Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: P-1614/2024-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu Mireli Popović Brletić, kao sucu pojedincu, na prijedlog sudske savjetnice Nore Kišur, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci, protiv tužene NR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. listopada 2025. u prisutnosti zastupnice po zakonu tužitelja, 28. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj NR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužiteljici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, novčani iznos od 1.372,76 eura (tisuću tristo sedamdeset dva eura i sedamdeset šest centi) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 41,10 eura od dana 21. travnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 63,71 eura od dana 23. svibnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 63,71 eura od dana 22. lipnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 63,71 eura od dana 21. srpnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 121,25 eura od dana 23. kolovoza 2018. pa do isplate,

- na iznos od 127,41 eura od dana 21. rujna 2018. godine do isplate,

- na iznos od 127,41 eura od dana 23. listopada 2018 pa do isplate,

- na iznos od 127,41 eura od dana 23. studenog 2018. pa do isplate,

- na iznos od 127,41 eura od dana 21. prosinca 2018. pa do isplate,

- na iznos od 127,41 eura od dana 23. siječnja 2019. pa do isplate,

- na iznos od 127,41 eura od dana 22. veljače 2019. pa do isplate,

- na iznos od 127,41 eura od 22. ožujka 2019. pa do isplate,

- na iznos od 127,41 eura od 20. travnja 2019. pa do isplate,

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od dana 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate, stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužiteljice za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 63,71 eura za razdoblje od 20. srpnja 2018. do 21. srpnja 2018., kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženici naknaditi tužiteljici troškove ovog postupka u iznosu od 700,00 eura (sedamsto eura) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 28. studenog 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

IV. Odbija se preostali dio zahtjeva tužiteljice za isplatu troškova parničnog postupka preko dosuđenih 700,00 eura pa do zatraženih 1.000,00 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da se tuženici prethodno iniciranju ovosudnog postupka obratila sa zahtjevom za mirno rješenje spora, na koji da tuženica nije odgovorila.

1.1. Rješenjem Centra za socijalnu skrb Rijeka, klasa: UP/I-551-06/15-28/467, ur. broj: 2170-20-12-4-16-5, od 03. veljače 2016., kućanstvu tuženice priznato je pravo na zajamčenu minimalnu naknadu u iznosu od 960,00 HRK mjesečno počevši od 12. studenog 2015. te je temeljem istog Rješenja tuženica bila dužna odmah, a najkasnije u roku od 8 dana od dana nastanka promjene, prijaviti Centru za socijalnu skrb svaku promjenu koja utječe na daljnje korištenje ili opseg navedenog prava. Tužiteljica dalje navodi da je 12. ožujka 2018. članica kućanstva tuženice, FR, brisana iz evidencije nezaposlenih osoba pri Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, zbog čega je istom kućanstvu umanjen mjesečni iznos minimalne naknade, a tuženica kao predstavnica kućanstva je brisana iz evidencije nezaposlenih dana 04. srpnja 2018. uslijed čega Rješenjem Centra za socijalnu skrb Rijeka, klasa: UP/I-551-06/19-01/47, ur. broj: 2170-20-12/8-19-6, od 26. travnja 2019., istoj prestalo pravo na zajamčenu minimalnu naknadu. Tuženica o navedenim promjenama nije izvijestila Centar za socijalnu skrb slijedom čega je došlo do isplate nepripadajućih iznosa zajamčene minimalne naknade tako da je kućanstvu tuženice u razdoblju od ožujka 2018. do ožujka 2019. na teret državnog proračuna isplaćeno ukupno 1.327,78 eura na ime zajamčene minimalne naknade koje je sukladno članku 292. stavka 2. i članku 296. Zakona o socijalnoj skrbi, dužna vratiti. Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Rijeka pozvao je tuženicu da izvrši povrat nepripadno isplaćenog iznosa, međutim tuženica isto nije izvršila te je izjavom na zapisnik od 06. listopada 2022. tuženica priznala dug u iznosu od 1.327,78 eura te zatražila otpis. Na daljnje pozive za suradnju tuženica se nije odazvala niti uplatila predmetni dug.

2. U odgovoru na tužbu tuženica je navela da je potpisala papir da njena kći više nije korisnik pri čemu nije znala da ona nema pravo jer joj isto nije rečeno, a dokaze koje su tražili da je pitala, ali da joj nisu mogli dati unazad već da joj je rečeno da to ima samo Centar, što je telefonskim putem djelatnici Centra, kojoj ne zna ime, rekla. Tuženica dalje navodi kako nije namjerno uzela novac jer da joj je rečeno da njoj pravo ostaje te da ako mora vratiti novce Centru, da će iste vratiti i ako treba u nekoliko puta, da sada zaradi 300,00 eura mjesečno te da se ne želi sporiti, Zaključno, ističući svoje isprike te želju za rješenjem spora mirnim putem, tuženica je istaknula da joj je kćer stradala, te da ima oštećenje mozga radi čega ne može biti sama te se tuženica brine o njoj, a što da može na upit potvrditi i Centar za socijalnu skrb, obiteljska liječnica GR te hitna služba, te je još jednom zamolila obročnu otplatu utuženog dugovanja.

