REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž R-98/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Irene Dikanović-Terzić, predsjednice vijeća, Lidije Klašnja-Petrović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Mirjane Šebalj Meglajec, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Luki Mardešiću, odvjetniku u Zagrebu protiv tuženice Dekra za privremeno zapošljavanje d.o.o. Zagreb, Horvatova 82/6, OIB: 69914640215, zastupane po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Crnkić Gotovac & Erceg d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, od 16. srpnja 2025., poslovni broj: PR-790/2025-22, u sjednici vijeća održanoj 28. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Uvažava se žalba tuženice Dekra za privremeno zapošljavanje d.o.o. Zagreb i preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: PR- 790/2025-22, od 16. srpnja 2025. te se sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja NP iz [adresa] koji glasi:

„1. Utvrđuje se da nije dopuštena tuženikova Odluka o redovitom otkazu Ugovora o radu od 10.10.2023.

2. Sudski se raskida Ugovor o radu na određeno vrijeme zaključen 24.02.2023. između radnika NP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i poslodavca Dekra za privremeno zapošljavanje d.o.o., Horvatova 82/6, Zagreb, OIB: 69914640215, s danom 29.02.2024.

3. Nalaže se tuženiku s naslova naknade štete zbog sudskog raskida Ugovora o radu isplatiti tužitelju iznos od 3.599,52 eura sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

4. Tuženik je dužan nadoknaditi tužitelju parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

II Nalaže se tužitelju da naknadi tuženici parnični trošak u iznosu od 1.375,00 eura, u roku od 15 dana.

III Nalaže se tužitelju da naknadi tuženici trošak žalbenog postupka u iznosu od 312,50 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja poslovni broj: PR-790/2025-22, od 16. srpnja 2025. presuđeno je:

"I./ Utvrđuje se da nije dopuštena tuženikova Odluka o redovitom otkazu Ugovora o radu od 10.10.2023.

II./ Sudski se raskida Ugovor o radu na određeno vrijeme zaključen 24.02.2023. između radnika NP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i poslodavca Dekra za privremeno zapošljavanje d.o.o., Horvatova 82/6, Zagreb, OIB: 69914640215, s danom 29.02.2024.

III./ Nalaže se tuženiku Dekra za privremeno zapošljavanje d.o.o. iz Zagreba, Horvatova 82/6, OIB: 69914640215 da tužitelju NP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati s naslova naknade štete zbog sudskog raskida Ugovora o radu iznos od 3.599,52 eura sa zateznim kamatama tekućim od 16. srpnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV./ Nalaže se tuženiku Dekra za privremeno zapošljavanje d.o.o. iz Zagreba, Horvatova 82/6, OIB: 69914640215 da tužitelju NP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.812,50 eura sa zateznim kamatama tekućim od 16. srpnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V./ Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška kao neosnovan."

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih razloga te da se tužitelj odbije s tužbom i tužbenim zahtjevom i obveže na naknadu parničnog troška tuženici, kao i troškova žalbenog postupka.

