REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Povrv-5194/2021-46

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Andrei Grahovac, u pravnoj stvari tužitelja samostalnog snimatelja RS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], MB: [matični broj], zastupanog po punomoćniku Jošku Biliškovu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženog DVC Production d. o. o., Zagreb, Ulica grada Chicaga 10, OIB: 95159464587, zastupanog po punomoćniku Igoru Zekiću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 27. listopada 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, uz javnu objavu 28. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Jasne Žitko iz Zagreba, Milana Amruša 7, posl.br. Ovrv-20/2021 od 10. svibnja 2021. kojim je naloženo tuženom DVC Production d. o. o., Zagreb, Ulica grada Chicaga 10, OIB: 95159464587, da tužitelju samostalnom snimatelju RS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], MB: [matični broj], plati iznos od 291,99 eura (dvjestodevedesetjedaneuroidevedesetdevetcenti) sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 8. siječnja 2021. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženom DVC Production d. o. o., Zagreb, Ulica grada Chicaga 10 da isplati tužitelju samostalnom snimatelju RS iz [adresa] prouzročeni parnični trošak u iznosu od 696,77 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 28. studenog 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u iznosu od 312,07 eura, kao i zahtjev za isplatom zateznih kamata na dosuđeni iznos troška ovršnog postupka od 24,89 eura od 10. svibnja 2021. do 27. studenog 2025. odbija se kao neosnovan.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj je pred javnim bilježnikom Jasnom Žitko iz Zagreba, Milana Amruša 7/II podnio ovršni prijedlog u kojem navodi da mu tuženik duguje iznos od 2.200,00 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 8. siječnja 2021. do isplate na temelju vjerodostojne isprave - izvoda iz poslovnih knjiga.

2. Stoga je javni bilježnik Jasna Žitko iz Zagreba, Milana Amruša 7/II donijela rješenje o ovrsi posl.br. Ovrv-20/2021 od 10. svibnja 2021. kojim je tuženiku naložena isplata iznosa od 2.200,00 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 8. siječnja 2021. do isplate te nastalog troška ovršnog postupka u iznosu od 537,50 kuna sa zateznim kamatama od 10. svibnja 2021. kao dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

3. Tuženik je predmetno rješenje o ovrsi pobijao u cijelosti prigovorom u kojem ističe da ne postoje otvorena potraživanja ovrhovoditelja prema ovršeniku jer mu ovršenik ništa ne duguje, da iz vjerodostojne isprave nije vidljivo na što se potraživanje odnosi te da je osnova za plaćanje navodnog duga nevaljana jer ovrhovoditelj nije mogao ispostaviti račun za uslugu koja nije pružena. Također ističe da isprava na temelju koje je doneseno rješenje o ovrsi ne predstavlja vjerodostojnu ispravu jer je sačinjena suprotno odredbama Ovršnog zakona. Osporava i tijek zateznih kamata te traži od suda da rješenje o ovrsi stavi izvan snage, a postupak nastavi kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Povrv-5194/21-2 od 28. rujna 2021. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika Jasna Žitko iz Zagreba, Milana Amruša 7/II, Ovrv-20/2021 od 10. svibnja 2021. u dijelu kojim je određena ovrha te su ukinute provedene radnje i odlučeno je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. U nastavku postupka tužitelj je ostao kod tužbenog zahtjeva u cijelosti ističući da je iz priloženog računa jasno da je izdan za usluge video snimanja u eksterijeru, optimizaciju i isporuku putem web protokola (FTP) te fotografiranje u svrhu promidžbe za tuženika kao naručitelja te da tuženik nikada ranije nije osporio predmetni račun. Navodi da je pravodobno isporučio tuženiku materijale putem File Transfer Protocol (FTP-a), standardnog mrežnog protokola koji se koristi za premještanje datoteka s jednog hosta na drugi putem mreže temeljene na TCP-u kao što je Internet. Predmetni materijal je isporučen na server DVC, koji način isporuke je dogovoren među strankama, dok je tužitelj tijekom cijelog razdoblja bio spreman tuženiku iste predati i fizički. Kako tuženik odbija platiti ugovorenu cijenu za primljenu uslugu, temeljem konačno postavljenog tužbenog zahtjeva od 27. svibnja 2025. traži od suda da platni nalog javnog bilježnika Jasne Žitko iz Zagreba, Milana Amruša 7/II, pos. br. Ovrv-20/2021 od 10. svibnja 2021. kojim je naloženo tuženiku da plati tužitelju iznos od 291,99 eura (2.200,00 kuna) sa zateznim kamatama od 8. siječnja 2021. održi na snazi te da mu nadoknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 71,34 eura sa zateznim kamatama od 10. svibnja 2021. do isplate kao i parnične troškove sa zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate.

