- 1 -              Rev 975/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 975/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr.sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr.sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. Ć. iz Z., OIB:..., koju zastupa punomoćnica I. B. L., odvjetnica u Z., protiv prvotuženika I. C. iz Z., OIB:... i drugotuženice A. C. iz Z., OIB:..., koje zastupa punomoćnica J. G., odvjetnica u Z., radi uzdržavanja, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, broj Gž-465/2020-2 od 13. listopada 2020. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj P Ob-961/2015-63 od 21. srpnja 2020., u sjednici održanoj 11. listopada 2023.,

 

 

p r e s u d i o j e :

 

I. Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana u dijelu u kojem je podnesena:

 

- protiv točke I. izreke presude Županijskog suda u Zagrebu, broj Gž-465/2020-2 od 13. listopada 2020.,

 

- protiv točke II.1. izreke presude Županijskog suda u Zagrebu, broj Gž-465/2020-2 od 13. listopada 2020., u dijelu kojim je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj P Ob-961/2015-63 od 21. srpnja 2020. pod točkom I. izreke i odbijen je zahtjev tužiteljice kojim traži da se naloži prvotuženiku I. C. da na ime uzdržavanja tužiteljice od 1. rujna 2014. do 16. siječnja 2014., te od 1. studenoga 2015. do 16. studenoga 2018. plati sljedeće iznose:

- za rujan 2014. iznos od 891,70 kuna (118,35 EUR),

- za listopad 2014. iznos od 891,70 kuna (118,35 EUR),

- za studeni 2014. iznos od 891,70 kuna (118,35 EUR),

- za prosinac 2014. iznos od 891,70 kuna (118,35 EUR),

- za siječanj 2015. iznos od 608,63 kune (80,78 EUR),

- za studeni 2015. iznos od 1.217,26 kuna (161,56 EUR),

- za prosinac 2015. iznos od 417,26 kuna (55,38EUR),

- za siječanj 2016. iznos od 456,42 kune (60,58 EUR),

- za veljaču 2016. iznos od 456,42 kune (60,58 EUR),

- za ožujak 2016. iznos od 1.256,42 kune (166,76 EUR),

- za travanj 2016. iznos od 456,42 kune (60,58 EUR),

- za svibanj 2016. iznos od 343,58 kuna (45,60 EUR),

- za srpanj 2016. iznos od 343,58 kuna, (45,60 EUR),

- za kolovoz 2016. iznos od 343,58 kuna, (45,60 EUR),

- za rujan 2016. iznos od 343,58 kuna (45,60 EUR),

- za listopad 2016. iznos od 343,58 kuna (45,60 EUR),

- za studeni 2016. iznos od 343,58 kuna (45,60 EUR),

- za prosinac 2016. iznos od 343,58 kuna (45,60 EUR),

- za siječanj 2017. iznos od 450,70 kuna (59,82 EUR),

- za veljaču 2017. iznos od 450,70 kuna (59,82 EUR),

- za ožujak 2017. iznos od 450,70 kuna (59,82 EUR),

- za travanj 2017. iznos od 450,70 kuna (59,82 EUR),

- za svibanj 2017. iznos od 450,70 kuna (59,82 EUR),

- za lipanj 2017. iznos od 450,70 kuna (59,82 EUR),

- za srpanj 2017. iznos od 450,70 kuna (59,82 EUR),

- za kolovoz 2017. iznos od 450,70 kuna (59,82 EUR),

- za rujan 2017. iznos od 450,70 kuna (59,82 EUR),

- za listopad 2017. iznos od 1.250,70 kuna (166,00 EUR),

- za studeni 2017. iznos od 1.250,70 kuna (166,00 EUR),

- za prosinac 2017. iznos od 1.250,70 kuna (166,00 EUR),

- za siječanj 2018. iznos od 1.317,00 kuna (174,80 EUR),

- za veljaču 2018. iznos od 1.317,00 kuna (174,80 EUR),

- za ožujak 2018. iznos od 1.317,00 kuna (174,80 EUR),

- za travanj 2018. iznos od 1.317,00 kuna (174,80 EUR),

- za svibanj 2018. iznos od 1.317,00 kuna (174,80 EUR),

- za lipanj 2018. iznos od 1.317,00 kuna (174,80 EUR),

- za srpanj 2018. iznos od 1.317,00 kuna (174,80 EUR),

- za kolovoz 2018. iznos od 1.317,00 kuna (174,80 EUR) ,

- za rujan 2018. iznos od 1.317,00 kuna (174,80 EUR),

- za listopad 2018. iznos od 1.317,00 kuna (174,80 EUR),

- za studeni 2018. iznos od 1.317,00 kuna (174,80 EUR), sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa uzdržavanja pa do isplate, time da dospjele, a neisplaćene iznose uzdržavanja plati odjednom, u roku od 15 dana, po stopi određenoj u razdoblju od 1. siječnja 2013. godine pa do 31. srpnja 2015. godine, za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, sve na tekući račun A. Ć.