3. Tužiteljica je podneskom od 14. travnja 2025. precizirala tužbeni zahtjev u ovosudnom postupku kao naveden u izreci ove odluke.

4. Radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je u tijeku dokaznog postupka proveo dokaze uvidom i čitanjem cjelokupne dokumentacije priležeće spisu i to: zahtjeva tužiteljice tuženici radi mirnog rješenja spora (list 4 spisa), nacrta izvansudske nagodbe tužiteljice i tuženice, od 31. svibnja 2024. (list 5-6 spisa), nacrta tužbe tužiteljice protiv tuženice (list 7-9 spisa), povratnice Hrvatske pošte d.d. (list 10 spisa), Rješenja Centra za socijalnu skrb Rijeka, klasa: UP/I-551-06/15-28/467, ur. broj: 2170-20-12-4-16-5, od 03. veljače 2016. (list 11-12 spisa), Rješenja Centra za socijalnu skrb Rijeka, klasa: UP/I-551-06/19-01/47, ur. broj: 2170-20-12/8-19-6, od 26. travnja 2019. (list 13 spisa), bilješki s izračunom dugovanja tuženice (list 14 spisa), dopisa Računovodstva Centra za socijalnu skrb Rijeka, klasa: 401-02/12-02/04, ur.broj: 2170-20-02/5-19-975, od 25. studenog 2019. (list 15 spisa), potvrde o vođenju u evidenciji nezaposlenih osoba za tuženicu (list 16 spisa), potvrde o vođenju u evidenciji nezaposlenih osoba za FR (list 17 spisa), poziva Centra za socijalnu skrb Rijeka, klasa: 551-08/20-03/102, ur. broj: 2170-20-12/30-22-2, od 24. kolovoza 2022. s dostavnicom (list 18-19 spisa), preslike korespondencije elektroničke pošte djelatnice Hrvatskog zavoda za socijalni rad i tuženice (list 20-23 spisa), Zapisnika Centra za socijalnu skrb Rijeka, klasa: 551-08/20-03/102, ur. broj: 2170-20- 12/30-22-7, od 06. listopada 2022., o uzimanju izjave tuženice (list 24-25 spisa), dopisa Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Rijeka, klasa: 551-08/20-03/102, ur. broj: 139-071-12/3-23-8, od 16. veljače 2023. s povratnicom (list 26-28 spisa), dopisa Hrvatskog Zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Rijeka, klasa: 551-08/20- 03/102, ur. broj: 2170-20-12/4-23-9, od 25. rujna 2023., s povratnicom (list 29-30 spisa), dopisa Računovodstva Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Rijeka, klasa: 551-08/20-03/102, ur. broj: 139-071-02/5-24-11, od 29. veljače 2024. s preslikom kartice korisnika- tuženice i obračunom duga (list 31-35 spisa), Potvrde Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižnog odjela Rijeka, broj: 26503/2024, od 24. lipnja 2024. (list 42 spisa), Uvjerenja Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Rijeka, klasa: 938-08/24-01/590, ur. broj: 541-19-01/17-24-2, od 24. lipnja 2024. (list 43 spisa), Potvrde o visini dohotka i primitaka Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Ispostave Rijeka, klasa: 034-04/23-04/4527, ur. broj:

513-07-08-01-23-2, od 12. listopada 2023. (list 44 spisa), izvoda prometa po računu tuženice (list 45-46 spisa), podneska tužiteljice od 14. travnja 2025. (list 56-57 spisa).

5. Nakon ocjene svih dokaza u smislu članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23- dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice, preciziran podneskom tužiteljice od 14. travnja 2025., djelomično osnovan.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari predstavlja zahtjev tužiteljice da joj tuženica isplati, odnosno izvrši povrat isplaćene zajamčene minimalne naknade u razdoblju od ožujka 2018. do ožujka 2019. u ukupnom iznosu od 1.372,76 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima ovosudnog postupka, i to iz razloga umanjenja prava, odnosno i gubitka prava na zajamčenu minimalnu naknadu, uslijed promijenjenih okolnosti, o kojima tuženica da nije obavijestila nadležni Zavod za socijalni rad (ranije Centar za socijalnu skrb).

7. Neprijeporno je da je tuženica bila korisnicom prava na zajamčenu minimalnu naknadu u ukupnom iznosu od 120% osnovice, odnosno 960,00 HRK mjesečno i to počevši s 12. studenim 2015. pa nadalje.