6. Tužitelj navodi da, u slučaju da sud tako postavljeni tužbeni zahtjev ne usvoji, postavlja podredni tužbeni zahtjev. Taj je zahtjev, međutim, identičnog sadržaja u pogledu glavnog potraživanja i potraživanja zateznih kamata, s time da tužitelj ovdje ne potražuje trošak ovršnog postupka sa zateznim kamatama od dana donošenja rješenja o ovrsi, već postavlja samo zahtjev za naknadom parničnog troška sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate. Iako se tužitelj ovdje poslužio formom eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva, ovdje se ne radi o takvom zahtjevu jer eventualna kumulacije podrazumijeva isticanja više tužbenih zahtjeva u pogledu glavne stvari koji su u međusobnoj vezi, na način da se traži od suda da slijedeći od istaknutih zahtjeva usvoji tek ako utvrdi da prethodno postavljeni nije osnovan.

7. Specificiranim troškovnikom od 11. ožujka 2025. koji je dopunjen na ročištu 27. listopada 2025. tužitelj potražuje parnični trošak u iznosu od 937,25 eura sa zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate, što znači da tužitelj zajedno sa troškom ovršnog postupka traži trošak u iznosu od 1.008,84 eura.

8. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u račun br. 353/2020 od 23. prosinca 2020. (list 6 i 53 spisa), u e-mail prepisku stranaka (list 31-38 spisa), u snimke zaslona SMS i WhatsApp-a (list 39-51 spisa), u porezno rješenje Porezne uprave, Područni ured Zagreb od 22. prosinca 2020. (list 52 spisa), u snimku zaslona „FileZilla“ o poslanim datotekama na server tuženika (list 54-56 spisa), u potvrdu Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika od 3. prosinca 2018. (list 57 spisa), u obavijest Hrvatskog društva filmskih djelatnika od 3. prosinca 2018. (list 58 spisa), u izvod iz sudskog registra za DVC Production d.o.o. (list 59-62 spisa), proveo dokaz saslušanjem svjedoka BS, tužitelja i zakonske zastupnice tuženika ĐS.

9. Uvidom u račun br. 353/2020 od 23. prosinca 2020. proizlazi da je izdan od strane tužitelja tuženiku 22. prosinca 2020. i to za uslugu video snimanja u eksterijeru za naručitelja DVC produkcija, optimizaciju i isporuku putem web protokola (FTP) u iznosu od 1.830,00 kuna te fotografiranje u svrhu promidžbe za istog naručitelja u iznosu od 370,00 kuna ili ukupno 2.200,00 kuna sa rokom plaćanja od 15 dana.

10. Uvidom u snimku zaslona „FileZilla“ o poslanim datotekama na server tuženika proizlazi da je 15. prosinca 2020. s adrese mjesnog poslužitelja na adresu [adresa elektroničke pošte] uspješno preneseno 76 datoteka ukupne veličine 16.265.054.038 bajta, koje datoteke sadrže fotografije i DVC Advent/1 dio/.

