Poslovni broj: P-1066/2024-9

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

STALNA SLUŽBA U KORČULI

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, po sutkinji tog suda Mariji Gugić, u pravnoj stvari tužitelja: 1. ĆĆ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], 2. AĆ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Antun Žanetić, odvjetnik u Blatu, protiv tuženika: 1. HEP Operater Distribucijskog sustava d.o.o. Zagreb (OIB: 46830600751), Elektrojug Dubrovnik iz Dubrovnika, Nikole Tesle 3, kojeg zastupa punomoćnica ŽĆ, dipl. iur. - zaposlenica tuženika, i 2. OĆ, [adresa], koju zastupa punomoćnica Željka Pintarić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Korušić, Hrg i Vukalović j.t.d. u Varaždinu, Anina ulica br. 2/II, radi činidbe, nakon glavne rasprave zaključene 13. listopada 2025. u prisutnosti tužiteljice ad. 1 osobno i punomoćnika parničnih stranaka, na ročištu zakazanom radi objave odluke, 28. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da tužitelji ĆĆ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) i AĆ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] ostvaruju pravo priključenja na elektromrežu i opskrbu električnom energijom u stanu-kući na adresi [adresa].

2. Nalaže se tuženiku HEP – Operater distribucijskog sustava d.o.o. Zagreb oib: 46830600751 Elektrojug Dubrovnik, Nikole Tesle 3, sklopiti s tužiteljima ĆĆ i AĆ Ugovor o korištenju mreže sukladno Općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (NN br85/15) u roku 15 dana.

3. Nalaže se tuženima ad.1.HEP – Operater distribicijskog sustava d.o.o. Zagreb, (OIB: 46830600751) Elektrojug Dubrovnik, Nikole Tesle 3 i tuženoj ad.2. OĆ iz [adresa] odnosno [adresa]. (OIB: [osobni identifikacijski broj]) da izvrše uspostavu isporuke električne energije na mjernom mjestu u kući-stan tužitelja ĆĆ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) i AĆ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) na adresi [adresa], a ujedno su tuženi dužni naknaditi tužiteljima parnični trošak, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

i r i j e š i o j e

I. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za određivanje privremene mjere koji glasi:

"Nalaže se tuženima ad.1.HEP – Operater distrubicijskog sustava d.o.o. Zagreb, (OIB:46830600751) Elektrojug Dubrovnik, Nikole Tesle 3 i tuženoj ad.2. OĆ iz [adresa] odnosno [adresa]. (OIB: [osobni identifikacijski broj]) da u roku od 48 sati izvrše priključenje elektroenergetske mreže radi distribucije električne energije u kućustan tužitelja ĆĆ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) i AĆ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) na adresi [adresa], pod prijetnjom novčane kazne."

