REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž Ob-88/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji Mirjani Šebalj Meglajec kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja PL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ivici Kučincu, odvjetniku u Valpovu, protiv prvotuženice HL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Petru Crnovu, odvjetniku u Đakovu i drugotuženice mlt. CL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po posebnoj skrbnici ŽL, dipl. iur. iz Centra za posebno skrbništvo - Podružnica Osijek, radi utvrđivanja očinstva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, od 6. listopada 2025., poslovni broj: P Ob-219/2025-5, 28. studenog 2025.,

r i j e š i o  j e

I Uvažava se žalba tužitelja PL, ukida se rješenje Općinskog suda u Osijeku, od 6. listopada 2025., poslovni broj: P Ob-219/2025-5, te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

II Prvotuženica HL odbija se sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 88,28 eura.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:

„I. Odbacuje se tužba tužitelja PL (OIB: [osobni identifikacijski broj]) podnesena

20. svibnja 2025. godine kao nedopuštena.

II. Nalaže se tužitelju PL (OIB: [osobni identifikacijski broj]) da I-tuženici HL (OIB: [osobni identifikacijski broj]) nadoknadi trošak ovog postupka u iznosu od 500,00 eura u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je pravovremeno podnio tužitelj, ne konkretizirajući određene zakonske žalbene razloge iz članka 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; - dalje: ZPP), ali sadržajno ukazujući na pogrešnu primjenu materijalnog prava, te na postupanje suda protivno članku 7. stavka 1., članka 8. stavka 2. i članka 3. stavka 1. Konvencije o pravima djeteta, uz naglasak da je donošenjem pobijanog rješenja sud zanemario interes djeteta da sazna tko joj je otac. Navodi i da je u konkretnom slučaju došlo do propusta u postupanju matičara i Hrvatskog zavoda za socijalni rad, odnosno postupanja protivno odredbama članka 67. i 68. Obiteljskog zakona, te da je on jedini koji je nešto konkretno poduzeo podnošenjem predmetne tužbe pri čemu navodi i da je tek po pribavi rodnog lista za mlt. dijete, dana 7. lipnja 2024. saznao da nije upisan kao otac djeteta, pa da je tužbu podnio unutar godinu dana od dana saznanja za navedeno, tako da zaključak prvostupanjskog suda nije pravilan i da je suprotan odredbi članka 385. stavka 2. Obiteljskog zakona.

2.1. Predlaže da se žalba uvaži i ukine prvostupanjsko rješenje. Trošak ne traži.

3. U odgovoru na žalbu prvotuženica se protivi navodima žalbe kao neosnovanima. Navodi da tužitelj nije postupio prema odredbama članaka 63. i 64. Obiteljskog zakona, zbog čega da je prvostupanjski sud pravilno odbacio tužbu kao nedopuštenu, što proizlazi i iz tumačenja odredbe članka 385. stavka 2. Obiteljskog zakona.

3.1 Predlaže da se žalba odbije kao neosnovana. Traži trošak sastava odgovora na žalbu uz pripadajući PDV i sudsku pristojbu na odgovor, u ukupnom iznosu od 88,28 eura.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavka 2. ZPP-a u vezi s člankom 381. ZPP-a i člankom 346. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj: 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23; - dalje ObZ), ovaj sud je utvrdio da u postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a. Međutim prvostupanjski sud nije pravilno primijenio materijalno pravo odredbe 385. stavka 2. ObZ-a kada je tužbu odbacio kao nedopuštenu.

5.1. Iako to u ovome predmetu nije slučaj, ukazuje se prvostupanjskom sudu da ukoliko je za podnošenje tužbe posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe, a stranka u tome roku tužbu ne podnese, da se u takvom slučaju tužba odbacuje kao nepravovremena, a ne kao nedopuštena.

6. Iz spisa predmeta prvostupanjskog suda proizlazi:

- da je tužitelj 20. svibnja 2025., pozivom na odredbu članka 71. ObZ-a podnio tužbu za utvrđivanje očinstva mlt. drugotuženice, u kojoj tužbi obrazlaže razloge zbog kojih smatra da je otac djeteta, te radi utvrđenja navedenog predlaže provođenje dokaza,

- da je tužitelj uz tužbu dostavio rodni list za mlt. CL rođenu **.**.2024., izdan u matičnom uredu 7. lipnja 2024., iz kojeg je razvidno da je na istome prvotuženica navedena kao njezina majka, dok otac nije naznačen,

- da je prvostupanjski sud pobijanim rješenjem odbacio tužbu, uz obrazloženje da je tužitelj koji sebe smatra ocem, mogao podnijeti tužbu radi utvrđivanja očinstva samo pod uvjetom da je prethodno pokušao priznati očinstvo izvansudskim putem, ali da u tom postupku nije dobio potreban pristanak ili suglasnost, i to u roku od godine dana od primitka obavijesti da nije pribavljen pristanak, odnosno suglasnost iz članka 63. i 64. ObZ-a, a najkasnije do navršene osamnaeste godine života djeteta, pa kako tužitelj nije dostavio dokaz da je tužbu podnio u roku propisanom odredbom članka 385. stavka 2. ObZ-a, u vezi s člankom 282. ZPP-a, odlučeno je da se tužba odbacuje kao nedopuštena.