 

II. Djelomično se prihvaća se revizija tužiteljice, preinačuje presuda Županijskog suda u Zagrebu, broj Gž-465/2020-2 od 13. listopada 2020. u dijelu pod točkom II. i III. izreke i sudi:

 

1. Odbija se žalba prvotuženika I. C. i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj P Ob-961/2015-63 od 21. srpnja 2020. pod točkom I. izreke, u dijelu kojim je naloženo prvotuženiku I. C. da na ime uzdržavanja tužiteljice A. Ć. počevši od 1. siječnja 2013. do 1. rujna 2014., te od 16. siječnja 2015. do 1. studenoga 2015. isplati slijedeće iznose:

- za siječanj 2013. iznos od 127,95 kuna (16,98 EUR),

- za veljaču 2013. iznos od  127,95 kuna (16,98 EUR),

- za kolovoz 2013. iznos od 127,95 kuna (16,98 EUR),

- za rujan 2013. iznos od 127,95 kuna (16,98 EUR),

- za listopad 2013. iznos od 374,17 kuna (49,66 EUR),

- za studeni 2013. iznos od 715,08 kuna (94,91 EUR),

- za prosinac 2013. iznos od 715,08 kuna (94,91 EUR),

- za siječanj 2014. iznos od 891,70 kuna (118,35 EUR),

- za veljaču 2014. iznos od 891,70 kuna (118,35 EUR),

- za ožujak 2014. iznos od 891,70 kuna (118,35 EUR),

- za travanj 2014. iznos od 891,70 kuna (118,35 EUR),

- za svibanj 2014. iznos od 891,70 kuna (118,35 EUR),

- za lipanj 2014. iznos od 891,70 kuna (118,35 EUR),

- za srpanj 2014. iznos od 891,70 kuna (118,35 EUR),

- za kolovoz 2014. iznos od 891,70 kuna (118,35 EUR),

- za siječanj 2015. iznos od 608,63 kuna (80,78 EUR),

- za veljaču 2015. iznos od 1.217,26 kuna (161,56 EUR),

- za ožujak 2015. iznos od 1.217,26 kuna (161,56 EUR),

- za travanj 2015. iznos od 1.217,26 kuna (161,56 EUR),

- za svibanj 2015. iznos od 1.217,26 kuna (161,56 EUR),

- za lipanj 2015. iznos od 1.217,26 kuna (161,56 EUR),

- za srpanj 2015. iznos od 1.217,26 kuna (161,56 EUR),

- za kolovoz 2015. iznos od 1.217,26 kuna (161,56 EUR),

- za rujan 2015. iznos od 1.217,26 kuna (161,56 EUR),

- za listopad 2015. iznos od 1.217,26 kuna (161,56 EUR), s dospijećem zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa uzdržavanja do isplate, po stopi određenoj u razdoblju od 1. siječnja 2013. do 31. srpnja 2015., za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 78/15), sve na tekući račun A. Ć., u roku 15 dana.

 

III. Nalaže se prvotuženiku I. C. naknaditi tužiteljici A. Ć. trošak parničnog postupka od 748,22 EUR / 5.637.50 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. srpnja 2020. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

 

IV. Nalaže se prvotuženiku I. C. naknaditi tužiteljici A. Ć. trošak revizijskog postupka od 67,69 EUR / 510,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. listopada 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"I. Nalaže se I-tuženiku I. C. da na ime uzdržavanja tužiteljice A. Ć. počevši od 01. siječnja 2013.godine pa do zaključno 16. studenog 2018. godine isplatiti slijedeće iznose:

- za siječanj 2013. godine iznos od 127,95 kuna

- za veljaču 2013. godine iznos od  127,95 kuna,

- za kolovoz 2013. godine iznos od 127,95 kuna,

- za rujan 2013. godine iznos od 127,95 kuna,

- za listopad 2013. godine iznos od 374,17 kuna,

- za studeni 2013. godine iznos od 715,08 kuna,

- za prosinac 2013. godine iznos od 715,08 kuna,

- za siječanj 2014. godine iznos od 891,70 kuna,

- za veljaču 2014. godine iznos od 891,70 kuna,

- za ožujak 2014. godine iznos od 891,70 kuna,

- za travanj 2014. godine iznos od 891,70 kuna,

- za svibanj 2014. godine iznos od 891,70 kuna,

- za lipanj 2014. godine iznos od 891,70 kuna,

- za srpanj 2014. godine iznos od 891,70 kuna,

- za kolovoz 2014. godine iznos od 891,70 kuna,

- za rujan 2014. godine iznos od 891,70 kuna,

- za listopad 2014. godine iznos od 891,70 kuna,

- za studeni 2014. godine iznos od 891,70 kuna,

- za prosinac 2014. godine iznos od 891,70 kuna,

- za siječanj 2015. godine iznos od 1.217,26 kuna,

- za veljaču 2015. godine iznos od 1.217,26 kuna,

- za ožujak 2015. godine iznos od 1.217,26 kuna,

- za travanj 2015. godine iznos od 1.217,26 kuna,

- za svibanj 2015. godine iznos od 1.217,26 kuna,

- za lipanj 2015. godine iznos od 1.217,26 kuna,

- za srpanj 2015. godine iznos od 1.217,26 kuna,

- za kolovoz 2015. godine iznos od 1.217,26 kuna,

- za rujan 2015. godine iznos od 1.217,26 kuna,

- za listopad 2015. godine iznos od 1.217,26 kuna,

- za studeni 2015. godine iznos od 1.217,26 kuna,

- za prosinac 2015. godine iznos od 417,26 kuna,

- za siječanj 2016. godine iznos od 456,42 kuna,

- za veljaču 2016. godine iznos od 456,42 kuna,

- za ožujak 2016. godine iznos od 1.256,42 kuna,

- za travanj 2016. godine iznos od 456,42 kuna,

- za svibanj 2016. godine iznos od 343,58 kuna,

- za srpanj 2016. godine iznos od 343,58 kuna,

- za kolovoz 2016. godine iznos od 343,58 kuna,

- za rujan 2016. godine iznos od 343,58 kuna,

- za listopad 2016. godine iznos od 343,58 kuna,

- za studeni 2016. godine iznos od 343,58 kuna,

- za prosinac 2016. godine iznos od 343,58 kuna,

- za siječanj 2017. godine iznos od 450,70 kuna,

- za veljaču 2017. godine iznos od 450,70 kuna,

- za ožujak 2017. godine iznos od 450,70 kuna,

- za travanj 2017. godine iznos od 450,70 kuna,

- za svibanj 2017. godine iznos od 450,70 kuna,

- za lipanj 2017. godine iznos od 450,70 kuna,

- za srpanj 2017. godine iznos od 450,70 kuna,

- za kolovoz 2017. godine iznos od 450,70 kuna,

- za rujan 2017. godine iznos od 450,70 kuna,

- za listopad 2017. godine iznos od 1.250,70 kuna,

- za studeni 2017. godine iznos od 1.250,70 kuna,

- za prosinac 2017. godine iznos od 1.250,70 kuna,

- za siječanj 2018. godine iznos od 1.317,00 kuna,

- za veljaču 2018. godine iznos od 1.317,00 kuna,

- za ožujak 2018. godine iznos od 1.317,00 kuna,

- za travanj 2018. godine iznos od 1.317,00 kuna,

- za svibanj 2018. godine iznos od 1.317,00 kuna,

- za lipanj 2018. godine iznos od 1.317,00 kuna,

- za srpanj 2018. godine iznos od 1.317,00 kuna,

- za kolovoz 2018. godine iznos od 1.317,00 kuna,

- za rujan 2018. godine iznos od 1.317,00 kuna,

- za listopad 2018. godine iznos od 1.317,00 kuna,

- za studeni 2018. godine iznos od 1.317,00 kuna, sa dospijećem zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa uzdržavanja pa do isplate, time da dospjele, a ne isplaćene iznose uzdržavanja u ukupnom iznosu od 54.149,79 kuna plati odjednom, u roku od 15 dana, po stopi određenoj u razdoblju od 01. siječnja 2013. godine pa do 31. srpnja 2015. godine, za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. ZOO-a i čl. 3. ZID ZOO-a (NN 78/15), sve na tekući račun A. Ć.

 

II. Odbija se tužiteljica sa dijelom tužbenog zahtjeva u odnosu na I-tuženika koji se odnosi na razdoblje od 05. siječnja 2012. godine do 31.prosinca 2012. godine u cijelosti, kao neosnovanim, a za razdoblje od 01. siječnja 2013. pa do zaključno 30.rujna 2017. sa razlikama dosuđenog i zatraženog iznosa uzdržavanja, kao i sa zahtjevom za naknadom zakonskih zateznih kamata na te iznose, kao previsoko postavljenim.

 

III. Odbija se tužiteljica sa tužbenim zahtjevom u odnosu na II-tuženu u cijelosti, kao neosnovanim.

 

IV. Nalaže se I -tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 4.550,00 kuna, za zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. srpnja 2020. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. ZOO-a i čl. 3. ZID ZOO-a (NN 78/15), u roku od 15 dana.

 

V. Nalaže se tužiteljici naknaditi parnični trošak II-tuženoj u iznosu od 2.000,00 kuna, u roku 15 dana.".

 

2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

 

"I. Odbija se žalba tužiteljice A. Ć. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P Ob-961/15-63 od 21. srpnja 2020. godine, u dijelu pod točkom II, III i V izreke.