II. Nalaže se tužiteljima putem punomoćnika da tuženiku ad. 1 HEP – Operater distribucijskog sustava d.o.o. Zagreb oib: 46830600751 Elektrojug Dubrovnik, Nikole Tesle 3,naknade parnični trošak u iznosu od 255,60 eur (dvjesto pedeset pet eura i šezdeset centi), u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužiteljima da tuženici ad. 2 OĆ naknade parnični trošak u iznosu 1.437,50 eur (tisuću četiristo trideset sedam eura i pedeset centi), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi koja je u ovom sudu zaprimljena 20. prosinca 2024. navodi se da su tužitelji i tuženica ad.2. OĆ suvlasnici kuće-zgrade izgrađene na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u predjelu [adresa], tako što su tužitelji na jednake dijelove vlasnici stana u potkrovlju zajedno sa krovištem, te parkingom ispred tog stana, dok je tuženica ad.2. OĆ vlasnik preostalog dijela ove zgrade- kuće koji se sastoji od stana u prizemlju – podrumu, stana na prvom katu sa pripadajućom okućnicom. Inače da su tužitelji i prednica tuženice ad.2. OĆ – danas pok. MĆ vlasništvo ove kuće stekli temeljem sudske nagodbe sačinjene u Općinskom sudu u Korčuli 31.ožujka 2010. pod br. P-474/09 kada su razvrgnuli suvlasničku zajednicu nekretnina koje su bili stekli po rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Korčuli br.O-127/98 od 20.svibnja 1998. iza smrti pok. oca tužitelja VĆ pok. Ć. Tuženica ad.2. OĆ da je potom naslijedila imovinu pok. MĆ. Temeljem tako zaključene Sudske nagodbe da parnične stranke posjeduju svaka svoju zasebnu cjelinu time da je označena kuća-zgrada imala priključak na električnu mrežu još od ranije i priključak – brojilo koje je glasilo je na njihova prednika VĆ. Priključak na elektromrežu tog operatera – tuženika ad.1. HEO d.o.o, na kuću-stan tužitelja da je egzistirao do 2015. godine kada je došlo do jednostranog isključenja i to na zahtjev tuženice ad. 2. OĆ zbog navodnog razdvajanja mjerila-brojila koje registrira potrošnju električne energije u toj kući-zgradi. Dana 28. svibnja 2015. da je tuženik ad.1. kao operater distribucijskog sustava izdao tužitelju ad. 2. AĆ prethodnu elektroenergetsku suglasnost br:401600-150302-0021 iz koje jasno proizlazi da se ta suglasnost daje radi priključenja građevine na elektromrežu s napajanjem iz TS Dingač-Borak na adresi [adresa]. Istog dana da je između tužitelja ad.2. AĆ i tuženika ad.1. HEO d.o.o. sklopljen Ugovor o priključenju broj: 401600-150302-00210102 iz kojeg proizlazi da se tim ugovorom uređuju međusobni odnosi u postupku priključenja građevine na elektromrežu. Taj ugovor nije raskinut, još je na snazi i danas proizvodi pravne učinke. Nakon toga, 12.travnja 2016. tuženik ad. 2 (op. valjda tužitelj ad. 2) da je kao suvlasnik zgrade-kuće, u naravi stana-kata stambene zgrade podnio tuženiku ad.1. kao operateru distribucijskog sustava zahtjev za izdavanjem elektroenergetske suglasnosti i sklapanjem ugovora o korištenju mreže. Međutim, da do danas nije došlo do ispunjenja ugovornih obveza iz Ugovora o priključenju, pa je dio zgrade u vlasništvu tužitelja nasilno isključen u lipnju 2018. od napajanja i priključenja na distribucijsku mrežu tuženika ad.1. Nadalje, bez ikakvog traženja tužitelja ad.2. AĆ kao ugovorne strane, tuženik ad.1 HEP d.o.o. je 13. siječnja 2020. tužitelju ad.1. vratio novčani iznos od 7.762,50 Kn koji je bio uplaćen tuženiku ad. 1. na ime troškova priključenja sukladno čl.2.Ugovora o priključenju. Dakle od 2015. kada je došlo do jednostranog isključenja napajanja električnom strujom stana tužitelja od strane tuženika ad.1 HEP d.o.o., a po navodnom zahtjevu tuženice ad.2. OĆ, ponovo je došlo do napajanja strujom dijela kuće tužitelja uz suglasnost tuženika ad.1, ali je u lipnju 2018. ponovo došlo do isključenja struje u stanu tužitelja od strane tuženika ad.1. odnosno priključenja na elektromrežu, te tuženi odbijaju izvršiti priključenje tužiteljima na elektromrežu. Zbog ovako opisanog stanja da tužitelji trpe veliku štetu budući ne mogu koristiti svoju nekretninu, ne mogu pružati usluge smještaja turista koje su do tada vršili. K tome da su se tužitelji u više navrata usmeno pa i pisano putem punomoćnika 16. siječnja 2020., obraćali tuženiku ad.1. radi poštivanja njihovih ugovora i ispunjenje preuzete obveze priključenja na elektromrežu, na što se tuženik ad.1 HEP d.o.o. oglušuje, kao i tuženica ad. 2 OĆ koja ima priključak na elektromrežu kojeg su ranije koristili i tužitelji u svom dijelu zgrade. Tuženi neosnovano odbija tužiteljima opravdan zahtjev za priključenje njihovog dijela kuće-stana na elektroenergetsku mrežu, čime se uskraćuje tužiteljima i ustavno i civilizacijsko pravo na korištenje električne energije u kući-stanu, trpe veliku i nepopravljivu štetu ovakvim ponašanjem tuženika. Stoga tužitelji predlažu da sud po provedenom postupku prihvati tužbeni zahtjev kao u izreci. Uz tužbu su tužitelji podnijeli i zahtjev za izdavanje privremene mjere sadržaja kao u toč. I/ rješenja uz obrazloženje kako tužitelji zbog ponašanja (op. valjda tuženika) trpe svakodnevnu štetu zbog nemogućnosti korištenja električne energije u svojoj kući- stanu u čemu im se uskraćuje ustavno i civilizacijsko pravo na korištenje električne energije od strane tuženika.

