Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Stalna služba u Valpovu

Kralja P. Krešimira IV br. 3

31550 Valpovo

Poslovni broj: P-956/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Zvonimiru Rogiću, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja RI, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po pun. Željki Kupčerić-Trcović, odvjetnici iz Đakova, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupan po pun. Hrvoju Matić, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti dijela ugovornih odredbi i isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 23. listopada 2025., na osnovi čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), a objavljene 28. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2005 od 25. srpnja 2005., ovjeren kod javnog bilježnika Dinka Đurđević iz Donjeg Miholjca pod br. OV-4388/05 dana 26. srpnja 2005., zaključen između tužitelja RI, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao korisnika kredita i tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kao kreditora, i to:

- čl. 2. koji glasi: "… CHF odnosno u protuvrijednosti HRK prema srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan korištenja kredita.";

- čl. 3. toč. 4. koji glasi: "… podmiruje se u kunama obračunanim po srednjem tečaju Slavonske banke d.d Osijek za devize na dan dospijeća.";

- čl. 3. toč.5. koji glasi: " Kamate se obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po važećem srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. na dan plaćanja.";

- čl. 4. koji glasi: "Korisnik kredita izričito prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope (ugovorene i zatezne), sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke, koje se smatraju sastavnim dijelom Ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa ovom Ugovoru, što potvrđuje svojim potpisom na ovom Ugovoru."

II. N a l a ž e s e tuženiku Addiko bank d.d., OIB: 14036333877, iz Zagreba, Slavonska avenija 6, da tužitelju RI, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplati iznos od 2.499,27 kn (dvijetisućečetristodevedesetdevet- euraidvadesetsedamcenti) na ime preplaćenih kamata, iznosa razlike povećanja mjesečnih anuiteta zbog ugovorene valutne klauzule (promjena tečaja CHF u odnosu na kune), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 30. rujna 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

III. N a l a ž e s e tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od

1.981,75 € (tisućudevetstoosamdesetjedaneuroisedamdesetpetcenti) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja tj. 28. studenog 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je sa pravnim prednikom tuženika Slavonska banka d.d. Podružnica Donji Miholjac dana 25. srpnja 2005. zaključio Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita broj: [broj depozita]/2005 ovjeren kod javnog bilježnika Dinka Đurđević iz [adresa] pod br. OV-4388/05 dana 26. srpnja 2005. Temeljem navedenog ugovora tuženik mu je kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 23.000,00 CHF obračunato po srednjem tečaju CHF tečajne liste banke važećem na dan korištenja kredita. Određen je rok vraćanja kredita od 15 godina sukladno čl. 3. Ugovora a odredbom čl. 3. toč. 2. Ugovora bio je dužan plaćati redovnu kamatu od 5,25 % godišnje, dekurzivno. Tijekom otplate kredita su se zbog promjene tečaja CHF i promijene kamatne stope anuiteti po predmetnom kreditu povećavali naspram početno ugovorenog otplatnog plana, a sve na njegovu štetu.

1.1. Navodi da je s tuženikom odn. Hypo-Alpe-Adria Bank d.d. potpisao Dodatak Ugovoru o kreditu br. 5140030242-62000147503/2005 dana 18. siječnja 2016. , a radi provedbe postupka konverzije kredita denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju. Temeljem čl. 2. Aneksa po izračunu tuženika preostali iznos neotplaćene (nedospjele) glavnice na dan 30.9.2015. iznosio je 6.711,64 € te iznos preplate po kreditu iznosio je 2.931,94 kn.

1.2. Poziva se na presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 4.7.2013., Visokog trgovačkog suda br. Pž-7129/13-4 od 13.06.2014., Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt.-249/14 od 9.4.2015. i Rev-2245/17-2 od 20.3.2018 kao i Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/2017-10 od 14.6.2018. kojima je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi koje su banke primjenjivale na korisnike kredita, a koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu.

1.3. Odredbom čl. 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502. a st. 1. Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tuženik ovlašten štititi. U tom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati. Navodi da slično određuje i Zakon o zaštiti potrošača (dalje ZZP), koji u odredbi čl. 138. a navodi da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača... obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

1.4. Navodi da nije u cijelosti otplatio predmetni kredit te da navedeni Ugovor sadrži ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. Ništetni ugovor ne može konvalidirati u valjani pravni posao, a prema odredbi čl. 326. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO) ništetan ugovor ili njegov dio ne postaje valjan onda kada uzrok ništetnosti naknadno nestane. Smatra da ima pravo i pravni interes utvrđivati ništetnost ugovornih odredbi iz osnovnog ugovora, a nije ga niti izgubio kada je sklopio Dodatak Ugovora o kreditu na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju. Tzv. konverzijom kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, a odredbe iz Ugovora o kreditu od 4.7.2005. izmijenile su se u pogledu valutne obveze, kamatne stope, iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita te o raspolaganju preplatom.

1.5. Nije mogao postaviti specificirani tužbeni zahtjev s razlikom svakog pojedinačnog preplaćenog iznosa po osnovi kamata po pojedinom anuitetu od početka plaćanja kredita pa nadalje budući ne raspolaže odgovarajućom dokumentacijom niti stručnim znanjem. Stoga je zahtjev postavio okvirno a tek nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja će specificirati tužbeni zahtjev sukladno odredbi čl. 186. b. st. 3. ZPP-a.

