Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-374/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Azre Salitrežić, kao predsjednika vijeća te sudaca Vlaste Šimenić-Kovač i Davora Mitrovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Mee Ribić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. HF, OIB [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj K-1430/2024-33 od 11. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 28. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba opt. HF kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj K-1430/2024-33 od 11. travnja 2025., opt. HF proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano i kažnjivo po čl. 139. st. 2. KZ/11 te je na temelju čl. 139. st. 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, a potom mu je na temelju čl. 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju čl. 54. KZ/11 opt. HF je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 3. svibnja 2024. do 4. svibnja 2024. kao i od 7. lipnja 2024. do 6. rujna 2024.

1.2. Na temelju čl. 158. st. 2. ZKP/08 ošt. DF upućen je imovinskopravni zahtjev ostvarivati u posebnoj parnici.

1.3. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 1. i 2. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 – u daljnjem tekstu ZKP/08) opt. HF je naloženo snašanje troškova kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 (sto) eura.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio opt. HF putem braniteljice Klare Jandroković, odvjetnice iz Odvjetničkog društva Grahovac i Partneri iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP), zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 470. ZKP) te zbog povrede kaznenog zakona (čl. 469. ZKP/08), s prijedlogom da drugostupanjski sud usvoji žalbu te pobijanu presudu preinači na način da se optuženika oslobodi optužbe, a podredno da se ukine pobijana presuda i predmet vrati sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. U skladu s čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.

5. Žalba nije osnovana.

6. Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 jer da je izreka presude proturječna njenim razlozima, kao i da nema razloga u odnosu na navode iz činjeničnog opisa da je optuženik "najprije lupao po vratima kuće". Suprotno takvim žalbenim navodima, izreka presude nije proturječna razlozima jer je navedena okolnost utvrđena iskazom oštećenika i iskazom svjedokinje OF, a istovremeno je prvostupanjski sud o tome dao jasne i dostatne. Daljnjim ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 ovaj sud je utvrdio da pobijana presuda ne trpi bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7. U žalbi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj upire da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda kada je osuđujuću presudu zasnovao isključivo na iskazu SF i njegove majke GF, čije je iskaze pogrešno cijenio vjerodostojnim, a čiji su iskazi u bitnim elementima "radikalno različiti" u odnosu na više okolnosti, pa tako je li prilikom prolaska i kraj oštećenikove kuće optuženik pjevao po ulici "past će bomba izađite van", da je vidio jednu mušku osobu na udaljenosti od 30-40 metara (a da se radi o svjedoku ŠF) kako je iskazao oštećenik ili kako je iskazala majka oštećenika GF da je optuženik vikao da će baciti bombu, dok na cesti s optuženikom nije bio nitko, pri čemu sud nije cijenio da svjedokinja GF slabije čuje i da je na raspravi 12. ožujka 2025. sjedila na mjestu za državnog odvjetnika koje je najbliže sutkinji kako bi mogla čuti pitanja. Potom, opširno elaborira da optuženik i oštećenik nisu u zavadi kako je to pogrešno zaključio prvostupanjski sud. Nadalje, ukazuje da su iskazi optuženika, svjedoka NF i oštećenika SF gotovo potpuno suglasni, a da je sud iskaz NF cijenio kao suprotan obrani optuženika jer je isti naveo kako su optuženik i on pjesmu počeli pjevati 20-30 metara nakon oštećenikove kuće, dok je optuženik naveo da su obojica 300-tinjak metara prije oštećenikove kuće zajedno pjevali te da se očito radi o pogrešnoj procjeni svjedoka u odnosu na tu udaljenost. U nastavku žalbe optuženik ukazuje na iskaz svjedoka LF koji je poslije događaja bio u kafiću u kojem je čuo neku buku na koju nije obraćao pažnju, a da je u kafić nakon kraćeg vremena došao oštećenik koji mu je ispričao da je opt. HF šutnuo kantu za smeće pa bi bilo logično da je oštećenik prije prenio prijetnju bombom, a ne šutanja kante. Na kraju, osporava da je uputio bilo kakvu prijetnju oštećeniku, a povrh toga da je opovrgnuo da je gledao u prozor oštećenikove kuće, već da je samo prolazio, a da se oštećenik nakon predočenja ranijeg zapisnika o ispitivanju od 14. lipnja 2024. "prisjetio" da je optuženik vikao i pjevao jer je prozor bio otvoren na kip te da se sve čulo.