2. U odgovoru na tužbu koji je u ovom sudu zaprimljen 13. svibnja 2025. tuženica ad. 2 OĆ prije svega ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Naime, da predmetnom tužbom tužitelji traže utvrđenje prava na priključenje na elektromrežu koje pravo im tuženica nikada nije niti može osporavati jednako kao niti posebno priznati. Osim toga, tužitelji traže od tuženice ad. 2 OĆ da im izvrši uspostavu isporuke električne energije iako nije distributer niti je u kakvom drugom poslovnom odnosu sa tuženikom ad. 1 HEP d.o.o. da bi to mogla, a isto tako niti sama ima i može isporučiti električnu energiju slijedom čega takav tužbeni zahtjev je očito usmjeren na potpuno krivu osobu. Ukazuje se i na čl. 14. st. 2. Ugovora o korištenju javne usluge koji pravni posao je zaključen između tuženika, prema kojem je izričito zabranjeno da kupac omogućuje drugoj osobi priključenje na svoje elektroenergetske objekte i instalacije kao i korištenje električne energije preko svog obračunskog mjernog mjesta. U odnosu na činjenične navode tužbe, tuženica ad. 2 OĆ potvrđuje da su stranke vlasnici svaki točno određenog dijela objekta izgrađenog na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tuženica pak da nije kćer pok. MĆ već je predmetnu nekretninu stekla osnovom ugovora o doživotnom uzdržavanju. Osporava i da je ona sama isključila struju tužiteljima, a tvrdi da je to prema njenim saznanjima učinila pok. MĆ još 2010.g. Nakon toga da su tužitelji za potrebe svoje nekretnine električnu energiju osigurali preko susjedne nekretnine vlasništvo AĆ radi čega su od strane susjeda uslijedile prijave tuženiku ad. 1 koji je u više navrata isključio struju. Stoga da tužitelji zakoniti i ispravni priključak na elektroenergetsku mrežu nemaju još od 2010. Pored iznesenog da tuženica nema saznanja o poslovnom odnosu tužitelja i tuženika ad. 1 HEP d.o.o, kao niti da li je tko tražio i dobio suglasnost za priključak, da li je zaključen kakav ugovor odnosno ako nije, zašto nije. Potpuna je neistina da bi tuženica dana 12. travnja 2016. podnosila tuženiku ad. 1 HEP d.o.o. zahtjev za izdavanjem elektroenergetske suglasnosti i sklapanje ugovora. Naime, da je tuženica je ugovor o korištenju javne usluge kupca na svoje ime s tuženikom HEP d.o.o. zaključila još 25. travnja 2012. što nema nikakve veze sa tužiteljima. Točno je da je tužiteljica ad. 1 ĆĆ tražila od tuženice da se priključi na njezin priključak što 2-tužena nije dozvolila jer zna da je takvo postupanje protupravno. Predloženo je onda tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan te obvezati obvezati tužitelje na naknadu troškova postupka. Tuženica se uzgred radi usprotivila i prijedlogu za privremenu mjeru jer smatra da nisu ispunjeni uvjeti za donošenje iste u odnosu na nju jer je promašena pasivna legitimacija, i traži se ispunjenje nemoguće činidbe. Pored iznesenog da je 2-tužena kao fizička osoba, i sama korisnik elektroenergetske mreže te kupac u odnosu na 1-tuženika, nije ovlaštena niti u mogućnosti izvršiti priključenje tužitelja na elektroenergetsku mrežu pa je potpuno pogrešno prema njoj postavljati takve zahtjeve. Stoga se protivi prijedlogu za donošenje privremene mjere te predlaže da sud istu odbije kao neosnovanu.

