Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž R-123/2025-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Irene Dikanović-Terzić, predsjednice vijeća, Lidije Klašnja-Petrović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Mirjane Šebalj Meglajec, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Dijani Kolman Vrane, odvjetnici u Samoboru protiv tuženice AR, kao vlasnice OPG Brajković Štefica, Otočac, Prozor 148, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Frani Bobincu, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Gospiću, Stalna služba u Otočcu, od 12. rujna 2025., poslovni broj: Pr-50/2022-28, u sjednici vijeća održanoj 28. studenog 2025.,

p r e s u d i o j e

I Uvažava se žalba tuženice AR, kao vlasnice OPG Brajković Štefica, Otočac i preinačuje se presuda Općinskog suda u Gospiću, Stalna služba u Otočcu, od 12. rujna 2025., poslovni broj: Pr-50/2022-28 te se sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"1. Utvrđuje se da nije dopušten otkaz ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika od dana 23. travnja 2022. godine, kojim je tuženik otkazao tužiteljici ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 01. srpnja 2021. godine.

2. Raskida se ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 01. srpnja 2021. godine između tužiteljice i tuženika s danom 27. lipnja 2022. godine.

3. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici naknade bruto plaće kako slijedi; za razdoblje od 23. travnja 2022. pa do 30. travnja 2022. godine iznos od 172,56 EUR

za razdoblje od 01. svibnja 2022. godine pa do 31. svibnja 2022. godine iznos od 724,79 EUR

za razdoblje od 01. lipnja 2022. godine pa do 27. lipnja 2022. godine iznos od 567,33 EUR

sve zajedno sa zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini iznos od 16. dana u svakom mjesecu za prethodni mjesec, pa sve do isplate po stopi propisanoj čl. 29 Zakona o obveznim odnosima koja se do 31.12.2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023. godine do 30.12.2023.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 31.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

4. Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici naknadu štete u iznosu 2.174,38 EUR bruto zajedno s zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi propisanoj čl. 29 Zakona o obveznim odnosima koja se do 31.12.2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023. godine do 30.12.2023.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 31.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, računajući od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate, u roku od 8 dana.

5. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici troškove ovog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, po stopi propisanoj čl. 29 Zakona o obveznim odnosima koja se do 31.12.2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023. godine do 30.12.2023.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 31.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, računajući od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate, u roku od 8 dana."

II Nalaže se tužiteljici SR iz [adresa] da naknadi tuženici AR, kao vlasnici OPG Brajković Štefica, Otočac parnični trošak u iznosu od 1.125,00 eura, u roku od 15 dana.

III Nalaže se tužiteljici SR iz [adresa] da naknadi tuženici AR, kao vlasnici OPG Brajković Štefica, Otočac trošak žalbenog postupka u iznosu od 365,59 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja od 12. rujna 2025., poslovni broj: Pr-50/2022-28 presuđeno je:

"I. Utvrđuje se da nije dopušten otkaz ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika od dana 23. travnja 2022. godine, kojim je tužena otkazala tužiteljici ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 01. srpnja 2021. godine.

II. Raskida se ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 01. srpnja 2021. godine između tužiteljice i tužene s danom 27. lipnja 2022. godine.

III. Nalaže se tuženoj isplatiti tužiteljici naknade bruto plaće kako slijedi;

- za razdoblje od 23. travnja 2022. pa do 30. travnja 2022. godine iznos od 172,56 EUR

- za razdoblje od 01. svibnja 2022. godine pa do 31. svibnja 2022. godine iznos od 724,79 EUR

- za razdoblje od 01. lipnja 2022. godine pa do 27. lipnja 2022. godine iznos od 567,33 EUR,

IV. Nalaže se tuženoj da isplati tužiteljici naknadu štete u iznosu 2.174,38 EUR bruto zajedno s zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate prema kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili graničnoj kamatnoj stopi proizašloj iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koja se određuje za svako polugodište, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, uvećanoj za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženoj nadoknaditi tužiteljici troškove ovog postupka u iznosu od 1.950,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, koja teče od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, računajući od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate, u roku od 15 dana.

