1

Poslovni broj Gž-717/2023-3

 

 

 

U   I M E R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić predsjednice vijeća, Ivanke Maričić-Orešković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K.-G. d.o.o. Z., OIB: ...., kojeg zastupa zz D. C., a ovaj po punomoćniku R. Š., odvjetniku u D., protiv tuženika I. P., P. S., D., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik I. R., odvjetnik u Odvjetničkom društvu R. & p. d.o.o. Š., radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, Stalna služba u Kninu, poslovni broj Povrv-33/2022-7 od 27. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 12. listopada 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku, Stalna služba u Kninu, poslovni broj Povrv-33/2022-7 od 27. travnja 2023.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika D. B. iz D. poslovni broj Ovrv-27/14 od 5. ožujka 2014. kojim je naloženo tuženiku da isplati tužitelju novčani iznos od 42.861,32 eur/322.938,66 kn[1] sa zateznom kamatom od 2. veljače 2014. do isplate, kao i da mu naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 606,28 eur/4.567,99 kn, u roku od 8 dana.

 

2. U točki II. izreke nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 13.274,84 eur/100.012,64 kn sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate, sve u roku od 8 dana.

 

3. Protiv te presude žalbu izjavljuje tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. – 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje ZPP) s prijedlogom da se preinači pobijana presuda te obveže tuženika na naknadu parničnog troška tužitelju.

 

4. Tuženik nije odgovorio na žalbu tužitelja.

 

5. Žalba nije osnovana.

 

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od ukupno 322.938,66 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 2. veljače 2014. pa do isplate. Predmetni novčani iznos odnosi se na izgradnju obiteljske kuće u vlasništvu tuženika sagrađenoj na kč.br. 598/4, k.o. P. S...

 

7. Među strankama u ovom postupku nije sporno da je tužitelj izgradio kuću prizemnicu u vlasništvu tuženika sa građevinskim materijalom koji je tuženiku darovan od strane Republike Hrvatske u postupku obnove, odnosno da je isti izvršio tzv. grube radove koji se sastoje od zidanja kuće, unutarnje žbuke, izrade estriha na podu i tavanu, prekrivanje kuće crijepom, s tim da je tužitelj kupio kvalitetniji crijep, a za sebe je zadržao crijep koji je tuženiku darovan od strane Republike Hrvatske uz obvezu tuženika na plaćanje razlike cijene. Također nije sporno da je tužitelj izradio fasadu sa vlastitim materijalom, septičku jamu dimenzija 3,5 x 3,5 x 2,5 m sa priključkom te iskope i postavljanje cijevi za vodovodni priključak.

 

8. Na okolnost visine potraživanja tužitelja za izvedene radove na izgradnji kuće tuženika izveden je dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku građevinske struke M. S. koji je svoj nalaz i mišljenje izradio na temelju iskaza zz tužitelja i tuženika o vrsti i količini radova koji su izvedeni od strane tužitelja na izgradnji kuće tuženika. Vještak je u svom nalazu i mišljenju utvrdio da ukupna vrijednost izvedenih radova iznosi 333.377,32 kn bez PDV-a.

 

9. Na temelju provedenog dokaznog postupka u kojem je izvršen uvid u priležeću dokumentaciju, saslušani svjedoci V. P., M. I., B. P., I. Z. i S. J. te zz tužitelja i tuženik, sud prvog stupnja utvrđuje da je:

 

- da je 2006. tuženik prihvatio ponudu tužitelja za izgradnju obiteljske kuće u P. S. oznake čest. zem. 598/4, u naravi kuća i dvorište te da je tužitelj u cijelosti izveo dogovorene građevinske radove, ali da mu tuženik za iste nije isplatio dogovoreni novčani iznos, obzirom da o tome u spisu ne postoji niti jedan relevantan materijalni dokaz, a sud ne prihvaća iskaz tuženika da je isplatio potraživanje tužitelja u cijelosti u više rata na ruke zz tužitelja jer o tome ne postoji nikakav pisani trag, niti se tuženik sjeća koliki je bio dogovoreni iznos prema ponudi koju je prihvatio, a i njegova supruga svjedokinja V. P. u svom iskazu je istaknula da je fizički bila prisutna samo kada je njen suprug izvršio jednu isplatu na ruke zz tužitelja, te ovaj sud zaključuje da je riječ o isplati dijela iznosa od 61.000,00 kn, za koji iznos je tužitelj umanjio potraživanje u ovom postupku, odnosno koji iznos je ukalkuliran u završnom izvješću – okončanoj situaciji,

 

- da je potraživanje tužitelja dospjelo najkasnije sa zadnjim danom 2007., što proizlazi iz iskaza zz tužitelja i iskaza tuženika.

