Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

Poslovni broj: P-272/2023-48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, po sutkinji Željki Matijević, u pravnoj stvari tužitelja VODOSKOK d.d. za trgovinu i usluge, OIB: 34134218058, Zagreb, Čulinečka cesta 221C, kojeg zastupa punomoćnik Mislav Bradvica, odvjetnik u OD WAHL & partneri d.o.o., Zagreb, protiv tuženika PRESOFLEX GRADNJA d.o.o. za trgovinu, proizvodnju i graditeljstvo, OIB: 66952197279, Požega, Industrijska 30, kojeg zastupa punomoćnik Bruno Damjanac, odvjetnik u Požegi, radi utvrđivanja osporene tražbine, nakon glavne i javne rasprave zaključene 23. listopada 2025., na ročištu za objavu sudske odluke održanom 28. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se osnovanom tražbina tužitelja VODOSKOK d.d. za trgovinu i usluge, OIB: 34134218058, Zagreb, Čulinečka cesta 221C, prema tuženiku PRESOFLEX GRADNJA d.o.o. za trgovinu, proizvodnju i graditeljstvo, OIB: 66952197279, Požega, Industrijska 30, u iznosu 7.963,37 EUR-a (sedam tisuća devetsto šezdeset tri eura i trideset sedam centi), prijavljena u predstečajnom postupku nad dužnikom PRESOFLEX GRADNJA d.o.o. koji se vodio pred ovim sudom pod poslovnim brojem: St-737/2022.

II. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika PRESOFLEX GRADNJA d.o.o. za trgovinu, proizvodnju i graditeljstvo, OIB: 66952197279, Požega, Industrijska 30, prema tužitelju VODOSKOK d.d. za trgovinu i usluge, OIB: 34134218058, Zagreb, Čulinečka cesta 221C, u iznosu 7.963,37 EUR-a (sedam tisuća devetsto šezdeset tri eura i trideset sedam centi).

III. Nalaže se tuženiku PRESOFLEX GRADNJA d.o.o. za trgovinu, proizvodnju i graditeljstvo, OIB: 66952197279, Požega, Industrijska 30, naknaditi tužitelju VODOSKOK d.d. za trgovinu i usluge, OIB: 34134218058, Zagreb, Čulinečka cesta 221C, parnične troškove u iznosu 3.126,01 EUR-a (tri tisuće sto dvadeset šest eura i jedan cent), sa zateznim kamatama koje teku od 28. studenog 2025. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova u iznosu 224,99 EUR-a (dvjesto dvadeset četiri eura i devedeset devet centi).

Obrazloženje

1. Rješenjem ovog suda poslovni broj: St-737/2022-7 od 2. studenog 2022. otvoren je predstečajni postupak nad tuženikom kao dužnikom. U istom postupku, doneseno je rješenje o utvrđenim i osporenim tražbinama vjerovnika poslovni broj: St- 737/2022-70 od 17. ožujka 2023. Tužitelju kao vjerovniku priznata je tražbina u iznosu 88.282,05 EUR-a, a osporena tražbina u iznosu 7.963,37 EUR-a, u kojem je dijelu tužitelj upućen u parnicu.

2. Tuženik i povjerenik osporili su tužiteljevu tražbinu u gore naznačenom iznosu navodeći kao razlog neusklađenost poslovnih knjiga, odnosno prijeboj od 31. prosinca 2021., koji nije proveden u poslovnim knjigama tužitelja kao vjerovnika.

3. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka u bitnom navodi da je zajednica ponuditelja koju čine tuženik i RIKO d.o.o., sklopila s investitorom Tekija d.o.o. Ugovor broj 17- G/2019 za izvođenje radova na Razvoju vodno-komunalne infrastrukture aglomeracije Pleternica, Rekonstrukcija te proširenje sustava odvodnje otpadnih voda. U svrhu izvršenja dijela radova, tužitelj kao prodavatelj i tuženik kao kupac, sklopili su 31. ožujka 2020. Ugovor o kupoprodaji broj 003 – UP/2020. Predmet tog ugovora bila je kupoprodaja robe specificirane u ponudi, a to su PVC-UKC cijevi, revizijska okna, PEHD tlačne cijevi te GRP cijevi, iz prodajnog asortimana tužitelja kao prodavatelja za potrebe projekta, a prema ponudi broj 3225 od 10. ožujka 2020. Tuženik osporava prijavljenu tražbinu tužitelja zbog navodne neusklađenosti poslovnih knjiga, a što se odnosi na izjavu o prijeboju broj 211154 u kojoj tuženik izjavljuje da obavlja prijeboj međusobno dospjelih tražbina s tužiteljem u ukupnom iznosu 60.000,00 kuna. Uz tu izjavu tuženik je dostavio račune na kojima temelj potraživanja koja prebija. U odnosu na račune koji predstavljaju navodnu tužiteljevu tražbinu, tužitelj ističe da oni ne predstavljaju osnovu tražbine koju je je tužitelj kao vjerovnik prijavio u predstečajnom postupku. Smatra da je iz izjave o prijeboju vidljivo da su navedeni računi stariji s datumom dospijeća u 2021., dok se tužiteljevo potraživanje prema tuženiku odnosi na kasnije ispostavljene račune prema tuženiku, s datumom dospijeća u 2022. Osim toga, smatra da je izjava o prijeboju neosnovana jer se dugovanje prema tužitelju na koje se tuženik poziva uopće ne odnosi na predmetni osporeni iznos 7.963,37 EUR-a / 60.000,00 kuna, a koji je predmet ovog postupka, već na prethodna dugovanja tuženika prema tužitelju koja su već ranije podmirena. Tužitelj ne priznaje račune koji u Izjavi o prijeboju predstavljaju tužiteljevo dugovanje prema tuženiku, iz razloga jer je cijena navedena u njima veća od tržišne cijene te jer se tuženik nije pridržavao ugovornih obveza prema tužitelju. Upravo iz tih razloga, tužitelj je tuženiku vratio Izjavu o prijeboju s priloženim računima, uz dopis u kojem jasno navodi da ne priznaje priložene račune tuženika ispostavljene prema tužitelju. Zaključuje da osporavani iznos iz predstečajnog postupka, koji predstavlja tuženikovo dugovanje prema tužitelju, nije mogao biti prebijen jer u trenutku izdavanja izjave o prijeboju još nije ni nastao. Predlaže sudu donijeti presudu kojom će se utvrditi postojanje tužiteljeve tražbine u iznosu 60.000,00 kuna / 7.963,37 EUR-a te naložiti tuženiku naknadu parničnih troškova tužitelju uz zakonske zatezne kamate.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava osnovu i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva s obzirom na izjavljeni prijeboj međusobno dospjelih tražbina. U slučaju drugačijeg tužiteljeva zatvaranja računa izdanih od strane tuženika istaknuo je procesnopravni prigovor radi prebijanja. Smatra da kod jednostrane izjave o prijeboju koju je tuženik dostavio tužitelju nije potrebno nikakvo međusobno potpisivanje i usuglašavanje, a da vraćeni računi od strane tužitelja nemaju nikakav značaj za postojanje tražbine. Osim toga, ističe da se, sukladno razvijenoj praksi između trgovaca, računi vraćaju u roku od osam dana od dana primitka, što tužitelj nije učinio, već je povrat računa izvršio najranije 21. siječnja 2022., kada je potpisan dopis upućen tuženiku. Naime, tuženik je 31. prosinca 2021. izjavio prijeboj tužitelju s osnove dospjelih računa za obavljene usluge koje je tužitelj trebao platiti prema članku 6. Ugovora o kupoprodaji robe. Radi se o računima tuženika izdanih prema tužitelju koji su tablično prikazani u izjavi o prijeboju i to računi: 966-090-90, 971-090-90, 972-090- 90 i 973-090-90, koji su izdani 17. studenog 2021., a dospjeli 17. prosinca 2021. Računi su izdani na temelju izvršene obveze tuženika što je ugovorno bila obveza tužitelja, kao prefakturirani računi za izvršena testiranja pred društvom Građevinski laboratorij d.o.o., Zagreb, sukladno dokumentaciji priloženoj od tužitelja. Tvrdi da je riječ o šteti koju je tuženik pretrpio vršenjem testiranja isporučenih PVC cijevi od strane tužitelja tuženiku jer je tužitelj bio u obvezi izvršiti ta ispitivanja sukladno Ugovoru. Upravo visina ispostavljenog računa je prefakturirani trošak koji je tuženik platio, a po Ugovoru se tu uslugu obvezao isporučiti tužitelj. U odnosu na prigovor tužitelja da je račun veće vrijednosti od pružene usluge u smislu tržišne cijene, tuženik izjavljuje da tužitelj ne može uspoređivati cijene svoje sestrinske firme neizvršenih, a ugovorom preuzetih obveza. Nadalje, tuženik ističe da je tim ugovorom ugovorena količina isporuke cijevi kao i obveza ispitivanja obodne krutosti cijevi za sve isporučene PVC cijevi, čime tužiteljev prigovor neugovorene količine ispitivanja je otklonjen. Smatra da tužiteljevo vraćanje računa nema uporište u zakonskim ili ugovornim odredbama jer je društvo koje je tužitelj predložio za vršenje atesta povezano društvo s tužiteljem pa smatra da je to svojevrstan sukob interesa, a da cijena nije određena u iznosu dvostruke tržišne cijene. Naglasio je da je Heplast-pipe d.o.o. društvo kćer tužitelja, jer je tužitelj jedini osnivač društva Heplast-pipe d.o.o. Naglašava da tužitelj nije mogao nikako drugačije zatvarati račune nego na način izjavljen prijebojem pa smatra da osnovano osporava tužiteljevu tražbinu u predstečajnom postupku jer je zbog tužiteljeva neprovođenja izjavljenog prijeboja u njegovim poslovnim knjigama došlo do neusklađenosti knjigovodstvenih vrijednosti. Predlaže sudu donijeti presudu kojom će se odbiti tužbeni zahtjev i naložiti tužitelju naknadu parničnih troškova tuženiku.