1.6. Predlaže da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 22. kolovoza 2019. a i najdalje tijekom postupka navodi da nije prijeporno kako je s tužiteljem zaključio Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita broj: [broj depozita]/2005. Tužitelj je predmetni ugovor izmijenio u dijelu valute obveze i kamatne stope, sklapanjem aneksa uz ugovor o kreditu. Navodi da je bio obvezan ponuditi tužitelju sklapanje predmetnog Aneksa sukladno Izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN br. 102/15). Navodi da je tužitelj sklapanjem Aneksa u cijelosti izmijenio odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz ugovora o kreditu člankom 3. Aneksa ugovora o kreditu. Aneks se primjenjuje na pravni odnos stranaka retroaktivno a što proizlazi iz otplatnog plana koji je tužitelj je primio uz Aneks gdje je obračunata konverzija ugovora o kreditu na temelju izmijenjenih odredbi. Tako je visina otplate anuiteta (glavnica i kamata) određena istovrsno kao i u ugovorima o kreditu s valutnom klauzulom u EUR valuti i to od početka otplate ugovora o kreditu. Smatra da je za cijelo vrijeme trajanja ugovora obveza po promjenjivoj kamatnoj stopi i dalje odrediva ali se ista mijenja u odnosu na promjenu EURIBOR na tržištu a ne u odnosu na valutu. Tužitelj sklapanjem ugovora o konverziji nema pravni interes za vođenje parnice kao i pravni osnov za zahtijevanje bilo kakve isplate. Ističe prigovor zastare te predlaže sudu da tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom odbije u cijelosti.

3. Tužitelj je u podnesku od 29.1.2021. uredio sukladno zauzetim stavovima sudske prakse toč. III. tužbenog zahtjeva koja glasi:

„Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d., OIB: 14036333877, iz Zagreba, Slavonska avenija 6, da tužitelju LI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplati iznos preplaćenih kamata, te iznos razlike povećanja mjesečnih anuiteta zbog ugovorene valutne klauzule (promjena tečaja CHF u odnosu na kune), koji će tužitelj naknadno specificirati nakon provedenog financijsko – knjigovodstvenog vještačenja na okolnosti razlike plaćene kamate prilikom uplate svakog anuiteta po stopi koju je tuženik primjenjivao i početno ugovorene kamate, kao i razlike prilikom uplate svakog anuiteta zbog primjene valutne klauzule u odnosu na iznos koji bi tužitelj uplaćivao da je ugovoren kredit u kunama bez valutne klauzule u CHF, zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom, računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2008. godine po stopi od 15%, a od 01. kolovoza 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine, pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, tekućem od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana."

3.1. Naveo je da će određeni tužbeni zahtjev postaviti u roku koji mu za to tijekom postupka odredi nadležni sud, u kojem je slučaju, sukladno odredbama članka 186.b. stavak 4. i 5. ZPP-a, ovlašten iznova naznačiti vrijednost predmeta spora. Osim toga, usprotivio se navodima tuženika iz odgovora na tužbu ostajući kod navoda tužbe i tužbenog zahtjeva te specificiranog tužbenog zahtjeva.

4. Tužitelj je podneskom od 2. prosinca 2021. konačno specificirao tužbeni zahtjev pod toč. III.

5. Sud je presudom br. P-1324/2019-26 od 28. siječnja 2022. usvojio u cijelosti tužbu i tužbeni zahtjeva tužitelja koju je rješenjem Županijski sud u Sisku pod br. Gž- 197/2022-6 od 26. lipnja 2025. ukinuo i vratio spis na ponovno suđenje.

6. Ponovljenom postupku tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva, a čemu se usprotivio tuženik.

7. Sud je u dokaznom postupku saslušao svjedokinju JI, vještakinju EI i tužitelja te izvršio uvid u cjelokupnu materijalnu dokumentaciju priloženu spisu.

8. Sud među strankama smatra neprijepornim i utvrđenim i to:

- da su parnične stranke sklopile Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2005 dana 25. srpnja 2005., ovjeren kod javnog bilježnika Dinka Đurđević iz [adresa] pod br. OV-4388/05 dana 26. srpnja 2005.;

- da je tuženik tužitelju odobrio namjenski kredit za adaptaciju kuće u iznosu od 23.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. na dan korištenja kredita (čl. 2. Ugovora);

- da se na kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 23.000 CHF zaračunavaju kamate od 5,25 % godišnje, dekurzivno te se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, a podmiruje u kunama obračunanim po srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. na dan plaćanja uz rok vraćanja od 15 godina (čl. 3. Ugovora);

- da je u čl. 4. ugovora o kreditu određeno da je kamatna stopa promjenljiva te da se ista mijenja sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama tuženika;

- da su stranke zaključile Aneks uz Ugovor o kreditu br. 5140030242- 62000147503/2005 dana 18.1.2016. kojim se regulira konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR;

- da preplata iz postupka konverzije na dan 30.9.2015. iznosi 2.931,94 kn;

- da je u prijelaznom razdoblju utvrđen manjak u iznosu od 745,10 kn, stoga konačni saldo preplate na dan konverzije iznosi 2.188,02 kn (list spisa 45).