11. Uvidom u snimke zaslona SMS i WhatsApp-a proizlazi da je tužitelj 17. prosinca 2020. obavijestio tuženika da mu je poslao nekoliko klipova, a 22. prosinca 2020. da mu je poslao fotografije, dok klipove ne može vaditi jer će mu to uzeti sve resurse i vrijeme. Iz poruke od 23. prosinca 2020. proizlazi da je tužitelj i tada pokušao nešto poslati tuženiku putem We transfera PRO, ali da predugo traje. U poruci od 28. prosinca 2020. obavijestio je tuženika da je server proradio na Badnjak, da je jedan dio poslao We transferom, te da trenutno još šalje podatke. Moli da mu se podmiri račun, tako da mu ne ulazi u 2021. godinu. U poruci od 17. siječnja 2021. tužitelj obavještava tuženika da je sutra u Zagrebu, da će ponijeti sa sobom hdd sa materijalom, ako ga želi kopirati. Nakon toga uslijedile su poruke sa podsjetnicima na plaćanje od 22. siječnja do 12. veljače 2021.

12. Uvidom u e-mail prepisku tužitelja s tuženikom utvrđeno je da je tužitelj u poruci od 21. prosinca 2021. obavijestio tuženika da pokušava ispostaviti račun za uslugu, ali da koristi sustav za naplatu registriran u EU koji zahtijeva registraciju VAT broja, odnosno PDV broja za koji se mogu koristiti transakcije u EU, zbog čega je zamolio tuženika da obavi registraciju. U odgovoru tuženika se navodi da je njihovo knjigovodstvo uputilo hitan zahtjev poreznoj upravi radi dobivanja EU VAT broja. Tuženik je ishodio traženi PDV identifikacijski broj već idućeg dana, što proizlazi iz rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Zagreb, Ispostava Maksimir, Klasa: UP/I-410-19/2020-003/322 od 22. prosinca 2020., a tuženik je o istom obavijestio tužitelja u e-mailu od 22. prosinca 2020. U poruci od 29. prosinca 2020. tuženik je obavijestio tužitelja da su zaprimili mail sa njegovim računom, ali da račun ne mogu preuzeti jer javlja grešku pa ga mole da im pošalje jednostavan račun u PDF formatu ili u Wordu.

13. E-mailom od 10. veljače 2021. tužitelj je ponovno pozvao tuženika da izvrši plaćanje po računu od 23. prosinca 2020. Tuženik u odgovoru na poruku navodi da očekuje da mu se dostavi preostali dio materijala koji je ugovoren, a nije isporučen, kako bi nakon toga račun bio plaćen. Tužitelj odgovara porukom od 11. veljače 2021. u kojoj navodi da isporuka materijala slijedi nakon cjelovite uplate, s obzirom da je tuženik dva puta imao priliku preuzeti materijal osobno od njega.

14. Posljednja dostavljena serija e-mailova je od 4. travnja 2021. kojim tuženik zahvaljuje na računu i moli tužitelja da im isporuči materijal za navedenu uslugu. Tužitelj odgovara e-mailom od 4. i 5. travnja 2021. da je materijale isporučio putem FTP-a kao što je navedeno na računu, za što ima pisane podatke o isporuci sa datumom i satom, te da je u prijašnjoj prepiski navedeno da nisu došli preuzeti materijal, dok tuženik i dalje tvrdi da materijale koje tužitelj spominje nisu dobili.

15. Tužitelj u svom iskazu navodi da mu se tuženik obratio nakon što je došao do kontakta putem njegove web stranice na Internetu i to u vrijeme neposredno prije božićnih blagdana. Tražio je da mu izradi fotografije i snimi video za njegovu stranicu. Tuženik je inače za vrijeme adventa izrađivao 3D projekcije te su mu fotografije i video bili potrebni u svrhu promotivnog sadržaja. Dogovorili su cijenu od 2.200,00 kuna i isporuku čim prije. Iskazao je da je obavio posao. Najprije mu je poslao uzorke preko WhatsApp-a, a isporuku ugovorenog sadržaja ugovorili su isporukom putem servera. Prilikom pokušaja isporuke došlo je do tehničkih poteškoća sa serverom koji nije bio pripremljen za primitak tako velikih datoteka i tu je trebalo odraditi određenu proceduru da se tuženikov server prilagodi odnosno osposobi za primitak tog sadržaja. To je odrađeno već sljedećeg dana te mu je preko servera isporučio sadržaj svega onoga što je ugovoreno. Također, poslao mu je i račun na koji on nije stavio nikakav prigovor. Nakon što je proteklo neko vrijeme nazvao ga je da vidi kada će to biti plaćeno i tada je tuženik počeo "muljati" i izbjegavao je kontakt sa njim. Nakon što je upitan za sadržaj e-mail poruke od 11. veljače 2021. (list 36 spisa), iskazao je da je tuženiku kompletan materijal isporučen prije dostave računa elektronskim putem, ali mu je tuženik predlagao da se nađu osobno na kavi u Zagrebu i da mu donese taj sadržaj na tvrdom disku jer mu je trebao izgovor da se vide pa da bi mu onda navodno platio. Tuženik se međutim na toj kavi nije pojavio. Ispostavljeni račun nije podmiren niti djelomično niti u cijelosti.

