Pr-646/2024-16

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice DT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupane po pun. Leonu Zrniću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Kasalo & Raić d.o.o., odvj. u Splitu, protiv tuženika MISANO d.o.o., OIB: 06614346025, Kukuljevićeva 24, 21000 Split zastupano po pun. Jošku Mikuliću, odvj. u Splitu, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 17. rujna 2025. u nazočnosti pun. tužiteljice Leona Zrnića, odvj. u Splitu i pun. tuženika Joška Mikulića, odvj. u OD Ljubičić i Partneri, odvj. u Splitu, objavljene dana, 28. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I. Utvrđuje se da nije dopušten otkaz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 09. siječnja 2020., te da radni odnos tužiteljice kod tuženika zasnovan na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 09. siječnja 2020., nije prestao dana 23. prosinca 2020.

II. Nalaže se tuženiku da u roku 8 dana vrati tužiteljicu na njezino radno mjesto na način da joj povjeri obavljanje poslova koje je tužiteljica obavljala temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 09. siječnja 2020. odnosno koje je obavljala do nezakonitog otkaza ugovora o radu ili da tužiteljici osigura drugo odgovarajuće radno mjesto.

III. Dužan je tuženik u roku 8 dana tužiteljici naknaditi trošak ovog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od podnošenja tužbe pa do isplate."

II. Dužna je tužiteljica DT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] u roku u od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku MISANO d.o.o., OIB: 06614346025, Kukuljevićeva 24, 21000 Split, parnični trošak u iznosu od 625,00 eura sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamato koja na navedeni iznos teče od presuđenja u visini stope određene čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i Uredbom o izmjeni Zakona o obveznim odnosima, koja se za svako polugodište određuje u visini kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, kao referentne stope, na koju se dodaje tri postotna poena.

Obrazloženje

1. U tužbi koja je kod ovog suda zaprimljena 09. veljače 2021. navodi se da je tužiteljica radila kod tuženika, kao prodavač, temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme. Dana 08. siječnja 2021. da je saznala kako ju je tuženik s danom 23. prosinca 2020. odjavio kod Hrvatskog zavoda za zapošljavanje i HZMO-a, evidentiravši kako je tužiteljici radni odnos prestao zbog sporazumnog otkaza i isteka ugovora. Dana 11. siječnja 2021. da je tužiteljica podnijela zahtjev za zaštitu prava, kojem tuženik nije udovoljio. Nadalje, tužiteljica ističe kako je odluka o otkazu nezakonita, jer da tuženik nije dostavio nikakvu ispravu ni odluku o prestanku ugovora o radu, te nezakonito uskratio osiguranje tužiteljici. Odluka o otkazu da mora biti u pisanom obliku, da mora biti obrazložena, te da mora biti dostavljena osobi koja se otkazuje. Na koncu, u tužbi se navodi da je tuženik kontaktirao punomoćnika tužiteljice, tvrdeći da je tužiteljica dala otkaz, kada ga je pun. tužiteljice upozorio da i u slučaju kada bi tužiteljica dala otkaz, da istoj pripada pravo na otkazni rok, koji da bi u tom slučaju bio 30 dana. Obzirom da je tuženik postupio suprotno pozitivnim propisima, te odredbama Ugovora o radu od 09. siječnja 2020., tužiteljica je predložila sudu donijeti presudu kojom će se utvrditi da nije dopušten otkaz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 09. siječnja 2020., te utvrditi da radni odnos tužiteljice kod tuženika, zasnovan na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 09. siječnja 2020. nije prestao s danom 23. prosinca 2020. Predloženo je presudom obvezati tuženika tužiteljicu vratiti na njezino radno mjesto ili slične poslove.

2. U odgovoru na tužbu od 03. ožujka 2021. tuženik se usprotivio tužbenom zahtjevu tužiteljice u cijelosti, predložio je isti odbiti, ističući da navodi izneseni u tužbi nisu istiniti. Naime, da je tužiteljica vlastoručno napisala i potpisala predmetni otkaz, te istog uz povrat ključeva dala tuženiku, napustivši radno mjesto. Činjenica da je tužiteljica nakon danog otkaza otvorila bolovanje, na koje se u tužbi poziva, i to baš istog dana, da predstavlja pokušaj obmanjivanja suda sa ciljem ostvarivanja nepripadajućeg prava. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev tužiteljice da treba odbiti i istu obvezati na snašanje parničnog troška.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom Zahtjeva za zaštitu prava radnice od 11. siječnja 2021. s povratnicom; preslika Izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad tužiteljice; Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 09. siječnja 2020.; obrasca eM-2P (prijava prestanka osiguranja); pregledom starih i novih obračuna plaća; izveden je dokaz saslušanjem svjedoka GT, PT i OT, te zz tuženika ĐT i tužiteljice kao parničnih stranaka; dopisa dr. BT od 04. kolovoza 2022. (str. 101 spisa); te je izveden dokaz pregledom ostale dokumentacije priležeće spisu.