9. Među strankama je prijeporno i to:

- da li su ništetni dijelovi odredbi čl. 2., čl. 3. toč.4., čl. 3.toč.5., čl. 4. navedenog Ugovora o kreditu koji se odnosi na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu;

- da li tužitelj ima pravni interes za pokretanje ovog postupka;

- da li tužitelj ima pravo na povrat stečenog bez osnove temeljem navodno navedenih ništetnih predmetnih odredbi s obzirom da je između stranaka zaključen dodatak Ugovoru o kreditu;

- da li su osnovani istaknuti tuženikovi prigovori zastare potraživanja i promašene pasivne legitimacije.

10. Svjedokinja JI iskazala je da je radila u bivšoj Slavonskoj banci na poslovima obrade, knjiženja i odobravanja kredita, a radila je i kada je Hypo Alpe Adria Bank naslijedila bivšu Slavonsku banku. Ne zna kada je tužitelj sklapao ugovor sa Slavonskom bankom i poznaje ga samo iz viđenja. Nema nikakvih saznanja vezano za konkretan kredit ni u kojem iznosu ni za što je taj kredit od strane Slavonske banke odobren tužitelju. Dok je radila odobravali su stambene, potrošačke i gotovinske kredite. Ne zna da li je i kakav kredit podigao tužitelj i ne sjeća se da li je bila prisutna prilikom sklapanja ugovora s tužiteljem.

10.1. Inače davali su kredite u kunama, eurima i CHF. Za dizanje kredita u CHF dobili su od Uprave upute da klijentima kažu kolike su kamate na kredit, naknade i rokovi otplate. Dakle, ono što je bilo navedeno u ugovoru. Nisu znali niti mogli predvidjeti rast CHF i kamata tako da nije na to ljude upozoravala. Sve što bi klijent pitao vezano za kredit nastojali su mu objasniti pod uvjetima koje postavlja banka. Ne sjeća se što je i da li je objašnjavala tužitelju vezano za rast tečaja CHF, ali inače je klijente upoznavala s promjenjivom kamatnom stopom. Rizike vezano za taj kredit nije strankama objašnjavala, a nije znala da HNB ne prati valutu CHF. Ne sjeća se kakva je bila kamata CHF u odnosu na EUR i ne sjeća se da li je bilo ponuđenih ugovora i sa fiksnom kamatnom stopom. Dobili su upute od voditelja u banci vezane za promjenjivu kamatnu stopu u ugovoru i to su pročitali klijentima koji bi podizali kredit. Već trinaest godina je u mirovini, a prije toga 3-4 godine dok je radila u banci nije radila na odobravanju kredita tako da ne zna podatke vezano za podizanja rata kredita ljudima koji su dizali kredite u njihovoj banci. Banka je sačinjavala ugovor uz prethodni razgovor s klijentima i provjeru mogućnosti odobravanja kredita. Kredit se odobravao u odnosu na visinu, a u skladu s platežnom mogućnosti klijenta. Neki krediti koji su bili na duži niz godina otplate davani su uz hipoteku i uz uvjete propisane od strane banke. Sačinjeni ugovor ovjeravao je javni bilježnik a taj ugovor je bilježniku nosio klijent. Ne zna da li je javni bilježnik eventualno objašnjavao klijentima rizike dizanja kredita u CHF. Jedino je na televiziji vidjela da je došlo do nezadovoljstva od strane ljudi vezano za kredite u CHF jer su im rate znatno porasle od onih koje su bile početno ugovorene.