7.1. U ovom postupku je sporno jesu li na strani tuženice nastupile promjene okolnosti koje utječu na daljnje korištenje ili opseg prava na zajamčenu minimalnu naknadu, o kojima je tuženica bila dužna obavijestiti Zavod za socijalni rad (ranije Centar za socijalnu skrb) u propisanom roku, te je li tuženica obvezu takve obavijesti ispunila, odnosno, je li tuženica zbog tih okolnosti obvezna tužiteljici vratiti isplaćenu zajamčenu minimalnu naknadu, odnosno dio iste, za razdoblje od ožujka 2018. do ožujka 2019.

8. Iz spisu priležeće dokumentacije utvrđeno je:

- da je Rješenjem Centra za socijalnu skrb Rijeka, klasa: UP/I-551-06/15- 28/467, ur. broj: 2170-20-12-4-16-5, od 03. veljače 2016. (list 11-12 spisa) kućanstvu tuženice priznato pravo na zajamčenu minimalnu naknadu u visini od 120% osnovice, odnosno u ukupnom iznosu od 960,00 HRK mjesečno, počevši s danom 12. studenim 2015. pa nadalje, te da je točkom 4. izreke istog Rješenja propisana obveza tuženice kao korisnika, odmah, a najkasnije u roku od 8 dana od dana nastanka promjene, prijaviti Centru za socijalnu skrb svaku promjenu koja utječe na daljnje korištenje ili opseg prava,

- da je Rješenjem Centra za socijalnu skrb Rijeka, klasa: UP/I-551-06/19-01/47, ur. broj: 2170-20-12/8-19-6, od 26. travnja 2019. (list 13 spisa), tuženici, odnosno kućanstvu tuženice priznato pravo na zajamčenu minimalnu naknadu u ukupnom iznosu od 960,00 HRK, umanjeno za 60% počevši od 12. ožujka 2018. do 03. srpnja 2018., te je istim Rješenjem tuženici, odnosno kućanstvu tuženice ukinuto pravo na zajamčenu minimalnu naknadu s danom 04. srpnja 2018., dok je točkom 4. istog Rješenja utvrđeno kako je tuženici prestalo pravo na zajamčenu minimalnu naknadu priznato Rješenjem Centra za socijalnu skrb Rijeka, klasa: UP/I-551-06/15-28/467, ur. broj: 2170-20-12-4-16-5, od 03. veljače 2016., sve iz razloga jer je u provedenom postupku preispitivanja prava tuženice na zajamčenu minimalnu naknadu, utvrđeno da je kćer tuženice brisana iz evidencije nezaposlenih osoba Hrvatskog zavoda za zapošljavanje s danom 12. ožujka 2018., a što proizlazi iz Potvrde o vođenju u evidenciji nezaposlenih osoba za kćer tuženice (list 17 spisa), te da je tuženica s danom 04. srpnja 2018. brisana iz evidencije nezaposlenih osoba Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, što proizlazi iz Potvrde o vođenju u evidenciji nezaposlenih osoba za tuženicu (list 16 spisa),

- da je tuženica usmeno, na zapisnik danom izjavom pred Centrom za socijalnu skrb Rijeka, 06. listopada 2022. izjavila da je upoznata te da priznaje utuženo potraživanje, te predložila da se isto u cijelosti otpiše jer ga zbog lošeg imovnog i socijalnog stanja nije u mogućnosti vratiti, a što proizlazi iz predmetnog zapisnika Centra za socijalnu skrb Rijeka, klasa: 551-08/20-03/102, ur. broj: 2170-20-12/30-22- 7, od 06. listopada 2022. (list 24-25 spisa),

- da je tuženica pozvana na dostavu relevantne dokumentacije sukladno članku 225. stavku 1. Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“ broj 18/22, 46/22, 119/22) radi odlučivanja o zahtjevu iste za otpisom ovopredmetnog potraživanja tužiteljice, a što proizlazi iz dopisa Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Rijeka, klasa: 551-08/20-03/102, ur. broj: 139-071-12/3-23-8, od 16. veljače 2023. (list 26-27 spisa), te dopisa Hrvatskog Zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Rijeka, klasa:

551-08/20-03/102, ur. broj: 2170-20-12/4-23-9, od 25. rujna 2023. (list 29-30 spisa),

- da Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Rijeka, ima evidentirano dugovanje tuženice u iznosu od 1.372,76 eura, a što proizlazi iz obračuna duga Računovodstva Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Rijeka od 29. veljače 2024. (list 35 spisa).