 

II. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-961/15-63 od 21. srpnja 2020. godine, u dijelu pod točkom I. i IV. izreke i sudi:

 

1. Odbija se zahtjev tužiteljice A. Ć. kojim traži da se naloži I. tuženiku I. C. da na ime uzdržavanja tužiteljice od 1. siječnja 2013. do 16. studenog 2018. godine isplati slijedeće iznose:

- za siječanj 2013. godine iznos od 127,95 kuna

- za veljaču 2013. godine iznos od 127,95 kuna,

- za kolovoz 2013. godine iznos od 127,95 kuna,

- za rujan 2013. godine iznos od 127,95 kuna,

- za listopad 2013. godine iznos od 374,17 kuna,

- za studeni 2013. godine iznos od 715,08 kuna,

- za prosinac 2013. godine iznos od 715,08 kuna,

- za siječanj 2014. godine iznos od 891,70 kuna,

- za veljaču 2014. godine iznos od 891,70 kuna,

- za ožujak 2014. godine iznos od 891,70 kuna,

- za travanj 2014. godine iznos od 891,70 kuna,

- za svibanj 2014. godine iznos od 891,70 kuna,

- za lipanj 2014. godine iznos od 891,70 kuna,

- za srpanj 2014. godine iznos od 891,70 kuna,

- za kolovoz 2014. godine iznos od 891,70 kuna,

- za rujan 2014. godine iznos od 891,70 kuna,

- za listopad 2014. godine iznos od 891,70 kuna,

- za studeni 2014. godine iznos od 891,70 kuna,

- za prosinac 2014. godine iznos od 891,70 kuna,

- za siječanj 2015. godine iznos od 1.217,26 kuna,

- za veljaču 2015. godine iznos od 1.217,26 kuna,

- za ožujak 2015. godine iznos od 1.217,26 kuna,

- za travanj 2015. godine iznos od 1.217,26 kuna,

- za svibanj 2015. godine iznos od 1.217,26 kuna,

- za lipanj 2015. godine iznos od 1.217,26 kuna,

- za srpanj 2015. godine iznos od 1.217,26 kuna,

- za kolovoz 2015. godine iznos od 1.217,26 kuna,

- za rujan 2015. godine iznos od 1.217,26 kuna,

- za listopad 2015. godine iznos od 1.217,26 kuna,

- za studeni 2015. godine iznos od 1.217,26 kuna,

- za prosinac 2015. godine iznos od 417,26 kuna,

- za siječanj 2016. godine iznos od 456,42 kuna,

- za veljaču 2016. godine iznos od 456,42 kuna,

- za ožujak 2016. godine iznos od 1.256,42 kuna,

- za travanj 2016. godine iznos od 456,42 kuna,

- za svibanj 2016. godine iznos od 343,58 kuna,

- za srpanj 2016. godine iznos od 343,58 kuna,

- za kolovoz 2016. godine iznos od 343,58 kuna,

- za rujan 2016. godine iznos od 343,58 kuna,

- za listopad 2016. godine iznos od 343,58 kuna,

- za studeni 2016. godine iznos od 343,58 kuna,

- za prosinac 2016. godine iznos od 343,58 kuna,

- za siječanj 2017. godine iznos od 450,70 kuna,

- za veljaču 2017. godine iznos od 450,70 kuna,

- za ožujak 2017. godine iznos od 450,70 kuna,

- za travanj 2017. godine iznos od 450,70 kuna,

- za svibanj 2017. godine iznos od 450,70 kuna,

- za lipanj 2017. godine iznos od 450,70 kuna,

- za srpanj 2017. godine iznos od 450,70 kuna,

- za kolovoz 2017. godine iznos od 450,70 kuna,

- za rujan 2017. godine iznos od 450,70 kuna,

- za listopad 2017. godine iznos od 1.250,70 kuna,

- za studeni 2017. godine iznos od 1.250,70 kuna,

- za prosinac 2017. godine iznos od 1.250,70 kuna,

- za siječanj 2018. godine iznos od 1.317,00 kuna,

- za veljaču 2018. godine iznos od 1.317,00 kuna,

- za ožujak 2018. godine iznos od 1.317,00 kuna,

- za travanj 2018. godine iznos od 1.317,00 kuna,

- za svibanj 2018. godine iznos od 1.317,00 kuna,

- za lipanj 2018. godine iznos od 1.317,00 kuna,

- za srpanj 2018. godine iznos od 1.317,00 kuna,

- za kolovoz 2018. godine iznos od 1.317,00 kuna,

- za rujan 2018. godine iznos od 1.317,00 kuna,

- za listopad 2018. godine iznos od 1.317,00 kuna,

- za studeni 2018. godine iznos od 1.317,00 kuna, sa dospijećem zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa uzdržavanja pa do isplate, time da dospjele, a neisplaćene iznose uzdržavanja u ukupnom iznosu od 54.149,79 kuna plati odjednom, u roku od 15 dana, po stopi određenoj u razdoblju od 01. siječnja 2013. godine pa do 31. srpnja 2015. godine, za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, sve na tekući račun A. Ć.