VI. Odbija se tužiteljica sa preostalim zahtjevom za naknadom parničnog troška, odnosno sa iznosom od 200,00 eura, kao neosnovanim."

2. Protiv prvostupanjske presude pravodobno se žali tuženica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a podredno da se pobijana presuda preinači i da se tužitelj odbije s tužbom i tužbenim zahtjevom.

2.1. U žalbi ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, smatrajući da izreka pobijane presude proturječi sama sebi te da su razlozi o odlučnim činjenicama u suprotnosti sa utvrđenim činjeničnim stanjem. Navodi da sud ne smatra neopravdanim izostankom nedolazak tužiteljice na posao 20., 21. i 22. travnja 2022. jer je odluku o otkazu ugovora o radu zaprimila 26. travnja 2022. i da otkazni rok nije mogao početi teći prije no što je odluka o otkazu ugovora o radu uručena tužiteljici, međutim da je tužiteljica neopravdano izostala s rada 20., 21., 22., 23., 24., 25. i 26. travnja 2022., zbog kojeg izbivanja tužiteljice je tužena trpjela štetu, da je tužiteljica neuredno obavljala svoj posao, o kojim propustima je bila usmeno upozoravana od tuženice pri čemu se tužiteljica bahato ponašala. Tuženica osporava i odluku o parničnom trošku.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o rada uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika od 23. travnja 2022., sudski raskid ugovora o radu s danom 27. lipnja 2022., naknada štete i isplata plaće za razdoblje od prestanka radnog odnosa do sudskog raskida ugovora o radu.

6. Iz prvostupanjskog postupka proizlazi:

- da su tužiteljica i tuženica 1. srpnja 2021. zaključile Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto konobarice,

- da je 23. travnja 2022. tuženica donijela Odluku o otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika, koju je tužiteljica primila 26. travnja 2022.,

- da je tuženica donijela Odluku o redovitom otkazu zbog kršenja obveza iz radnog odnosa te da iz obrazloženja odluke proizlazi da se tužiteljica na poslu počela neodgovorno ponašati i nezadovoljavajuće zalagati na radu te nekvalitetno obavljati radne zadatke, što je rezultiralo materijalnim gubitkom za poslodavca, da je u trajanju od 5. travnja 2022. do 17. travnja 2022. bila na bolovanju zbog odlaska na fizikalne terapije i da se na traženje poslodavca da predoči dokaze o obavljenim fizikalnim terapijama ista izjasnila kako ih nije niti dobila, da se nakon isteka bolovanja nije pojavila na poslu, da se poslodavac s radnicom susreo tek 20. travnja 2022., kada je radnica bila usmeno upozorena na svoje obveze iz radnog odnosa i mogućnost otkaza ugovora o radu, nakon čega se radnica drsko odnosila prema tuženici, zbog čega je tuženica bila primorana donijeti odluku o otkazu ugovora o radu i ponuditi tužiteljici otkazni rok od 15 dana, što je radnica kategorički odbila, a kako se nije pojavila na poslu 20., 21. i 22. travnja 2022. poslodavac je donio Odluku o otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika,

- da je tužiteljica 6. svibnja 2022. podnijela zahtjev za zaštitu prava u kojem je navela da nije pisano upozorena na obveze iz radnog odnosa, da joj nije omogućeno iznošenje obrane, da su netočni navodi Odluke o otkazu ugovora o radu o njezinom neodgovornom ponašanju prema radu, da je netočno da bi odbila odraditi otkazni rok s obzirom da je tek 26. travnja 2022. primila Odluku o otkazu, da je 20. travnja 2022., protuzakonito dobila usmeni otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja, kojom prilikom joj je strogo zabranjeno daljnje obavljanje rada pa da je ovakva manipulacija otkazom u svrhu kreiranja razloga za otkaz potpuno protuzakonita i podložna inspekciji,