16. Prilikom dopunskog saslušanja tužitelj je dodao da je posao dogovoren u trenutku kada se njemu inicijalno obratio gospodin BS koji se predstavio kao direktor DVC Production d.o.o., rekao mu da će se održati event te ga zamolio da on to snimi. Tom prilikom ni u jednom trenutku nije spomenuo da su mu materijali potrebni radi izrade propagandnog materijala jer je znao da bi ga to puno više koštalo, već je dogovoreno snimanje materijala na razini dokumentarnog snimanja što podrazumijeva snimanje daleko manjeg obima sadržaja. Dogovorili su cijenu i zamolio ga je da mu snimljeni materijal isporuči u roku od 15 dana. Najprije mu je poslao uzorke i on ih je odobrio te mu je isporučio snimljeni materijal prije dogovorenog roka. Način isporuke dogovoren je putem FTP protokola. Radi se o file transferu odnosno profesionalnom načinu isporuke preko Interneta. Za tu svrhu gospodin BS ga je morao kontaktirati i poslati mu adresu unajmljenog softvera i hardvera što je on i učinio na način da je ovlastio treću osobu koja je za to stručna koja ga je obavijestila o softverskoj adresi, ključu i lozinci kako bi mogao ući u server. Cijelo vrijeme je bio u vezi sa tom trećom osobom koju je on ovlastio, a radi se o osobi od koje je unajmio softver i hardver, koja je za to stručna, jer gospodin BS to ne zna raditi, i s kojim je komunicirao za vrijeme transfera materijala. Imali su nekih problema koje su prevladali te je tuženiku putem te komunikacije u više navrata sve isporučio. Dokaz o tome nalazi se u sudskome spisu.

Nakon što je tužitelju predočen račun te statistika prijenosa podataka sa svim relevantnim oznakama vremena na listu 54 - 56 spisa, tužitelj je iskazao da se u uvodu iza podnaslova „mjesni poslužitelj“ nalaze podaci o pohrani u njegovom računalu, da se na dnu svake stranice nalazi oznaka da je prijenos uspješno izveden, a na posljednjoj stranici na dnu i odredišna adresa [adresa elektroničke pošte] koja označava adresu servera na koju su materijali isporučeni. Na statistici prijenosa podataka u prvoj koloni označen je naziv datoteke, u drugoj veličina datoteke, u trećoj vrsta datoteke, a u trećoj datum isporuke. Tekst iznad četvrte kolone "posljednja preinaka" je jedan nespretan prijevod sa engleskog jezika koji ustvari označava kada su posljednji puta podaci preneseni na server. Tuženik je te materijale preuzeo, što se vidi i po njegovoj reakciji jer je tijekom ovog postupka izrazio svoje nezadovoljstvo primljenim materijalima, dok prije podnošenja tužbe nije prigovarao količini niti kvaliteti izvedenog posla već se izmotavao u vezi plaćanja. Iskazao je da je račun izdao tek nakon što je isporučio sav naručeni materijal. Tuženik nikada nije prigovorio izdanom računu niti je išta platio.