3. U odgovoru na tužbu zaprimljenom 11. lipnja 2025. tuženik ad. 1 HEP Operator distribucijskog sustava d.o.o. u cijelosti se usprotivio tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu s tvrdnjom da su navodi tužitelja neosnovani i neistiniti. Prije svega tuženik ističe da su postupci priključenja objekata na elektroenergetsku mrežu strogo formalni postupci propisani općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom te pravilima o priključenju na distribucijsku mrežu donesenim temeljem Zakona o energiji i Zakona o tržištu električne energije. Pravo na priključak da mogu ostvariti sve pravne i fizičke osobe koje podnesu zahtjev, ispune sve propisane uvjete i uplate cijenu priključka. Priključenje objekta na elektroenergetsku mrežu rezultat je obveznopravnog odnosa i ne predstavlja „ustavno i civilizacijsko pravo“ kako se to netočno tvrdi tužbom. Nadalje, tužbom se netočno tvrdi da je tuženik 28. svibnja 2015. izdao tužitelju AĆ prethodnu elektroenergetsku suglasnost za priključenje stana u potkrovlju kuće na adresi [adresa]. Naime, da je potonje imenovani podnio zahtjev za izdavanje prethodne elektroenergetske suglasnosti za povećanje priključne snage u svrhu razdvajanja priključka na postojećem mjernom mjestu broj 126671, registriranom na njegovo ime kao kupca električne energije. Neovisno od činjenice što je tužitelj ad.2. u obrascu predmetnog zahtjeva kao adresu mjernog mjesta upisao [adresa], mjerno mjesto broj 126671 stvarno se nalazi u kući na adresi [adresa]. Tužitelji tvrde da su suvlasnici stana u potkrovlju kuće na adresi [adresa]. Međutim, na toj adresi nalazi se mjerno mjesto broj 126672 na kojem je kao kupac električne energije registrirana tuženica ad. 2 OĆ stoga tužitelj ad.2. za predmetno mjerno mjesto nije ni mogao podnijeti zahtjev. U naravi, da se radi o dvije susjedne kuće sve izgrađene na pomorskom dobru, na kojima su priključci električne energije ostvareni prije 2006. godine, odnosno još u vrijeme kada dokaz o vlasništvu nekretnine i dokaz legalnosti objekta nisu bili propisani kao uvjet za ostvarenje priključka objekta na elektroenergetsku mrežu. Dakle, da je 2015. godine tužitelj AĆ podnio zahtjev, a prvotuženik izdao prethodnu elektroenergetsku suglasnost broj 401600-150302-0021 za povećanje priključne snage na postojećem mjernom mjestu broj 126671 koje se nalazi u kući na adresi [adresa], registriranog kupca električne energije AĆ (drugotuženik) i za to mjerno mjesto je potpisan i Ugovor o priključenju broj 401600-150302-00210102. Međutim, kako se naknadno u fazi izvida na terenu i neposrednog kontakta s tužiteljima, od strane djelatnika tuženika utvrdilo da je stvarna namjera tužitelja AĆ da se ishođenjem elektroenergetske suglasnosti za povećanje priključne snage i razdvajanje postojećeg priključka na mjernom mjestu adresi [adresa] drugi priključak iskoristi za priključenje potkrovnog stana tužitelja koji se nalazi u susjednoj kući na adresi [adresa]. Obzirom da su djelatnici prvotuženika upozorili tužitelje da se razdvajanje priključka može ostvariti isključivo radi priključenja samostalnih uporabnih jedinica u okviru istog objekta, i da se novi priključak ne može prenositi na drugu lokaciju, tužitelj ad.2. je odustao od realizacije ugovora o priključenju te pisanom podneskom