7. Nije pravilan stav prvostupanjskog suda da se tužba radi utvrđivanja očinstva može podnijeti samo pod uvjetom da je prethodno pokušano očinstvo priznati izvansudskim putem, a da u tom postupku nije dobiven potreban pristanak, odnosno suglasnost (članci 63. i 64. ObZ-a), niti je pravilan stav da tužitelj u konkretnom slučaju tužbu nije podnio u zakonom propisanom roku (članak 385. stavka 2. ObZ-a), jer isti zaključci nemaju uporišta u zakonu.

8. Naime, članci 63. i 64. ObZ-a uređuju postupak dobrovoljnog priznavanja očinstva i ne stvaraju procesni preduvjet za vođenje spora radi utvrđivanja očinstva, jer zakon ne propisuje obvezu da osoba prije pokretanja sudskog postupka mora pokušati izvansudski priznati očinstvo.

8.1. Ako otac djeteta nije priznao očinstvo, majka, dijete ili muškarac koji tvrdi da je otac mogu zahtijevati da sud utvrdi očinstvo. To znači da je uvjet za tužbu samo činjenica da očinstvo nije priznato, a ne i da se prethodno mora pokušati očinstvo priznati izvansudskim putem, dakle dovoljan je negativan status da očinstvo nije priznato, slijedom čega postoji aktivna legitimacija za podnošenje tužbe, to stoga što su priznavanje i utvrđivanje očinstva dva alternativna, odvojena puta, te ne postoji prethodni uvjet koji bi zahtijevao da se najprije ide kod matičara ili Hrvatskog zavoda za socijalni rad radi priznanja očinstva. Tužba radi utvrđivanja očinstva dopuštena je čim očinstvo nije priznato, te stoga sud ne smije odbaciti tužbu zbog neiscrpljivanja „izvansudskog puta“, jer takav uvjet ne postoji.

9. Člankom 385. stavka 2. ObZ-a propisano je da tužbu radi utvrđivanja očinstva može podnijeti muškarac koji sebe smatra ocem djeteta u roku od godine dana od primitka obavijesti da nije pribavljen pristanak, odnosno suglasnost iz članaka 63. i 64. ovoga Zakona, a najkasnije do navršene osamnaeste godine života djeteta.

9.1. Ovdje treba razjasniti što ustvari znači "u roku od godine dana od primitka obavijesti da nije pribavljen pristanak". Naime, ova odredba se odnosi na situaciju kada je muškarac prethodno pokušao priznati očinstvo (što u ovom konkretnom predmetu nije slučaj) jer jedino tada može dobiti obavijest da pristanak nije pribavljen i tek tada počinje teći jednogodišnji subjektivni rok, a ako pokušaja priznanja nije bilo, onda nema niti obavijesti o nepribavljenom pristanku, ne počinje teći jednogodišnji rok za podnošenje tužbe, već se tužba podnosi najkasnije do osamnaeste godine života djeteta. Dakle, muškarac koji nije pokušao priznati očinstvo, kao što je u ovome predmetu slučaj, ima i dalje pravo podnijeti tužbu i to sve do navršene osamnaeste godine života djeteta.

10. Kako u konkretnom slučaju očinstvo nije priznato i kako zakon ne propisuje prethodni uvjet u vidu pokušaja pribavljanja pristanka, tužitelj prema članku 385. stavka 2. ObZ-a ima pravo zahtijevati da sud utvrdi očinstvo za mlt. drugotuženicu.

11. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a u vezi s člankom 346. ObZ-a, valjalo je uvažiti žalbu tužitelja, te ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

12. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će zakazati glavnu raspravu te će u cilju zaštite najboljeg interesa mlt. djeteta, provesti od stranaka predložene dokaze, nakon čega će donijeti odluku koju će valjano obrazložiti sukladno članku 338. stavka 4. ZPP- a u vezi s člankom 346. ObZ-a, koja ima uporište u stanju spisa i provedenim dokazima, dajući za svoje zaključke jasne i obrazložene razloge.

13. Prvotuženica je odbijena sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu uvećanom za pripadajući PDV i sudsku pristojbu, jer isti nije bio nužan za donošenje odluke u žalbenom postupku (članak 155. stavka 1. ZPP-a).

Slavonski Brod, 28. studeni 2025.

Sutkinja

Mirjana Šebalj Meglajec