9. Odredbom članka 23. Zakona o socijalnoj skrbi ("Narodne novine" broj 18/22, 46/22, 119/22, 71/23, 156/23, 61/25-dalje: ZSS), propisano je pravo na zajamčenu minimalnu naknadu koje se priznaje samcu ili kućanstvu koje nema dovoljno sredstava za podmirenje osnovnih životnih potreba, pod uvjetima i u iznosu propisanom istim zakonom. Pritom je člankom 27. stavkom 1. ZSS-a propisano kako se pravo na zajamčenu minimalnu naknadu priznaje u postotku od osnovice iz članka 20. stavka 1. ZSS-a, prema kojem osnovicu na temelju koje se izračunava iznos zajamčene minimalne naknade, odlukom određuje Vlada Republike Hrvatske jednom godišnje, pri čemu je odredbom članka 326. stavka 2. ZSS-a određeno da do stupanja na snagu Odluke Vlade Republike Hrvatske o utvrđivanju osnovice za izračun zajamčene minimalne naknade za 2022. godinu, na snazi ostaje Odluka o osnovici za izračun iznosa zajamčene minimalne naknade ("Narodne novine" broj 114/14). Člankom 27. stavkom 2. ZSS-a propisan je postotak osnovice koji se priznaje radno sposobnom samcu, kao i starijoj osobi i osobi nesposobnoj za rad, dok je stavkom 3. istog članka propisano kako se zajamčena minimalna naknada za kućanstvo utvrđuje kao zbroj udjela članova kućanstva, pri čemu je određen udio za pojedinu kategoriju člana kućanstva, ograničavajući pritom stavkom 5. navedenog članka iznos zajamčene minimalne naknade za kućanstvo na način da ista ne može biti veća od 150% bruto iznosa minimalne plaće u Republici Hrvatskoj.

9.1. Člankom 24. stavkom 1. ZSS-a propisani su uvjeti za priznavanje zajamčene minimalne naknade, dok je stavkom 2. točkom 4. istog članka propisano kako se pravo na zajamčenu minimalnu naknadu ne priznaje samcu ili kućanstvu ako se nezaposleni radno sposoban i djelomično radno sposoban samac, osim djeteta nakon navršene 15. godine koje se ne školuje redovito, ne nalazi u evidenciji nezaposlenih osoba prema zakonu kojim se uređuje tržište rada.

9.2. Člankom 25. stavkom 1. točkom 1. ZSS-a propisano je da se iznos zajamčene minimalne naknade iz članka 27. stavka 3. istog zakona, umanjuje kućanstvu za udio nezaposlenog radno sposobnog i djelomično radno sposobnog člana kućanstva, osim djeteta nakon navršene 15. godine koje se ne školuje redovito, koji nije evidentiran kao nezaposlena osoba pri službi nadležnoj za zapošljavanje, pri čemu su člankom 26. ZSS-a propisane iznimke od obveze nezaposlenog radno sposobnog i djelomično radno sposobnog samca za evidentiranjem u evidenciji nezaposlenih osoba, odnosno od umanjenja iznosa zajamčene minimalne naknade iz razloga neevidentiranja takve osobe pri nadležnoj službi za zapošljavanje.

9.3. Člankom 40. stavkom 1. točkom 2. ZSS-a propisano je kako pravo na zajamčenu minimalnu naknadu prestaje samcu ili kućanstvu ako zbog promijenjenih okolnosti korisnik ne ispunjava uvjete za daljnje korištenje prava.

9.4. Člankom 137. ZSS-a propisano je da se za mjesec u kojem je priznato pravo na zajamčenu minimalnu naknadu, korisniku novčani iznos isplaćuje razmjerno broju dana od dana priznavanja prava do posljednjeg dana u tom mjesecu, a za mjesec u kojem prestaje pravo, korisniku se novčani iznos po priznatom pravu isplaćuje razmjerno broju dana, do prestanka prava.

9.5. Člankom 138. stavkom 1. ZSS-a propisana je dužnost korisnika prava na temelju istoga zakona, o svakoj promjeni koja utječe na daljnje korištenje prava i usluga ili na visinu priznatog iznosa, najkasnije u roku od osam dana od dana nastanka promjene, o istome obavijestiti Zavod za socijalni rad.

9.6. Člankom 139. stavkom 1. ZSS-a propisano je da ako korisnik nakon promijenjenih okolnosti i nadalje ispunjava uvjete za korištenje prava u manjem ili većem iznosu od već priznatog prava, pravo u izmijenjenom iznosu priznaje se s danom nastanka promijenjenih okolnosti, a ako zbog promijenjenih okolnosti korisnik ne ispunjava uvjete za daljnje korištenje prava, pravo prestaje s danom nastanka promijenjenih okolnosti, sukladno stavku 2. istog članka, osim ako ZSS-om nije drugačije propisano. Stavkom 3. navedenog članka propisano je da se u slučajevima iz istog članka donosi rješenje o ukidanju rješenja kojim je pravo priznao i utvrđuje se priznavanje prava u izmijenjenom iznosu, odnosno prestanak prava.