17. Zakonska zastupnica tuženika ĐS iskazala je da nije bila direktni ugovaratelj posla sa tužiteljem, već je gospodin BS sa njim ugovarao snimanje materijala koji je bio za njihovog klijenta, turističku zajednicu Grada Splita. Sjeća se iz razgovora sa gospodinom BS da se spominjalo neko snimanje iz zraka. Čekali su isporuku tih materijala dosta dugo, a gospodin BS je bio nezadovoljan i sa količinom i kvalitetom materijala. Promotivni video koji je trebao biti isporučen nikada nije isporučen u cijelosti i kvaliteta tog proizvoda nije bila takva kakvu su tužitelj i gospodin BS dogovorili. Osobno nikada nije upoznala tužitelja niti se sa njim ikada čula. Sa tužiteljem je kontaktirao gospodin BS i zna da ga je usmeno molio isporuku materijala, ali nije joj poznato je li mu ikada pisanim putem uputio kakvu požurnicu ili prigovor na količinu i kvalitetu izvedenoga rada. Više detalja o sadržaju ugovorenoga posla ne zna budući da nije osobno u tome sudjelovala. Račun nije vidjela i ne sjeća se je li itko tom računu prigovorio. Nije joj poznato da su tužitelj i gospodin BS ugovarali neki susret u Zagrebu pa tako niti razlog zbog kojeg gospodin BS na taj susret ne bi došao.

18. Svjedok BS u svom iskazu navodi da mu je poznato da je izvršeno snimanje od strane tužitelja u Splitu i to na dvije lokacije koje su bile dogovorene. Bilo je dogovoreno da tužitelj za račun tuženika izvrši video snimanje odnosno da snimi projekcije video sadržaja koje je tuženik trebao proslijediti turističkoj zajednici u svrhu turističke promidžbe. Iskazao je da je bio angažiran od strane tuženika i trebao je izvršiti obradu tih materijala, ali nije dobio materijale već samo screenshotove koje je tužitelj dostavio tuženiku putem WhatsApp-a. Radilo se o 3D projekciji i od sadržaja koji mu je prezentiran nije se mogao napraviti video i to zbog lošeg kontrasta svjetlosti. Reagirao je usmeno, ali se ne sjeća je li kontaktirao neposredno s gospodinom RS. Nije bilo dovoljno materijala za izvođenje minute promotivnog videa što su stranke dogovorile. Osim navedenih screenshotova koji su dostavljeni putem WhatsApp-a, nije vidio nikakve materijale koji su bili dostavljeni putem File Transfer Protokola. Optimiziranje koje je bilo dogovoreno znači da se za snimanje primjerice jednog sata materijala dobije jedna minuta sadržaja na videu. Materijala nije bilo dovoljno da bi se izradio video od 3 min. Nema nikakvih saznanja o tome da je bilo problema sa slanjem materijala zbog tehničkih poteškoća sa serverom, ali se kasnije prisjetio da je bilo problema sa pristupom na server jer nisu mogli otvoriti materijale. Iskazao je, međutim, da je obveza onoga koji materijale šalje da osigura pristup svom serveru. Ne sjeća se je li tužitelj naknadno osigurao pristup tom serveru, ali da je, to bi bilo vidljivo ili na youtube ili na nekom od sličnih društvenih mreža, na kojima tog sadržaja nema. Nije mu poznato da bi bilo problema sa ispostavom računa i isto tako ne zna je li tužitelju išta plaćeno za posao koji je izvršio. Također je iskazao da za isporuku materijala potrebnih za izradu 3 minute sadržaja nisu potrebni nikakvi posebni serveri. Sa tužiteljem se posljednji puta čuo prije 3 tjedna. Misli da se u vrijeme izvršenja predmetnog posla čuo sa tužiteljem putem WhatsApp-a, ali nije siguran. Nakon što mu je predočen račun broj 353/2020 koji se u spisu nalazi na listu 6 spisa, iskazao je da ranije nije vidio taj račun. Ne zna je li netko prigovorio tom računu, ali je iskazao da je osobno rekao tužitelju da se sa primljenim materijalima ne može izraditi 3 min promotivnog videa zbog količine sadržaja i osvjetljenja. Vidio je screenshotove koji prileže spisu na listovima 54-56 jer se radi upravo o screenshotovima koje mu je tužitelj poslao. Iz tih fileova koji su mu pokazani nije moguće izraditi video od 3 minute.

