Poslovni broj: P-351/2023-25

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb – Istok, Turinina 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu po sucu Ivi Đuratoviću, u pravnoj stvari tužiteljice NH iz [adresa], Ulica 9. svibnja 11, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Goran Devrnja, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kojeg zastupa punomoćnik Josip Mađarić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 23.10.2025., dana 28. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. da tužiteljici NH isplati iznos 953,31 EUR sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos 0,30 EUR od 14.08.2007. do isplate;

- na iznos 1,33 EUR od 22.12.2007. do isplate;

- na iznos 2,68 EUR od 18.02.2008. do isplate;

- na iznos 4,99 EUR od 03.03.2008. do isplate;

- na iznos 1,52 EUR od 15.04.2008. do isplate;

- na iznos 0,15 EUR od 14.05.2008. do isplate;

- na iznos 1,86 EUR od 03.06.2008. do isplate;

- na iznos 0,96 EUR od 02.09.2008. do isplate;

- na iznos 12,24 EUR od 03.10.2008. do isplate;

- na iznos 4,69 EUR od 28.11.2008. do isplate;

- na iznos 14,29 EUR od 28.11.2008. do isplate;

- na iznos 15,77 EUR od 03.01.2009. do isplate;

- na iznos 16,44 EUR od 03.02.2009. do isplate;

- na iznos 14,90 EUR od 06.03.2009. do isplate;

- na iznos 15,26 EUR od 06.04.2009. do isplate;

- na iznos 12,39 EUR od 06.04.2009. do isplate;

- na iznos 10,27 EUR od 05.06.2009. do isplate;

- na iznos 10,84 EUR od 04.07.2009. do isplate;

- na iznos 11,95 EUR od 04.07.2009. do isplate;

- na iznos 11,85 EUR od 31.08.2009. do isplate;

- na iznos 10,73 EUR od 07.10.2009. do isplate;

- na iznos 12,84 EUR od 09.11.2009. do isplate;

- na iznos 14,54 EUR od 07.12.2009. do isplate;

- na iznos 16,95 EUR od 12.01.2010. do isplate;

- na iznos 16,39 EUR od 15.02.2010. do isplate;

- na iznos 19,66 EUR od 05.03.2010. do isplate;

- na iznos 19,04 EUR od 12.04.2010. do isplate;

- na iznos 678,48 EUR od 21.05.2010. do isplate,

i to do 31.12.2007. po stopi koja se određuje po čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate; od 01.01.2008. do 31.07.2015. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena; od 01.08.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. da tužiteljici NH naknadi trošak parničnog postupka u iznosu 1.331,25 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 28.11.2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužbom od 18.04.2023. tužiteljica NH zatražila je donošenje presude kojom bi se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. naložilo da joj vrati iznos 953,30 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama na ime onoga što je primio na temelju ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u ugovoru o kreditu.

2. U odgovoru na tužbu tuženik Raiffeisenbanka Austria d.d. osporio je osnovanost tužbenog zahtjeva, u bitnom ističući prigovor zastare i navodeći da se tužitelj ne može pozivati na utvrđenja iz kolektivne presude te da ugovorna odredbe o valutnoj klauzuli nije ništetna.

3. Nakon provedenog financijskog vještačenja tužiteljica je podneskom od 05.06.2025. (str. 71-73 spisa) uredila tužbeni zahtjev na način da je zatražila isplatu 953,31 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama.

4. U provedenom postupku pročitani su promet po kreditu (str. 7-8 spisa), ugovor o kreditu (str. 12-16 spisa), otplatni plan (str. 9-11 spisa), zahtjev za kredit (str. 24 spisa), provedeno je financijsko vještačenje (str. 48-51 spisa) te je saslušana tužiteljica (str. 81-82 spisa).

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Predmet parnice je povrat iznosa 953,31 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama na ime onoga što je tuženik kao banka primio od tužiteljice kao potrošača na temelju ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli CHF iz Ugovora o kreditu od 07.05.2007.

7. U postupku nije sporno da je tuženik tužiteljici isplatio ugovoreni iznos kredita, kojeg je potom tužiteljica u cijelosti otplatila u skladu sa svim ugovorenim parametrima, dakle prema valutnoj klauzuli u CHF.

8. Sporno je prije svega je li ugovorna odredba navedenog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF ništetna, a podredno je li nastupila zastara tužiteljičinog restitucijskog zahtjeva.

