokirao njen broj i oni se nikada više neće čuti s obzirom što mu je ona učinila. Kćerki je čestitao ovogodišnji rođendan rođena je 29. ožujka i dao joj 60,00 eura, a primjerice ima ovdje račun kod sebe, sinu sam kupio par gaća, trenerke 25, kolovoza 2025. i platio 64,73 eura. Nakon ovoga tuženik izjavljuje kako može ponuditi plaćanje uzdržavanja u iznosu do 400,00 eura za oboje djece da više ne može nikako, ne može se više razapeti i to je iznos koji predlaže odrediti.Vezano za prikazane troškove djece po majci smatra da potrebe postoje, ali je pitanje koliko se one mogu pokriti i do kojeg iznosa, ne može više do mogućeg, niti je potrebno ići do najvišeg.Na pitanje svog punomoćnika tuženik odgovorio je da povrh plaćanja alimentacije on kupi djeci primjerice majicu i gaće o kojima je naprijed govorio, koje je kupio u kolovozu za NA. Kada NA boravi kod njega on se skrbi od djetetu, kupuje hranu, kuha i djeci su otvorena vrata njegove kuće i mogu doći kad god žele. Prije ovog događaja oko mobitela od prije godine dana održavao je osobne odnose s kćerkom, čuli su se preko mobitela i imali susrete i druženja i smatra da njihov odnos kvari majka djeteta.
Na pitanje punomoćnika z.z. tužitelja tuženik odgovara kako od vremena donošenja prijašnje odluke su njegove obveze iste po osnovi kredita, alimentacije i nema drugih primjerice obveza uzdržavanja. Ovaj ugovor o radu u zračnoj luci tuženiku prestaje koncem mjeseca, odlazim na burzu i tražit ću aktivno posao i imam neke kombinacije, mora naći sredstva da platim alimentaciju i troškove. Prošle zime je bilo isto, bio je na burzi i radio je nekih 10-tak dana pomagao ZA i zato dobio neki novac "za piće", a sa sezonom sam se ponovo zaposlio u zračnoj luci. Vlasnik je osobnog vozila Seat Cordoba, starog 20 godina i želio bih ga promijeniti, ali ne može. Naknada sa Zavoda je pravo s trajanjem za prosinac, siječanj i veljaču. Stambeni kredit plaća za polovicu rate 300,00 eura, a drugu polovicu sestra AA. Kreditna obveza glasi na sestru i ona plaća kredit u cijelosti, a on joj naknadi mjesečno pola rate u iznosu od 300,00 eura. Kod sadašnjeg poslodavca imam bolju plači nego prijašnjeg, ali su troškovi života veći, sve je skuplje tako da zaključujem da sve dođe kao i prije.
Nakon izvođenja ovih dokaza činjenično stanje za odlučivanje i odluku je dovoljno utvrđeno i nije bilo potrebe za daljnjim izvođenjem dokaza pa niti predloženih čije izvođenje je prihvaćeno prije zaključenja prethodog postupka. Ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza u međusobnoj svezi i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8 ZPP-a), to je utvrđeno:
- Od vremena donošenja prijašnje odluke čija se izmjena glede visine uzdržavanja traži izmjeniti tuženik VA zaposlio se kod novog poslodavca Zračna luka Dubrovnik d.o.o. Čilipi na drugim poslovima, pomoćni djelatnik službe opsluživanja zrakoplova i njegova plaća je u bitnom veća. Prije je radio kao kamenoklesar u trgovačkom društvu Keops s plaćom od 6.000,00 kuna. Tuženik u svom iskazu naprijed navedenom što potkrijepljuju priložene isprave navodi kako mu je sada plaća od 1.300,00 do 1.400,00 eura uz uećanje po osnvoi naknade za topli obrok i prijevoz, pa je na koncu svog stranačkog iskaza izričit da kod sadašnjeg poslodavca ima bolju plaću nego kod prijašnjeg. Razumljiva je odluka tuženika da promjeni poslodavca zbog između ostalog veće plaće, a njegovi prihodi sui dalje veći bez obzira što se radi o ugovoru na određeno vrijeme koji istječe 30. studenog 2025. Jer će nastavno ostvarivati pravo preko Zavoda za zapošljavanje u iznosu od 803,60 eura i u tom slučaju obračun njegovih primanja po osnovu dohotka od nesamostalnog rada je veći od onog što bi imao kod prijašnjeg poslodavca kod kojeg je imao ugovor na neodređeno;