- da je poslodavac 16. svibnja 2022. odgovorio na zahtjev za zaštitu prava radnika, da u odgovoru osporava navode zahtjeva za zaštitu prava radnika i da ističe da je tužiteljici 16. svibnja 2022., kada se pojavila na poslu u pratnji supruga uručena odluka o otkazu ugovora o radu koju je tužiteljica odbila primiti kao i dolaziti na posao za vrijeme otkaznog roka pa da je stoga odluka o otkazu ugovora o radu od 23. travnja 2022. opravdana i na zakonu utemeljena,

- da je prema izvješću o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad tužiteljica bila na bolovanju od 5. travnja 2022. do 17. travnja 2022.

- da je svjedok MR, suprug tuženice potvrdio navode Odluke o otkazu ugovora o radu i da je tuženica tužiteljici dala usmeni otkaz ugovora o radu negdje za Uskrs ili nakon Uskrsa,

- da je tužiteljica iskazala da je od 5. travnja 2022. do 17. travnja 2022., bila na bolovanju, da je 18. travnja 2022. bio ponedjeljak koji je u ugostiteljskom objektu tužene neradni dan i da je došla raditi 19. travnja 2022., međutim da nije zatekla tuženu i da ju je zvala telefonom, da su se dogovorile da dođe 20. travnja 2022. pa će razgovarati, da je tuženica pri razgovoru bila ljuta, da ju je pitala zašto nije došla za Uskrs raditi, da joj je tuženica dala usmeni otkaz ugovora o radu, a nakon par dana, odnosno 26. travnja 2022., dobila je pisani otkaz ugovora o radu, da ju tuženica nije pisano upozorila na obveze iz radnog odnosa i nije joj omogućila iznošenje obrane, da je tražila da otkazni rok odradi na način da ne komunicira s gostima i da ne ulazi u šank te da joj je tužiteljica rekla da tako može raditi samo u štali i da na to ne može pristati te da u razdoblju od usmenog otkaza pa do pisanog otkaza nije fizički radila kod tuženice, već se konzultirala sa odvjetnicom,

- da je tuženica iskazala da se tužiteljica počela neodgovorno odnositi prema radu, da nije prema dogovoru došla raditi za Uskrs, 17. travnja 2022., kada je bilo puno posla, da je 18. travnja 2022. bio neradni dan i da je tužiteljica došla raditi 19. travnja 2022., kada je tuženica bila službeno odsutna, da ju je zvala telefonom pa su se dogovorile da dođe idućeg dana, kada je tužiteljica i došla zajedno sa svojim suprugom, kada joj je tuženica rekla da ako želi otkaz da će ga i dobiti, ali da mora odraditi otkazni rok u trajanju od 15 dana, na što je tuženica rekla da neće i otišla, da je tuženica očekivala da će tužiteljica doći odraditi otkazni rok, ali se ona više nije pojavljivala, zbog čega je napisala odluku o otkazu ugovora o radu i poslala poštom, zatim da je tuženicu često upozoravala usmeno na greške u poslu i da nije tužiteljici zabranila ulazak u šank i komunikaciju s ljudima,

- da je u prvostupanjskom postupku provedeno financijsko vještačenje na okolnosti visine plaće tužiteljice.