9. Valjanost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli (CHF) u potrošačkim ugovorima o kreditu bila predmet preispitivanja pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u parničnom postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, a povodom tužbe udruge za zaštitu potrošača Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, protiv osam tuženih banaka koje su takve kredite ugovarale sa potrošačima, a među kojim bankama (tuženicima) je bila i Raiffeisenbank Austria d.d., ovopredmetni tuženik.

10. U tom postupku je pravomoćnom presudom posl. br. P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. utvrđeno da je tuženik (jednako kao i ostale tužene banke) povrijedio kolektivne interese i prava potrošača (korisnika kredita) zaključujući ugovore o kreditu sa ništetnim i nepoštenim ugovornim odredbama, na način da je u razdoblju od 01.01.2004. do 31.12.2008. kao valutu uz koju je vezana glavnica ugovarao švicarski franak, a da prije zaključenja tih ugovora o kreditu, tijekom pregovora i u svezi zaključenja tih ugovora, banka kao trgovac nije u cijelosti informirala korisnike kredita (potrošače) o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti,što je sve imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa da je tuženik time postupio suprotno odredbama tada važećih Zakona o zaštiti potrošača i suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

11. U navedenom postupku apstraktne zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača utvrđeno je da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u potrošačkim ugovorima o kreditu nije bila razumljiva za klijente, jer im nisu na valjan način objašnjenje posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po njih kao potrošače, s time da su tužene banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredite (potrošače) zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima, pri čemu su svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita.

12. Po čl. 502.c Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje ZPP) fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom su prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava građana da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

13. Uvidom u Ugovor o kreditu od 07.05.2007. (str. 12-16 spisa) utvrđeno je da je taj ugovor bio sklopljen između tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. kao kreditora i tužiteljice NH kao korisnika kredita te da je njime iznos kredita bio utvrđen u kunskoj protuvrijednosti iznosa 13.823,09 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan isplate (čl. 1.), uz rok otplate 72 mjeseca (čl. 4.), u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju na dan plaćanja (čl. 7.), s time da se radilo o kreditu za kupnju vozila (čl. 6.).

13.1. Iz sadržaja tog Ugovora proizlazi da on u niti jednom dijelu ne sadrži nikakve konkretne podatke pomoću kojih je tužiteljica mogla shvatiti okolnosti važne za ugovorenu valutnu klauzulu u CHF, odnosno sve rizike i mogućnosti značajne fluktuacije tečaja CHF.

13.2. Iz Zahtjeva za kredit od 03.05.2007. (str. 24 spisa) proizlazi da je tužiteljica tuženiku podnijela zahtjeva za odobravanje kredita u iznosu 59.600,00 HRK (13.303,00 CHF), radi kupnje vozila.

14. Iz iskaza tužiteljice NH (str. 81-82 spisa), kojem ovaj sud u potpunosti vjeruje jer je iskazivala na uvjerljiv način, a sam iskaz je životan i logičan, proizlazi da je predmetni kredit podigla radi kupnje osobnog automobila koji joj je trebao za prijevoz na posao i ostale privatne svrhe. Po njenom iskazu, ona u banci uopće nije dogovarala kredit već je sve dogovarala preko auto kuće od koje je kupovala automobil, te joj nitko nije objasnio o čemu ovisi kretanje tečaja CHF.

15. Dovodeći u vezu sadržaj konkretnog ugovora u kreditu sa prihvaćenim iskazom tužiteljice sud utvrđuje da je tužiteljica u svojstvu potrošača (za svoje osobne potrebe) u svibnju 2007. sa tuženikom sklopila predmetni ugovor o kreditu sa valutnom klauzulom u CHF te da pritom od strane tuženika kao banke nije bila obaviještena o svim mogućim posljedicama i rizicima ugovaranja kredita koji je vezan uz valutu CHF.

16. Slijedom svega navedenoga, sud zaključuje da je pojedinačni ugovor o kreditu koji je bio sklopljen između tužiteljice i tuženika u cijelosti u dosegu pravomoćne presude koja je protiv tuženika donesena u parničnom postupku apstraktne zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača (točka 10. obrazloženja), pa je sukladno čl. 502.c ZPP sud u ovoj parnici vezan utvrđenjima iz te presude, i to utvrđenjem da je ugovorna odredba o potrošačkom kreditu sa valutnom klauzulom u CHF ništetna.

17. Stoga sud utvrđuje da je Ugovor o kreditu od 07.05.2007. koji je bio sklopljen između tužiteljice i tuženika ništetan u dijelu u kojem je njime ugovorena valutna klauzula u CHF po kojoj je kunski iznos kredita i posljedično mjesečnog anuiteta bio vezan uz tečaj švicarskog franka.