11. Tužitelj RI, ostajući u cijelosti kod tužbe i tužbenog zahtjeva, iskazao je da je 2005. zaključio ugovor o namjenskom kreditu bez depozita i to stambeni kredit za adaptaciju kuće u vrijednosti od 23.000 CHF oko 100.000,00 kn. Moguće je da je vezano za kredit pregovarao sa svjedokinjom JI, tadašnjom djelatnicom banke. Ponuđen mu je kredit u CHF kao najpovoljniji i nije mu nuđen nikakav drugi kredit. Djelatnik banke nije ga upozorio da HNB ne štiti tečaj kune u odnosu na CHF kao što to čini u odnosu na euro. Ugovore je sačinila banka po svojim uvjetima i nije mogao utjecati niti na jednu odredbu iz ugovora. Nije mu objašnjavana kamatna stopa, tečaj i valuta niti rizici vezano za CHF odn. da rate mogu biti veće ili manje. Odnio je ugovore kod javnog bilježnika Dinka Đurđevića koji je u međuvremenu umro i on mu je samo ovjerio ugovore. Letimično je pročitao ugovor u odnosu na visinu rate, visinu kredita i rok otplate. Ugovore je vratio u banku i ubrzo mu je odobren kredit i isplaćen u kunama na račun jer je bio klijent bivše Slavonske banke koju je naslijedila Hypo Alpe Adria Bank, a tu sadašnja Addiko banka. Početne rate kredita mu je pokrivala plaća da bi se nakon nekog vremena rate povećale na iznos od oko 400 €. Da mu je početna rata kredita iznosila 400 €, ne bi ispunjavao uvjete za kredit. Kredit je podigao isključivo kao fizička osoba za adaptaciju kuće u kojoj i dan danas živi. Kuća nije nikada iznajmljivana niti je korištena za privatni obrt. Dobivao je obavijesti od banke o povećanju rata i nije se išao raspitivati za razloge povećanja rata jer je čuo od drugih ljudi koji su dizali kredite u CHF za razloge povećanja rata. Zna samo da ga je banka 2016. pozvala i ponudila mu aneks ugovora i umanjenje rata i priznali su nekakav novčani iznos. Pod istim uvjetima je sklapan i aneks ugovora koji je sačinila banka i nije mogao utjecati na sadržaj toga ugovora. Nije bio u cijelosti informiran s posljedicama aneksa ugovora odn. da nema više nikakvih prava potraživati razliku u odnosu na zaključeni aneks ugovora. I te ugovore je odnio na ovjeru kod javnog bilježnika i rata kredita mu je nešto umanjena, a priznati iznos mu nije isplaćen već je uračunat u buduće rate. Kredit je redovito otplatio najprije po osnovnom ugovoru, a kasnije po aneksu ugovora i banka mu je izdala potvrdu. Sjeća se da je banka tražila i zadužnicu jer nije išla hipoteka na kuću i ta mu zadužnica nije vraćena. Da je znao da će mu zbog promjenjive kamatne stope, tečaja i valute u CHF biti znatno povećane rate kredita, ne bi zasigurno podizao takav kredit. U vrijeme predmetnog ugovora imao je otvoren električarski obrt na istoj adresi Gajeva 6, ali kuću je koristio kao fizička osoba i nije ju iznajmljivao, a sredstva kredita nije koristio za poslovanje obrta. Nije prigovarao izračunu konverzije jer se ne razumije u te poslove, a vjerovao je djelatnicima banke da su konverziju ispravno sačinili.

12. Iz uvida u pismeni nalaz i mišljenje i to zaključka vještakinje EI zasnovanog na financijsko-knjigovodstvenoj dokumentaciji priloženoj spisu, razvidno je da je tužitelj u promatranom periodu sukladno predmetnom ugovoru o kreditu platio više tijekom otplate kredita u odnosu na prvobitno ugovorene uvjete kredita u iznosu od 21.018,90 kn. Konverzija je provedena 12.2.2016. s danom 30.9.2015. te je tuženik obavijestio tužitelja da mu je konačni saldo preplate iz postupka konverzije na dan provođenja priznat u iznosu od 2.188,02 kn.

13. Tužitelj u podnesku od 3. rujna 2021. nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještakinje osim na omaške u nalazu i mišljenju predlažući dopunu nalaza i mišljenja u odnosu na matematičke pogreške te da izvrši izračun preplate koja nije priznata konverzijom za svaki mjesec kako bi se mogao precizirati konačni tužbeni zahtjev.

14. Vještakinja je u podnesku od 21.10.2021. dostavila očitovanje u odnosu na podnesak tužitelja od 3.9.2021. s ispravljenim izračunom navodeći da je došlo do odstupanja u visini 0,01 kn kod pojedinih stavki iz razloga što isti program prikazuje rezultat obračuna na dvije decimale a u pozadini računa na više decimala pa kada zbraja tako prikazane rezultate na dvije decimale zbraja ih na više decimala i tu dolazi do navedenog odstupanja. Stoga nakon ispravaka razlika anuiteta iznosi 21.018,74 kn. Kako u spisu nisu priloženi obračuni iz kojih bi bilo moguće ukupnu preplatu po konverziji rasporediti na svakomjesečne anuitete, nije mogla u tom dijelu dopuniti nalaz i mišljenje.

15. Tuženik je u podnesku od 10.11.2021. prigovorio nalazu i mišljenju da vještak nije prikazao razlike do kojih je došlo uslijed kamatne stope niže od početne. Smatra da bi se u obzir morale uzeti i razlike nastale uslijed smanjenja istih vrijednosti u odnosu na početne. Predlaže dopunu nalaza u kojoj će vještak prikazati sve nastale razlike u svim anuitetima kroz cijelo otplatno razdoblje.

15.1. Osim toga, ističe da kako je tužitelj sklopio sa Slavonskom bankom d.d. predmetni ugovor a Slavonska banka d.d. nije obuhvaćena izrekom presude u kolektivnom sporu. Pravnim sljedništvom je tuženik preuzeo sva, do tad nastala, prava i obveze Slavonske banke d.d. kao prednika. Međutim, budući da je prednik bio samostalna pravna osoba koja je sklapala ugovore različite od ugovora koje je sklapao tuženik, te da kolektivnim sporom nije utvrđivana (ne)zakonitost odredbi ugovora o kreditu za Slavonsku banku d.d., tako ni tuženik kao slijednik ne može snositi odgovornost kao da je za prednika bila utvrđena ništetnost spornih odredbi. Odnosno, budući da se utvrđenja iz kolektivnog spora ne odnose na ugovore koje je sklapala Slavonska banka d.d., ni tuženik ne može pravnim sljedništvom preuzeti odgovornost koja za prednika nije niti bila nastala.