5. Sud je usvojio dokazni prijedlog tuženika za financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem. Nalogom za financijsko-knjigovodstveno vještačenje naloženo je vještaku utvrditi postojanje tuženikove dospjele nepodmirene tražbine prema tužitelju i utvrditi visinu troška kojega je tuženik platio Građevinskom laboratoriju d.o.o. Zagreb na ime ispitivanja ubodne krutosti cijevi, a koje su u osporavanom prijeboju.

6. Tuženik je u postupku vještakinji dostavio Ponudu Građevinskog laboratorija d.o.o. od 26. veljače 2020. Dakle Ponudu cijene ispitivanja koju je Građevinski laboratorij dostavio prije sklopljenog Ugovora o kupoprodaji, a na kojoj ponudi je naveden predmetni projekt: Sustav odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda aglomeracije Pleternica. Sukladno ponuđenim cijenama, Građevinski je laboratorij d.o.o. ispostavio na ime naručitelja PRESOFLEX GRADNJA d.o.o. ukupno četiri računa koja se odnose na ispitivanje vezano za projekt Razvoja vodno-komunalne infrastrukture aglomeracije Pleternica, navodi vještakinja. Tek po primitku posljednjeg računa ispostavljenog od Građevinskog laboratorija d.o.o., tuženik je izvršio prefakturiranje kompletnog troška, po istoj cijeni i istog opisa usluge, na tužitelja. Svi računi su izdani s datumom 17. studenog 2021. godine, s valutom plaćanja 17. prosinca 2021. Tužitelj je u svom očitovanju naveo kako je račune koji su navedeni u kompenzaciji koju osporava (račun broj 4652-02-91 i račun broj 4737-02-91) zatvorio na drugačiji način, odnosno uplatama i drugim kompenzacijama, a što je razvidno i iz njegovih poslovnih knjiga, navodi vještakinja.