 

2. Odbija se zahtjev tužiteljice A. Ć. za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 4.550,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama.

 

III. Tužiteljica A. Ć. dužna je I. tuženiku I. C. naknaditi

trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn, u roku od 15 dana.".

 

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Revd 910/2021-2 od 21. travnja 2021. tužiteljici je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, broj Gž-465/2020-2 od 13. listopada 2020. zbog pravnog pitanja:

 

"Nastaje li, u smislu čl. 216. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07 i 61/11 – dalje: ObZ) odnosno čl. 288. st. 2. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15 i 98/19 – dalje: ObZ/15), obveza bake i djeda na plaćanje uzdržavanja samo u situaciji kada roditelj, kao primarni obveznik uzdržavanja, uopće ne uzdržava dijete niti se isto može ostvariti prisilnim putem, ili obveza bake i djeda na plaćanje razlike uzdržavanja nastaje i u slučaju kada primarni obveznik uzdržavanja ne podmiruje u potpunosti potrebe uzdržavane osobe (djeteta)?".

 

3.1. Tužiteljica je protiv drugostupanjske presude podnijela reviziju na temelju odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku, zbog pravnog pitanja zbog kojeg je rješenjem ovog suda dopušteno podnošenje revizije. Predložila je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju, ukinuti nižestupanjske odluke i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a u slučaju preinačenja drugostupanjske odluke tuženike obvezati da joj naknade troškove postupka.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija tužiteljice je djelomično osnovana i djelomično neosnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), u povodu revizije iz čl. 382. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

7. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari jest zahtjev tužiteljice kojim traži uzdržavanje od tuženika, kao djeda i bake po ocu jer joj otac nije plaćao uzdržavanje kako mu je naloženo pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj P2-1576/97 od 5. prosinca 2007., za razdoblje od 5. siječnja 2012. do 16. studenoga 2018. s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do isplate.

 

8. Prvostupanjski sud je u odnosu na prvotuženika djelomično prihvatio i djelomično odbio tužbeni zahtjev, na temelju odredbe čl. 216. st. 1. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj: 116/03, 17/04, 136/04, 107/07 i 57/11 – dalje: ObZ/03) u vezi s čl. 209. ObZ/03 i čl. 210. ObZ/03, dok je u odnosu na drugotuženicu tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen. Pri tome je sud imao u vidu da su potrebe tužiteljice, u smislu čl. 231. st. 1. i 3. ObZ/03, utvrđene pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj P2-1576/97 od 5. prosinca 2007. u iznosima manjim i od minimalnih iznosa propisanih zakonom, te je primjenom čl. 231. st. 3. ObZ/03 ocijenio mogućnosti prvotuženika i drugotuženice da doprinose uzdržavanju tužiteljice. Na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka, sud je za svaki mjesec utuženog razdoblja, utvrdio ukupan iznos uzdržavanja koji je namiren uplatama oca i primitkom s osnova privremenog uzdržavanja od centra za socijalnu skrb, pa je cijeneći mogućnosti prvotuženika i pravomoćno utvrđene potrebe tužiteljice, prihvatio tužbeni zahtjev u odnosu na prvotuženika i naložio mu plaćanje u visini razlike mjesečnog iznosa potrebnog za uzdržavanje tužiteljice i namirenog iznosa uzdržavanja, dok je u preostalom dijelu zahtjev odbijen. U odnosu na drugotuženicu tužbeni zahtjev je odbijen u cijelosti jer je sud ocijenio da ona nije u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje tužiteljice s obzirom na visinu primanja, imovinsko stanje, zdravstveno stanje i godine života.

 

9. Sud drugog stupnja odbio je žalbu tužiteljice kao neosnovanu, dok je prihvatio žalbu prvotuženika, te je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev u cijelosti u odnosu na prvotuženika. Ocjena drugostupanjskog suda je da nije nastala obveza prvotuženika kao supsidijarnog obveznika plaćati uzdržavanje tužiteljici iz razloga što otac tužiteljice premda neredovitim i povremenim uplatama određenih novčanih iznosa, ipak djelomično izvršava svoju obvezu uzdržavanja, te tužiteljica ima mogućnost prisilne naplate uzdržavanja. Pritom se pozvao na odredbu čl. 288. st. 2. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj: 103/15 i 98/19 – dalje: ObZ/15).

