- 1 -              Revd 1655/2023-2

Broj: Revd 1655/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari predlagatelja P. S. K. d.o.o., K., Slovenija, OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda G. M. & D. K. u R., protiv protustranke P. Z. iz N., OIB: ..., radi uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu predlagatelja za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu broj Gž Zk-379/2020-2 od 27. srpnja 2021., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju broj Z-7766/2019 od 3. prosinca 2019., u sjednici održanoj 11. listopada 2023.,

r i j e š i o   j e :

Prijedlog predlagatelja za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Rješenjem Županijskog suda u Varaždinu broj Gž Zk-379/2020-2 od 27. srpnja 2021. odbijena je kao neosnovana žalba predlagatelja i potvrđeno je rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju broj Z-7766/2019 od 3. prosinca 2019. kojim je odbijen kao neosnovan prigovor predlagatelja i potvrđeno rješenje broj Z-37102/2017 od 1. veljače 2018. (točka I. izreke), te određeno brisanje zabilježbe prigovora na rješenje broj Z-37102/2017 od 1. veljače 2018. po pravomoćnosti rješenja (točka II. izreke).

2. Predlagatelj je u prijedlogu za dopuštenje revizije Vrhovnom sudu Republike Hrvatske predložio dopustiti reviziju protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu broj Gž Zk-379/2020-2 od 27. srpnja 2021., navodeći pravno pitanje koje smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koje glasi:

„Primjenjuje li se međunarodni ugovor u konkretnom predmetu za nekretnine stečene prije 8. listopada 1991. naplatnim putem?“

3. Kao razloge važnosti postavljenog pitanja, predlagatelj navodi da praksa viših sudova nije jedinstvena, te se poziva na odluke Županijskog suda u Splitu broj Gž Zk-452/2019-2 od 7. siječnja 2020., broj Gž Zk-454/2019-2 od 26. veljače 2020. i Gž Zk-441/2019-2 od 20. siječnja 2020., Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici broj Gž Zk-534/2019-2 od 16. listopada 2020.

4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

5. Prijedlog predlagatelja nije dopušten.

6. U konkretnom slučaju nižestupanjski sudovi su zaključili da je za ocjenu osnovanosti prijedloga za uknjižbu (u odnosu na nekretninu upisanu u zk.ul.br. 409 k.o. Sveti Jakov) predlagatelja mjerodavna primjena Ugovora između Republike Slovenije i Republike Hrvatske o uređenju imovinskopravnih odnosa („Narodne novine“ Međunarodni ugovori broj 15/99) koji je stupio na snagu 23. veljače 2000., a koji je sukladno članku 141. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 5/14) po svojoj pravnoj snazi iznad zakona i to primjena članka 2. stavak 1. tog Ugovora prema kojem fizičke i pravne osobe jedne ugovorne stranke, koje su stekle pravo vlasništva i druga stvarna prava na nekretninama i pokretninama na teritoriju druge ugovorne stranke, imaju na teritoriju te ugovorne stranke jednaku pravnu zaštitu pred sudovima i državnim tijelima kakva je zajamčena domaćim fizičkim i pravnim osobama, te članak 4. stavak 1. istog Ugovora kojim je određeno da će ugovorne stranke omogućiti stjecanje prava vlasništva i drugih stvarnih prava kao i upis u zemljišne knjige na svom teritoriju fizičkim i pravnim osobama druge ugovorne stranke ako je valjana pravna osnova stjecanja nastala do dana uspostave neovisnosti (prema članku 1. stavak 1. Ugovora to je za Republiku Hrvatsku 8. listopada 1991.) one ugovorne stranke na teritoriju gdje se nekretnine nalaze bez obzira na mjesto nastanka pravne osnove stjecanja. Međutim, da je u takvoj situaciji upis dopušten samo protiv osobe koja je u času podnošenja prijedloga za upis u zemljišnoj knjizi upisana kao vlasnik zemljišta ili nositelj prava glede kojega se upis zahtjeva ili koja bar istodobno bude kao takva uknjižena ili predbilježena (članak 40. Zakona o zemljišnim knjigama „Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 i 108/17 – dalje: ZZK). Kako je kao vlasnik predmetne nekretnine upisana protustranka - P. Z., a predlagatelj nije priložio ni jednu ispravu iz kojih bi se zaključilo da je protustranka pravni slijednik E. K. (eksproprijacija predmetnih nekretnina izvršena od E. K.), pozivom na odredbu članka 128. stavak 3. ZZK sudovi su odbili prigovor predlagatelja.

7. Postupajući prema odredbama članka 385., članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.

8. U odnosu na postavljeno pitanje treba istaknuti da predlagatelj u bitnom polazi od pogrešne pretpostavke da nižestupanjski sudovi nisu primijenili Ugovor između Republike Slovenije i Republike Hrvatske o uređenju imovinskopravnih odnosa kojim je deklarirano načelo o jednakoj pravnoj zaštiti fizičkih i pravnih osoba koje su stekle vlasništvo i druga stvarna prava na nekretninama i pokretninama na teritoriju druge ugovorne strane, uz pridržavanje načela zakonite, brze i učinkovite zaštite, pri čemu se pod pravom vlasništva podrazumijevaju i prava korištenja, upravljanja i raspolaganja stečena na sredstvima u društvenom vlasništvu, naplatnim putem. Dakle, nižestupanjski sudovi su prihvatili stav da pravna osoba sa sjedištem u Republici Sloveniji koja ima valjanu zemljišnoknjižnu osnovu za stjecanje prava vlasništva ili drugog stvarnog prava nastalu prije neovisnosti Republike Hrvatske svoje pravo koje nije upisano u zemljišnoj knjizi može steći bez pribave bilo kakve suglasnosti, međutim uz uvjet ispunjenja općih pretpostavki za stjecanje određenog prava kao i domaći državljani, a jedna od tih pretpostavki je svakako i pravilo o knjižnom predniku (članak 40. ZZK) prema kojemu su upisi u zemljišnu knjigu dopušteni samo protiv osobe koja je u času podnošenja prijedloga za upis u toj zemljišnoj knjizi upisana kao vlasnik zemljišta ili nositelj prava, glede kojega se upis zahtijeva, ili koja bar istodobno bude kao takva uknjižena ili predbilježena (knjižni prednik), a prema stanju spisa priloženim rješenjem o eksproprijaciji predmetna nekretnina oduzeta je E. K., dok je u trenutku podnošenja prijedloga u zemljišnoj knjizi kao vlasnik upisana treća osoba (P. Z.), ovdje protustranka.

9. Stoga, pitanje iz prijedloga nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer s obzirom na to kako je formulirano i situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu odluku nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu (tako i ovaj sud u odluci Revd 1509/2023-2 od 12. travnja 2023.).

10. Isto tako, pozivanje predlagatelja na sudske odluke u kojima se kao sporno nije pojavilo pitanje knjižnog prednika nije relevantno za odluku u ovoj pravnoj stvari.

11. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom članka 385.a stavak 1. ZPP i dopuštenje revizije protiv drugostupanjskog rješenja, valjalo je, na temelju odredbe članka 392. stavak 1. u vezi s člankom 387. stavak 5. ZPP, riješiti kao u izreci.

Zagreb, 11. listopada 2023.

                            Predsjednik vijeća:

                            Đuro Sessa, v.r.