7. Tuženik nema prigovora na nalaz vještakinje, dok tužitelj ističe da su se, prilikom dogovaranja projekta, tužitelj i tuženik dogovorili da će se predmetno ispitivanje provesti u laboratoriju Heplast-pipe d.o.o., što tuženik niti ne spori. Smatra spornim što je tuženik ponudu Građevinskog laboratorija d.o.o. zatražio prije sklapanja Ugovora te proveo ispitivanja, unatoč odredbi članka 3. Ugovora, prema kojoj je tužitelj bio u obvezi izvršiti ispitivanja. Tuženik je dakle samoinicijativno i jednostrano naručio uslugu ispitivanja od treće osobe, bez suglasnosti i obavijesti tužitelja. Stoga smatra da je, u smislu odredbe članka 161. stavka 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. – dalje: ZOO), plaćanje usluge obveza tuženika. Zaključuje da nema osnove za prijeboj tražbina, jer tuženik nema tražbinu prema tužitelju koju bi mogao pravovaljano prebiti.

8. Svjedok RP je u svom iskazu (list 462-463 spisa) naveo da je na predmetnom projektu radio kao voditelj projekta te je kao takav bio upoznat sa svim ponudama i opsegom radova na gradilištu. Njegova zadaća kao voditelja projekta bila je i revizija, odnosno kontrola svih ugovornih obveza koje je tuženik imao s dobavljačima opreme i radova. Prilikom kontrole utvrdio je da je u ugovoru postojala obveza tužitelja vezano za ispitivanje kanalizacijskih cijevi, na način da je bilo ugovoreno da će se na svakih 3000 metara cijevi vršiti ispitivanje. To ispitivanje nije vršio tužitelj, već tuženik. Svi računi koje je tuženik imao za te radnje prefakturirani su na tužitelja.

9. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u izvod otvorenih stavki na dan 2. studenoga 2022. (list 7 i 323 spisa), Ugovor o kupoprodaji broj 003 – UP/2020 (list 9-16 spisa), obrazac prijave tražbine vjerovnika u predstečajnom postupku (list 18- 19 spisa), rješenje ovog suda o otvaranju predstečajnog postupka nad tuženikom, poslovni broj: St-737/2022-7, od 2. studenog 2022. (list 20-23 spisa), rješenje ovog suda o utvrđenim i osporenim tražbinama od 17. ožujka 2023., poslovni broj: St- 737/2022-70 (list 24-75 spisa), rješenje ovog suda o potvrđivanju plana restrukturiranja od 25. kolovoza 2023. poslovni broj: St-737/2022-247 (list 76-310 spisa), račune 966- 090-90, 971-090-90, 972-090-90, 973-090-90 (list 311-318 spisa), izjavu o prijeboju 21154 s dopisom tužitelja (list 321-322 i 375-376 spisa), strukturu zatvorenih i djelomično zatvorenih stavki (list 324-325 spisa), očitovanje povjerenika o prijavljenim tražbinama (list 326-328 spisa), otpremnice 53296, 51866, 51867, 51693, 51720, 51882, 51883, 51897, 51865, 51719, 7588, 5469, 5414, 54388, 53295, 15825, 11904 (list 331-347 spisa), račune 1299-02-91, 1302-02-91, 5612-01-91, 6748-01-91, 1746- 02-91, 1886-02-91, 1887-02-91, 1888-02-91, 1885-02-91, 8636-01-91, 3524-02-91, 3523-02-91, 12044-01-91, 15703-01-91, 4537-02-91 (list 348-363 spisa), izvadak iz sudskog registra za trgovačko društvo Heplast-pipe d.o.o. (list 370-374 spisa), proveo dokaz saslušanjem svjedoka RP (list 462-463 spisa) te proveo dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji Dajani Hart (list 395-402 i 443 spisa).

10. Sud nije uzeo u obzir potvrdu o akreditaciji za Građevinski laboratorij d.o.o. (list 467-470 spisa) s obzirom na to da je taj dokaz dostavljen u spis protivno odredbi članka 299. stavka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP).

11. Tužbeni zahtjev je osnovan.

12. Predmet ovog spora je utvrđivanje osnovanosti tražbine osporene u predstečajnom postupku nad tuženikom u iznosu od 7.963,37 EUR-a. Tuženik u predstečajnom postupku, a niti u ovom postupku nije osporavao nastanak i postojanje same tražbine tužitelja prijavljene u predstečajnom postupku, na način da je osporavao račune, otpremnice ili osnov njena nastanka, već tuženik tražbinu osporava isključivo zbog prijeboja koji smatra da je nastao. Stoga sud neće, u tom smislu, obrazlagati osnovu tražbine tužitelja prijavljene u predstečajnom postupku, već će obrazložiti zbog čega smatra neosnovanim prijeboj na kojem tuženik temelji svoje osporavanje.