zaprimljenim kod prvotuženika dana 20. srpnja 2018. godine zatražio povrat sredstava uplaćenih po ugovoru o priključenju broj: 401600-150302- 021 na IBAN tužiteljice ad.1.. Sukladno pisanom zahtjevu tužitelja ad.2., prvotuženik je sredstva uplaćena po ugovoru o priključenju u iznosu od 7.762,50 kuna vratio na račun tužiteljice ad.1. Slijedom iznesenog, zahtjev tužitelja ad.2. za povrat uplaćenih sredstava po Ugovoru o priključenju implicira zahtjev za raskid sklopljenog ugovora stoga se predmetni Ugovor o priključenju, podnošenjem zahtjeva tužitelja ad.2. za povrat uplaćenih sredstava i povratom tih sredstava, smatra raskinutim. Nadalje, prvotuženik osporava navode tužitelja o isključenju električne energije u potkrovnom stanu tužitelja na adresi [adresa]. kao neistinite. Na adresi [adresa]. nalazi se obračunsko mjerno mjesto broj 126672. Na predmetnom obračunskom mjernom mjestu prvotuženik nije ni 2015., a niti 2018. godine vršio obustavu isporuke električne energije kako to netočno tvrde tužitelji. Laički rečeno, kućni priključni ormarić je mjesto razgraničenja nadležnosti i odgovornosti između operatora distribucijskog sustava i kupca električne energije. Prema evidenciji prvotuženika kao operatora distribucijskog sustava, obračunsko mjerno mjesto broj 126672 koje se nalazi na adresi [adresa], u stalnoj je funkciji te na istom nije bilo isključenja električne energije. Prvotuženik nije ovlašten utvrđivati stanja i situacije koje se događaju u objektu nakon mjesta razgraničenja niti je nadležan i odgovoran za moguće promjene na unutarnjim instalacijama kupaca električne energije. Sve promjene koje se događaju na unutarnjim elektroenergetskim instalacijama predstavljaju odgovornost i međusobne odnose suvlasnika nekretnina, u ovome slučaju tužitelja i drugotužene. Dakle, mjerno mjesto broj 126672 na adresi [adresa], na kojoj adresi se nalazi potkrovni stan tužitelja, u stalnoj je funkciji i nikad nije bilo predmetom isključenja od strane prvotuženika. Međutim, prvotuženik ne spori da je 2018. godine, isključio kabel koji su tužitelji nelegalno postavili i tako s mjernog mjesta broj 126671 iz kuće na adresi [adresa] doveli električnu energiju u potkrovni stan u susjednoj kući na adresi [adresa]. Ovo stoga što je tuženik kao pravna osoba koja obavlja javnu uslugu distribucije električne energije bio u obvezi isključiti nelegalno postavljeni kabel prvenstveno zbog prijeteće opasnosti po zdravlje ljudi i štete na imovini, te zbog činjenice da je radi o nedopuštenom, posrednom korištenju električne energije. Pored i neovisno od naprijed iznesenog, tuženik ističe i prigovor zastare. Obzirom da se postavljenim tužbenim zahtjevom u biti potražuje ispunjenje ugovorne obveze, prvotužena ističe da, sve i da predmetni ugovor o priključenju nije raskinut, u konkretnom slučaju nastupila je zastara iz članka 228. , alternativno zastara iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023). Predloženom privremenom mjerom tužitelji zapravo zahtijevaju ostvarenje svog tužbenog zahtjeva, a što se prema važećoj sudskoj praksi ne može osnovano zahtijevati. Radi svega navedenog predloženo je da sud po provedenom postupku odbije tužbeni zahtjev i prijedlog za određivanje privremene mjere uz obvezu tužitelja na naknadu parničnih troškova