15.2. Prigovorio je i zahtjevu za plaćanjem kamatne stope od dana plaćanja svakog pojedinog anuiteta pa do isplate te predložio prekid ovog postupka sukladno čl. 213.st.1. t.2. ZPP-a.

16. Na raspravi održanoj 15. prosinca 2021. tužitelj je ostao kod tužbe i specificiranog tužbenog zahtjeva od 2.12.2021. protiveći se prijedlogu za prekidom postupka jer nisu ispunjeni zakonski uvjeti budući je provedeno vještačenje iz kojeg je razvidno da je unatoč provedenoj konverziji utvrđena preplata po kreditu tužitelja u iznosu od 18.830,72 kn.

16.1. Tuženik je na istom ročištu ostao kod prijedloga za prekidom postupka.

16.2. Vještakinja je ostala u cijelosti kod pismenog nalaza i mišljenja navodeći da je u nalazu obuhvaćena i negativna razlika na str. 5. i 6. nalaza.

17. Sud je u cijelosti prihvatio pismeni nalaz i mišljenje kao i očitovanje te iskaz vještakinje jer su isti dani po pravilima struke i na osnovi knjigovodstvene dokumentacije priložene spisu, a tuženik nije predlagao novo vještačenje niti je imao primjedbi na iskaz vještakinje.

18. Analizirajući navode tužbe i tužbenog zahtjeva, navode iz odgovora na tužbu, materijalnu dokumentaciju priloženu spisu, svaki dokaz posebno, sve dokaze zajedno, kao i rezultat cjelokupnog postupka, sud smatra osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja opisan kao u izreci presude.

19. Sadržaj Ugovora o kreditu zaključenog između tužitelja i tuženika nije prijeporan, prijeporne su odredbe čl. 2., 3. i 4. Ugovora kojim je ugovorena valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa koja je na dan sklapanja Ugovora o kreditu iznosila 5,25 %. Upravo taj dio gdje se promjenjiva redovna kamatna stopa određuje u skladu s važećom odlukom o kamatnim stopama kreditora sud nalazi nepoštenom i nejasnom i stoga ništetnom. Nepoštenost sud nalazi iz razloga što je predmetni ugovor tipizirani ugovor prema kojem korisnik kredita nema nikakvog utjecaja osim prihvatiti ga ili ne, tj. bio je ovisan o novcu potrebnom za kupnju poljoprivredne mehanizacije pa je banka u konkretnom slučaju jača strana koja određuje pravila igre tako i promjenjivu kamatnu stopu sukladno vlastitoj odluci na koju korisnik kredita nema nikakvog utjecaja. Nepostojanje propisa koji nalažu bankama da ugovor o kreditu precizno utvrde, način utvrđivanja i uvjete promjenjivosti kamatne stope, ne daju bankama ovlaštenje da kamatnu stopu mijenjaju po svom nahođenju i time jednostrano mijenjaju visinu obveze potrošača. Uz to ta promjenjivost je izrazito nepoštena, bez jasnih parametara jer je nejasna prosječnom potrošaču odnosno korisniku kredita obzirom da nije naznačeno jasno kako je to naznačeno za visinu kamate koja je određena na dan sklapanja ugovora 5,25 % godišnje, dekurzivno, pa je tako banka mogla jasno naznačiti do kojih granica može ići promjenjiva kamatna stopa, a ne koristiti se visokom stručnom terminologijom nerazumljivom prosječnom građaninu, korisniku kredita, bez stručnih uputstava što to znači i kakve su posljedice za iste. Jedina zaštićena strana u predmetnom ugovoru je banka, ovdje tuženik jer kamatna stopa ovisi o njezinom poslovanju, tržištu što je također moglo biti naznačeno s gornjom granicom kamata, iako je nelogično da banka kao institucija koja posluje s novcem i svoje poslovanje bazira na zaradi, i to nije prijeporno, no prijeporan je rizik koji prebacuje na teret klijenta.

20. Kako tuženik nije dao dovoljno podataka u samom Ugovoru temeljem čega su podizane kamatne stope na kredit zaključen s tužiteljem, da li je u tom periodu na tržištu nudio kredite po nižoj kamatnoj stopi ili su odmah plasirani po kamatnoj stopi koja je tada naplaćivana od tužitelja, je li promjenjiva kamatna stopa bazirana na objektivnim i opravdanim razlozima, sud je tužitelju dosudio zatraženi iznos sukladno nalazu i mišljenju vještakinje i specificiranom tužbenom zahtjevu na ime razlike između prvotno ugovorene kamatne stope 5,25 % i kamatnih stopa kako ih je obračunavala i naplaćivala banka u utuženom periodu do isplate kredita.

21. Nije prijeporno da naša pravna regulativa poznaje i priznaje promjenjivu kamatnu stopu no ista mora biti razumljiva i određena parametrima, kvalitativno i kvantitativno razrađena uzročno posljedična veza kretanja parametara i utjecaja tih kretanja na visinu promjenjive kamatne stope, kao i određenje razdoblja za donošenje odluke o korekciji visine kamatne stope, s tim da parametar mora biti jedan od varijabli EURIBOR, LIBOR, NRS, prinos na Trezorske zapise Ministarstva financija RH i obveze pričuve Banaka koji će biti razumljivi korisnicima kredita kako ne bi došli u poziciju da samo mogu primiti obavijest o Odluci banke bez da na nju mogu reagirati i o istom pregovarati. Tuženik tu činjenicu nije uopće dokazivao.