9.7. Člankom 296. stavkom 1. točkom 2. ZSS propisana je obveza korisnika koji je ostvario pravo u sustavu socijalne skrbi ili kojemu je isplaćena novčana naknada na koju nije imao pravo, za nadoknadnom štete za ostvareno nepripadajuće pravo, odnosno za vraćanjem primljenih iznosa, između ostalog i ako je pravo iz sustava socijalne skrbi ostvario zbog toga što nije prijavio promjenu koja utječe na prestanak ili opseg prava, a znao je ili je morao znati za tu promjenu.

9.8. Člankom 292. stavkom 2. ZSS-a propisano je pravo tužiteljice na naknadu štete koju je korisnik počinio u slučajevima iz članka 296. ZSS-a.

9.9. Člankom 298. ZSS-a propisano je da Zavod po utvrđenju nastanka štete iz članka 296. ZSS-a, poziva korisnika da u određenom roku nadoknadi nastalu štetu, dok je stavkom 2. istog članka propisana ovlast tužitelja za podnošenjem tužbe radi naknade štete putem nadležnog državnog odvjetništva, na temelju dokumentacije koju dostavlja Zavod za socijalni rad, ako šteta ne bude nadoknađena u određenom roku.

9.10. Člankom 299. ZSS-a predviđena je mogućnost Zavoda za socijalni rad da s obveznikom naknade štete, odnosno s obveznikom povrata isplaćenog iznosa sklopi nagodbu o načinu i vremenu naknade štete, odnosno povrata isplaćenog iznosa, uvažavajući prihode, imovinsko stanje i socijalni položaj obveznika povrata isplaćenog iznosa, odnosno naknade štete, uz mogućnost odgode plaćanja duga i/ili obročne otplate duga za razdoblje do najduže pet godina.

10. Budući da je u tijeku ovosudnog postupka nedvojbeno utvrđeno kako je kći tuženice, FR, brisana iz evidencije nezaposlenih osoba Zavoda za zapošljavanje s danom 12. ožujka 2018., a kako proizlazi iz potvrde o vođenju u evidenciji nezaposlenih osoba za istu (list 17 spisa), a koju okolnost tuženica tijekom postupka nije niti sporila, to je s istim danom, sukladno članku 139. stavku 1. ZSS-a, tuženici od navedenog dana pripadalo pravo na zajamčenu minimalnu naknadu u umanjenom iznosu od već priznatog prava Rješenjem Centra za socijalnu skrb Rijeka, klasa: UP/I-551-06/15-28/467, ur. broj: 2170-20-12-4-16-5, od 03. veljače 2016. (list 11-12 spisa). Navedeno obzirom je okolnost neevidentiranja radno sposobnog i djelomično radno sposobnog članak kućanstva ovlaštenika prava na zajamčenu minimalnu naknadu, u evidenciji nezaposlenih osoba, člankom 25. stavkom 1. ZSS-a propisana kao razlog umanjenja iznosa zajamčene minimalne naknade za udio nezaposlenog radno sposobnog i djelomično radno sposobnog člana kućanstva. Navedeno i budući da se u pogledu kćeri ovdje tuženice ne radi o jednom od slučajeva predviđenih odredbom članka 26. ZSS-a, kojim su propisane iznimke od obveze radno sposobnog i djelomično radno sposobnog samca za evidentiranjem u evidenciji nezaposlenih osoba.

11. Slijedom utvrđenja okolnosti navedenih u točki 10. obrazloženja ove odluke, ispravno je Rješenjem Centra za socijalnu skrb Rijeka, klasa: UP/I-551-06/19-01/47, ur. broj: 2170-20-12/8-19-6, od 26. travnja 2019. (list 13 spisa) tuženici, odnosno kućanstvu tuženice priznato pravo na zajamčenu minimalnu naknadu u ukupnom iznosu od 960,00 HRK, umanjeno za 60% počevši od 12. ožujka 2018., odnosno od trenutka kada je kći tuženice brisana iz evidencije nezaposlenih osoba, sukladno članku 137. ZSS-a, pa do 03. srpnja 2018.

12. Nadalje, nedvojbeno je tijekom postupka utvrđeno, a koju okolnost tuženica također nije sporila, da je tužena NR brisana iz evidencije nezaposlenih osoba Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, s danom 04. srpnja 2018., kako to proizlazi iz potvrde o vođenju u evidenciji nezaposlenih osoba za tuženicu (list 16 spisa), a koja okolnost, sukladno određenju članka 24. stavka 2. ZSS-a predstavlja zaprjeku za priznavanjem prava na zajamčenu minimalnu naknadu. U skladu s tako utvrđenim okolnostima, ispravno je Rješenjem Centra za socijalnu skrb Rijeka, klasa: UP/I-551- 06/19-01/47, ur. broj: 2170-20-12/8-19-6, od 26. travnja 2019. (list 13 spisa) tuženici, odnosno kućanstvu tuženice ukinuto pravo na zajamčenu minimalnu naknadu s danom 04. srpnja 2018., a što je u skladu s određenjem članka 139. stavkom 2. i 3. ZSS-a.