13. Pri tom je važno razlikovati dvije osnove za prijeboj koje je istakao tuženik. U predstečajnom postupku, tuženik je osporavao tražbinu tuženika ističući da je prijeboj nastao njegovom jednostranom Izjavom o prijeboju od 31. prosinca 2021.

14. U ovom postupku, tuženik je, uz raniji, istakao i drugi osnov – procesnopravni prigovor prijeboja.

15. Prema odredbi članka 195. ZOO-a, dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika, ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenljive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su obje dospjele, a prema odredbi članka 196. ZOO, prijeboj ne nastaje čim se ispune pretpostavke za to, nego tek izjavom o prijeboju. Nakon izjave o prijeboju smatra se da je učinak prijeboja nastao onoga trenutka kad su se ispunile pretpostavke za to.

16. Nasuprot tome, prigovor radi prebijanja je procesnopravni prigovor reguliran procesnim pravom. Ističući taj prigovor tuženik ne tvrdi da je tužiteljeva tražbina postojala i prestala građanskopravnim izvanprocesnim prijebojem, nego ističe postojanje svoje tražbine i zahtijeva od suda da presudom izvrši prijeboj uzajamnih tražbina. Zakonski termin prigovor radi prebijanja (čl. 333. st. 3. ZPP) i potraživanje istaknuto radi prebijanja (čl. 338. st. 3. ZPP) govori o tome da se prigovor ističe u svrhu prebijanja, do kojega tek treba doći odlukom suda.

17. Dakle, što se tiče prvog razloga za osporavanje, Izjave o prijeboju od 31. prosinca 2021., (list 321 i 376 spisa) razvidno je da su kao tuženikove dospjele obveze prema tužitelju navedene obveze po računima 4737-02-91 i 4652-02-91. Međutim, tužitelj je u predstečaj tuženikove dospjele obveze po sasvim drugim računima i po sasvim drugoj osnovi. Tako su računi tuženika koje tužitelj navodi u predmetnoj Izjavi o prijeboju: račun 4737-02-91 na iznos 32.839,86 kuna i s dospijećem 4. prosinca 2021. te račun 4652-02-91 na iznos 27.160,14 kuna i s dospijećem 29. studenog 2021., dok se osporavana tražbina prijavljena u predstečaju temelji na računima 1299-02-91, 1302-02-91, 5612-01-91, 6748-01-91, 1746-02-91, 1886-02-91, 1887-02-91, 1888-02- 91, 1885-02-91, 8636-01-91, 3524-02-91, 3523-02-91, 12044-01-91, 15703-01-91, 4537-02-91, a koji su izdani i imaju rok dospijeća u 2022. godini, dakle nakon tuženikove Izjave o prijeboju.

18. Prema tome, tražbina tužitelja prema tuženiku iz Izjave o prijeboju nije istovjetna s tražbinom tužitelja prema tuženiku prijavljenom u predstečajnom postupku, niti je to u bilo kojem trenutku tvrdila bilo koja strana. Iz nalaza i mišljenja vještaka u postupku, a tako i iz tvrdnji tužitelja tijekom postupka, proizlazi da je tužitelj potraživanja temeljena na računima iz Izjave o prijeboju 4737-02-91 i 4652-02-91 zatvorio na drugačiji način, odnosno uplatama i drugim kompenzacijama, a što je razvidno i iz njegovih poslovnih knjiga.

19. Računi broj: 966-090-90, 971-090-90, 972-090-90 i 973-090-90, koje s druge strane tuženik stavlja u prijeboj kao svoju tražbinu prema tužitelju, predstavljaju prefakturirane račune za testiranja cijevi koje je izvršio Građevinski laboratorij d.o.o. po nalogu tuženika.