22. U čl. 4. ZOO-a, propisano je da su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanja prava i obveza iz tih odnosa, sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti poštenja.

23. Odredba čl. 269.st.2. ZOO-a propisuje da činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva.

24. Odredba čl. 272. ZOO-a propisuje da je činidba odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi, a ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan.

25. Odredba čl. 295. ZOO-a propisuje da su opći uvjeti ugovora ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u

tipskom obrascu ugovora, bilo da se na njih ugovor poziva.

26. Prema odredbi čl. 296. st. 1. ZOO, ništetne su odredbe općih uvjeta ugovora koje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzroče očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora, čak i ako su opći uvjeti koji ih sadrže odobreni od nadležnog tijela. Prilikom ocjene ništetnosti određene odredbe općih uvjeta ugovora uzimaju se u obzir sve okolnosti prije i u vrijeme sklapanja ugovora, pravna narav ugovora, vrsta robe ili usluge koja je objekt činidbe, ostale odredbe ugovora kao i odredbe drugog ugovora s kojim je ta odredba općih uvjeta ugovora povezana (st. 2.). Odredba st. 1. ovoga članka ne primjenjuje se na one odredbe općih uvjeta ugovora čiji je sadržaj preuzet iz važećih propisa ili se prije sklapanja ugovora o njima pojedinačno pregovaralo, a druga je strana pritom mogla utjecati na njihov sadržaj te na odredbe o predmetu i cijeni ugovora ako su jasne, razumljive i lako uočljive (st. 3.).

27. Odredba čl. 322.st.1. ZOO-a propisuje da ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

28. Prema odredbi direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. godine, u čl. 5. u slučaju ugovora u kojemu se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelj usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Navedeno nije implementirani isključivo u Zakon o zaštiti potrošača, već i u odredbe članaka 295. i 296. ZOO-a i to upravo radi ostvarenja zaštite jednakosti prava šireg kruga sudionika obveznopravnih odnosa.

29. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese druge strane, vodeći pri tome računa u smislu i svrsi obveznog odnosa. Kao mjerilo ponašanja uzima se u obzir kako bi se ponašao prosječan čovjek, s jedne strane, odnosno uredan i savjestan gospodarstvenik, s druge strane.

30. Samo nepostojanje propisa, koji nalažu bankama da se u ugovor o kreditu precizno utvrde uvjeti promjenjivosti kamatne stope u relevantnom razdoblju, ne daje tuženiku ovlaštenje da kamatnu stopu mijenja po svom nahođenju i time jednostrano mijenja visinu obveze dužnika. Upravo u tome se i ogleda primijena načela savjesnosti i poštenja sklapanja dvostranih ugovora. Koristeći tu činjenicu banka je nametnula tužitelju ugovorne odredbe koje ju stavljaju u neravnopravan položaj, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

31. Iz podataka u spisu predmeta (sadržaja predmetnog ugovora i iskaza tužitelja) proizlazi kako je predmetni ugovor formularni, tipski (standardni ugovor), koji podrazumijeva skup ugovornih klauzula određen kao model za sklapanje budućih ugovora, koji ne isključuje mogućnost individualnog pregovaranja o pojedinim elementima.

32. Stoga je sud mišljenja kako se o odredbama ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nije pojedinačno pregovaralo niti je tužitelj kao ugovorna strana na bilo koji način mogao individualno pregovarati o odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi. Suprotno tome, odredba o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli unaprijed je formulirana od strane tuženika te zbog toga tužitelj nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito što je riječ o odredbama, kako je navedeno, unaprijed formuliranog, standardnog (tipskog) ugovora tuženika.

33. Promjenjivost kamatne stope nije bila vezana uz jasne parametre te je kao takva bila nejasna korisniku kredita, a kako to proizlazi iz njegova iskaza. Naime, u predmetnom unaprijed formuliranom Ugovoru, nije bilo dovoljno elemenata za mogućnost individualizacije visine promjenjive kamatne stope, već je u čl. 3. predmetnog Ugovora određeno da se kamata obračunava i naplaćuje sukladno Odluci o kamatama Banke, da je kamatna stopa promjenjiva, sukladno Odluci o kamatnim stopama Banke, da se promjena kamatne stope vrši izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke na čiju primjenu korisnik bezuvjetno pristaje.

34. Slijedom navedenog, korisniku predmetnog kredita se protivno načelu savjesnosti i poštenja nametnula obveza koju nije mogao objektivno sagledati kao cjelinu u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora, a koja je uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita kao jedne od ugovornih strana, a u odnosu na drugu ugovornu stranu-tuženika, a što je suprotno općim načelima prava, načelu ravnopravnosti sudionika u ugovornim odnosima, načelu dužnosti njihove suradnje te načelu zlouporabe prava.