19. Prije svega valja reći da nije osnovan prigovor tuženika da predmetno rješenje o ovrsi ne sadrži podatke propisane odredbom čl. 41. Ovršnog zakona jer je u njemu naznačena vjerodostojna isprava na temelju koje se ovrha određuje, ovrhovoditelj i ovršenik, tražbina koja se ostvaruje, sredstvo i predmet ovrhe.

20. Ocjenom svih provedenih dokaza sud zaključuje da su tužitelj, koji je samostalni umjetnik, kao izvođač i tuženik kao naručitelj posla zaključili ugovor o djelu u smislu odredbe čl. 590. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 78/15, 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22. - dalje: ZOO) kojim se tužitelj obvezao za tuženika izraditi fotografije i snimiti projekcije videa u svrhu promotivnog sadržaja za dogovorenu cijenu od 2.200,00 kuna, uz isporuku u roku od 15 dana.

21. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je tuženik za vrijeme adventa izrađivao 3D projekcije te su mu fotografije i video bili potrebni u svrhu promotivnog sadržaja, dok je svjedok BS iskazao da mu je poznato da je izvršeno snimanje od strane tužitelja u Splitu i to na dvije lokacije koje su bile dogovorene.

22. Tužitelj je naveo da je tuženiku najprije poslao uzorke preko WhatsApp-a i on ih je odobrio, a isporuku ugovorenog sadržaja ugovorili su isporukom putem servera, odnosno FTP protokola, profesionalnog načina isporuke preko Interneta. Istinitost ovih tvrdnji tužitelja potvrđuje sadržaj poruka koje su stranke razmjenjivale putem SMS-a i WhatsApp-a, pa tako primjerice iz poruke od 17. prosinca 2020. proizlazi da je tužitelj obavijestio tuženika da mu je poslao nekoliko klipova (uzoraka), a iz poruke od 22. prosinca 2020. da mu je poslao fotografije, a isto potvrđuje i svjedok BS koji je bio angažiran od strane tuženika da izvrši obradu ugovorenih materijala, kad je iskazao da je od vidio screenshotove koje je tužitelj dostavio tuženiku putem WhatsApp-a.

23. Tužitelj je iskazao da je prilikom pokušaja isporuke ugovorenog sadržaja došlo je do tehničkih poteškoća sa serverom, što proizlazi i iz sadržaja SMS i WhatsApp poruka od 23. prosinca 2020. i 28. prosinca 2020. kojom je tužitelj obavijestio tuženika da je server proradio na Badnjak, da je jedan dio poslao We transferom, te da trenutno još šalje podatke. Iskazao je da je prilikom pokušaja isporuke došlo je do tehničkih poteškoća sa serverom jer isti nije bio pripremljen za primitak tako velikih datoteka i tu je trebalo odraditi određenu proceduru da se tuženikov server prilagodi odnosno osposobi za primitak tog sadržaja. U iskazu prilikom dopunskog saslušanja naveo je da je za tu svrhu gospodin BS morao kontaktirati i poslati mu adresu unajmljenog softvera i hardvera što je on i učinio na način da je ovlastio treću osobu koja je za to stručna koja ga je obavijestila o softverskoj adresi, ključu i lozinci kako bi mogao ući u server. Cijelo vrijeme je bio u vezi sa tom trećom osobom s kojom je komunicirao za vrijeme transfera materijala. Probleme koji su se pojavili su prevladali te je tuženiku putem te komunikacije u više navrata isporučio sadržaj svega onoga što je ugovoreno.

24. S druge strane, svjedok BS u svom iskazu tvrdi da osim navedenih screenshotova koji su dostavljeni putem WhatsApp-a, nije vidio nikakve materijale koji su bili dostavljeni putem File Transfer Protokola te da isporučenog materijala nije bilo dovoljno da bi se izradio video od 3 minute.

25. Zakonska zastupnica tuženika ĐS nije bila direktni ugovaratelj posla sa tužiteljem, tako da nema neposrednih saznanja o ugovorenom sadržaju i uvjetima posla. Iskazala je da je snimanje materijala s tužiteljem ugovarao gospodin BS te da je isti bio nezadovoljan i sa količinom i kvalitetom materijala.