 

10. U revizijskom stadiju postupka je sporno, je li su tuženici kao djed i baka tužiteljice, po ocu koji ne podmiruje u cijelosti, niti redovito svoju obvezu uzdržavanja tužiteljice, u obvezi plaćati uzdržavanje odnosno razliku uzdržavanja ili takva obveza za njih nastaje samo u slučaju ako njihov sin kao primarni obveznik uzdržavanja ne plaća ništa, niti se naplata može ostvariti prisilnim putem.

 

11. Iz spisa proizlazi da tužiteljica zahtijeva uzdržavanje od tuženika za razdoblje od siječnja 2012. do 16. studenoga 2018. u iznosu od po 1.000,00 kuna mjesečno od svakoga, time što je tijekom trajanja postupka, 29. travnja 2014. postala punoljetna. U utuženom razdoblju na snazi je bio ObZ/03 i to do 1. rujna 2014. kad je stupio na snagu Obiteljski zakon ("Narodne novine", broj: 75/14 – dalje: ObZ/14) koji je bio u primjeni do donošenja Rješenja Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-3101/2014 i dr. od 12. siječnja 2015. ("Narodne novine", broj 5-96/15 od 16. siječnja 2015.) kojim je ponovno uvedena primjena ObZ/03, pa je isti bio u primjeni sve do 1. studenoga 2015. kad je stupio na snagu Obiteljski zakon ("Narodne novine" broj 103/15 – dalje: ObZ/15).

 

12. Odredbom čl. 216. st. 1. ObZ/03 propisano je ako roditelj ne uzdržava dijete, baka i djed po tom roditelju dužni su ga uzdržavati prema odredbama čl. 209. – 211. ObZ/03. Prema st. 2. istog članka odredbe čl. 212.a do 212.c. ObZ/03 na odgovarajući se način primjenjuju i na obvezu bake i djeda iz stavka 1. ovoga članka. Iz navedenog slijedi da je na temelju odredbe čl. 216. st. 1. ObZ/03 koja izravno upućuje na primjenu odredbe čl. 209. do 211. ObZ/03, dužnost bake i djeda uzdržavati maloljetno unuče, a punoljetno kad se nakon punoljetnosti redovito školuje i uredno ispunjava svoje obveze, ako se u roku od godine dana nakon završetka školovanja ne može zaposliti ili ako zbog bolesti, mentalnog ili tjelesnog oštećenja nije sposobno za rad.

 

12.1. Prema odredbi čl. 288. st 2. ObZ/15, kojom je propisana obveza uzdržavanja maloljetnog djeteta, ako roditelj ne uzdržava maloljetno dijete, dužni su ga uzdržavati baka i djed po tom roditelju (isto čl. 288. st. 2 ObZ/14). Odredba čl. 290. ObZ/15 (isto čl. 290. ObZ/14) kojom je propisana obveza uzdržavanja punoljetnog djeteta, ne sadrži odredbu o obvezi bake i djeda, niti je takva obveza bake i djeda u odnosu na punoljetno dijete propisana bilo kojom drugom odredbom ObZ/15, kao niti odredbama ObZ/14.

 

13. Nadalje, odredbom čl. 229. st. 1. ObZ/03 propisano je ako osoba koja je po ovom Zakonu dužna prije ostalih uzdržavati nije u mogućnosti u potpunosti zadovoljiti potrebe za uzdržavanje, osoba koja traži uzdržavanje može razliku ostvariti od drugih obveznika uzdržavanja predviđenih ObZ/03. Prema stavku 3. istoga članka sud će prihvatiti zahtjev za uzdržavanje protiv osobe podredno dužne davati uzdržavanje ako tužitelj učini vjerojatnim da osoba koja je dužna prije te osobe davati uzdržavanje nije u mogućnosti u potpunosti zadovoljiti potrebe tužitelja za uzdržavanje.

 

13.1. Prema odredbi čl. 284. st. 1. ObZ/15 ako više osoba po odredbama ovoga Zakona ima istodobnu obvezu uzdržavanja, ta se obveza dijeli prema njihovim mogućnostima. Stavkom 2. istog članka propisano je ako osoba koja je na temelju ObZ/15 dužna prije ostalih uzdržavati, nije u mogućnosti u potpunosti ispuniti svoju obvezu, osoba koja ima pravo na uzdržavanje može razliku ostvariti od drugih osoba koje su je prema odredbama ObZ/15 podredno dužne uzdržavati.