35. S obzirom da je nerazumljiva odredba vezana uz promjenjivu kamatnu stopu, kao i valutnu klauzulu vezanu za CHF, faktički dovela do izmjena anuiteta kako po osnovi dizanja kamate, tako i po osnovi dizanja tečaja od strane banke pa su time prijeporne odredbe potpisanog ugovora o kreditu ništetne, a tako i u odnosu na Dodatak ugovoru. Stoga činjenica da je prijeporni ugovor raskinut i da je sklopljen Sporazum o konverziji ne isključuje mogućnost utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi osnovnog Ugovora.

36. U odnosu na provedenu konverziju i način izračuna konverzije kredita čl. 19.c. ZID ZPK propisuje:

"(1) Konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i izračunava se na način da se:

1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,

2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF,

3. početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s točkama 1. i 2. ovoga stavka, i na temelju kojeg se izračunavaju novi obroci odnosno anuiteti u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice te iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta,

4. iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu klauzulu u EUR predstavljaju osnovu za namirenje obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR iz točke 3. ovoga stavka, pri čemu se poštuje redoslijed namirenja dospjelih obveza sukladno općim uvjetima vjerovnika, ali ne obračunavaju zatezne kamate,

5. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovoga stavka veći od ukupnog iznosa obroka ili anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka smatra preplatom koja se:

– ako iznos preplate ne prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, koristi za namirenje budućih obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR koji će dospjeti na način da se sukcesivno kod plaćanja budućeg obroka odnosno anuiteta koji će dospjeti iznos do najviše 50% dospjelog obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR namiri preplatom, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi, pri čemu ako iznos preplate prelazi više od 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vjerovnik i potrošač sporazumom definiraju način iskorištavanja iznosa preplate iznad 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR,

– ako iznos preplate prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vraća potrošaču od strane vjerovnika u roku od 60 dana od datuma prihvata konverzije od strane potrošača,

Iznos preplate iz ove točke preračunava se u kune po tečaju na dan 30. rujna 2015. i na njega vjerovnik nije dužan obračunati kamatu niti tečajnu razliku, već njih snosi potrošač.

6. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovoga stavka manji od ukupnog iznosa obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka, namiri vjerovniku od strane potrošača sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača, a obveze po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR nastave ispunjavati od strane potrošača,

7. iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR utvrđuje na dan 30. rujna 2015., kao razlika novog otplatnog plana utvrđenog sukladno točki 3. ovoga stavka i uplaćenih iznosa utvrđenih sukladno točki 4. ovoga stavka, pri čemu iznos preplate utvrđen u točki 5. ovoga stavka ne umanjuje iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR, a manje uplaćeni iznos utvrđen u točki 6. ovoga stavka namiruje se sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača,

8. učinak konverzije utvrdi kao razlika:

– stanja neotplaćene glavnice u CHF i valutnoj klauzuli u CHF evidentirane u poslovnim knjigama vjerovnika na dan 30. rujna 2015. izračunata u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na dan 30. rujna 2015., a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se ograničenje tečaja iz članka 11.d ovoga Zakona odnosi na obroke odnosno anuitete u CHF i valutnoj klauzuli u CHF koji dospijevaju do isteka roka ograničenja iz članka 11.d ovoga Zakona i

– iznosa neotplaćene glavnice iz točke 7. ovoga stavka.

(2) Stavak 1. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuje se i na izračun obveze vraćanja primljenog nastale zbog prestanka ugovora o kreditu pri čemu se konverzija provodi na dan 30. rujna 2015. odnosno na dan prestanka ugovora o kreditu."

37. Sud smatra da je konverzija u cijelosti provedena sukladno Zakonu, a što potvrđuje i vještakinja u svom nalazu i mišljenju gdje navodi da je izračun u postupku provođenja konverzije sačinjen u cijelosti sukladno Zakonu te da je tuženik u obzir uzeo sve uplate koje se odnose na partiju kredita.

38. Citirani Zakon ne provodi Konverziju na način da utvrđuje ništetnom odredbu o promijeni visine kamatne stope. Stoga je sud tražio izračun na način da se kamatna stopa kroz razdoblje otplate ne mijenja, odnosno da se primjenjuje tečaj koji je važio na dan korištenja kredita. Dakle, provedba konverzije je izračunata na potpuno drugačiji način, i sukladno zakonu, a ovaj izračun je po drugoj osnovi. Zato je tužitelj specificirao svoj zahtjev na način da je od ukupne izračunate razlike između obveze i plaćanja po kreditu odbio preplatu priznatu u konverziji.

39. Sud je mišljenja da priznatim iznosom preplate u konverziji, nije namirena razlika koja je nastala primjenom metodologije o ništetnosti odredbi o promjeni visine kamatne stope i primjeni valutne klauzule. Dodatak ugovoru je sačinjen isključivo po uvjetima koje je odredio tuženik, a tužitelj nije imao mogućnosti nego uvjete prihvatiti ili plaćati povećanu ratu kredita.