13. Dakle, budući je na strani tuženice utvrđeno postojanje, odnosno nastanak okolnosti koje utječu na daljnje egzistiranje, odnosno na daljnje egzistiranje u visini ranije priznatog prava na zajamčenu minimalnu naknadu, to je ista sukladno odredbi članka 138. stavka 1. ZSS-a, o takvim promjenama bila dužna obavijestiti Zavod za socijalni rad, odnosno ranije Centar za socijalnu skrb, najkasnije u roku od 8 dana od dana nastanka promjene, odnosno u roku od 8 dana od 12. ožujka 2018. kada je kćer tuženice brisana iz evidencije nezaposlenih osoba pri Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, odnosno u roku od 8 dana od 04. srpnja 2018., kada je tuženica brisana iz evidencije nezaposlenih osoba pri Hrvatskom zavodu za zapošljavanje. Takva obveza tuženice, osim predmetnom zakonskom odredbom, propisana je i točkom 4. Rješenja Centra za socijalnu skrb Rijeka, klasa: UP/I-551-06/15-28/467, ur.broj: 2170- 20-12-4-16-5, od 03. veljače 2016 (list 11-12 spisa), pa je izvjesno tuženica s istom obvezom bila u cijelosti upoznata. Navedeno budući su odredbom članka 24. stavka 2. ZSS-a i odredbom članka 25. stavka 1. ZSS-a, a kako je već navedeno u točki 10. i 12. obrazloženja ove odluke, opisane okolnosti od utjecaja na daljnje korištenje prava na zajamčenu minimalnu naknadu, odnosno na visinu priznatog iznosa zajamčene minimalne naknade.

14. U tijeku postupka tuženica nije dokazala da bi ispunila obvezu propisanu odredbom članka 138. stavka 1. ZSS-a, niti je ista takve tvrdnje i iznosila, pa je ista sukladno odredbi članka 296. stavka 1. točke 2. ZSS-a, bila dužna vratiti neosnovano isplaćene pune iznose zajamčene minimalne naknade, priznate Rješenjem Centra za socijalnu skrb Rijeka, klasa: UP/I-551-06/15-28/467, ur.broj: 2170-20-12-4-16-5, od 03. veljače 2016 (list 11-12 spisa), za vrijeme dok je ista, sukladno poviše navedenim i utvrđenim okolnostima, te sukladno citiranim zakonskim odredbama, ostvarivala pravo na zajamčenu minimalnu naknadu u umanjenom iznosu od prvotno priznatog, odnosno za vrijeme kada ista uslijed promijenjenih okolnosti (o kojima nije obavijestila Zavod za socijalni rad u roku od 8 dana od nastanka istih), više nije ispunjavala člankom 24. stavkom 1. ZSS-a propisane uvjete za priznanje prava na zajamčenu minimalnu naknadu, odnosno u periodu od ožujka 2018. do ožujka 2019. Pritom je evidentno i izvjesno tuženica znala, odnosno morala znati za opisane promjene, odnosno za brisanje tuženice i kćeri tuženice iz evidencije nezaposlenih osoba pri Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, prvenstveno iz razloga jer do predmetnog brisanja dolazi uslijed pasivnog postupanja samih nezaposlenih osoba, ovdje tuženice i kćeri tuženice. Štoviše, iz potvrde o vođenju u evidenciji nezaposlenih osoba za FR (list 17 spisa), kći tuženice, proizlazi kako je razlog brisanja iste iz evidencije nezaposlenih osoba, odjava iste sa evidencije, dok iz potvrde o vođenju u evidenciji nezaposlenih osoba za tuženicu (list 16 spisa), proizlazi kako razlog brisanja iste iz evidencije nezaposlenih osoba to što ista nije aktivno tražila posao, odnosno nije izvršavala individualne konzultacije. Radi se dakle o aktivnom postupanju u pogledu kćeri tuženice, odnosno o pasivnom držanju tuženice, o čemu je tuženica nedvojbeno imala, odnosno morala imati saznanja.