4. Tijekom prethodnog postupka tužitelji su izričito ustrajali u svojim navodima i iznesenim prijedlozima, tuženici su ostali kod odgovora na tužbu i svih iznesenih prigovora.

5. Na glavnoj raspravi sud je proveo dokaz čitanjem isprava priloženih spisu te zaključio raspravljanje i odbio prijedlog za provedbu ostalih dokaza budući činjenice odlučne za meritum spora proizlaze iz isprava i pod zakonskih propisa.

6. U postupku je utvrđeno sljedeće činjenično stanje:

- da su tužitelji i tuženica ad. 2 OĆ stvarni vlasnici i dugogodišnji posjednici nekretnine katastarske oznake kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja u naravi predstavlja stambenu zgradu sastojeću od tri zasebne cjeline na adresi [adresa] u predjelu [adresa] na poluotoku Pelješcu.

- da su tako tužitelji vlasnici i posjednici stana u potkrovlju s parkingom, a tuženica ad. 2 OĆ stana u prizemlju i na katu s pripadajućom okućnicom.

- da je tuženica ad. 2 pravna slijednica pok. MĆ, a koje utvrđenje proizlazi iz ugovora o doživotnom uzdržavanju ovjerenom u uredu javnog bilježnika Ivne Kaliman u Korčuli pod br. OU-36/2011 od 18. kolovoza 2011.

- da su tužitelji kao i MĆ, prednica tuženice ad. 2 ŠĆ, po rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Korčuli posl. br. O-127/98 od 20. svibnja 1998. (list 8 spisa) proglašeni nasljednicima pok. VĆ pok. A.

- da je u Općinskom sudu u Korčuli pod Poslovni broj: P- 474/2009 bio vođen parnični postupak radi smetanja posjeda po tužbi danas pok. MĆ protiv ovdje tuženika koji postupak je, kako to proizlazi iz zapisnika od 31. ožujka 2010. (list 5 i 6 spisa) okončan Sudskom nagodbom temeljem koje, među ostalim nekretninama, tužiteljima pripalo u vlasništvo i posjed potkrovlje predmetne zgrade, a tada tužiteljici MĆ preostali dio prije opisane kuće izgrađene na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] .

- da su, kako je to razvidno iz Ugovora o korištenju javne usluge kupca kategorije potrošnje kućanstvo Broj: 4016-12-001108 od 25. travnja 2012. zaključenom između ovdje tuženika, a po zahtjevu tuženice ad. 2 OĆ od istog datuma (list 35-37 spisa) uređeni međusobni odnosi ugovornih strana u svezi uvjeta za korištenje niskonaponske elektroenergetske mreže i korištenja javne usluge opskrbe električnom energijom za obračunsko mjerno mjesto 126672, naziva OĆ, adresa: [adresa] po elektroenergetskoj suglasnosti 23092011 od 23. rujna 2011.

- da je tužitelj AĆ na dan 16. lipnja 2015. tuženiku ad. 1 HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o. uputio Zahtjev za izdavanje elektroenergetske suglasnosti i za priključenje (list 16 spis) za lokaciju [adresa]

- da je prethodno, na dan 28. svibnja 2015. (list 10-15) od strane tuženika ad. 1 HEP- Operator distribucijskog sustava d.o.o. tužitelju AĆ upućena prethodna elektroenergetska suglasnost br. 401600-150302-0021 te četiri primjerka ugovora o priključenju i to radi sagledavanja mogućnosti priključenja na građevinu na adresi [adresa] po šifri mjernog mjesta 126671 i 175035

- da je od strane tužitelja AĆ i tuženika HEP Operator distribucijskog sustava d.o.o. istog datuma, temeljem u prethodnoj stavci izdane Elektroenergetske sugalsnsoti, potpisan ugovor o priključenju Broj:401600-150302-00210102 8list 13-15 spisa)

- da je, kako proizlazi iz naprijed navedenog, prethodna elektroenergetska suglasnost i ugovor koji je potpisan od strane tužitelja AĆ izdano za drugo mjerno mjesto (prema utvrđenjima u postupku za susjednu kuću), dakle, ne za kućanstvo tužitelja u zgradi [adresa].