2.1. U žalbi navodi da je usvajanjem tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud pogrešno primijenio relevantno materijalno pravo i počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, budući da prvostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati te da nije rezultat dokaza provedenih kroz cjelokupan postupak, da postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava danih u postupku i samih tih isprava te da je prvostupanjski sud ignoriranjem zaključaka i upute drugostupanjskog suda iz ukidne odluke Gž R-18/2025, u ponovljenom postupku donio presudu koja ponovno nema utemeljenja niti u stanju spisa, niti u relevantnom materijalnom pravu i da je pobijana odluka u odnosu na ključne činjenice nerazumljiva, zatim da prvostupanjski sud pravilno navodi kako je vezan onim razlozima koje je poslodavac naveo u svojoj odluci o otkazu, međutim da pogrešno i protivno sadržaju odluke o otkazu utvrđuje da je tuženica u pobijanoj odluci navela da je tužitelju otkazan ugovor o radu jer kod korisnika više ne egzistira mogućnost da tužitelj nastavi s obavljanjem rada na poslovima iz Ugovora o radu s obzirom da to tako nije u Odluci o otkazu navedeno i da pobijana odluka o otkazu ugovora o radu nije donesena zbog prestanka potrebe za ustupljenim radnikom (tužiteljem) kod korisnika Electrolux d.o.o. Zagreb, već zbog prestanka potrebe za poslovima kod tuženika, a koju činjenicu je prvostupanjski sud propustio pravilno utvrditi te da je točno da prema odredbi članka 47. stavka 4. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23 i 64/23; dalje ZR) prestanak potrebe za ustupljenim radnikom kod korisnika prije isteka razdoblja za koje je ustupljen, ne može biti razlog za otkaz ugovora o radu za privremeno obavljanje poslova, međutim da u konkretnom slučaju ta odredba nije primjenjiva jer razlog otkaza nije prestanak potrebe za radom radnika kod korisnika, nego prestanak potrebe za radom radnika kod tuženika i da je tužitelj odbio raditi kod tuženika na istim poslovima (kod drugog korisnika) i to zbog privatnih, odnosno, zdravstvenih razloga pa da tuženica nije imala drugog izbora, nego tužitelju otkazati ugovor o radu.

2.2. Tuženica se žali i zbog odluke o parničnom trošku i smatra da je odluka prvostupanjskog suda nepravilna pa prema tome i dosuda bilo kakvog parničnog troška tužitelju. Osim toga navodi da je u konkretnom slučaju riječ o radnom sporu radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza u kojem je odvjetničku nagradu trebalo odmjeriti u jednokratnom iznosu sukladno Tbr. 7/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, a podredno osporava trošak zahtjeva za zaštitu prava radnika, smatrajući da se ne radi o parničnoj radnji.

3. U odgovoru na žalbu, tužitelj predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući pobijanu odluku utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, u svezi članka 365. stavka 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Prvostupanjski sud je o odlučnim činjenicama i za svoje pravne stavove dao dostatno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog koji se ne bi mogla preispitati i nema proturječja između izreke i razloga presude pa prilikom donošenja prvostupanjske presude nije počinjena bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a. Međutim, osnovano tuženica tvrdi da je prvostupanjski sud, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pogrešno primijenio materijalno pravo kada je kao osnovan prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti odluke o redovitom otkazu zbog prestanka potrebe za radom radnika, sudski raskid ugovora o radu i isplata naknade štete.

7. Iz prvostupanjskog postupka proizlazi:

- da su tužitelj i tuženica 24. veljače 2023. sklopili Ugovor o radu na određeno vrijeme za privremeno obavljanje poslova kod korisnika Electrolux d.o.o. Zagreb, za razdoblje od 28. ožujka 2023. do 27. ožujka 2024.,

- da je tužitelj ustupljen za obavljanje poslova NPL EMA,

- da je tuženica, nakon što je obaviještena od korisnika da je prestala potreba za radom tužitelja, donijela 18. rujna 2023., Odluku da se tužitelj oslobađa od obveze rada kod korisnika, uz pravo na naknadu plaće,

- da je tuženica otkazala tužitelju ugovor o radu od 24. veljače 2023. redovitim otkazom i da je u odluci obrazloženo da je poslodavac sagledao sve raspoložive mogućnosti za upućivanje radnika za privremeno obavljanje poslova drugim korisnicima, da je s radnikom obavljeno više razgovora i da su razmotrene sve okolnosti na strani radnika i na strani poslodavca, koje bio omogućavale da se radni odnos nastavi do dana kada je Ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen, da je radniku ponuđeno i omogućeno da poslove za koje je sklopljen Ugovor o radu nastavi obavljati kod drugog korisnika, da je nakon obavljenih testiranja i razgovora, radnik obavijestio poslodavca da nije voljan nastaviti s obavljanjem rada kod drugog poslodavca, da radnik nije bio spreman prihvatiti drugačije poslove od onih za koje je sklopljen ugovor o radu pa da poslodavac, s obzirom na navedene promijenjene okolnosti, koje nisu uvjetovane krivnjom radnika, nije imao drugih mogućnosti, nego redovito otkazati ugovor o radu,