15. Tuženica tijekom postupka nije niti dokazala, niti je u tom smislu iznosila tvrdnje, da bi neosnovano isplaćene iznose zajamčene minimalne naknade tužiteljici vratila, u skladu sa člankom 296. stavkom 1. ZSS-a, pa tužiteljica, obzirom na člankom 292. stavkom 2. ZSS-a propisano pravo tužiteljice na naknadu štete, osnovano ovosudnim postupkom od tuženice traži isplatu tako stečenih novčanih iznosa, sve temeljem ovlaštenja propisanog člankom 298. stavkom 2. ZSS-a. Pritom je tužiteljica u spis dostavljenom materijalnom dokumentacijom u cijelosti dokazala da je u skladu s odredbom članka 298. stavka 1. ZSS-a, prethodno iniciranju ovosudnog postupka pozvala tuženicu na naknadu tako nastale štete, odnosno povrat neosnovano stečenih iznosa zajamčene minimalne naknade, i to sukladno ovlaštenju tužiteljice iz članka 299. ZSS-a za sklapanjem nagodbe, međutim, tuženica u tijeku postupka ni na koji način nije osporila navode tužiteljice da tuženica tako stečene novčane iznose nije nikada, niti djelomično vratila. Štoviše, tuženica je izjavom danom 06. listopada 2022. na zapisnik pri Centru za socijalnu skrb Rijeka (sada Zavod za socijalni rad), u cijelosti priznala ovosudno dugovanje, kako u pogledu osnova, tako i visine, te u skladu s odredbom članka 300. ZSS-a, podnijela prijedlog za otpis ovosudnog duga, u svrhu kojega ista nikada nije Zavodu za socijalni rad (ranije Centru za socijalnu skrb) podnijela relevantnu dokumentaciju za donošenje odluke o predmetnom prijedlogu, a koju okolnost tuženica u odgovoru na tužbu i potvrđuje.

16. Visina utuženog potraživanja tužiteljice utvrđena je temeljem spisu priležeće dokumentacije, u vezi sa člankom 137. ZSS-a.

16.1. Obzirom da tuženica u tijeku postupka nije osporila navode tužiteljice da joj je tijekom utuženog razdoblja isplaćivan puni iznos zajamčene minimalne naknade, priznat Rješenjem Centra za socijalnu skrb Rijeka, klasa: UP/I-551-06/15-28/467, ur. broj: 2170-20-12-4-16-5, od 03. veljače 2016. (list 11-12 spisa) u ukupnom iznosu od 960,00 HRK mjesečno, a što proizlazi i iz spisu priležećih kartica korisnika – tuženice (list 32-33 spisa), to je tuženica za period od ožujka do srpnja 2018. dužna vratiti dio isplaćene zajamčene minimalne naknade koji prelazi 60% iznosa osnovice od 800,00 HRK / 106,18 EUR za svaki mjesec, odnosno 480,00 HRK / 63,71 EUR za svaki mjesec, izuzev ožujka i srpnja 2018. za koje se novčani iznos koji je tuženica obvezna vratiti, utvrđuje primjenom odredbe članka 137. ZSS-a. Za mjesec ožujak 2018. taj novčani iznosi 309,67 HRK / 41,10 EUR, budući je za isti tuženici sukladno članku 137. ZSS-a trebao biti isplaćen novčani iznos zajamčene minimalne naknade razmjerno broju dana od priznavanja umanjenog iznosa prava na zajamčenu minimalnu naknadu, 12. ožujka 2018., odnosno novčani iznos od 650,33 HRK / 86,31 EUR. Za srpanj 2018., a obzirom na člankom 137. ZSS-a propisanu isplatu novčanog iznosa zajamčene minimalne naknade razmjerno broju dana do prestanka prava, za mjesec u kojem isto pravo prestaje, odnosno do 03. srpnja 2018., novčani iznos koji je tuženica obvezna vratiti tako iznosi 913,55 HRK / 121,25 EUR.

16.2. Za period od prestanka prava na zajamčenu minimalnu naknadu, odnosno od 04. srpnja 2018., tuženica je obvezna vratiti puni iznos isplaćene mjesečne naknade za svaki mjesec u kojem je ista isplaćena.

16.3. Imajući u vidu poviše navedena utvrđenja, tuženica je dužna tužiteljici vratiti ukupni novčani iznos od 10.343,22 HRK / 1.372,76 EUR (41,10 EUR + (3 X 63,71 EUR) + 121,25 EUR + (8 X 127,41 EUR)), kako je ispravno obračunato i obračunom duga tuženice priležećem ovosudnom spisu (list 35 spisa).

17. Tužiteljici na svaki pojedini mjesečni iznos glavnice pripada i zatražena zatezna kamata od dospijeća, odnosno od prvog idućeg dana nakon isplate svakog pojedinog mjesečnog iznosa zajamčene minimalne naknade, obzirom spisu priležeće kartice korisnika – tuženice sadrže nedvojbeno izražene datume isplate zajamčene minimalne naknade tuženici za svaki pojedini mjesec u odnosu na utuženo razdoblje. Odluka o zakonskim zateznim kamatama temelji se na odredbi članka 29. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23-dalje: ZOO), koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Stopa zakonske zatezne kamate određena je sukladno članku 29. stavku 2. i 8. ZOO- a.