7.1. Takvim žalbenim navodima kojima ponavlja navode iz svoje obrane optuženik prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu dajući svoju ocjenu izvedenih dokaza, tražeći njihovu preocjenu na način kako bi to odgovaralo probicima njegove obrane.

7.2. Suprotno takvim žalbenim navodima, prvostupanjski je sud nakon što je izreproducirao izvedene dokaze, iznio sporne i nesporne okolnosti, dao ocjenu izvedenih dokaza, kako svakog pojedinačno, tako i svih izvedenih dokaza u njihovoj međusobnoj vezi, dajući istovremeno i ocjenu proturječnih dokaza, pravilno utvrdio da je optuženik na način opisan u izreci prvostupanjske presude oštećeniku uputio inkriminirane riječi prijetnje, pri čemu je nakon pozorne ocjene sadržaja obrane opt. HF istu s pravom ocijenio nevjerodostojnom i usmjerenom na izbjegavanje kaznenopravne odgovornosti.

7.3. Za ostvarenje kaznenog djela prijetnje bitno je jesu li upućene riječi objektivno podobne da kod osobe kojoj se upućuju izazovu osjećaj straha, nesigurnosti i ugroženosti, a riječi koje je optuženik uputio kritične zgode oštećeniku iz dvorišta njegove obiteljske kuće lupajući po vratima te prevrnuvši kantu za smeće "past će bomba, past će bomba, bacit ću bombu izađite van ako imate muda" objektivno su podobne da na strani oštećenika izazovu takve promjene u njegovom afektivnom životu, a istodobno i kod svake druge osobe. Pri tome nije odlučno da li je optuženik imao namjeru svoje prijetnje izvršiti, već to je li oštećenik prijetnje ozbiljno shvatio. Da je tome tako proizlazi iz samog iskaza samog oštećenika koji je zbog riječi optuženika bio uznemiren, a događaj je već u 23,00 sata prijavio policiji. Povrh toga, rezoniranje prvostupanjskog suda da su optuženik i oštećenik bili u zavadi, a koje žalbom osporava žalitelj, nije odlučna činjenica, ali je u svakom slučaju za napomenuti da je njihov odnos pratio događaj koji se dogodio kraće vrijeme prije inkriminiranog događaja tijekom kojeg je optuženik u pijanom stanju automobilom udario u ogradu kuće oštećenika te je oštećenik od osiguranja naplatio štetu, a koju okolnost je moguće promatrati i kao motiv optuženikovog protupravnog ponašanja.

7.4. Nakon pozorne ocjene iskaza ošt. DF te svjedokinje GF pravilno je prvostupanjski sud njihove iskaze ocijenio istinitim, uvjerljivim, okolnosnim, suglasnim kada su iskazivali o odlučnim okolnostima tj. riječima koje je optuženik uputio oštećeniku, kako su iskazivali tijekom provođenja dokazne radnje, ali i na raspravi ponavljajući da je optuženik inkriminirane riječi izgovorio vičući. Pri tome je svjedokinja GF tijekom rasprave na izričito pitanje odgovorila da optuženik nije pjevao nego vikao da će baciti bombu, iz čega proizlazi da je doista mogla čuti riječi prijetnje iako zbog preboljenog moždanog udara slabije čuje. Istodobno je prvostupanjski sud nakon pozorne ocjene iskaza svjedoka NF, prijatelja optuženika, njegov iskaz ocijenio pristranim i usmjerenim na smanjenje optuženikove kaznenopravne odgovornosti, dok svjedoci AF i ZF nisu bili prisutni događaju i o spornim okolnostima nisu iskazivali.