- da je svjedok ĆP, zaposlen kod tuženice kao direktor regije za centralnu Hrvatsku potvrdio je da je tužitelj upućen na rad kod korisnika Electrolux, nakon čega je tuženica dobila obavijest od Electroluxa da više nema potrebe za poslovima tužitelja pa je tužitelj oslobođen od obveze rada te je tuženica krenula u traženje drugih poslova za tužitelja kod svojih klijenata i da su tužitelju pronađeni slični poslovi, ali je tužitelj je tražio poslao sa istim uvjetima koje je imao kod Electroluxa i to u pogledu plaće, službenog vozila i slično, da mu je takav posao pronađen kod tvrtke Grohe, međutim da je tužitelj rekao da mora razmisliti o tom poslu, da nije siguran, a nakon što je tuženik rekao da se mora izjasniti prihvaća li posao ili ne jer to tuženica mora javiti klijentu, tužitelj je rekao da ne želi taj posao i da planira neki operativni zahvat i da su osim toga tužitelju ponuđeni svi poslovi kod korisnika koji su bili slobodni, a to je bilo oko desetak pozicija te da nakon otkaza tužitelja nisu zapošljavali novog prodajnog predstavnika, već samo kod tvrtke Grohe, na koje radno mjesto tužitelj nije pristao,

- da je tužitelj iskazao da nije odbio ponudu za poslom u tvrtki Grohe, da je bio na razgovoru u navedenoj tvrtki i prihvatio je posao, međutim rekli su mu da radnika trebaju odmah pa je zvao ĆP i rekao mu za operaciju i činjenicu da će imati dulji oporavak i da ne može odmah početi raditi, međutim nakon pet dana mu je rečeno da je dobio otkaz zbog ne prihvaćanja ponude, iako je htio raditi za navedenu firmu.

8. Prvostupanjski sud utvrđuje da nije dopuštena odluka o otkazu ugovora o radu, sudski raskida ugovor o radu i određuje naknadu štete u iznosu od 3.599,52 eura, zaključujući da prestanak potrebe za poslovima koje je tužitelj obavljao predstavlja razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu sukladno članku 115. stavak 1. točka 1. ZR-a, pri tome zaključuje da je poslodavac sagledao sve raspoložive mogućnosti za upućivanje tužitelja za privremeno obavljanje poslova kod drugih korisnika i da tužitelj nije bio voljan nastaviti s obavljanjem rada kod drugog korisnika i drugačije poslove od onih za koje je sklopljen ugovor o radu, međutim da u Odluci o otkazu ugovora o radu jasno i nedvojbeno piše da je tužitelju otkazan ugovor o radu zbog promijenjenih okolnosti u poslovanju zbog kojih kod korisnika (Electrolux) više ne egzistira mogućnost da radnik nastavi s obavljanjem rada na poslovima iz Ugovora o radu (prodajni predstavnik, sale out specialist) i da doista nigdje ne piše da je razlog otkazivanja prestanak potrebe za radom tužitelja kod tuženika kao poslodavca, kako to neosnovano tuženica navodi tijekom postupka i da prema članku 47. stavak 4. ZR-a, prestanak potrebe ustupljenim radnikom kod korisnika prije isteka razdoblja za koje je ustupljen, ne može biti razlog za otkaz ugovora o radu za privremeno obavljanje poslova, kao i da, u slučaju čak i da je pisano obrazloženje otkaza ugovora o radu dvosmisleno i nejasno, takvo obrazloženje treba tumačiti u korist radnika, a da je takav pravni stav zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske poslovni broj Revr-449/05 od 17. studenog 2005. Dodatno prvostupanjski sud utvrđuje da je u sudskom postupku u kojem se odlučuje o odluci o otkazu ugovora o radu sud vezan onim razlozima koje je poslodavac naveo u odluci te je dužan ocijeniti je li poslodavac dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz, koji je kao otkazni razlog naveden u odluci o otkazu i da ne može svoju odluku o opravdanosti odluke o otkazu ugovora o radu temeljiti na bilo kojim drugim razlozima osim onih koje je u svojoj odluci naveo poslodavac. Pri tome se poziva na pravne stavove Vrhovnog suda Republike Hrvatske izražene u brojnim revizijskim odlukama. Prvostupanjski sud zaključno navodi da s obzirom da je tuženik u pobijanoj odluci o otkazu naveo da je tužitelju otkazao ugovor o radu jer kod Korisnika više ne egzistira mogućnosti da radnik nastavi s obavljanjem rada na poslovima prodajni predstavnik, sale out specijalist, da je sud ovlašten ispitivati isključivo postojanje i opravdanost tog otkaznog razloga jer u protivnom kada bi se tuženiku omogućilo da tijekom sudskog postupka iznosi druge nove otkazne razloge, tada bi se tuženiku omogućavalo da dođe u povoljniji položaj od onog u kojem je tužitelj te da je tuženik s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, imao opravdan razlog za poslovno uvjetovani otkaz, međutim da prema članku 47. stavak. 4. ZR-a, prestanak potrebe za ustupljenim radnikom kod korisnika prije isteka razdoblja za koje je ustupljen ne može biti razlog za otkaz ugovora o radu za privremeno obavljanje poslova.