 

14. Iz citiranih zakonskih odredbi proizlazi da tužiteljica u podnesenoj reviziji osnovano navodi da drugostupanjski sud polazi od pogrešnog pravnog shvaćanja da pravo na uzdržavanje od bake i djeda ima samo ono dijete koje uopće ne prima uzdržavanje od roditelja kao primarnog obveznika uzdržavanja i uzdržavanje ne može ostvariti prisilnim putem. Naime, citirana odredba čl. 229. st. 1. ObZ/03 jednako kao i odredba čl. 284. st. 2. ObZ/15 (isto ObZ/14), jasno i izrijekom propisuju pravo osobe koja ima pravo na uzdržavanje, da u slučaju ako osoba koja je primarno dužna davati joj uzdržavanje nije u mogućnosti u potpunosti ispuniti svoju obvezu, razliku ostvari od drugih osoba koje su je podredno dužne uzdržavati.

 

15. Slijedom toga, odgovor na postavljeno pitanje glasi:

 

"Obveza bake i djeda na uzdržavanje unučadi, na temelju odredbe čl. 216. ObZ/03, koja nastaje u slučaju kad roditelj kao primarni obveznik uzdržavanja ne uzdržava dijete i uzdržavanje od roditelja se ne može ostvariti prisilnim putem, nastaje, na temelju odredbe čl. 229. st. 1. ObZ/03 i u slučaju ako roditelj, kao primarni obveznik uzdržavanja ne podmiruje u potpunosti potrebe djeteta, pa su u tom slučaju baka i/ili djed po tom roditelju dužni sukladno svojim mogućnostima, plaćati razliku uzdržavanja za maloljetno dijete kao i za punoljetno dijete iz čl. 210. st. 1., 2. i 3. ObZ/03.

 

Međutim, prema odredbi čl. 288. st. 2. ObZ/15 (uzdržavanje maloljetnog djeteta) u vezi s čl. 284. st. 2. ObZ/15 (uzdržavanje od strane više obveznika uzdržavanja), obveza bake i djeda po roditelju koji ne izvršava svoje obveze uzdržavanja u cijelosti ili djelomično, na plaćanje uzdržavanja kao i na plaćanje razlike iznosa potrebnog za uzdržavanje unučeta, nastaje samo u odnosu na maloljetno dijete, dok takva obveza bake i djeda ne nastaje u odnosu na punoljetno dijete jer nije propisana odredbom čl. 290. ObZ/15 (uzdržavanje punoljetnog djeteta), niti bilo kojom drugom odredbom ObZ/15 kao niti ObZ/14.".

 

16. Iz obrazloženja pobijane drugostupanjske presude koje se odnosi na žalbu tužiteljice podnesenu protiv prvostupanjske presude u dijelu kojom je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev odnosu na drugotuženicu (točka III. i V. izreke prvostupanjske presude) jer je utvrđeno da ona nije u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje tužiteljice, te u dijelu u kojem je djelomično odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na prvotuženika (točka II. izreke prvostupanjske presude) jer je utvrđeno da je uzdržavanje za određena razdoblja u cijelosti ili djelomično namireno, proizlazi da se drugostupanjska odluka temelji na činjeničnim utvrđenjima i ocjeni dokaza prvostupanjskog suda, koje je drugostupanjski sud u cijelosti u tom dijelu prihvatio. Tužiteljica u podnesenoj reviziji, u tom dijelu pokušava dovesti u sumnju pravilnost zaključka nižestupanjskih sudova o postojanju pravno odlučnih činjenica, osporavajući ocjenu provedenih dokaza i zaključke sudova u odnosu na zakonitost odluke dajući pritom vlastitu ocjenu provedenih dokaza. Međutim, takvi prigovori su činjenični prigovori koje revizijski sud ne može ocjenjivati jer se u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP revizija iz čl. 382. ZPP može podnijeti samo zbog postavljenog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena i isključeno je njeno podnošenje zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

16.1. Stoga je na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP, revizija tužiteljice odbijena u dijelu u kojem je podnesena protiv drugostupanjske presude pod točkom I. izreke.

 

17. Međutim, drugostupanjski sud je, polazeći od pogrešnog zaključka da tužiteljica ima mogućnost naplate uzdržavanja od oca prisilnim putem premda je u ovrsi za dugovanja dospjela do podnošenja tužbe u ovoj parnici uspjela naplatiti samo razmjerno mali dio duga, te da njezin otac djelomično izvršava obvezu određenu pravomoćnom presudom iako samo povremeno uplaćuje različite iznose uzdržavanja, nadalje pogrešno zaključio da iz tih razloga ne nastaje obveza prvotuženika kao djeda po ocu, na plaćanje uzdržavanja, kao niti na plaćanje razlike uzdržavanja tužiteljici i to za cjelokupno utuženo razdoblje.