7. Prvostupanjski sud utvrđuje da je Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovana skrivljenim ponašanjem radnika nedopuštena, određuje sudski raskid ugovora o radu i obvezuje tuženicu na isplatu plaće tužiteljici od prestanka radnog odnosa do 27. lipnja 2022., s kojim danom je određen sudski raskid ugovora o radu te naknadu štete u iznosu od 2.174,38 eura. Pri tome prvostupanjski sud zaključuje da poslodavac nije postupio po odredbi članka 119. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/14, 127/17 i 98/19; dalje ZR, koji je bio na snazi u vrijeme otkazivanja ugovora o radu) i nije tuženicu upozorio na obveze iz radnog odnosa i ukazao joj na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze i da nisu utvrđene okolnosti zbog kojih to ne bi bilo opravdano očekivati od poslodavca, da je na temelju članka 135. stavak 3. ZR-a, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a da tuženica nije dokazala da bi egzistirali razlozi navedeni u odluci o otkazu ugovora o radu jer je tužiteljica bila na bolovanju od 5. travnja 2022. do 17. travnja 2022., što je prethodno i najavila poslodavcu te joj predala odgovarajuću dokumentaciju po zatvaranju bolovanja, da je ponedjeljak određen kao neradni dan prema Ugovoru o radu i da je kontradiktoran navod u Odluci o otkazu ugovora o radu da je radnica odbila raditi otkazni rok i nije se pojavila na poslu 20., 21. i 22. travnja 2022., ukupno tri dana za redom pa da je stoga poslodavac donio Odluku o otkazu ugovora o radu jer otkaz nije mogao početi teći prije nego što je Odluka o otkazu uručena tužiteljici i da su, imajući u vidu najavu neopravdane odluke o otkazu od strane tuženice, nepovratno narušeni odnosi između parničnih stranaka zbog čega je neživotno da bi tužiteljica nastavila radni odnos kod tuženice i došla na radno mjesto.

8. Ispitujući pobijanu presudu utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a, dok se osnovano se tuženica poziva na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a jer je prvostupanjska odluka u suprotnosti s utvrđenim činjenicama u postupku i ne sadrži razloge o pojedinim odlučnim činjenicama te je osim toga prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, na koju primjenu drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Međutim, odlučne činjenice može utvrditi i ovaj drugostupanjski sud ocjenom dokaza izvedenih u prvostupanjskom postupku, a koje je prvostupanjski sud nije ocijenio ili ih je pogrešno ocijenio i to primjenom odredbe članka 373.a stavak 1. točka 2. i stavak 3. ZPP-a, prema kojoj će drugostupanjski sud presudom preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe da je bitne činjenice moguće utvrditi na temelju isprava i dokaza koji se nalaze u sudskom spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze, a takvu odluku drugostupanjski sud može donijeti i ako nađe da postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

9. Prema ocjeni ovog suda iz provedenih dokaza u prvostupanjskom postupku i to iz Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu, zahtjeva za zaštitu prava radnika, odgovora poslodavca na zahtjev za zaštitu prava radnika, iskaza svjedoka MR i iskaza tužiteljice nesporno proizlazi da je tužiteljica dana 20. travnja 2022. dobila usmeni otkaz ugovora o radu i otkazni rok od 15 dana. Na navedeni način tuženica je tužiteljici faktičnom radnjom (usmenim otkazom) otkazala postojeći radni odnos zasnovan na Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 1. srpnja 2021. Odredbom članka 120. ZR-a propisano je da otkaz mora imati pisani oblik, da poslodavac mora u pisanom obliku obrazložiti otkaz, kao i da se otkaz mora dostaviti osobi kojoj se otkazuje. Međutim, da bi sud mogao ocijeniti je li je poslodavac postupio suprotno odredbi članka 120. ZR-a, radnik treba postupiti kao da je donesena formalna, pisana odluka, odnosno mora postupiti u skladu s članka 133. ZR-a, s obzirom da poslodavac može povrijediti prava radnika ne samo pisanom odlukom, već i drugim postupanjem u koje pripada i usmeni otkaz ugovora o radu. Tako je u odluci poslovni broj Rev-604/2024-2 od 9. srpnja 2024. Vrhovni sud Republike Hrvatske izrazio pravno mišljenje da nije potreban pisani otkaz ugovora o radu da bi radni odnos prestao, već je dovoljna iskazana volja poslodavca koja ima za posljedicu prestanak ugovora o radu, dok je u istoj odluci na postavljeno revizijsko pitanje dao slijedeći odgovor: „Radniku prestaje radni odnos na temelju ugovora o radu nakon što je radnik prestao dolaziti na posao prema usmenom očitovanju/odluci poslodavca u situaciji kada je propustio protiv takve povrede prava iz radnog odnosa zahtijevati zaštitu prava na način i u rokovima propisanim važećim Zakonom o radu."