26. Među strankama je, dakle, kao nesporno utvrđeno da je tuženik naručio, a tužitelj se obvezao za tuženika izvršiti uslugu video snimanja u eksterijeru, optimizaciju i isporuku materijala putem File Transfer Protocola (FTP) i fotografiranje uz ugovorenu cijenu u iznosu od 2.200,00 kuna u svrhu promidžbe te da je tužitelj izvršio snimanja. Među strankama je sporno je li tužitelj isporučio tuženiku ugovoreni sadržaj putem web protokola (FTP).

27. Što se tiče kvalitete sadržaja valja reći da tuženik niti prilikom pisane komunikacije sa tužiteljem putem SMS-a i WhatsApp-a niti putem e-maila u periodu od sredine prosinca 2020. do početka travnja 2021. niti jedan puta nije spomenuo da ima prigovor na kvalitetu materijala koji je primio niti je to naveo u prigovoru protiv rješenja o ovrsi niti je na tu okolnost predlagao izvođenje bilo kakvih dokaza, tako da sud zaključuje da je pozivanje zakonske zastupnice tuženika na tu okolnost prilikom njezinog iskaza, o kojoj niti nema neposredna saznanja, usmjereno isključivo na pokušaj otklanjanja odgovornosti zbog neplaćenog računa. Ukoliko su pak neki nedostaci i postojali, naručitelj je bio u obvezi o njima bez odgađanja obavijestiti izvođača, što nije učinio te je nastupila i prekluzija tog prava, sve u smislu čl. 604., 605. i 606. ZOO-a.

28. Sud nije povjerovao iskazu svjedoka BS u dijelu u kojem tvrdi da tužitelj nije izvršio svoju obvezu jer nije dostavio materijale u vidu snimljenih videa i fotografija, već samo screenshotove koje je dostavio tuženiku putem WhatsApp-a, budući da drugačije proizlazi iz snimke zaslona „FileZilla“ o poslanim datotekama na server tuženika, koju ju tužitelj dostavio u spis (list 54-56 spisa). Iz snimke proizlazi da je tužitelj 15. prosinca 2020. s adrese mjesnog poslužitelja poslao fotografije i DVC na adresu servera: [adresa elektroničke pošte] 76 datoteka ukupne veličine 16.265.054.038 bajta, koje su uspješno prenesene. Svjedok BS je, nakon što mu je predočena snimke zaslona „FileZilla“ o poslanim datotekama (list 54- 56 spisa) iskazao da se radi o poslanim screenshotovima, mada je prethodno izjavio da je iste tužitelj poslao putem WhatsApp-a. Osim što je iz snimke zaslona vidljivo da se radi o slanju fotografija i DVC-a sa snimljenim materijalom tematike Adventa putem web protokola, notorna je činjenica da screenshotovi nikada nemaju toliku veličinu (16.265.054.038 bajta).

29. Tužitelj je u svom iskazu prilikom dopunskog saslušanja iskazao da je materijale putem web protokola isporučio na adresu servera: [email protected], i to po ovlaštenju gospodina BS koji je ovlastio treću osobu koja je za to stručna, koja ga je obavijestila o softverskoj adresi, ključu i lozinci kako bi mogao ući u server i s kojom je komunicirao cijelo vrijeme vršenja transfera materijala. Svjedok BS je u svom iskazu potvrdio da je poslani materijal primio, mada je tvrdio da se radilo o poslanim screenshotovima. U prilog tom zaključku ide i činjenica što je tuženik promptno reagirao i na zahtjev tužitelja da ishode PDV identifikacijski broj u svrhu ispostave računa za izvršenu uslugu.

30. Tuženik je primio podnesak tužitelja od 22. listopada 2021. uz koji je dostavljena i snimka zaslona „FileZilla“ o poslanim datotekama na server [email protected], na koji se nije očitovao pa tako ni osporio da se radi upravo o serveru na koji je materijal poslan po ovlaštenju tuženika, odnosno gospodina BS, niti se svjedok BS odazvao pozivu suda za dopunskim saslušanjem iako je bio uredno pozvan, zbog čega je sud odustao od izvođenja dokaza njegovim dopunskim saslušanjem.