 

10. Obzirom da je tužitelj radove na kući tuženika završio 2007., osim nedostataka na fasadi koje je pokušao naknadno otkloniti 2010. ili 2011., po mišljenju suda prvog stupnja nakon završenih radova na kući tuženika tužitelj je mogao od istog zahtijevati ispunjenje svoje obveze za izvršene radove, međutim, isti je to učinio tek pokretanjem ovršnog postupka 5. ožujka 2014., dakle, izvan zakonskog roka od pet godina u smislu odredbe čl. 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje ZOO), zbog čega je nastupila zastara potraživanja tužitelja.

 

11. Stoga sud prvog stupnja odbija tužbeni zahtjev tužitelja, dok odluku o parničnom trošku temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 155. ZPP-a te relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 - dalje Tarifa).

 

12. Suprotno žalbenim navodima tužitelja nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a budući pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, istu je moguće ispitati te nema nikakvih proturječnosti, niti je sud "pretpostavku" o okončanju radova temeljio na nejasnom iskazu tuženika, već ocjenom svih provedenih dokaza, iskaza svjedoka, posebice B. P., I. Z., S. J. te samog zz tužitelja i tuženika.

 

13. Ispitujući po službenoj dužnosti postojanje neke od drugih bitnih procesnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem pobijane presude bila ostvarena neka od tih bitnih procesnih povreda.

 

14. Isto tako, nije ostvarena ni relativno bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a na koju sadržajno upire žalbom tužitelj, jer je sud prvog stupnja izvedene dokaze prosuđivao po slobodnom uvjerenju dajući za to opravdane i logične razloge sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a.

 

15. Nisu osnovani niti žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.

 

16. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je pozivom na odredbu čl. 225. ZOO-a odbio tužbeni zahtjev tužitelja smatrajući da je osnovan istaknuti prigovor zastare.

 

17. Odredbom čl. 214. ZOO-a propisano je da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, zastara nastupa kada protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze, a sud se neće obazirati na zastaru ako se dužnik nije na nju pozvao. Prema odredbi čl. 215. st. 1. ZOO-a propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik  imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

 

18. S obzirom na citirane zakonske odredbe iz provedenog dokaznog postupka pravilno je sud prvog stupnja zaključio da su radovi na kući tuženika završeni 2007., da je to trenutak kada je tužitelj mogao zahtijevati ispunjenje svoje obveze.

 

19. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja jer sama činjenica što tuženik nije želio potpisati Okončanu situaciju koju je zaprimio zajedno s dopisom od 5. veljače 2014. kada je zaprimio i reklamacijski zapisnik ne utječu na zakonitost presude i drugačiji početak tijeka zastarnog roka. Naime, iz samog reklamacijskog zapisnika proizlazi da je sastavljen 19. lipnja 2008., a iz iskaza zz tužitelja nedvojbeno proizlazi da su građevinski radovi na kući tuženika dovršeni 2007., osim popravka fasade, dok je račun po rekapitulaciji izvršenih radova tužitelj ispostavio 2014. pa je utoliko osnovan istaknuti prigovor zastare.

 

20. Iz navedenih razloga neosnovane su žalbene tvrdnje tužitelja da je tek 29. siječnja 2014. počeo teći rok zastare te da je sud pogrešno u tom pravcu utvrdio činjenično stanje, a što da potvrđuje i činjenica da je tuženik nakon podnošenja tužbe ugovorom o darovanju svoju kuću darovao sinu sa zabilježbom osnivanja prava doživotnog plodouživanja.

 

21. Nije osnovana žalba tužitelja niti u dijelu odluke o parničnom trošku koja je donesena pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 155. ZPP-a te relevantnih odredbi Tarife.

 

22. Slijedom svega obrazloženog trebalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi kako je to i odlučeno u izreci ove presude na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

 

   

U Rijeci 12. listopada 2023.

 

 

Predsjednica vijeća

Lidija Oštarić Pogarčić, v.r.