18. Slijedom svega navedenog, sud zaključuje da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan, slijedom čega je odlučeno kao u točki I. izreke ove odluke.

19. Budući da spisu priležeće kartice korisnika – tuženice sadrže nedvojbeno izražene datume isplate zajamčene minimalne naknade tuženici za svaki pojedini mjesec u odnosu na utuženo razdoblje, to je iz istih nedvojbeno razvidno da je tuženici isplata zajamčene minimalne naknade za mjesec lipanj 2018., izvršena 20. srpnja 2018. i to u iznosu od 960,00 HRK / 127,41 EUR. Shodno navedenome, sukladno utvrđenjima točke 16.1. obrazloženja ove odluke, tuženica je s obvezom povrata razlike zajamčene minimalne naknade za mjesec lipanj 2018., koja prelazi 60% iznosa osnovice od 800,00 HRK / 106,18 EUR, odnosno 480,00 HRK / 63,71 EUR, u zakašnjenju prvi sljedeći dan, odnosno od 21. srpnja 2018., otkada je tužiteljici pored naznačenog iznosa glavnice dužna isplatiti i zakonske zatezne kamate.

19.1. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke ove odluke, te je dio tužbenog zahtjeva tužiteljice za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 63,71 eura za mjesec lipanj 2018., odbijen za razdoblje od 20. srpnja 2018. do 21. srpnja 2018.

20. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 154. stavka 5., članka 154.a i članka 155. stavka 1. i 2. ZPP-a, obzirom tužiteljica nije uspjela u parnici s konačno postavljenim tužbenim zahtjevom samo u razmjerno neznatnom dijelu i to u odnosu na zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 63,71 eura za razdoblje od 20. srpnja 2018. do 21. srpnja 2018., a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, pa je sud odlučio da joj je tuženica dužna naknaditi sve troškove koji su bili potrebni za vođenje ove parnice, uzimajući pritom u obzirom odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23-dalje:Tarifa), sukladno Tarifnom broju 54. koje Tarife vrijednost boda iznosi 2,00 eura.

20.1. Tužiteljici je priznat trošak zastupanja tužiteljice po nadležnom državnom odvjetniku i to za radnje: sastava zahtjeva za mirno rješenje spora sukladno Tarifnom broju 7. točki 1. Tarife, u visini od 100 bodova, odnosno 200,00 eura, sastava tužbe sukladno Tarifnom broju 7. točki 1. Tarife, u visini od 100,00 bodova, odnosno 200,00 eura, zastupanja na ročištu 24. lipnja 2025. i 09. rujna 2025. sukladno Tarifnom broju 9. točki 5. Tarife u visini od 25 bodova, odnosno 50,00 eura, zastupanja na ročištu 14. listopada 2025. sukladno Tarifnom broju 9. točki 1. Tarife u visini od 100,00 bodova, odnosno 200 eura.

20.2. Tužiteljici temeljem članka 151. stavka 3. ZPP-a pripadaju i zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos troška postupka od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, a sve sukladno postavljenom tužbenom zahtjevu tužiteljice, po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. i 8. ZOO-a, pri čemu je paricijski rok određen u skladu sa člankom 328. stavkom 2. ZPP-a, od 15 dana.

20.3. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki III. izreke ove presude te je tužiteljici na ime ukupnih troškova ovog postupka, dosuđen novčani iznos od 700,00 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

21. Tužiteljici nije priznat zatraženi trošak parničnog postupka u preostalom dijelu, preko dosuđenih 700,00 eura pa do zatraženih 1.000,00 eura, odnosno zatraženi trošak zastupanja na ročištu 24. lipnja 2025. i 09. rujna 2025. preko iznosa od 50,00 eura za svako ročište.

21.1. Tužiteljici nije priznata nagrada za zastupanje na pripremnim ročištima 24. lipnja 2025. i 09. rujna 2025. po Tarifnom broju 9. točki 1. Tarife, odnosno u zatraženom iznosu od 200,00 eura za svako ročište, obzirom se na istom ročištu nisu izvodili dokazi, niti se raspravljalo o glavnoj stvari, te nije sklopljena sudska nagodba, već joj nagrada za zastupanje na navedenom ročištu pripada po Tarifnom broju 9. točki 5. Tarife, odnosno 25% nagrade iz Tarifnog broja 7. točke 1. Tarife, budući da su ista ročišta odgođena prije početka raspravljanja.

21.2. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u točki IV. izreke ove odluke.

U Rijeci 28. studenog 2025.

Sudac

Mirela Popović Brletić

Nacrt odluke izradila sudska savjetnica

Nora Kišur

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ovjerenog prijepisa ove presude, pismeno, putem ovog suda, u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

- tužiteljici po ODO Rijeka

- tuženici