- da je tužitelj AĆ **.**.2015. (list 46 spisa) uputio zahtjev za izdavanje prethodne elektroenergetske suglasnosti za povećanje snage i za dijeljenje jednog obračunskog mjesta na veći broj mjesta na istoj lokaciji pri čemu je kao Veza označena šifra (mjernog mjesta) 126671.

- da je, kako je to dalje razvidno iz popunjenog formulara-Zahtjeva za izdavanje elektroenergetske suglasnosti i sklapanje ugovora o korištenju mreže od 12. travnja 2016. (list 18-20 spisa) tužitelj AĆ kao investitor po Ugovoru i PEES od 28. svibnja 2015. za obračunsko mjerno mjesto br. 126671 za građevinu na adresi sada predmetne kuće- [adresa] zatražio navedeno prema tom formularu, no iz stanja spisa ne proizlazi da je po takvom zahtjevu i postupljeno.

- da je, protivno navodima tužbe, po zahtjevu tužitelja AĆ od 17. srpnja 2018. (list 49 spisa) izvršen povrat novca po nerealiziranom Ugovoru 401600-150302- 000210102 čime se ima smatrati raskinu navedeni Ugovor.

- da su tužitelji 2020. tuženiku ad. 1 HEP-Operator distribucijskog sustava uputili zahtjev za priključenje građevine na distribucijsku mrežu.

7. Utvrdivši odlučne činjenice na temelju tako spis priložene materijalne dokumentacije za navesti je kako su uvjeti za priključenje, opskrbu električnom energijom i korištenje mreže u periodu koji se navodi i tužbi (2015-2018.) bili uređeni odredbama Općih uvjeta za opskrbu električnom energijom ("Narodne novine" br. 14/2006, 56/2015, 85/2015, 7/2018). Prema odredbi čl. 27 citiranog propisa odnosi između energetskog subjekta i kupca ili proizvođača u skladu s ovim Općim uvjetima uređuju se, među ostalim, i ugovorom o priključenju. U konkretnom slučaju sud nalazi da između tužitelja i tuženika ad. 1 kao ovlaštenog distributera električne energije nije zaključen Ugovor o priključenju po zahtjevu tužitelja za stambenu cjelinu u navedenoj kući. Jedini Ugovor koji je između tužitelja AĆ i tuženika ad. 1 bio zaključen, barem kako to proizlazi iz dokumentacije u spisu, jest onaj od 28. svibnja 2015. za lokaciju [adresa], šifra mjernog mjesta 126671, dakle za nekretninu različitu od one koja je predmetom postupka. Po nahođenju ovog suda tako zaključeni Ugovor je raskinut upravo na inicijativu tužitelja zbog onemogućavanja korištenja isporuke električne energije po istom mjernom mjestu istodobno i u susjednoj kući tužitelja AĆ i u stanu u potkrovlju zgrade [adresa]. Irelevantno je pri tom odvijanje komunikacije između tužitelja AĆ i predstavnika tuženika ad. 1 po tom pitanju kao i činjenica što je tužitelju AĆ određeno vrijeme u predmetnom stanu dolazilo do isporuke električne energije. Ovo stoga što je u postupku utvrđeno da takva isporuke nije bila posljedica ugovornog odnosa između tužitelja AĆ i tuženika HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o. Tu je za istaknuti i kako su postupci priključenja objekta na elektroenergetsku mrežu strogo formalni postupci propisani općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom te pravilima o priključenju na distribucijsku mrežu sve doneseno temeljem Zakona o energiji i Zakona o tržištu električnom energijom pa je na tuženiku ad. 1 HEP- Operatoru distribucijskog sustava d.o.o., a ne na sudu utvrđivanje ispunjenja pretpostavki za priključenje. Ukoliko tuženik odbija zahtjev tužitelja potonji su svoje pravo ovlašteni ostvarivati u zato propisanom upravnom postupku. Na ovom sudu je bilo utvrditi tek da li se traženje tužitelja temelji na ugovornom odnosu koji bi predstavljao pravni osnov njihova traženja. Kako, međutim, između tužitelja i tuženika ne postoji važeći ugovor o priključku to je tužbeni zahtjev u odnosu na tuženike neosnovan. Samim time sud je odbio provedbu ostalih po strankama predloženih dokaza.