9. U ovoj konkretnoj pravnoj situaciji, pravni stav prvostupanjskog suda nije primjenjiv niti je pravilna analiza činjeničnog stanja utvrđenog u postupku, a kako osnovano navodi tuženica u žalbenim razlozima.

10. Tužitelj i tuženica su 24. veljače 2023. sklopili ugovor o radu na određeno vrijeme za privremeno obavljanje poslova kod korisnika Electrolux d.o.o. Zagreb te je na temelju navedenog ugovora tužitelj kod tuženice zasnovao radni odnos na određeno vrijeme u svrhu ustupanja radnika za privremeno obavljanje poslova kod korisnika s trajanjem do 27. ožujka 2024. S obzirom da radnik za vrijeme sklopljenog ugovora na određeno vrijeme ima pravo na plaću i za vrijeme dok nije ustupljen i dok ne radi, a kod korisnika Electrolux prestala potreba za radom tužitelja, tuženica je 18. rujna 2023. donijela pisanu Odluku da se tužitelj od 18. rujna 2023., oslobađa od obveze rada kod korisnika Electrolux, uz pravo na naknadu plaće.

11. Prvostupanjski sud, na temelju saslušanja svjedoka ĐP, a podredno i iz iskaza tužitelja, pravilno utvrđuje da je tuženica nakon odluke od 18. rujna 2023., krenula s traženjem drugih poslova za tužitelja, da je tužitelj bio na razgovoru u tvrtki Grohe, kojoj je odmah trebao radnik pa do dogovora o radnom odnosu nije došlo jer je tužitelj imao zakazanu operaciju i dulji oporavak, da tužitelj nije prihvatio druge pozicije koje nisu identične radnom mjestu radu prodajni predstavnik, sale out specialist, da je u članku 10. Ugovora o radu na određeno vrijeme za privremeno obavljanje poslova, ugovoreno da se ugovor može otkazati redovitim otkazom te da je tuženica imala opravdani razlog za poslovno uvjetovani otkaz, međutim pogrešno prvostupanjski sud zaključuje da je tuženica ugovor o radu otkazala jer kod korisnika Electrolux, zbog promijenjenih okolnosti u poslovanju više nije bilo potrebe za poslovima koje je tužitelj obavljao i da je time tuženica postupila suprotno članku 47. stavku 4. ZR-a.