20. Što se tiče osnovanosti tražbine tuženika, prema navedenim računima koje tuženik stavlja u prijeboj kako u Izjavi o prijeboju tako i u svom procesnopravnom prigovoru prijeboja, odlučne su odredbe Ugovora o kupoprodaji broj 003 – UP/2020 (list 9-16 spisa) od 31. ožujka 2020. koji su sklopili tužitelj kao prodavatelj i tuženik kao kupac.

21. Predmet Ugovora o kupoprodaji broj 003 – UP/2020 je kupoprodaja robe specificirane u ponudi - PVC-UKC cijevi, revizijska okna, PEHD tlačne cijevi te GRP cijevi, iz prodajnog asortimana tužitelja kao prodavatelja za potrebe projekta, a prema Ponudi tužitelja broj 3225 od 10. ožujka 2020. koja čini sastavni dio tog ugovora.

22. Odredbom članka 3. predmetnog Ugovora stranke su ugovorile da su jedinične cijene stavki iz Ponude konačne i nepromjenjive za cijelo vrijeme trajanja ovog Ugovora. Zatim, da se prodavatelj obvezuje isporučiti Robu navedenu u Ponudi po jediničnim cijenama koje je ponudio putem iste. Stavkom 3. istog članka Ugovora propisano je da je za PVC cijevi isporučene od strane Prodavatelja iz Ponude uključeno u cijenu i ispitivanje obodne krutosti cijevi sukladno normi HRN EN ISO 9969.

23. Dakle, stranke su ugovorile da je, u cijenu koja je fiksno ugovorena Ponudom koja je dio Ugovora, uključeno ispitivanje obodne krutosti cijevi.

24. Tijekom postupka, tuženik nije dokazao, a niti tvrdio, da tužitelj nije proveo predmetno ispitivanje, zbog kojih je tuženik morao provesti ispitivanje sam, dapače, spominje da ispitivanja provodi društvo Heplast-pipe d.o.o. Smatra da je predmetno društvo u sukobu interesa, jer je tužitelj jedini osnivač društva Heplast-pipe d.o.o., ali ne tvrdi da su ispitivanja loše napravljena ili da nisu napravljena.

25. Tuženik također tvrdi da mu je nastala šteta koju je pretrpio vršenjem testiranja isporučenih PVC cijevi. Međutim, niti u jednom trenutku tijekom postupka tuženik ne navodi, da je u smislu odredbe članka 8. predmetnog Ugovora, izvršio reklamacije zbog nedostataka u kvaliteti isporučene robe tužitelju, zbog kojih je sam inicirao predmetno ispitivanje, odnosno da tužitelj nije valjano izvršio ispitivanje, zbog čega bi se eventualno imala primijeniti odredba članka 11. stavka 4. predmetnog Ugovora koja se odnosi na jamstveni rok i uvjete. Naime, prema navedenoj odredbi, kupac zadržava pravo prije isporuke, tijekom i nakon isporuke, robu dostaviti na analizu ovlaštenim institucijama u svrhu ocjene (provjere) usklađenosti iste s tehničkim specifikacijama i normama. Ukoliko se ispitivanjem utvrdi odstupanje od zahtjeva Prodavatelj je dužan izvršiti zamjenu nekvalitetne isporučene ugovorene robe sa istom bez nedostataka, u primjerenom roku, određenom od dana dostave pisanog prigovora Kupca.

26. Dakle, ne proizlazi iz niti jednog dokaza niti tvrdnje kao niti činjeničnog stanja spisa da je bilo uvjeta za aktivaciju navedenih odredbi Ugovora, zbog kojih je tuženik morao izvršiti ispitivanje, a koje bi tužitelj bio dužan platiti.

27. Prema odredbi članka 161. stavka 1. ZOO-a propisano je da obvezu može ispuniti ne samo dužnik nego i treća osoba, dok je stavkom 3. istog članka propisano da je vjerovnik dužan primiti ispunjenje od treće osobe ako je dužnik s tim suglasan, osim kad prema ugovoru ili naravi obveze ovu treba ispuniti dužnik osobno.