8. Tuženica ad. 2 sukladno odredbama Zakona o energiji pa i Općih uvjeta nije zakonom ovlaštena uspostaviti isporuku električne energije tužiteljima pa je osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije radi čega je i u odnosu na tuženicu ad. 2 tužbeni zahtjev neosnovan. Drugo je pitanje pripada li tužiteljima i uslijed kojih to štetnih radnji naknada štete, no to nije predmetom ovog postupka.

9. Shodno svemu naprijed iznesenom presuđeno je kao u izreci. Odbijen je i prijedlog tuižitelja za određivanje predložene privremene mjere jer nisu ispunjene pretpostavke za određivanje iste propisane odredbama čl. 346. st. 1. i čl. 347 Ovršnog zakona ( "Narodne novine RH br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17, 131/20, 114/22, 6/24, u daljnjem tekstu OZ-a).

10. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) pa je sud obvezao tužitelje naknaditi tuženicama one troškove za koje je utvrđeno da su bili potrebni za vođenje parnice. Troškovi tuženika ad. 1 HEP-Operatora distribucijskog sustava sastoje se od troškova dolaska zaposlenice punomoćnice tuženika na ročište u vidu pola dnevnice za svako ročište i putne troškove na relaciji Dubrovnik-Korčula-Dubrovnika za dva održana ročišta. Troškovi tuženice ad. 2 OĆ sastoje se od izdataka tuženice za zastupanje po punomoćnici odvjetnici, a koji se sastoje od troškova sastava odgovora na tužbu i pristupa na dva održana ročišta- po 75 bodova uvećano za pripadajuću stopu PDV-a i troškove izbivanja iz pisarnice 350 bodova također uvećano za stopu PDV a sve sukladno Tbr. 8 toč. 1, Tbr. 9 toč. 1, Tbr. 46 i Tbr. 54 Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23). Tuženici ad. 2 OĆ nije priznat trošak odgovora na prijedlog za privremenu mjeru koji odgovor je iznesen u odgovoru na tužbu za što je tuženici u cijelosti priznat parnični trošak, a nisu priznati niti putni troškovi punomoćnice odvjetnice iz ureda sa sjedištem u [adresa]. Naime, stranci pripada pravo na naknadu troškova vezanih za zastupanje po odvjetniku koji bi imao odvjetnik u mjestu sjedišta suda, zbog čega u trošak ne ulaze troškovi izbivanja iz pisarnice radi odlaska na sud u [adresa], odnosno troškovi zastupanja po odvjetniku čije je sjedište izvan područja suda pred kojim se vodio predmetni parnični postupak. Kako u mjestu sjedišta prvostupanjskog suda ima više odvjetnika tuženica je mogla opunomoćiti odvjetnika sa sjedištem na području suda u Dubrovniku čime bi spriječila nastanak navedenih troškova, pa stoga ti troškovi padaju na njen teret, jer se u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a ti troškovi ne mogu smatrati potrebnim za vođenje parnice .

U Korčuli, 28. studenog 2025.

S u t k i n j a

Marija Gugić

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).