12. Naime, iz obrazloženja Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu jasno proizlazi:

- da je ugovor o radu sklopljen za privremeno obavljanje poslova,

- da je poslodavac zaprimio obavijest Korisnika o promijenjenim okolnostima u poslovanju kod kojeg više ne egzistira mogućnost da radnik nastavi s obavljanjem rada na poslovima iz Ugovora o radu,

- da je slijedom obavijesti Korisnika, poslodavac 18. rujna 2023. godine donio Odluku na temelju koje se radnik oslobađa od obveze rada kod Korisnika, uz pravo na naknadu plaće,

- da je u razdoblju od obavijesti Korisnika do dana donošenja Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu, u kojem je radnik ostvarivao sva prava iz ugovora o radu, poslodavac sagledao sve raspoložive mogućnosti za upućivanje radnika za privremeno obavljanje poslova kod drugih korisnika

- da je s radnikom obavljeno više razgovora i da su razmotrene sve okolnosti na strani radnika i na strani poslodavca koje bi omogućavale sa se radni odnos nastavi do dana do kada je Ugovor o radu sklopljen,

- da je radniku ponuđeno i omogućeno da poslove za koje je Ugovor radu sklopljen (prodajni predstavnik, sale out specialist) nastavi obavljati kod drugog korisnika, a nakon obavljenih testiranja i razgovora, radnik je komunicirao poslodavca da nije voljan nastaviti s obavljanjem rada kod drugog korisnika,

- da radnik druge/drugačije poslove od onih za koje je sklopljen ugovor o radu, nije spreman prihvatiti pa da takvi poslovi radniku nisu posebno niti nuđeni,

- da s obzirom na navedene promijenjene okolnosti, koje nisu uvjetovane krivnjom radnika, poslodavac nema drugu mogućnost, nego radniku otkazati ugovor o radu redovitim otkazom, uz priznanje svih prava radniku koji iz takvog otkaza proizlaze,

- da se poslodavac prije odluke o otkazu ugovora o radu savjetovao s Radničkim vijećem.

13. Dakle, tuženica nije otkazala Ugovor o radu tužitelju jer kod Korisnika više ne egzistira mogućnosti da radnik nastavi s obavljanjem rada na poslovima prodajni predstavnik, već zbog svih promijenjenih okolnosti koje su nastupile od dana zasnivanja radnog odnosa i koje nisu uvjetovane krivnjom radnika, a koje je tuženica jasno i nedvosmisleno navela i opisala u odluci o otkazu ugovora o radu a to su: prestanak potrebe za radom kod korisnika Electrolux, nakon čega je tuženica oslobodila tužitelja od rada uz pravo na plaću, a nakon toga razgovori s radnikom i razmatranje svih okolnosti koje bi omogućavale sa se radni odnos nastavi, nakon čega je radnik upućen na testiranje i razgovor kod drugog Korisnika kod kojeg bi radnik obavljao poslove za koje je sklopljen ugovor o radu, što radnik u konačnici nije prihvatio, da radnik nije bio spreman prihvatiti niti druge i drugačije poslove od onih za koje za sklopio ugovor o radu i da poslodavac nije imao drugu mogućnost nego otkazati ugovor o radu.

14. Stoga osnovano tuženica u žalbi navodi da u odluci o otkazu ugovora o radu ne piše da se ugovor o radu otkazuje jer je prestala potreba za radom radnika kod korisnika Electrolux, nego je razlog otkaza prestanak potrebe za radom tužitelja kod tuženice, u kojem slučaju se ne radi o razlozima za otkaz iz članka 47. stavka 4. ZR- a.