- Od vremena donošenja prijašnje odluke čija se visina uzdržavanja traži povećati promijenile su se okolnosti pa tako i tuženik u svom iskazu zaključuje da su troškovi života veći. Kako za njega, tako je zaključiti i za njegovu djecu mlt. ĆA i OA, a koji nesporno nisu više učenici Osnovne škole već pohađaju srednju školu ĆA četvrti razred i NA drugi. Ugovor o najmu stana je prema priloženom ugovoru povećan za 100,00 eura mjesečno i nepobitna je činjenica da zbog inflacije i drugih kretanja su povećani troškovi prehrane,stanovanja, higijenae,skrbi o zdravlju, školovanju, odgoju i drugo. Okolnost da su se povećali troškovi uzdržavanja potvrđeno je i u Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta od 14. ožujka 2025. Na temelju čl. 314 st. 1. ObZ-a nadležni ministar donosi ovu odluku u kojoj su navedeni minimalni novčani iznosi koji predstavljaju minimum iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta u RH koje je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom, a oni se određuju u postotku od prosječne mjesećne isplaćene neto plaće po zaposlenom u pravnim osobama RH I prema dobi djeteta.. Prema objavi Državnog zavoda za statistiku za proteklu godinu ova plaća je iznosila 1.318,00 eura. Pa, za djecu koje otac dužan plaćati uzdržavanje, ĆA godište 2008 i NA godište 2009, propisano je 22% prosječne neto place kao novčani iznos po osnovi minimalnog za mjesečno uzdržavanje i to je svota od po 290.00 eura. Naime, za dijete od 13 do 18 godina prema navedenoj odluci minimaln iiznos ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje mal. djeteta predstavlja 22% prosječne mjesečne neto place, 1.318,00 eura i to je upravo 290,00 eura.
5.Mjerodavno pravo u ovom slučaju su odredbe obiteljskog zakona (N.N. br. 103/15- dalje: ObZ-a).Prema odredbi iz čl. 285 ObZ-a propisano je da osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promjeni načina uzdržavanja određenog prijašnjom ovršnom ispravom ako su se okolnosti promijenile. Zakonske obveze, regulirana odredbom iz čl. 288 ObZ-a kojom je propisano da su roditelji dužni uzdržavati svoje dijete i to je strogo osobna obveza, radi čega konačan iznos doprinosa za uzdržavanje ovisi upravo o procijenjenom međusobnom odnosu primatelja uzdržavanja i mogućnosti uzdržavanja, pri čemu kod uzdržavanja mldb. djeteta odlučujuća je zaštita njegove dobrobiti. Slijedom svega ovog nakon što je utvrdio ukupne potrebe djeteta koje su se povećale u međuvremenu od donošenja prijašnje odluke čija se izmjena traži glede visine uzdržavanja traži izmijeniti, a i mogućnosti na strani oca kao obveznika uzdržavanja su se povećale u istom razdoblju, to je prihvaćen tužbeni zahtjev dijelom kako glasi u izreci ove presude. Djeca mlt. ĆA i NA pohađaju redovno nastavu s uspjehom u srednjim školama u Dubrovniku a prije su bili učenici Osnovne škole, najam stana u kojem djeca stanuju s majkom povećan je za 100,00 eura mjesečno i opća je okolnost da su porasli troškovi života, pa tako i troškovi uzdržavanja djece po osnovi njihove prehrane, održavanje higijene, prijevoza, zdravstvene skrbi, školovanja, kao i po osnovi džeparca i svega drugog sličnog. Obveznik uzdržavanja je otac djece koji je u međuvremenu promijenio posao i njegova plaća je veća i prema njegovom kazivanju veća je od prosječne mjesečne isplaćene neto plaće po zaposlenom u pravnim osobama Republike Hrvatske koja je za 2024. u iznosu od 1.318,00 eura prema objavu Državnog zavoda za statistiku. Prilikom saslušanja tuženik, VA izjavio je kako je njegova plaća u rasponu od 1.300,00 do 1.400,00 eura s uvećanjem po osnovi naknade za topli obrok i prijevoz. Okolnost da se radi o ugovoru na određeno vrijeme čija važnost istječe 30. studenog 2025. ne mijenja ocjenu da su se mogućnosti oca za doprinos uzdržavanju djece povećala, jer i naknada u vrijeme nezaposlenosti u svoti od 803,60 eura je u veća od plaće koju je imao kod prijašnjeg poslodavca u ugovoru na neodređeno vrijeme 663,61 eura. Tuženik je radno sposobna osoba i liječnička potvrda koju je priložio u spis ne dovodi u nikakvu sumnju njegovu radnu sposobnost niti potvrđuje da bi bio duševno ili tjelesno bolesna osoba koja ne bi mogla obavljati poslove na kojima je sada zaposlen, a oni uključuju ukrcaj i iskrcaj prtljage u zračnoj luci u kojoj je zaposlen.