4. Temeljem navedenih dokaza Općinski sud u Splitu je odlukom br. Pr-3076/21 od 07. srpnja 2023. odbio tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, obvezavši istu na podmiru parničnog troška.

5. Odlučujući o pravodobnoj žalbi tužiteljice, Županijski sud u Zagrebu je odlukom br. Gžr-1029/23 od 10. rujna 2024. ukinuo prvostupanjsku presudu, te predmet vratio na ponovno suđenje, s uputom, u nastavku postupka utvrditi na temelju čega je prestao radni odnos tužiteljice kod tuženika.

6. U nastavljenom dijelu postupka tužiteljica je ustrajala u postavljenom tužbenom zahtjevu.

7. Tuženik je osporavao osnov tužbenog zahtjeva tužiteljice, ističući da je potvrde HZMO-a za obveznika Misana d.o.o., a za tužiteljicu kao razlog prestanka svojstva osiguranice, tj. tužiteljice navedeno otkaz radnika.

8. U ovoj fazi postupka sud je izveo dokaze ponovnim pregledom cjelokupne dokumentacije koja prileži spisu, pregledan je obrazac EM-1P HZMO-a od 22. prosinca 2020., pregledan je preslik evidencije Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, pribavljen je dopis HZMO-a Urbr:341-18-11-01 od 18. ožujka 2025.

9. Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

10. Pun. stranaka popisali su parnični trošak.

11. U ovoj fazi postupka nije bilo sporno da je 22. prosinca 2020. tužiteljica radila u poslijepodnevnoj smjeni kao prodavač,

-da je istog dana, u ranim poslijepodnevnim satima, mobitelom razgovarala sa zakonskim zastupnikom tuženika, te da se nisu suglasili glede preostalih dana godišnjeg odmora,

- da je tada tužiteljica zakonskom zastupniku tuženika najavila odlazak iz dućana prije završetka smjene, zatraživši zamjenu, te da je zakonski zastupnik tuženika uputio suprugu u dućan zamijeniti tužiteljicu, da je tužiteljica po dolasku PT napustila dućan, te na pultu ostavila ključeve dućana i vlastoručno napisani i potpisani otkaz ugovora o radu,

-nije bilo sporno da se istog dana vratila u dućan, donijevši doznake o bolovanju, koje je bolovanje otvorila tog poslijepodneva,

-da je tužiteljica jasnom radnjom, tj. pisanjem, potpisivanjem i ostavljanjem otkaza na radnom pultu, kao i ključeva dućana, jasno iskazala svoju pravu volju, tj. da više ne želi raditi kod tuženika, tj. da otkazuje ugovor o radu,

-da iz dijela iskaza tužiteljice proizlazi da je tužiteljica bolovanjem željele "pokriti" otkazni rok,

-da je zakonski zastupnik tuženika dostavio tužiteljičin otkaz računovodstvu na daljnje postupanje, koji su potom izvršili odjavu tužiteljice.

12. U ovoj fazi postupka kao sporno trebalo je utvrditi je li dopušten otkaz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 09. siječnja 2020., te je li radni odnos tužiteljice kod tuženika zasnovan na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 09. siječnja 2020. prestao ili nije prestao dana 23. prosinca 2020. Trebalo je utvrditi na temelju čega je prestao radni odnos tužiteljice kod tuženika, a obzirom na činjenicu da je u evidenciji Hrvatskog zavoda za zapošljavanje evidentirano da je tužiteljici radni odnos prestao 23. prosinca 2020. zbog sporazumnog otkaza i isteka ugovora.

13. Odredbom čl. 115. st. 4. Zakona o radu (NN br. 93/14 127/17 i 98/19), propisano je da radnik može otkazati ugovor o radu uz propisani li ugovoreni otkazni rok, ne navodeći za to razlog.

14. Temeljem provedenih dokaza, ovaj sud smatra da iz jasnog stranačkog iskaza tužiteljice nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica dana 22. prosinca 2020., radeći u poslijepodnevnoj smjeni, mobitelom razgovarala sa zz tuženika o preostalim danima godišnjeg odmora, da je zbog stresa i uznemirenosti prekinula razgovor kako bi se smirila. Kada se smirila da je ponovno pozvala zz PT, rekavši da joj je loše, te da će otići iz dućana prije kraja smjene, kod doktorice radi otvaranja bolovanja. Međutim, iz iskaza tužiteljice jasno i nedvosmisleno proizlazi da je prije odlaska kod obiteljske liječnice, uzrujana, povrijeđena, u stanju stresa vlastoručno napisala i potpisala tekst otkaza cit.;"… moja je ruka poletjela i tekst otkaza sam napisala..". Nadalje, tužiteljica je iskazala da je otkaz, kao i ključeve dućana ostavila na radnom pultu. Za istaći je da je također jasno iskazala i da je odmah po izlasku iz dućana shvatila da je pogriješila, ali zbog stresa. Nedugo nakon toga vratila se u dućan, donijela je doznake, nadajući se da će bolovanje "pokriti" otkazni rok jer više nije željela dolaziti u dućan i viđati se s vlasnicima.