15. Dakle, radi se o konkretnim i precizno opisanim razlozima za otkaz ugovora o radu, u potpunosti razvidnim iz cjelokupnog teksta otkaza pa je prvostupanjski sud pogrešno zaključio i izolirao da je jedini razlog otkaza prestanak potrebe kod korisnika Electrolux. Ovakav zaključak prvostupanjskog suda nije u skladu sa sadržajem odluke o otkazu u kojoj je precizno opisano aktivno postupanje poslodavca u odnosu na komunikaciju s radnikom, analiza svih mogućnosti daljnjeg ustupanja, ponuda istih poslova kod drugog korisnika, izostanak drugih radnih mjesta prodajnog predstavnika, sale out specialist pa je tuženik razmotrio sve mogućnosti zaposlenja i ustupanja radnika te je upravo zbog svih ovih promijenjenih okolnosti i nemogućnosti daljnjeg ustupanja radnika, imao zakonitu osnovu za redoviti otkaz ugovora o radu. Pri tome je korisnik Electrolux spomenut u kontekstu početnih razloga zbog kojih je poslodavac vršio aktivne radnje u cilju daljnjeg ustupanja tužitelja kao radnika. Tuženica nije u postupku proširivala i mijenjala razloge otkaze, kako pogrešno navodi tužitelj, a tako zaključuje i prvostupanjski sud, budući da su svi razlozi otkaza na koje se pozivao u postupku vrlo detaljno i u cijelosti navedeni u samoj odluci o otkazu ugovora o radu.

16. S obzirom da razlog otkaza nije prestanak potrebe za radom kod jednog korisnika, nego nemogućnost daljnjeg rasporeda radnika na druge odgovarajuće poslove kod drugih korisnika i to nakon što je poslodavac iscrpio sve raspoložive mogućnosti i poštivao obvezu savjesnog pronalaženja adekvatnog radnog mjesta tužitelju, uz činjenicu da su razlozi otkaza potvrđeni iskazom svjedoka UP i da tužitelj u iskazu uopće nije osporavao otkazne razloge, nego je jedino iskazivao da je htio raditi u tvrtki Grohe, međutim nije mogao početi odmah raditi jer je imao zdravstvenih problema i zakazanu operaciju s predviđenim oporavkom od 2 mjeseca, o čemu je obavijestio poslodavca, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo pa je na temelju članka 373. točka 3. ZPP-a, uvažena žalba tuženice te je prvostupanjska presuda preinačena na način da je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom.

17. Na temelju članka 154. stavka 1. ZPP-a, u svezi članka 166. stavka 2. ZPP-a tužitelj je dužan tuženici naknaditi parnični trošak u iznosu od 1.375,00 eura, koji je određen na temelju Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 – dalje Tarifa), s obzirom da se u ovom radnom sporu radi o procjenjivom predmetu jer je tužitelj uz zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti otkaza, tražio i isplatu novčanog iznosa od 3.599,52 eura (Vrhovni sud Republike Hrvatske, poslovni broj: Rev-293/2024-2 od 13. ožujka 2024.) pa tuženici po Tbr. 8/1 Tarife za sastav odgovora na tužbu pripada iznos od 200,00 eura, za zastupanje na pripremnom ročištu iznos od 100,00 eura po Tbr. 9/2, za zastupanje na ročištima od 21. svibnja 2024., 22. listopada 2024. i 11. lipnja 2025. iznos od 200,00 eura po ročištu (ukupno 600,00 eura) po Tbr. 9/1 Tarife, za sastav žalbe od 19. prosinca 2024., koja je prihvaćena kao osnovana, iznos od 200,00 eura postavljen na ročištu od 11. lipnja 2025., što sve zajedno iznosi 1.100,00 eura i PDV u iznosu od 275,00 eura, odnosno ukupno 1.375,00 eura. U spis nije dostavljen dokaz o plaćenoj sudskoj pristojbi na odgovor na tužbu pa o istoj nije odlučeno.

18. Budući da je tuženica u cijelosti uspjela sa žalbom, na temelju članka 154. stavka 1. ZPP-a, u svezi članka 166. stavka 2. ZPP-a, dosuđeni su joj troškovi žalbe u iznosu od 312,50 eura, a odnose se na sastav žalbe u iznosu od 250,00 eura po Tbr. 10/1 Tarife i PDV-a u iznosu od 62,50 eura.

19. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

Slavonski Brod, 28. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović-Terzić