7.5. Uslijed svega prethodno navedenog, nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve odlučne činjenice inkriminiranog kaznenog djela kao i kaznene odgovornosti optuženika, o čemu je dao jasne, iscrpne i argumentirane razloge, a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se upućuje žalitelj radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Ujedno, žalbenim navodima optuženik nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu koji je iz sadržaja izvedenih dokaza, kao i savjesne i pozorne ocjene izvedenih dokaza pravilno izveo zaključak o postojanju odlučnih činjenica bitnih za egzistenciju ovog kaznenog djela.

8. Optuženik, dalje u žalbi smatra da je pogrešno činjenično stanje dovelo do povrede kaznenog zakona jer da nije utvrđeno kome je navedena prijetnja upućena odnosno da nije konkretizirana, a onda s time u vezu dovodi i pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da je počinio kazneno djelo prijetnje. No, suprotno takvim žalbenim navodima, prvostupanjski sud nije povrijedio kazneni zakon na štetu optuženika kada je našao da se u njegovim radnjama stječu sva objektivna i subjektivna obilježja predmetnog kaznenog djela jer povreda kaznenog zakona na koju u žalbi ukazuje predstavlja tzv. posrednu povredu kaznenog zakona. Ovo stoga što optuženik smatra da je prvostupanjski sud trebao utvrditi drugačije činjenično stanje, a onda na takvo, drugačije utvrđeno činjenično stanje primijeniti kazneni zakon. No, kazneni zakon ima se primijeniti na takvo činjenično stanje koje utvrdi sud, a ne na ono za koje optuženik smatra da je trebalo utvrditi.

9. Kako uložena žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog povrede kaznenog zakona podnesena u korist optuženika (a optuženik je uložio žalbu iz navedenih žalbenih osnova), sukladno odredbi čl. 478. ZKP/08 u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o uvjetnoj osudi, ovaj sud je i u tom dijelu ispitao pobijanu presudu nalazeći da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti od kojih zavisi vrsta i mjera kaznenopravne sankcije. Tako je pravilno prvostupanjski sud kao olakotno pravilno cijenio njegovu mladost u vrijeme počinjenja kaznenog djela (26 godina) te da je otac jednog malodobnog djeteta, dok mu je otegotno cijenio da je tijekom postupka kršio mjere opreza koje su mu bile određene u odnosu na oštećenika (zabrana približavanja oštećeniku te zabrana uspostavljanja i održavanja veze s oštećenikom), kao i dosadašnju osuđivanost. Pri tome nije podcijenio utvrđene olakotne, a niti precijenio utvrđene otegotne okolnosti na strani optuženika. Stoga, polazeći od stupnja krivnje, društvene opasnosti djela, a krećući se u granicama zapriječene kazne za predmetno kazneno djelo (za kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 zapriječena je kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci do tri godine) cijeneći i jačinu ugrožavanja te povredu zaštićenog dobra, pravilno je prvostupanjski sud osudio opt. HF na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, a onda smatrajući da optuženik i bez izvršenja kazne ubuduće neće činiti kaznena djela, izrekao mu uvjetnu osudu s rokom provjeravanja od tri godine. Upravo takvom kaznenopravnom sankcijom ostvarit će se svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11. Za svoju odluku prvostupanjski sud dao je provjerljive, jasne i dostatne razloge, a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

10. Kako, dakle, ne postoje razlozi iz kojih opt. HF pobija presudu prvostupanjskog suda, niti je ovaj drugostupanjski sud ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. i 2. ZKP/08 utvrdio neku od povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 žalbu optuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Osijek, 28. studenog 2025.

Predsjednik vijeća

Azra Salitrežić