 

17.1. Polazeći od navedenih pogrešnih zaključaka, sud drugog stupnja je pogrešno primijenio materijalno pravo kad je prihvatio žalbu prvotuženika i odbio tužbeni zahtjev, za plaćanje uzdržavanja kao i razlike uzdržavanja, za razdoblje od siječnja 2013. do 1. rujna 2014., kao i od 16. siječnja 2015. do 1. studenoga 2015. Naime, u razdoblju od siječnja 2013. do 1. rujna 2014., isto kao i u razdoblju suspenzije ObZ/14, od 16. siječnja 2015. do 1. studenoga 2015. kada je stupio na snagu ObZ/15, u primjeni je bio ObZ/03. Na temelju odredbi čl. 229. st. 2. ObZ/03 u vezi s čl. 216. ObZ/03, tužiteljica i za razdoblje u kojem je bila maloljetna i nakon punoljetnosti 29. travnja 2014., ima pravo ostvariti uzdržavanje odnosno razliku uzdržavanja, visina koje je utvrđena financijskim vještačenjem, od prvotuženika kao djeda, čije mogućnosti je sud utvrdio na temelju odredbe čl. 231. st. 3. ObZ/03.

 

17.2. U razdoblju od 1. rujna 2014., kad je na snagu stupio ObZ/14, pa do 16. siječnja 2015. kad je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske suspendirana njegova primjena, tužiteljica nema pravo na uzdržavanje od prvotuženika kao djeda po ocu koji ne plaća uzdržavanje, jer je 29. travanja 2014. postala punoljetna, a odredbama ObZ/14 obveza bake i djeda po roditelju koji ne uzdržava dijete na plaćanje uzdržavanja, propisana je samo u odnosu na maloljetno dijete.

 

17.3. Budući je Rješenjem Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-3101/2014 i dr. od 12. siječnja 2015. ("Narodne novine" broj 5-96/15 od 16. siječnja 2015.) ponovno uvedena primjena ObZ/03 koji je bio u primjeni sve do sve do 1. studenoga 2015. kad je stupio na snagu ObZ/15, tužiteljica za razdoblje od 16. siječnja 2015. do 1. studenoga 2015., ponovno ima pravo na uzdržavanje odnosno razliku uzdržavanja od prvotuženika, u visinu utvrđenoj vještačenjem.

 

17.4. Pravo tužiteljice na uzdržavanje od prvotuženika, prestaje 1. studenoga 2015., stupanjem na snagu ObZ/15 jer odredbe ObZ/15, koje su istovjetne odredbama ObZ/14, obvezu bake i djeda, na uzdržavanje unučadi, propisuju samo u odnosu na maloljetno dijete.

 

18. Iz navedenih je razloga, djelomično prihvaćena revizija tužiteljice, preinačena je drugostupanjska odluka, na temelju čl. 395. st. 1. ZPP (u dijelu u kojem je drugostupanjski sud prihvatio žalbu prvotuženika i odbio tužbeni zahtjev za razdoblje od siječnja 2013. do 1. rujna 2014., te od 16. siječnja 2015. do 1. studenoga 2015.), pa je žalba prvotuženika u tom dijelu odbijena kao neosnovana i potvrđena je odluka prvostupanjskog suda, te je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

 

19. Na temelju čl. 166. st. 2. ZPP, kad se povodom pravnog lijeka preinačuje odluka protiv koje je podnesen pravni lijek, potrebno je odlučiti o ukupnim troškovima postupka jednom odlukom. Odluka o trošku postupka donesena je primjenom čl. 366. st. 1. ObZ. Tužiteljici je trošak priznat primjenom Tbr. 7.2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 148/09 – dalje: Tarifa) koja se u ovoj parnici primjenjuje na temelju odredbe Tbr. 52. st. 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23), u vrijednosti 200 bodova odnosno razmjerno uspjehu u sporu 51 bod. Tarife. Vrijednost boda je 10,00 kuna prema Tbr. 50. Na taj iznos tužiteljici je, prema Tbr 42. Tarife priznat iznos poreza na dodanu vrijednost od 127,50 kuna. Osim toga, tužiteljici je priznat trošak financijskog vještačenja od 5.000,00 kuna u cijelosti jer zbog dijela u kojem nije uspjela u sporu nisu nastali posebni troškovi, a vještačenje je bilo potrebno radi odluke o osnovanosti i visini tužbenog zahtjeva. Slijedom navedenog, tužiteljici je s osnova naknade troška parničnog postupka priznato 748,22 EUR / 5.637,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske odluke do isplate.

 

19.1. Nadalje, tužiteljici je priznat trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije od 80 bodova i revizije od 80 bodova, prema Tbr. 10.6. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15) odnosno razmjerno uspjehu u sporu priznato joj je 40,8 bodova ili 408,00 kuna, te porez od 102,00 kune ili ukupno 67,69 EUR / 510 kuna sa zateznom kamatom tekućom od donošenja ove odluke do isplate.

 

20. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj: 57/22 i 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje ovog Zakona (1 EUR=7.53450 kn).

 

Zagreb, 11. listopada 2023.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Željko Šarić, v.r.