10. Iako je tužiteljica u zahtjevu za zaštitu prava osporavala usmeni otkaz ugovora o radu, kao i da joj je pri tome strogo zabranjeno obavljanje daljnjeg rada, tužiteljica u odnosu na usmeni otkaz ugovora o radu nije zahtijevala zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom. Prema odredbi članka 133. stavka 1. ZR-a, radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od dana saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje tog prava. Prema stavku 2. navedenog članka ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva iz stavka 1. ovog članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom. Dakle, u smislu navedene zakonske odredbe radnik je obvezan, i to u navedenom zakonskom roku podnijeti zahtjev za zaštitu prava ne samo kada primi odluku kojom je povrijeđeno njegovo pravo, već i kad mu je poslodavac faktičnom radnjom (usmeni otkaz) povrijedio pravo iz radnog odnosa onemogućavanjem daljnjeg obavljanja posla iz ugovora o radu. Tužiteljica nije u parničnom postupku tražila da se utvrdi nedopuštenim navedeno postupanje tuženice, već je tužbenim zahtjevom tražila utvrđenje nedopuštenim Odluke otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika od 23. travnja 2022. i slijedom toga isplatu place te sudski raskid radnog odnosa, kao i naknadu štete zbog sudskog raskida. Budući da tužiteljica nije tražila da se utvrdi nedopuštenim otkaz koji joj je poslodavac dao, ne formalnom odlukom, već usmenim otkazom to je navedeni usmeni otkaz postao konačan i pravno egzistentan, slijedom čega tužiteljica nema pravnog osnova zahtijevati sudski raskid ugovora o radu, isplatu bruto place od dana prestanka radnog odnosa pa do sudskog raskida ugovora o radu, kao niti naknadu štete, s obzirom da je pretpostavka za predmetna potraživanja tužiteljice ishoditi sudsku odluku o nedopuštenosti otkaza ugovora o radu. Dakle, tužiteljica nije sudskim putem tražila utvrditi nedopuštenim usmeni otkaz ugovora o radu, slijedom čega takav otkaz i dalje proizvodi pravne učinke pa je ugovor o radu tužiteljice od 1. srpnja 2021. prestao.

11. Odluku o otkazu ugovora o radu od 23. travnja 2022. uvjetovanu skrivljenim ponašanjem radnika, tuženica je donijela jer je tužiteljica odbila odraditi otkazni rok i nije se pojavila na radnom mjestu 20., 21. i 22. travnja 2022. Ovom odlukom nije stavljena izvan snage niti opozvana ranija odluka o usmenom otkazu ugovora o radu. Ako kasnijom odlukom poslodavac nije određeno opozvao raniju odluku niti iz njenog sadržaja proizlazi da je ranija odluka opozvana, onda egzistiraju obje odluke o prestanku radnog odnosa. Odluka se može opozvati i sadržajno, donošenjem kasnije odluke o prestanku radnog odnosa na temelju iste činjenične i pravne osnove kao i u ranijoj odluci, što u ovdje nije slučaj jer je u pisanoj odluci izričito naglašeno da se Odluka o otkazu ugovora o radu uvjetovana skrivljenim ponašanjem radnika donosi jer je radnica odbila odraditi otkazni rok i nije se pojavila na poslu 20., 21. i 22. travnja 2022. S obzirom da je tužiteljica osporavala samo dopuštenost Odluke o otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika, ova odluka predmet je zasebnog razmatranja u odnosu na razloge za otkaz. Dakle, radi se o samostalnom, drugom otkazu koji u pravnom smislu nije poništio niti zamijenio prvi otkaz, već predstavlja novu odluku vezanu uz novonastale okolnosti, ali ovaj otkaz ne može utjecati na već nastupjele učinke konačnog usmenog otkaza ugovora o radu.