31. Slijedom svega navedenog sud je zaključio da je tužitelj izvršio djelo kako je ugovoreno te da ga je predao naručitelju (čl. 597., čl. 612. i čl. 613. ZOO-a), dok tuženik ničim nije dokazao da je tužitelju makar djelomično platio ugovorenu naknadu.

32. Ispostavljeni račun tužitelja predstavlja vjerodostojnu ispravu koja, s obzirom na izdatnika i sadržaj, u relativno visokom stupnju vjerojatnosti dokazuje postojanje tražbine koja je u njemu navedena, a kako tuženik nije dokazao da je predmetno potraživanje podmirio, isti predstavlja relevantan dokaz o osnovi i visini potraživanja.

33. Slijedom navedenog, temeljem odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a valjalo je odlučiti kao u toč. I. izreke presude.

34. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a.

35. Visina stope zateznih kamata na dosuđeni iznos od dana dospijeća do 29. prosinca 2023. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, budući da se ne radi o plaćanju iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava već o stopi zateznih kamata iz ostalih odnosa.

36. Platni nalog je samo onaj dio rješenja o ovrsi kojim se prihvaća zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku plaćanje dospjele tražbine te se jedino u tom dijelu platni nalog pobija prigovorom, a ako se odbija jedino u pogledu odluke o troškovima, ta se odluka može pobijati samo žalbom protiv rješenja. Stoga se o troškovima postupka i to onog dijela koji se tiče izdavanja platnog naloga u sklopu rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kao i onog u parnici odlučuje u presudi kojom se postupak završava, a stranka ima pravo na zatezne kamate na sav dosuđeni parnični trošak od dana donošenja presude do isplate (čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona; „Narodne novine“ br. 112/12., 93/14., 73/17.).

37. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a tako što je sud priznao tužitelju pravo na trošak zastupanja po kvalificiranom punomoćniku odmjeren temeljem Tbr. 7.1.Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23. – dalje: OT) i to za sastav prijedloga za ovrhu u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 7.1 OT), za sastav podneska od 22. listopada 2021. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8.1 OT), za sastav podneska od 27. svibnja 2024. u iznosu od 12,50 eura (Tbr. 8.4 OT), za zastupanje na ročištima 25. listopada 2023., 5. veljače 2024., 26. veljače 2024., 15. travnja 2024., 28. svibnja 2024., 11. ožujka 2025., 18. lipnja 2025. i 27. listopada 2025. u iznosu od po 50,00 eura (Tbr. 9.1 OT), za pristup ročištima od 29. travnja 2025. i 10. rujna 2025. u iznosima od po 12,50 eura (Tbr. 9.5 OT) sa pripadajućim PDV-om od 25%, trošak javnobilježničke obavijesti u iznosu od 4,15 eura, trošak nagrade javnog bilježnika u iznosu od 12,44 eura i trošak javnobilježničke dostave u iznosu od 8,30 eura ili ukupno 696,77 eura.

38. Sud nije priznao tužitelju pravo na naknadu parničnog troška za sastav podneska od 12. srpnja 2023. kojim požuruje rad suda jer taj trošak nije bio potreban za vođenje ovoga spora (čl. 155. ZPP-a), trošak odvjetnika za sastav prijedloga za ovrhu prema troškovniku iz prijedloga za ovrhu u iznosu od 41,48 eura, jer je u troškovniku od 27. listopada 2025. ponovno zatražen u iznosu od 50,00 eura uvećan za PDV te mu je i priznat, trošak za stvarne izdatke odvjetnika u iznosu od 4,98 eura jer nisu ničim dokazani, kao ni dva puta zatražen trošak pristupa na ročište za objavu presude jer tužitelj taj trošak nije imao.

U Zagrebu, 28. studenog 2025.

Sudac:

Andrea Grahovac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 primjerka pismeno županijskom sudu. Presuda u sporu male vrijednosti se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz čl. 354. stavka 2. točke 3. Zakona o parničnom postupku. U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu.

DNA:

- pun. tužitelja

- tuženiku