28. Slijedom navedenog, nesporno je da je tuženik zatražio ponudu od Građevinskog laboratorija d.o.o. prije sklapanja Ugovora, zatim sklopio Ugovor s tužiteljem, prema kojem je ispitivanje uključeno u cijenu previđenu ponudom, koja je sastavni dio Ugovora, a zatim, protivno odredbi članka 161. ZOO, neosnovano i samoinicijativno zatražio ispitivanje od Građevinskog laboratorija d.o.o. Angažirajući treću osobu bez prethodnog pozivanja tužitelja na ispunjenje obveze, tuženik ne može naknadno tražiti od tužitelja naknadu troškova ispitivanja, jer je riječ o odvojenom pravnom poslu koji je tuženik samostalno sklopio s trećom osobom.

29. Stoga, sud ne nalazi osnovanom tražbinu tuženika na kojoj temelji prijeboj s tražbinom tužitelja prijavljenom u predstečajnom postupku. Samim tim, sud ne smatra osnovanim prijeboj niti po jednoj osnovi koju je tuženik istakao, zbog čega je odlučio kao u točki II. izreke presude.

30. Odluka o trošku temelji se na odredbama članka 154. stavka 1. i članka 155. stavka 1. i 2. ZPP-a pa je tužitelju dosuđen trošak u ukupnom iznosu 3.126,1 EUR-a, odnosno za: sastav tužbe u iznosu 200,00 EUR-a, uz pripadajući PDV od 50,00 EUR- a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 138/23., 107/ 25.) po Tbr. 7. t. 1, sastav obrazloženog podneska od 26. rujna 2023 u iznosu 200,00 EUR-a, uz pripadajući PDV od 50,00 EUR-a po Tbr. 8. t. 1, zastupanje na ročištu od 25. siječnja 2024. u iznosu 200,00 EUR-a, uz pripadajući PDV od 50,00 EUR-a po Tbr. 9. t. 1., zastupanje na ročištu od 14. ožujka 2024. u iznosu 200,00 EUR-a, uz pripadajući PDV od 50,00 EUR-a po Tbr. 9. t. 1., sastav obrazloženog podneska od 4. lipnja 2024. u iznosu 200,00 EUR-a, uz pripadajući PDV od 50,00 EUR-a po Tbr. 8. t. 1., sastav obrazloženog podneska od 31. listopada 2024. u iznosu 200,00 EUR-a, uz pripadajući PDV od 50,00 EUR-a po Tbr. 8. t. 1., zastupanje na ročištu od 23. siječnja 2025. u iznosu 200,00 EUR-a, uz pripadajući PDV od 50,00 EUR-a po Tbr. 9. t. 1., zastupanje na ročištu od 19. veljače 2025. u iznosu 200,00 EUR-a, uz pripadajući PDV od 50,00 EUR-a po Tbr. 9. t. 1., zastupanje na ročištu od 12. lipnja 2025. u iznosu 200,00 EUR-a, uz pripadajući PDV od 50,00 EUR-a po Tbr. 9. t. 1., zastupanje na ročištu od 12. rujna 2025. u iznosu 200,00 EUR-a, uz pripadajući PDV od 50,00 EUR-a po Tbr. 9. t. 1., sastav obrazloženog podneska od 9. listopada 2025. u iznosu 200,00 EUR-a, uz pripadajući PDV od 50,00 EUR-a po Tbr. 8. t. 1., zastupanje na ročištu od 23. listopada 2025. u iznosu 200,00 EUR-a, uz pripadajući PDV od 50,00 EUR-a po Tbr. 9. t. 1., trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu 63,05 EUR-a, u skladu s Uredbom o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“, 37/23.) te u istom iznosu trošak sudske pristojbe za presudu, a slijedom čega odlučeno je kao u točki III. izreke presude.

31. Odluka o zateznim kamatama na dosuđene troškove parničnog postupka temelji se na odredbi članka 151. stavka 3. ZPP-a.

32. Sud je odbio zahtjev tužitelja kojim je zahtijevao naknadu parničnih troškova u iznosu 224,99 EUR-a jer se radi o iznosima troškova sudskih pristojbi koji su zatraženi u iznosu višem od onog koji je propisan odredbama Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi pa je odlučeno kao u točki IV. izreke.

U Osijeku 28. studenoga 2025.

Sutkinja

Željka Matijević

Uputa o pravnom lijeku: protiv ove presude može se izjaviti žalba Visokom Trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana putem ovog suda.