Prema odredbi iz čl. 309 ObZ-a uzdržavanje djeteta uvijek se određuje u novčanom iznosu, a prema odredbi iz čl. 310 ObZ-a roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu i time je izjednačena svakodnevna skrb o maloljetnom djetetu i novčano uzdržavanje. Ove odredbe otklanjaju prigovor oca koji je obveznik uzdržavanja kao roditelj kod kojeg djeca ne stanuju da on na drugi način doprinosti uzdržavanje sina NA, a koji nije plaćao uzdržavanje. Boravak NA kod oca je sukladan sudskoj odluci po kojoj dijete ima pravo održavanja osobnih odnosa s ocem, FA i troškovi tog boravka koje plati otac nisu od važnosti za odluku o visini uzdržavanja.
Otac, VA obveznik je plaćanja uzdržavanja za svoje dvoje djece, mlt. ĆA i NA i prema odredbi iz čl. 314 st. 3. iznimno potrebe mal. djeteta za uzdržavanje mogu se utvrditi u iznosu nižem od zakonskog minimuma (u konkretnom slučaju to je po djetetu 290,00 eura mjesečno) ali ne manje od ½ zakonskog minimuma. Naime, u toč. 1. i 2. čl. 314 st.3. ObZ-a ova mogućnost je propisana ako je obveznik uzdržavanja dužan uzdržavati dvoje ili više djece ili ako dijete svojem uzdržavanju doprinosi vlastitim prihodima. Okolnost da je tuženik obveznik uzdržavanja dvoje djece je dijelom uvažena, jer bi u konkretnom slučaju obveza uzdržavanja kao minimalna bila po 290,00 eura za sina i kćerku – ukupno 580,00 eura mjesečno. Dosuđeno je manje od minimalnog - 500,00 eura mjesečno, po 250,00 eura za svako dijete, ali ne najmanje od najmanjeg 290,00 eura ukupno za dvoje djece/ otac je sam u stranačkom iskazu predložio 400,00 eura mjesečno po osnovi uzdržavanja za svoje dvoje djece. Naime, otac je radno sposobna osoba s primanjima većim od prosječne mjesečne isplaćene neto plaće, drugih obveza uzdržavanja nema i kreditno zaduženje se odnosi na stan u kojem stanuje. Od roditelja je potvrđena okolnost kako su djeca ljetos preko učeničkog servisa radila i ostvarila prihode, međutim - nije uopće konkretizirano o kojim iznosima bi se radilo i jesu li time doprinosili svojem uzdržavanju slijedom čega bi se minimalni iznos kod utvrđivanja obveze uzdržavanja sukladno tome mijenjao na niže i to ½ od zakonskog minimuma.
6. O troškovima postupka sud odlučuje samo na zahtjev stranaka za naknadu troškova postupka i po punomoćnicima stranke su zatražile naknadu zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika sukladno jednokratnom iznosu prema važećoj OT-i, Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Tbr. 7. točka 2,na propisan način i pravodobno prije zaključenja glavne rasprave.
Komu uspjeh u parnici (83,33 %, uspjelo tužitelji), njemu i naknada troška razmjerno uspjehu ( umanjeno za 16.66 eura).
Radi se o jednokratnoj nagradi za zastupanje po odvjetniku, 200 bodova, bod = 2,00 eura, odnosno 400,00 eura uvećano za 22% PDV-a, ukupno: 500,00 eura čl. 154 st. 2. ZPP-a. Tužiteljima na naknadu troškova postupka pripada i zatraženo pravo po osnovi zateznih kamata tekućih od presuđenja tj. 28. studenog 2025. pa nadalje do isplate, po stopi iz čl. 29 Zakona o obveznim odnosima. Zato je mldb. tužiteljima odobren zatraženi trošak od i naloženo je tuženiku naknaditi ga.
U Dubrovniku, 28. studenog 2025.
Sudac:
Željko Soldo
PRAVNA POUKA: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka istog. Žalba se podnosi Županijskom sudu, putem ovog suda, u tri istovjetna primjerka.
Dn-a:
- punomoćnicima stranaka