18. U postupku nije sporno da je tužiteljica u cijelosti otplatila navedeni kredit, odnosno da je platila sve anuitete sukladno sadržaju konkretnog ugovora o kreditu.

19. To znači da je tužiteljica prilikom otplate kredita tuženiku vršila plaćanja na temelju ništetne ugovorne odredbe, i to u dijelu u kojem se iznos anuiteta povećavao zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj CHF koji je važio u trenutku isplate kredita.

20. Po čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21; dalje: ZOO) u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora. Navedeno se odnosi i na situacije u kojima se utvrdi da je ništetna samo pojedina odredba ugovora.

21. Stoga je tuženik u dužan tužiteljici vratiti novčane iznose koje je primio na temelju ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli.

22. Na okolnost utvrđivanja iznosa koje je tužiteljica isplatila tuženiku na temelju ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, odnosno uslijed povećanja tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je važio u trenutku korištenja kredita (za kojeg se jedino može smatrati da je bio poznat tužiteljici kao potrošaču prilikom ugovaranja kredita, pa se samo taj tečaj može smatrati mjerodavnim prilikom razrješenja spornog odnosa između stranaka), provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o., a iz nalaza i mišljenja tog vještaka od 08.04.2025. (str. 48- 51 spisa) proizlazi da je tužiteljica tuženiku isplatila 953,31 EUR više od onog što bi mu bila dužna platiti da se nije primjenjivala ništetna ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF, već da se kroz čitavo razdoblje kredita primjenjivao onaj tečaj koji je važio u trenutku korištenja kredita (1 CHF=4,449031 HRK).

23. Sud navedeno mišljenje vještaka u cijelosti prihvaća kao pravilno jer je jasno, obrazloženo i neproturječnom sačinjeno je po pravilima struke, bez ikakvih nedostataka, a ni stranke na njega nisu imale primjedbi u računskom dijelu.

24. Slijedom navedenoga sud utvrđuje da je prilikom otplate kredita tužiteljica tuženiku na temelju ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli isplatila 953,31 EUR, pa joj je tuženik na temelju čl. 323. ZOO taj iznos dužan vratiti.

25. Na navedeni iznos tužiteljici u skladu sa čl. 1115. ZOO pripadaju zatezne kamate od dana preplate svakog pojedinačnog anuiteta, jer se u okolnostima konkretnog slučaja tuženik kao banka smatra nesavjesnim stjecateljem.

26. Tuženikov prigovor zastare nije osnovan. Naime, sukladno pravnom shvaćanju VSRH od 30.01.2020. kada se radi o ništetnosti ugovora zastara restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Stoga se u konkretnom slučaju opći zastarni rok od 5 godina (čl. 225. ZOO) računa tek od 14.06.2018., kao datuma pravomoćnosti presude iz kolektivnog spora kojom je ustanovljena ništetnost valutne klauzule u CHF u potrošačkim ugovorima o kreditu. Budući da je tužiteljica tužbu u ovom predmetu podnijela 18.04.2023., to znači da utuženo potraživanje nije zastarjelo.

27. Stoga je tužbeni zahtjev valjalo u cijelosti prihvatiti i odlučiti kao pod točkom I. izreke.

28. Tužiteljica je u cijelosti uspjela u parnici, pa joj je tuženik na temelju čl. 154. st. 1. ZPP dužan naknaditi troškove postupka. Vrijednost predmeta spora u ovom predmetu iznosi 953,01 EUR, a tužiteljicu je zastupao punomoćnik odvjetnik, pa sukladno čl. 155. ZPP i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023; dalje: Tarifa) ima pravo na sljedeće troškove postupka:

- sastav tužbe – 187,50 EUR (Tbr. 7/1);

- sastav podnesaka od 02.10.2023. i 05.06.2025. – po 187,50 EUR (Tbr. 8/1);

- zastupanje na ročištima od 07.11.2024. i 23.10.2025. – po 187,50 EUR (Tbr. 9/1);

- zastupanje na ročištu za objavu presude – 93,75 EUR (Tbr. 9/3)

- financijsko vještačenje – 300,00 EUR,

što sveukupno iznosi 1.331,25 EUR (sa uračunatim PDV-om), pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

U Zagrebu 28. studenoga 2025.

Sudac:

Ivo Đuratović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku 15 dana, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. odvjetnik Goran Devrnja;

2. odvjetnik Josip Mađarić.