15. Iz navedenog, ovaj sud zaključuje da je u trenutku kada je doznake o bolovanju donijela poslodavcu (u dućan), kao i u trenutku kada je bila kod obiteljske liječnice zbog lošeg psihofizičkog stanja (radi otvaranja bolovanja), tužiteljica već prije otkazala ugovor o radu. Naime, ovaj sud smatra da je tužiteljica jasnom radnjom, tj. pisanjem, potpisivanje, i ostavljanjem otkaza na radnom pultu, kao i ključeva dućana, jasno iskazala svoju pravu volju, tj. da više ne želi raditi kod tuženika, tj. da otkazuje ugovor o radu. Pozivanje na nepoznavanje prava, ne može biti isprika za postupak tužiteljice, osobito kod jasnog i nedvosmislenog iskaza, kada navodi da je svojom rukom otkaz napisala, ostavila ga na pultu zajedno s ključevima, te odmah po izlasku iz dućana shvatila kako je pogriješila.

16. Iz svega navedenog, kao i iz dijela iskaza u kojem navodi da je bolovanjem željele "pokriti" otkazni rok, pokazuje jasnu volju tužiteljice u tom trenutku. Štoviše, tužiteljica je u iskazu navela da je prvi razgovor sa zz tuženika PT prekinula zbog uznemirenosti i stresa dok se smiri, te kada se smirila da ga je ponovno nazvala, pokazuje da je tužiteljica u tom trenutku, prema njenom iskazu mogla i morala shvatiti svoje postupke i moguće posljedice postupaka, kao i činjenicu u kakvu situaciju dovodi poslodavca samovoljnim odlaskom, osobito u razdoblju predbožićne kupnje, kada je u dućanu veliki broj kupaca i najveća zarada za poslodavca. U konkretnom slučaju, tuženik je takvo postupanje tužiteljice uz ostavljeni vlastoručno napisani otkaz protumačio na logičan način, te postupio sukladno uvriježenoj praski, dostavivši tužiteljičin otkaz računovodstvu na daljnje postupanje, koji su potom izvršili odjavu tužiteljice, baš slijedeći volju tužiteljice navedene u otkazu.

Po mišljenju ovog suda, činjenica da tužiteljica nije koristila otkazni rok, nije razlog zbog kojeg bi otkaz bio nedopušten. Naime, zbog navedenog tužiteljica može potraživati samo naknadu štete zbog neiskorištenog otkaznog roka.

17. Slijedom prednjih utvrđenja, ovaj sud smatra da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan, kako u dijelu kojim traži da se otkaz utvrdi nedopuštenim, slijedom toga i u dijelu kojim traži da radni odnos tužiteljice nije prestao na dan 20. prosinca 2020., kao i dijelu kojim traži da tuženik vrati tužiteljicu na poslove koje je obavljala prije 23. prosinca 2020.

18. Na koncu, za istaći je kako je u ovoj fazi postupka iz dopisa HZMO-a od 18. ožujka 2025. nedvojbeno utvrđeno kako nije bilo promjene vezane za "prijavu prestanka" osiguranja osiguranice, ovdje tužiteljice kod obveznika osiguranja, ovdje tuženika. Nadalje, iz obrasca kojeg je sud pribavio od HZMO-a eM-1P od 23. prosinca 2020., proizlazi kako je razlog prestanka "otkaz radnika", a evidentirani datum prestanka svojstva osiguranika dan 23. prosinca 2023. Obzirom da je tuženik kao poslodavac u konkretnoj situaciji, koja se dogodila u prodavaonici tuženika dana 20. prosinca 2020., postupio na zakoniti način. Tuženik je kao poslodavac bio dužan putem svog računovodstva izvijestiti nadležno tijelo o prestanku ugovora o radu tužiteljice kao radnice tuženika. Navedenu činjenicu nadležno tijelo je evidentiralo i tako ažuriralo podatak o radno-pravnom statusu tužiteljice. Dakle, tužbeni zahtjev tužiteljice trebalo je odbiti, kao što je odlučeno pod točkom I. izreke presude.

19. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19) i u svezi s Tbr. 7. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, tako se pun. tuženika obistinjuje 250 bodova uz vrijednost boda od 2,00 eura, uvećano za pripadajući PDV, što ukupno iznosi 625,00 eura. Na dosuđeni iznos parničnog troška tuženiku pristoji pravo i na zakonsku zateznu kamatu koja teče od presuđenja, u visini stope određene čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i u smislu Odredbe Zakona o obveznim odnosima (NN br. 156/22), koja se za svako polugodište određuje u visini kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, kao i referentne stope, na koje se dodaju tri postotna poena, zato je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

U Splitu, 28. studenog 2025.

S u d a c

Jerka Kovačić Garac

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za Županijski sud u tri primjerka.

DNA: -pun. tužitelja

-pun. tuženika

-u spis