40. Osim toga, iako su stranke zaključile Dodatak Ugovoru, sud smatra da se ne radi o novacijonom ugovoru.

41. Naime, čl. 145.st.2. ZOO-a propisuje da sporazum vjerovnika i dužnika kojim se mijenja ili dodaje odredba o roku, o mjestu ili načinu ispunjenja, zatim naknadni sporazum o kamatama, ugovornoj kazni, osiguranju ispunjenja ili o kojoj drugoj sporednoj odredbi, a i sporazum o izdavanju nove isprave o dugu ne smatraju se obnovom.

42. Kako je uslijed ništetnosti takvih odredbi tužitelj oštećen, pripada mu pravo na povrat onoga što je na temelju takvog ugovora tuženik primio, a sve sukladno odredbi čl. 323 st. 1. u svezi čl. 1111. ZOO-a pa je sud usvojio tužbeni zahtjev opisan kao izreci ove presude.

43. Sud je, s obzirom na utvrđeno, odbio prijedlog tuženika na raspravi održanoj 15.12.2021. da izvrši prekid postupka u ovoj pravnoj stvari sukladno čl. 213. st.1. toč. 2. ZPP-a, a čemu se tužitelj usprotivio.

44. Sud ne prihvaća prigovor tuženika da je ugovor zaključila Slavonska banka a ne tuženik jer iako je ugovor zaključila Slavonska banka a ne tuženik, Slavonska banka d.d. Osijek je pripojena Hypo Alpe Adria bank, a čiji je slijednik tuženik. Tzv. kolektivnom presudom obuhvaćeno je razdoblje u kojem je zaista Slavonska banka d.d. postojala kao pravni subjekt, no u vrijeme podnošenja tzv. kolektivne tužbe i kasnije presuđenja Slavonska banka d.d. ne postoji jer se fuzirala s tuženikom te je tuženik u predmetu po kolektivnoj tužbi mogao isticati da ugovori koje je zaključila Slavonska banka nisu ništetni, no prema citiranim presudama to nije tako. Stoga se zaista učinak citiranih presuda proteže na tuženika neovisno je li ugovor zaključila Hypo Alpe Adria Bank ili Slavonska banka s obzirom na pravnu osobnost koja je postojala u vrijeme vođenja postupka po kolektivnoj tužbi.

45. Sud nije prihvatio niti istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, jer isti drži neosnovanim. Zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. U konkretnom slučaju Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je pravomoćno odlučio u postupku po žalbi, između ostalog i o dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama svojom odlukom od 14. lipnja 2014. (što je potvrđeno povodom revizije i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske) te se ima smatrati kako vjerovniku, odnosno tužitelju pravo na zahtjev za isplatu teče zapravo od tog datuma. Naime, zastara je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe Udruge Franak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Tužba je u navedenom predmetu podnesena 12.6.2019. Temeljem odredbe čl. 241. ZOO-a prekinuta je zastara koja je ponovno počela teći 14. lipnja 2014. pravomoćnošću odluke u predmetu Franak. Isto tako u ovom predmetu ne može se primjenjivati odredba vezana za trogodišnji zastarni rok navedena u čl. 226. ZOO-a, s obzirom da je potraživanje tužitelja usmjereno na preplaćeni iznos kamata, a ne na povrat samih kamata. Ne radi se dakle o kamatama u smislu čl. 226. ZOO-a, već se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba čl. 225 ZOO-a.

46. Zbog svega navedenog, sud je utvrdio kako su odredbe Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne pa je naložio tuženoj banci vratiti iznos tužitelju koji je naplatila temeljem takvih ništetnih odredbi ugovora.

47. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude temeljem čl. 3., 4., 6., 29., 295., 296., 322., 323., 1111. u svezi čl.1115. ZOO-a.

48. Odluka o kamatama zasniva se na odredbi čl. 29. ZOO-a.

49. Odluka o parničnom trošku zasniva se na odredbi čl. 154 st. 1. i čl. 155. st.1. ZPP-a.

50. Tužitelju su priznati zahtijevani troškovi postupka u iznosu od 1.981,75 €, a koji se sastoje i to: iznosa od 200,00 € na ime sastava tužbe po Tbr. 7/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („NN“, br. 142/12, 103/14, 118/14, 138/23 dalje: Tarife), tri iznosa od po 200,00 € na ime sastava obrazloženog podneska po punomoćniku od 29.01.2021., 03.09.2021. i 02.12.2021. sve po Tbr.8/1. Tarife, iznosa od 100,00 € na ime pristupa punomoćnika tužitelja na ročište održano 02.02.2021. po Tbr. 9/2. Tarife, dva iznosa od po 200,00 € na ime pristupa punomoćnika tužitelja na ročište održano 15.12.2021. i 23.10.2025. po Tbr. 9/1. Tarife, iznosa od 325,00 € na ime 25 % PDV-a na iznos od 1.300,00 €, iznosa od 232,26 € na ime troškova vještačenja, iznosa od 53,09 € na ime pristojbe na tužbu te iznosa od 71,40 € na ime pristojbe na presudu, a sve u skladu s važećom Tarifom.

51. Slijedom svega iznijetog, sud je odlučio kao u izreci ove presude.

U Valpovu 28. studenog 2025.

Sudac

Zvonimir Rogić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana, od dana objave presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka, putem ovoga suda, nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika