REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna

Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: P-934/2024-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Tini Šimović, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, protiv tuženika HOK-OSIGURANJE d.d., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176, zastupanog po punomoćnici Lidiji Lučić, odvjetnici u OD Olujić, Pezić & Partneri d.o.o., Zagreb, Marulićev trg 2, radi isplate, nakon provedene javne glavne rasprave, zaključene 14. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja po zaposlenju DA i punomoćnice tuženika, **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.785,77 eur, sa zateznim kamatama obračunatim do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. do po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europske središnje banke koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na pojedine iznose u razdobljima kako slijedi:

- na iznos od 589,29 eur, počevši od 29. rujna 2021. do isplate,

- na iznos od 2.196,48 eur, počevši od 23. listopada 2022. do isplate, te naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 461,29 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 28. studenog 2025. do isplate, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europske središnje banke koja je na snazi na dan 1. siječnja, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1./ U tužbi podnesenoj ovom sudu 7. svibnja 2024. tužitelj navodi da se 12. rujna 2021. na kolniku autoceste A3 Bregana - Lipovac (248 km + 100 m), u općini Velika Kopanica, dogodila prometna nezgoda na način da je AA, upravljajući motornim vozilom registarske oznake [registarska oznaka], naletio na psa. Životinja je od siline udarca na mjestu uginula. U vrijeme nastanka ovog štetnog događaja predmetno vozilo je kod tužitelja bilo osigurano automobilskim kasko osiguranjem te je tužitelj radi naknade štete nastale na osiguranom vozilu udarcem u životinju isplatio odštetu u iznosu od 2.785,77 eur, i to troškove vuče vozila u iznosu od 589,29 eur (28. rujna 2021.) i troškove popravka u iznosu od 2.196,48 eur (22. listopada 2021.). S obzirom da je društvo koje upravlja autocestom Hrvatske autoceste d.o.o. na dan predmetne prometne nezgode kod tuženika bilo osigurano policom osiguranje od odgovornosti, a koje društvo smatra da je za nastanak nezgode odgovorno jer da očito postoji propust u održavanju autoceste s obzirom da se na kolniku autoceste našao pas te su na tužitelja isplatom naknade iz osiguranja prešla prava osiguranika, to od tuženika potražuje naknadu isplaćenog iznosa osigurnine, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama obračunatim počevši od dana nakon izvršene isplate, po stopi mjerodavnoj za ostale odnose.

2./ U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnovanost i visinu zahtjeva. Naime, ukazuje da tužitelj nije dostavio prijavu štete svojeg osiguranika pa da nije nije razvidno po kojem je osnovu izvršio isplatu naknade koje potražuje. Nadalje, da tužitelj nije dokazao da bi premija za predmetno kasko osiguranje bila plaćena, dakle osporava da je ugovor o osiguranju sklopljen odnosno da je tužitelj isplatu osigurnine bio dužan izvršiti. Zatim, tvrdi da je tužitelj plaćanje osigurnine neosnovano izvršio osobi koja nije navedena kao osiguranik. Dakle, osporava tužiteljevu aktivnu legitimaciju. Zatim, tuženik osporava odgovornost svojeg osiguranika i tvrdi da nije bilo njegovih propusta u održavanju autoceste. Naime, iznenadni dolazak životinje na autocestu da tuženik nije mogao predvidjeti niti spriječiti radnjama koje je dužan poduzimati kao upravitelj ceste. Nadalje, osporava i tijek zateznih kamata jer da tuženik nije, do tužiteljeve obavijesti o odštetnom zahtjevu, imao saznanja o predmetnoj šteti.

3./ U postupku je izvršen je uvid i pročitane su sljedeće isprave: zahtjev za naknadni izvid štete (list 5 spisa), tuženikov otklon odštetnog zahtjeva (list 6-8 spisa), fotografije (list 9-12, 33 spisa), izvid štete (list 14-15 spisa), potvrde o plaćanju (list 22- 23 spisa), prijava štetnog događaja upravitelju ceste (list 24 spisa), polica kasko osiguranja i uvjeti osiguranja (list 25, 112-118 spisa), policijska dokumentacija (list 26- 32, 143-148 spisa), račun popravka (list 106-110 spisa), sudska praksa (list 111, 119- 122, 175-198, 204-207 spisa), ophodarski dnevnik (list 131-132), dnevnik rada (list 133-134), putni radni list ophodara (list 135-137 spisa). Nadalje, provedeno je prometno vještačenje po vještaku Berislavu Šimunoviću, koji je svoj nalaz i mišljenje dao samo u pisanom obliku (list 153-160 spisa), s obzirom da stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka. Saslušani su svjedoci NA i ČA (list 168-169 spisa) te GA i AA (list 200-201 spisa). Kao nepotreban odbije je dokazni prijedlog saslušanja policijskih službenika, koji su povodom dojave o predmetnom štetnom događaju vršili očevid. Naime , ove su osobe prilikom poduzimanja službene radnje sastavila zapisnik o očevidu priložen spisu, u kojem su navela sve bitne okolnosti vezane uz nastanak predmetnog štetnog događaja pa njihove saslušanja o ovim činjenicama nije potrebno.

4./ Temeljem tako provedenih dokaza, ocijenivši ih primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP) , ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

5./ Predmet spora je tužiteljev zahtjev po osnovi regresa jer je naknadio štetu svom osiguraniku čije je vozilo oštećeno u prometnoj nezgodi koju tvrdi da je uzrokovao osiguranik tuženika, Hrvatske autoceste d.o.o., jer da je, s obzirom da se pas našao na kolniku autoceste, propustio osigurati odvijanje sigurnog i nesmetanog prometa autocestom.

6./ Nije sporno da je tuženik bio osiguratelj društva Hrvatske autoceste d.o.o. u vrijeme predmetnog štetnog događaja, koji se dogodio 12. rujna 2009. naletom vozila na psa na kolniku autoceste A3, a po osnovi zaključenog ugovora o osiguranju od odgovornosti, dakle da je tuženik pasivno legitimiran kao osiguratelj navodnog štetnika. Sporna je aktivna legitimacija tužitelja, s obzirom na prigovore tuženika da osigurateljno pokriće iz automobilskog kaska nije postojalo jer da premija nije bila uplaćena, da nije dokazano po osnovi kojeg ugovora o osiguranju je isplata izvršena i da je plaćanje neovlašteno izvršeno osobi različitoj od osiguranika. Nadalje, sporna je i osnovanost tužiteljevog zahtjeva jer tuženik osporava da bi bile ispunjenje pretpostavke odgovornosti za predmetnu štetu njegovog osiguranika, naime osporava da bi postojala štetna radnja njegovog osiguranika koja bi uzrokovala nastanak štetnog događaja, jer tvrdi da je njegov osiguranik uredno izvršavao svoje dužnosti glede održavanja autoceste, da nije bilo propusta u postupanju njegovog osiguranika, odnosno da je dolazak psa na kolnik autoceste iznenadan događaj koji osiguranik tuženika nije mogao niti predvidjeti niti spriječiti. Sporna je i visina štete te zatraženi tijek zateznih kamata.

7./ Na temelju policijske potvrde PU Brodsko-posavske, postaje prometne policije Slavonski Brod od 30. listopada 2021., utvrđeno je da je 12. rujna 2021. na autocesti A3, 248 km + 100 m, dogodila nezgoda naletom vozila registarske oznake [registarska oznaka] na psa, koji je na mjestu nezgode uginuo. Iz ove je potvrde razvidno da je vozilom upravljao AA, a da je suvozač bila njegova supruga PA, ujedno u vlasnica vozila.

8./ Neosnovano tuženik prigovora, imajući u vidu digitalne alate koji se uobičajeno koriste za prijavu štete, da tužitelj nije dokazao osnovom kojeg osiguranja mu je osiguranik prijavio predmetnu štetu. Naime, iz tužiteljeve police kasko osiguranja razvidno je da je za predmetno vozilo kao ugovaratelj osiguranja i osiguranik PA ugovorila automobilsko kasko osiguranje. Ugovor o osiguranju zaključen je 19. srpnja 2021., prihvatom ponude osiguranja, s obzirom da su napolici potpisi tužitelja kao osiguratelja i ugovaratelja (čl. 8. st. 1. tužiteljevih Općih uvjeta koji se primjenjuju na predmetni Ugovor o osiguranju). Iz police je razvidno da je osiguranje ugovoreno počevši od 20. srpnja 2021. u 11,00 sati do 20. srpnja 2022. u 11,00 sati, a da premija dospijeva na naplatu 20. srpnja 2021. i da će ugovaratelj plaćanje izvršiti kartično. Već navedeno ukazuje da je premija prilikom zaključivanja ugovora i plaćena , jer je osiguranica bila prisutna potpisivanju ugovora s tužiteljem i ugovorila je kartično plaćanje. Neosnovano prigovora tuženik da ne bi vrijedilo osigurateljno pokriće sve i za slučaj da premija nije plaćena. Naime, kako je u polici navedeno trajanje osiguranja počevši od 20. srpnja 2021. u 11,00 sati, to je po shvaćanju ovog suda ugovoreno da osigurateljno pokriće počinje u naznačeno vrijeme, neovisno o uplati premije, a u skladu s odredbom čl. 9. st. 1. tužiteljevih Općih uvjeta ("…osim ako se drukčije ne ugovori."). Konačno, da je tužitelju osiguranik predmetni štetni događaj i prijavio temeljem navedene police kasko osiguranja proizlazi i iz podataka tužiteljevog pozivnog centra, da je PA neposredno nakon nezgode, nakon obavještavanja policije i Hrvatskih autocesta d.o.o. o naletu na psa, tužitelja kao osiguratelja obavijestila telefonskim putem o nastanku ovog osiguranog slučaja, dakle prijavila štetu temeljem predmetne police kasko osiguranja, a povodom koje prijave je potom izvršen i izvid štete kod tužitelja.

9./ S obzirom da je popravak vozila izvršen u servisu koji je ujedno i tužiteljev servisni partner, neosnovano osporava tuženik da bi isplatom troškova popravka izravno servisu koji je vozilo po tužiteljevom izvidu štete popravio, tužitelj osigurninu isplatio neovlaštenoj osobi. Na temelju potvrda o izvršenim plaćanjima utvrđeno je da je tužitelj 28. rujna 2021. osiguranici PA izvršio plaćanje iznosa od 589,29 eur, po osovi troškova za vuču vozila, odnosno 22. listopada 2021. autoservisu je, temeljem predmetnog odštetnog zahtjeva i priloženog računa popravka, isplatio iznos od 2.196,48 eur.

10./ Neosnovano stoga tuženik prigovara nedostatku aktivne legitimacije na strani tužitelja. S obzirom da su na temelju izloženog utvrđene odlučne činjenice vezane uz aktivnu legitimaciju tužitelja koji je štetu naknadio svom osiguraniku na temelju zaključenog ugovora o automobilskom osiguranju, kao nepotreban je odbijen tužiteljev dokazni prijedlog provođenja financijskog vještačenja radi utvrđenja da je temeljem predmetnog ugovora o kasko osiguranju osiguranica uplatila premiju osiguranja.

11./ Na temelju nalaza i mišljenja prometnog vještaka, kojeg sud u cijelosti prihvaća kao stručnog i objektivnog, a imajući pri tome u vidu da niti stranke prigovore na nalaz i mišljenje nisu imale, utvrđeno je da je vozilo tužiteljevog osiguranika prednjim lijevim dijelom naletjelo na desni bočni dio psa koji je prelazio južni kolnik autoceste, dolazeći vozilu s lijeve strane. Za izračun brzine kretanja vozila tužiteljevog osiguranika neposredno prije i u trenutku naleta nema elemenata. Pri tome, tuženik niti ne tvrdi da bi postojala odgovornost vozača osiguranog vozila za nastanak predmetnog štetnog događaja. Vještak je zaključio, s obzirom na opseg i intenzitet oštećenja, da se osiguranog vozilo kretalo brzinom od oko 100 do 110 km/h. Vozač vozila tužiteljevog osiguranika, s obzirom da se pas provukao ispod sjeverne zaštitne metalne ograde, sve i da je poduzeo radnju intenzivnog kočenja u trenutku kada je psa mogao ugledati, ne bi uspio zaustaviti vozilo prije mjesta naleta. Naime, isti bi vozilo uspio zaustaviti da se kretao brzinom manjom od 64 km/h , pri čemu je na mjestu nezgode vrijedilo ograničenje brzine od 130 km/h. Na osiguranom vozilu nastala je šteta u visini troškova popravka, odnosno u iznosu od 2.196,48 eur.

12./ Svjedoci AA, vozač osiguranog vozila i GA, suvozačica, iskazali su da je pas iznenada izletio na kolnik autoceste kojim su se kretali, s njihove lijeve strane, ispod bankine koja razdvaja suprotne kolničke trake autoceste.

13./ Na temelju ophodarski dnevnika, dnevnik rada i putnih radnih listova ophodara te iskaza svjedoka ophodara NA i ČA utvrđeno je da je u konkretnom slučaju ophodnja neposredno prije predmetne nezgode vršena na pravilan način, u skladu s mjerodavnim propisima. U konačnici, niti tužitelj ne tvrdi suprotno. Ophodari niti prije ove nezgode niti prilikom pregleda zaštitne ograde nakon dojave o predmetnoj nezgodi, i to na udaljenosti od oko kilometar prije i nakon mjesta nezgode, nisu utvrdili da bi na zaštitnoj ogradi postojala oštećenja. Isti su iskazali da, s obzirom da se nezgoda dogodila u blizini čvorišta, dakle mjesta za izlazak odnosno ulazak na autocestu, da je moguće da pas nije ušao na autocestu kroz zaštitnu ogradu, već na mjestu čvorišta gdje se nalazi i naplatna postaja. Nadalje, iskazali su da prethodno štetnom događaju nije bilo dojava da bi pas bio uočen na autocesti. Konačno, ČA je iskazao da ima i situacija da korisnici autoceste prilikom vožnje ostave psa na autocesti.

14./ Prema odredbi mjerodavnog čl. 6. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., dalje ZSPC), pravna ili fizička osoba obrtnik nadležna za održavanje ceste dužna je voditi brigu i poduzimati primjerene mjere glede omogućavanja odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa. Odredbom čl. 26. Zakona o cestama Zakon o cestama ("Narodne novine" br. 84/11., 18/13., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19., 144/21., 114/22., 114/22., 4/23., 133/23.) propisani su poslovi održavanja javnih cesta, između ostalog, planiranje održavanja i mjera zaštite javnih cesta i prometa na njima, redovito i izvanredno održavanje javnih cesta te ophodnja. Prema odredbi čl. 81. st. 1. Zakona o cestama ("Narodne novine" br. 84/11., 18/13., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19.,) tuženik održava autoceste.

15./ Odgovornost tuženika za predmetnu štetu nije objektivna, već se radi o odgovornosti na temelju krivnje. Pretpostavke tuženikove odgovornosti za štetu u smislu odredbe čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje ZOO), su postojanje štete, štetne radnje, uzročno posljedične veze između štetne radnje i štete, protupravnost štetne radnje u objektivnom smislu i krivnja, pri čemu se krivnja predmnijeva.

16./ Iako se u konkretnom slučaju ne radi o naletu vozila na divljač na cesti, imajući u vidu da se, kao i kod naleta vozila na divljač na cesti, u skladu s odredbom čl. 50. st. 1. Zakona o cestama, radi o odgovornosti osiguranika tuženika na temelju krivnje, to su, po shvaćanju ovog suda, i u ovom pravnoj stvari primjenjiva pravna shvaćanja izražena u sudskog praksi, a vezana uz teret dokaza o postojanju odlučnih činjenica vezanih uz poduzimanje svih radnji od strane osiguranika tuženika radi osiguravanja odvijanja nesmetanog i sigurnog prometa na autocesti. Stoga je i u konkretnom slučaju, a imajući u vidu da se radi o naletu vozila na psa na autocesti, potrebno utvrditi je i osiguranik tuženika poduzeo sve potrebne mjere i koje su to mjere, jer činjenica da se pasa našao na kolniku autoceste ukazuje na postojanje propusta u postupanju tuženikovog osiguranika glede poduzimanja primjerenih mjera radi omogućavanja odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa . Stoga je, i u konkretnom slučaju, upravo na tuženiku teret dokaza da je poduzeo primjerene mjere radi omogućavanja odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa, a pri čemu tužitelj nije dužan konkretizirati svaki pojedini propust u postupanju osiguranika tuženika zbog kojeg se pas našao na kolniku autoceste.

17./ Naime, u skladu s odredbom čl. 2. st. 1. t. 3. mjerodavnog ZSPC, autocesta je javna cesta posebno izgrađena i namijenjena isključivo za promet motornih vozila, koja ima dvije fizički odvojene kolničke trake (zeleni pojas, zaštitnu ogradu i sl.) za promet iz suprotnih smjerova sa po najmanje dvije prometne trake širine najmanje 3,5 m, a s obzirom na konfiguraciju terena – i po jednu traku za zaustavljanje vozila u nuždi širine najmanje 2,5 m, bez raskrižja s poprečnim cestama i željezničkim ili tramvajskim prugama u istoj razini, u čiji se promet može uključiti, odnosno isključiti samo određenim i posebno izgrađenim priključnim prometnim trakama za ubrzavanje ili usporavanje, odnosno priključnim rampama, kojom je omogućen siguran prometni tok vozila brzinom od najmanje 80 km/h i koja je kao autocesta označena propisanim prometnim znakom. Dakle, autocesta je takva cesta koja mora biti posebno zaštićena da bi se osigurao isključivo promet motornih vozila pri brzinama od 80 do 130 km/h (čl. 54. st. 1. t. 1. ZSPC-a), a zbog čega je i predviđeno da autocesta mora biti ograđena zaštitnom ogradom kako bi se, između ostalog, onemogućio ulazak, između ostalih i životinja, domaćih i divljih, na kolnik autoceste.

18./ Međutim, dužnost osiguranika tuženika poduzimati mjere radi omogućavanja odvijanja nesmetanog i sigurnog prometa, ne iscrpljuje se, po shvaćanju ovog suda, isključivo u dužnostima vezanim uz postavljenja i održavanje zaštitne ograde te ophodnji autoceste, već je, u skladu s odredbom čl. 6. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., dalje ZSPC), tuženikov osiguranik, kao pravna osoba nadležna za održavanje autoceste ceste, dužan voditi brigu i poduzimati upravo primjerene mjere glede omogućavanja odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa. Dakle, takve koje po redovnim tijeku stvari zaista omogućavaju osiguravanje odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa na autocesti.

19./ Po ocjeni ovog suda, na temelju izvedenih dokaza, utvrđeno da je tuženik nije dokazao da bi njegovog osiguranik poduzeo primjerene i potrebne mjere u svrhu omogućavanja odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa . Naime, osnovano ukazuje tuženik da njegov osiguranik ne može predvidjeti niti spriječiti mogućnost da vlasnici pasa nad njima izgube nadzor i da posljedično takvom događaju pas dospije na kolnik autoceste. Međutim, u konkretnom slučaju ne proizlaz i iz utvrđenih činjenica da bi se radilo o takvom iznenadnom dolasku psa na kolnik autoceste.

20./ Naime, pogrešno je shvaćanje tuženika, da pas, samo stoga što nije divlja životinja, na kolnik autoceste ne bi mogao dospjeti kroz zaštitnu ogradu. Naime, imajući u vidu područja kroz koja prolazi autocesta, a ne radi se isključivo o područjima na kojima bi obitavale divlje životinje, nedvojbeno je moguće da pas na kolnik autoceste dospije i s područja iza zaštitne ograde autoceste, a tada pak slijedi nedvojben zaključak da je na zaštitnoj ogradi postojao procjep ili rupa koja je omogućila prolazak životinje (psa), dakle da zaštitna ograda nije pravilno postavljena na način da spriječi ulazak psa na autocestu. U tom smislu činjenica da pregledom zaštitne ograde od strane policije i ophodara u području oko mjesta nastanka predmetne nezgode nisu pronađena oštećenja nije dostatna za zaključak da je do nezgode došlo bez tuženikove krivnje (tako i VSRH u odluci poslovni broj Rev-1271/2024-2 od 2. listopada 2024.).

21./ Osim toga, iz iskaza saslušanih svjedoka ophodara NA i ČA, koji su u bitnome suglasni, proizlazi da smatraju da pas nije na kolnik autoceste dospio prolaskom kroz zaštitnu ogradu, već upravo smatraju da je moguće da je pas na kolnik autoceste ušao i mimo zaštitne ograde. Ovo stoga što da se nezgoda dogodila na dijelu autoceste u blizini čvorišta, odnosno mjesta za ulazak i izlazak vozila s ili na autocestu, a na kojim su mjestima postaje za naplatu cestarine. Dakle, iz ovih iskaza proizlazi da ophodari smatraju da je upravo moguće da je pas na kolnik autoceste ušao na onom njezinom dijelu na kojem zaštitna ograda ne sprječava ulazak, između ostalih, i životinja na kolnik autoceste. S tim u vezi tvrdnjama ophodara tuženik naime ne iznosi činjenice niti predlaže dokaze a kojima bi potkrijepio tvrdnju da je njegov osiguranik poduzeo bilo kakve, odnosno primjerene mjere kojima bi spriječio da na dijelovima autoceste oko čvorišta, na kojima očito zaštitna ogradna ne osigurava zaštitu autoceste od dolaska životinja kao što je pas na kolnik autoceste, dakle kojima bi osigurao da se promet na autocesti odvija sigurno i nesmetano.

22./ Imajući navedene konkretne okolnosti slučaja, vezane uz mogućnost da je pas na kolnik autoceste, jer se nezgoda dogodila u blizini čvorišta, dospio upravo stoga što na ovom dijelu zaštitna ograda ne sprječava ulazak životinja na autocestu, nisu od utjecaja tvrdnje tuženika da predmetnoj nezgodi nisu prethodile dojave korisnika koje je bi upozorile tuženikovog osiguranika na pojavu psa na kolniku autoceste. S obzirom na izloženo, ocjena je ovog suda da tuženik u konkretnom slučaju jer nije iznio činjenice niti predložio dokaze kojima bi potkrijepio tvrdnju da je njegov osiguranik poduzeo upravo primjerene mjere kojima bi, radi omogućavanja odvijanja sigurnog i neometanog prometa, nastojao spriječiti da pas dospije na kolnik autoceste , osobito u blizini onih dijelova autoceste na kojima zaštitna ograda na osigurava zaštitu od ulaska životinja na autocestu, samo stoga što je uredno izvršavao ophodnju i stoga što nije primio dojava o pojavi psa niti je oko mjesta nezgode utvrdio oštećenja zaštitne ograde, nije iznio niti potkrijepio činjenice dostane za zaključak da je do predmetne nezgode došlo bez krivnje njegovog osiguranika.

23./ Imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja, jer, iako se svakako ne radi o uobičajenom događaju, ne radi se ipak niti o u potpunosti neočekivanom i izvanrednom događaju u upravljanju autocestom dolaskom psa na kolnik autoceste kao u konkretnom slučaju, to nisu osnovane tvrdnje tuženika da nema, u konkretnom slučaju, propusta njegovog osiguranika glede poduzimanja upravo primjerenih mjera radi omogućavanja odvijanja sigurnog i neometanog prometa.

24./ Stoga je tuženik, kao osiguratelj odgovorne osobe, dužan naknaditi nastalu štetu, odnosno, naknaditi tužitelju isplaćenu osigurninu (čl. 1045. st. 1. u vezi s čl. 963. st. 1. ZOO-a). Kako su na tužitelja isplatom naknade iz osiguranja prešla sva prava osiguranika, a imajući u vidu da je obveza tuženikovog osiguranika naknaditi tužiteljevom osiguraniku predmetnu štetu dospjela u trenutku nastanka štete (čl. 1086. ZOO-a), to neosnovano tuženik prigovara tijeku zateznih kamata koje tužitelju, koji je štetu naknadio isplatom naknade iz osiguranja pripadaju počevši od dana nakon izvršene isplate, po stopi iz odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a, mjerodavnoj za ostale odnose.

25./ Tužitelju, jer je u cijelosti uspio u parnici tuženik je dužan naknaditi parnične troškove, slijedom čega tuženiku ne pripada pravo na naknadu ovih troškova (čl. 154. st. 1. ZPP-a.

26./ Tužitelju je priznat trošak prometnog vještačenja (350,00 eur) te sudskih pristojbi, za tužbu (37,16 eur) i za presudu (74,31 eur), sve u skladu s odredbama Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.), dakle ukupno 461,29 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od donošenje ove presude do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a), po stopi utvrđenoj prema odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, mjerodavnoj za ostale odnose.

U Zagrebu 28. studenog 2025.

Sutkinja:

Tina Šimović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda, u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

U postupku u sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točke 3. ovog Zakona.

DNA

1. tužitelju,

2. tuženiku, po punomoćniku