12. Naime, za vrijeme trajanja otkaznog roka stranke su dužne ispunjavati svoje obveze iz ugovora o radu, što znači da je radnik dužan raditi prema uputama poslodavca koji je dužan radniku isplatiti plaću. Stoga je i za vrijeme trajanja otkaznog roka moguće da radnik povrijedi obveze iz radnog odnosa. Iz iskaza parničnih stranaka proizlazi da tužiteljica nije dolazila na radno mjesto nakon usmenog otkaza, da se u tom razdoblju tužiteljica konzultirala s odvjetnicom i da je tužiteljica bila obvezna doći na radno mjesto bez obzira, što joj je prema njezinim navodima, tuženica rekla da ne komunicira s gostima i ne ulazi u šank. S obzirom da se tužiteljica nije došla na radno mjesto za vrijeme otkaznog roka tri dana za redom, tuženica je imala opravdani razlog za otkaz ugovora o radu zbog kršenja obveza iz radnog odnosa. Nadalje, povreda prava radnika na iznošenje obrane prije donošenja odluke o otkazu, kao i pisanog upozorenja na obveze iz radnog odnosa te mogućnost otkazivanja ugovora o radu je relativnog značenja, odnosno te povrede su od utjecaja na zakonitost odluke samo ako se omogućavanje iznošenja obrane i pisano upozorenje u konkretnim okolnostima opravdano očekuje od poslodavca i ako može utjecati na odluku poslodavca kojom namjerava otkazati ugovor o radu pa u ovom slučaju kada je već radni odnos prestao usmenim otkazom, a tužiteljica nije došla odraditi otkazni rok, nije za očekivati da bi upozorenje na povrede i obrana radnice imala utjecaja na drugačiju odluku poslodavca.

13. Iz navedenih razloga prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kad je usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice pa je iz navedenih razloga prihvaćena žalba tuženice i preinačena je presuda suda prvog stupnja te je tužiteljica odbijena s tužbom i tužbenim zahtjevom, sve na temelju 373.a stavak 1. točka 2. i stavak 2. i 3. ZPP-a.

14. Na temelju članka 154. stavka 1. ZPP-a, u svezi članka 166. stavka 2. ZPP-a tužiteljica je dužna tuženici naknaditi parnični trošak u iznosu od 1.125,00 eura, koji je određen na temelju Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 – dalje Tarifa), s obzirom da se u ovom radnom sporu radi o procjenjivom predmetu jer je tužiteljica uz zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti otkaza, u više postavljenih tužbenih zahtjeva tražila isplatu određenih novčanih iznosa (Vrhovni sud Republike Hrvatske, poslovni broj: Rev-293/2024-2 od 13. ožujka 2024.) pa tuženici po Tbr. 8/1 tarife za sastav odgovora na tužbu pripada iznos od 200,00 eura, za zastupanje na pripremnom ročištu iznos od 100,00 eura po Tbr. 9/2, za zastupanje na ročištima od 2. studenog 2022. i 28. kolovoza 2025. iznos od 200,00 eura po ročištu po Tb. 9/1 Tarife, za sastav podneska od 29. lipnja 2025., kojim se tuženica očitovala na nalaz i mišljenje vještaka iznos od 200,00 eura po Tbr. 8/1 Tarife i PDV u iznosu od 225,00 eura. Tuženici nije priznat sastav podneska od 6. kolovoza 2025. jer je taj podnesak istog sadržaja kao i priznati podnesak od 29. lipnja 2025.

15. Budući da je tuženica u cijelosti uspjela sa žalbom, na temelju članka 154. stavka 1. ZPP-a, u svezi članka 166. stavka 2. ZPP-a, dosuđeni su joj troškovi žalbe u iznosu od 365,59 eura, a odnose se na sastav žalbe u iznosu od 250,00 eura po Tbr. 10/1 Tarife, PDV-a u iznosu od 62,50 eura i plaćene sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 53,09 eura.

16. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

Slavonski Brod, 28. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović-Terzić

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte